http://okbj.hr/zakoni/ en info@wmd.hr Copyright 2007 2007-01-02T12:12:00+01:00 http://okbj.hr/zakoni/zakon_o_zhigu/ http://okbj.hr/zakoni/zakon_o_zhigu/#When:12:12:00Z Dio prvi TEMELJNE ODREDBE PodruČje primjene Članak 1. Ovaj se Zakon primjenjuje na individualne, zajedničke i jamstvene žigove koji su predmet registracije ili prijave za registraciju žiga podnesene Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Zavod), ili su predmet međunarodne registracije koja vrijedi u Republici Hrvatskoj. Znakovi koji se mogu zaŠtititi kao Žig Članak 2. Kao žig može se zaštititi svaki znak koji se može grafički prikazati, osobito riječi, uključujući osobna imena, crteže, slova, brojke, oblike proizvoda ili njihova pakiranja, trodimenzijske oblike, boje, kao i kombinacije svih naprijed navedenih znakova, pod uvjetom da su prikladni za razlikovanje proizvoda ili usluga jednoga poduzetnika od proizvoda ili usluga drugoga poduzetnika. Osobe koje mogu biti nositelji Žiga Članak 3. (1) Nositelj registriranoga žiga ili podnositelj prijave za registraciju žiga može biti fizička ili pravna osoba. (2) Strane pravne i fizičke osobe koje nemaju sjedište, odnosno prebivalište ili uobičajeno boravište na teritoriju Republike Hrvatske uživaju prema ovom Zakonu jednaka prava kao osobe koje imaju prebivalište ili stvarno i djelatno industrijsko ili trgovačko sjedište u Republici Hrvatskoj, ako to proizlazi iz međunarodnih ugovora koji obvezuju Republiku Hrvatsku ili iz primjene načela uzajamnosti. Stjecanje Žiga Članak 4. (1) Žig se u Republici Hrvatskoj stječe registracijom. (2) Za potrebe ovoga Zakona, pojam »registracija« znači upis žiga u registar žigova koji vodi Zavod. Apsolutni razlozi za odbijanje Članak 5. (1) Neće se registrirati: 1. znakovi koji se ne mogu zaštititi kao žig u skladu s uvjetima iz članka 2. ovoga Zakona, 2. znakovi koji nemaju razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija, 3. znakovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označavanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnoga podrijetla ili vremena proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge, ili za označavanje drugih karakteristika proizvoda, 4. znakovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji su postali uobičajeni u svakodnevnom govoru ili u dobroj vjeri i ustaljenoj trgovačkoj praksi, 5. znakovi koji se sastoje isključivo od oblika koji proizlazi iz same vrste proizvoda, ili oblika proizvoda potrebnoga za postizanje nekoga tehničkog rezultata, ili oblika koji proizvodima daje bitnu vrijednost, 6. znakovi koji su protivni javnom interesu ili prihvaćenim moralnim načelima, 7. znakovi koji mogu javnost dovesti u zabludu, primjerice u odnosu na vrstu, kakvoću ili zemljopisno podrijetlo proizvoda ili usluga, 8. znakovi koji nemaju odobrenje nadležnih tijela i koji moraju biti odbijeni prema članku 6.ter. Pariške konvencije za zaštitu industrijskoga vlasništva (u daljnjem tekstu »Pariška konvencija«), 9. znakovi za vina koji sadržavaju ili se sastoje od zemljopisnih oznaka koje služe za označavanje vina i znakovi za jaka alkoholna pića koji sadržavaju ili se sastoje od zemljopisnih oznaka koje služe za označavanje jakih alkoholnih pića, u odnosu na vina ili jaka alkoholna pića koja nisu toga zemljopisnog podrijetla, 10. znakovi koji sadržavaju naziv ili kraticu, državni grb, amblem, zastavu ili drugi službeni znak Republike Hrvatske ili nekoga njezina dijela te njihovo oponašanje, osim uz odobrenje nadležnoga tijela Republike Hrvatske. (2) Znakovima navedenim u stavku 1. točki 2., 3. i 4. ovoga članka neće biti odbijena registracija ako podnositelj prijave za registraciju žiga dokaže da je znak prije dana podnošenja prijave i slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija. Relativni razlozi za odbijanje Članak 6. (1) Na temelju podnesenoga prigovora neće se registrirati ni znak: 1. ako je istovjetan s ranijim žigom registriranim za istovjetne proizvode ili usluge, 2. ako zbog njegove istovjetnosti ili sličnosti s ranijim žigom i istovjetnosti ili sličnosti proizvoda ili usluga postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, što uključuje vjerojatnost dovođe­nja u svezu s ranijim žigom. (2) Za potrebe ovoga Zakona pod pojmom »raniji žig« razumijevaju se: 1. žigovi registrirani u Republici Hrvatskoj koji uživaju ranije pravo prvenstva iz članka 17., 18. i 19. ovoga Zakona, 2. žigovi registrirani na temelju međunarodnih sporazuma koji vrijede u Republici Hrvatskoj i koji uživaju ranije pravo prvenstva iz članka 17., 18. i 19. ovoga Zakona, 3. prijave za registraciju žigova iz točke 1. ovoga stavka, pod uvjetom da žigovi budu registrirani, 4. žigovi koji su na dan prijave za registraciju žiga ili, ako je zatraženo pravo prvenstva, na datum prava prvenstva zatraženog u prijavi, dobro poznati u Republici Hrvatskoj u smislu u kojemu se riječi »dobro poznat« rabe u članku 6.bis. Pariške konvencije. (3) Na temelju podnesenoga prigovora nositelja ranijega žiga neće se registrirati ni znak ako je istovjetan s ranijim žigom ili sličan ranijem žigu, a zatražena je registracija za proizvode ili usluge koji nisu slični onima za koje je registriran raniji žig kada raniji žig ima ugled u Republici Hrvatskoj i kada bi uporaba kasnijega žiga bez opravdanoga razloga nepošteno iskoristila razlikovni karakter ili ugled ranijega žiga ili im naštetila. (4) Na temelju podnesenoga prigovora znak neće biti registriran ako bi njegova uporaba vrijeđala neko od sljedećih ranijih prava: 1. pravo na osobno ime, 2. pravo na osobnu sliku, 3. autorsko pravo, 4. prava industrijskoga vlasništva. (5) Za potrebe ovoga Zakona pod pojmom »ranije pravo« razumijevaju se prava stečena na datum koji je raniji od datuma prijave za registraciju žiga ili, ako je zatraženo pravo prvenstva, od datuma prava prvenstva zatraženog u prijavi. (6) Na temelju podnesenoga prigovora znak neće biti registriran ako bi njegova uporaba vrijeđala pravo osobe koja je u vrijeme podnošenja prijave za registraciju žiga imala tvrtku, pod uvjetom da je ta tvrtka ili bitni dio tvrtke istovjetan s prijavljenim znakom ili sličan prijavljenom znaku i pod uvjetom da su istovjetni ili slični proizvodi ili usluge predmet djelatnosti te tvrtke, osim ako je podnositelj prijave u trenutku prijave imao istovjetnu ili sličnu tvrtku. (7) Na temelju podnesenoga prigovora znak neće biti registriran ako je istovjetan s ranijim žigom ili sličan ranijem žigu koji je bio registriran za istovjetne ili slične proizvode ili usluge, a iz kojega proizlazi pravo koje je isteklo zbog neproduženja registracije žiga u razdoblju od najviše dvije godine od datuma isteka vrijednosti žiga, osim ako je nositelj ranijega žiga dao svoju suglasnost za registraciju kasnijega žiga ili nije rabio svoj žig. Dio drugi UČINCI ŽIGA Prava koja proizlaze iz Žiga Članak 7. (1) Registrirani žig nositelju daje isključiva prava koja proizlaze iz toga žiga. (2) Nositelj žiga ima pravo spriječiti sve treće strane da bez njegova odobrenja u trgovačkom prometu rabe: 1. svaki znak koji je istovjetan s njegovim žigom u odnosu na proizvode ili usluge koje su istovjetne s onima za koje je žig registriran, 2. svaki znak kad, zbog istovjetnosti s njegovim žigom ili sličnosti njegovu žigu i istovjetnosti ili sličnosti proizvodima ili uslugama obuhvaćenima tim žigom i tim znakom, postoji vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, što uključuje vjerojatnost dovođenja u svezu toga znaka i žiga, 3. svaki znak koji je istovjetan s njegovim žigom ili sličan njegovu žigu u odnosu na proizvode ili usluge koji nisu slični onima za koje je žig registriran, kad taj žig ima ugled u Republici Hrvatskoj i kad uporaba toga znaka bez opravdanoga razloga nepošteno iskorištava razlikovni karakter ili ugled žiga ili im šteti. (3) U smislu stavka 2. ovoga članka nositelj žiga može zabraniti i sljedeće: 1. isticanje znaka na proizvodima ili njihovim pakiranjima, 2. nuđenje proizvoda, ili njihovo stavljanje na tržište ili skladištenje u te svrhe pod tim znakom, ili nuđenje ili pružanje usluga pod tim znakom, 3. uvoz ili izvoz proizvoda obilježenih tim znakom, 4. uporabu znaka na poslovnim dokumentima i u reklamira­nju. (4) Prava koja proizlaze iz žiga imaju učinak prema trećim stranama od datuma objave registracije žiga. NavoĐenje Žiga u rjeČnicima Članak 8. Ako navođenje žiga u rječniku, enciklopediji ili sličnim publikacijama, uključujući i one u elektroničkom obliku, ostavlja dojam da je taj žig generički naziv za proizvode ili usluge za koje je registriran, na zahtjev nositelja žiga izdavač mora osigurati, najkasnije u sljedećem izdanju određene publikacije, da navođenje žiga bude popraćeno napomenom da je žig registriran. Zabrana uporabe Žiga registriranoga na ime trgovaČkoga zastupnika ili predstavnika Članak 9. Kad je žig registriran na ime trgovačkoga zastupnika ili pred­stavnika nositelja žiga bez odobrenja nositelja žiga, nositelj ima pravo zabraniti uporabu toga žiga od strane zastupnika ili predstavnika. OgraniČenje uČinka Žiga Članak 10. (1) Žig ne daje nositelju pravo zabraniti trećoj strani uporabu u trgovačkom prometu: njezina imena ili adrese, podataka koji se odnose na vrstu, kakvoću, količinu, namjenu, vrijednost, zemljopisno podrijetlo, vrijeme proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge, ili podataka koji se odnose na druge karakteristike proizvoda ili usluga. (2) Žig ne daje nositelju pravo zabraniti trećoj strani uporabu žiga u trgovačkom prometu kad je tim žigom potrebno naznačiti namjenu proizvoda ili usluge, posebno ako je riječ o priboru ili rezervnim dijelovima, pod uvjetom da se taj znak rabi u skladu s ustaljenom i poštenom praksom u industrijskoj ili trgovačkoj djelatnosti i poštenim tržišnim natjecanjem. (3) Žig ne daje nositelju žiga pravo zabraniti trećoj strani da u trgovačkom prometu rabi ranije pravo koje se odnosi samo na određeni lokalitet, ako je to pravo priznato prema pravnim propisima Republike Hrvatske i u granicama područja na kojemu je priznato. Iscrpljenje prava Članak 11. (1) Iscrpljenje prava na zabranu uporabe žiga za proizvode ili usluge nastupa njihovim stavljanjem na tržište Republike Hrvat­ske od strane samog nositelja žiga ili uz njegovo odobrenje. (2) Stavak 1. ovoga članka ne primjenjuje se kad postoje opravdani razlozi da se nositelj žiga usprotivi daljnjoj komercijalizaciji proizvoda, osobito kad je stanje proizvoda promijenjeno ili pogoršano nakon što su stavljeni na tržište. (3) Iscrpljenje prava iz stavka 1. ovoga članka može se proširiti i na teritorij izvan Republike Hrvatske, ako je to u skladu s međunarodnim ugovorima koji obvezuju Republiku Hrvatsku. OgraniČenje prava kao posljedica toleriranja Članak 12. (1) Kad nositelj ranijega žiga u neprekinutom razdoblju od pet godina svjesno trpi uporabu kasnijega žiga, nema više pravo na temelju ranijega žiga podnijeti zahtjev za proglašavanje kasnijega žiga ništavim ili se usprotiviti uporabi kasnijega žiga u odnosu na proizvode ili usluge za koje se rabi kasniji žig, osim ako je prijava za registraciju kasnijega žiga podnesena u zloj vjeri. (2) Stavak 1. ovoga članka primjenjuje se i na nositelje ranijih prava iz članka 6. stavka 4. ili stavka 6. ovoga Zakona. (3) U slučajevima iz stavka 1. i 2. ovoga članka, nositelj kasnije registriranoga žiga nema pravo usprotiviti se uporabi ranijega prava iako se nositelj ranijega prava na to pravo više ne može pozvati protiv kasnijega žiga. Dio treći UPORABA ŽIGA Uporaba Žiga Članak 13. (1) Nositelj žiga ima pravo rabiti svoj žig u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran. (2) Uporabom žiga u smislu stavka 1. ovoga članka smatrat će se i sljedeće: 1. uporaba žiga u obliku koji se razlikuje u elementima koji ne mijenjaju razlikovni karakter žiga u odnosu na oblik u kojem je registriran, 2. obilježavanje žigom proizvoda ili njihovih pakiranja u Republici Hrvatskoj samo u svrhu izvoza. (3) Uporaba žiga s odobrenjem nositelja ili od strane neke osobe ovlaštene za uporabu zajedničkoga žiga ili jamstvenoga žiga smatrat će se uporabom od strane nositelja. (4) Ako u neprekinutom razdoblju od pet godina nakon registracije nositelj nije stvarno rabio svoj žig na teritoriju Republike Hrvatske u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, ili ako je takva uporaba obustavljena tijekom neprekinutoga razdoblja od pet godina, posljedice takve neuporabe propisane su u članku 29., članku 46. stavku 2. i članku 51. stavku 5. ovoga Zakona, osim ako postoje opravdani razlozi za neuporabu. Dio četvrti PRIJAVA ZA REGISTRACIJU ŽIGA PodnoŠenje prijave Članak 14. (1) Prijava za registraciju žiga podnosi se Zavodu. (2) Podnositelj prijave za registraciju žiga ne može jednom prijavom zahtijevati registraciju više znakova koji se žele zaštititi kao žig. Uvjeti kojima prijava mora udovoljavati Članak 15. (1) Prijava za registraciju žiga mora sadržavati: 1. zahtjev za registraciju žiga, 2. podatke o podnositelju prijave, 3. popis proizvoda ili usluga za koje se traži registracija, 4. izgled znaka koji se želi registrirati. (2) Smatra se da je prijava za registraciju žiga podnesena ako udovoljava uvjetima iz stavka 1. ovoga članka. (3) Drugi sastojci i prilozi uz prijavu moraju biti podneseni u skladu s Pravilnikom o žigu (u daljnjem tekstu: Pravilnik). Klasifikacija Članak 16. Proizvodi ili usluge u odnosu na koje se podnosi prijava za registraciju žiga klasificiraju se prema Međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga utvrđenoj Nicanskim sporazumom o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga za registraciju žigova. Prvenstvo podnoŠenja prijave Članak 17. (1) Ako je prijava za registraciju žiga podnesena u skladu s člankom 15. stavkom 1. ovoga Zakona, podnositelj prijave za registraciju žiga stječe pravo prvenstva na temelju datuma podnošenja prijave u odnosu na svakoga drugog podnositelja koji kasnije podnese prijavu za istovjetan ili sličan znak koji se želi registrirati za istovjetne ili slične proizvode ili usluge. (2) Pravo prvenstva proizlazi i iz svake prijave koja je podnesena prema multilateralnim ugovorima kojih je Republika Hrvatska stranka. Unijsko pravo prvenstva Članak 18. (1) Ako je podnositelj prijave za registraciju žiga prvi put podnio prijavu u nekoj državi članici Pariške unije za zaštitu industrijskoga vlasništva (u daljnjem tekstu: Pariška unija) ili u državi članici Svjetske trgovinske organizacije, može se, prilikom podnošenja prijave za isti žig u Republici Hrvatskoj, pozvati na datum prvoga podnošenja, pod uvjetom da prijavu u Republici Hrvatskoj podnese u roku od šest mjeseci od datuma prvoga podnošenja. (2) Podnositelj prijave koji se poziva na unijsko pravo prvenstva mora u prijavi koju podnosi Zavodu navesti bitne podatke o prijavi na koju se poziva (država, datum i broj prijave), priložiti prijepis prve prijave ovjeren od nadležnoga tijela države članice Pariške unije ili države članice Svjetske trgovinske organizacije, najkasnije u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva za priznanje prava prvenstva, i prijevod prve prijave na hrvatski jezik. IzloŽbeno pravo prvenstva Članak 19. (1) Ako je podnositelj prijave za registraciju žiga izlagao proizvode ili usluge obilježene određenim znakom na službenoj ili službeno priznatoj međunarodnoj izložbi u Republici Hrvat­skoj, u nekoj od država članica Pariške unije ili u državi članici Svjetske trgovinske organizacije, može zahtijevati da mu se kao datum prve prijave prizna datum prvoga dana izlaganja proizvoda ili pružanja usluga, pod uvjetom da prijavu u Republici Hrvatskoj podnese u roku od šest mjeseci od toga datuma. (2) Podnositelj prijave koji se poziva na izložbeno pravo prvenstva dužan je uz prijavu koju podnosi Zavodu podnijeti potvrdu izdanu od strane nadležnoga tijela države članice Pariške unije ili države članice Svjetske trgovinske organizacije iz koje su vidljivi podaci o vrsti izložbe, mjestu njezina održavanja, datumu otvaranja i zatvaranja i prvom danu izlaganja proizvoda ili usluga navedenih u prijavi. Dio peti POSTUPAK REGISTRACIJE ŽIGA OvlaŠtenje Zavoda Članak 20. (1) Upravne poslove koji se odnose na registraciju žigova obavlja Zavod. (2) Protiv upravnih akata koje donosi Zavod nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Ispitivanje urednosti prijave Članak 21. (1) Postupak ispitivanja urednosti prijave obuhvaća ispitivanje svih uvjeta propisanih ovim Zakonom i Pravilnikom. (2) Prijava za registraciju žiga je uredna: 1. ako je podnesena u skladu s člankom 14. stavkom 2. ovoga Zakona, 2. ako je podnesena u skladu s uvjetima propisanima u članku 15. stavku 1. i 3. ovoga Zakona. UreĐivanje prijave Članak 22. (1) Ako prijava za registraciju žiga udovoljava uvjetima iz članka 15. stavka 1. ovoga Zakona, ali nije podnesena tako da sadržava sve potrebne sastojke i priloge u skladu s Pravilnikom, Zavod poziva podnositelja prijave da u roku od 60 dana od dana primitka poziva uredi prijavu. (2) Ako podnositelj prijave u propisanom roku uredi prijavu u skladu s pozivom iz stavka 1. ovoga članka, smatrat će se da je prijava od početka bila uredna. (3) Ako prijava ne udovoljava uvjetima iz članka 15. stavka 1. ovoga Zakona, ne smatra se prijavom za registraciju žiga te Zavod poziva podnositelja da u roku od 60 dana od dana primitka poziva ukloni sve utvrđene nedostatke. (4) Datum primitka prijave uređene u smislu stavka 3. ovoga članka smatra se datumom za utvrđivanje prava prvenstva iz članka 17. ovoga Zakona. (5) Na zahtjev podnositelja prijave, rok iz stavka 1. i 3. ovoga članka može se produžiti najviše za 60 dana. Odbacivanje prijave Članak 23. Ako podnositelj prijave za registraciju žiga u određenom roku ne postupi prema pozivu Zavoda i ne ukloni utvrđene nedostatke u smislu članka 22. stavka 1. i 3. ovoga Zakona, prijava se zaključkom odbacuje. Odbijanje registracije Žiga Članak 24. (1) Rješenje o odbijanju registracije u cijelosti ili rješenje o odbijanju registracije u odnosu na samo neke proizvode ili usluge za koje je zatražena registracija ne može se donijeti prije nego što podnositelj prijave za registraciju žiga bude pisanim putem obaviješten o razlozima odbijanja i pozvan da odustane od prijave ili da je izmijeni ili da se očituje o razlozima zbog kojih se registracija odbija. (2) Podnositelj prijave ima pravo u roku od 60 dana od dana primitka pisane obavijesti o razlozima odbijanja zatražene registracije postupiti u skladu sa stavkom 1. ovoga članka te podnijeti dokaze o mogućim novim činjenicama koje bi mogle utjecati na konačnu odluku Zavoda. (3) Na zahtjev podnositelja prijave, rok iz stavka 2. ovoga članka može se produžiti najviše za 60 dana. Objava prijave Članak 25. (1) Ako je udovoljeno svim uvjetima iz članka 21. stavka 2. ovoga Zakona ako ne postoje razlozi za odbijanje registracije prema članku 5. stavku 1. ovoga Zakona i ako je plaćena pro­pisana naknada troškova za objavu prijave, podaci iz prijave objavljuju se u »Hrvatskom glasniku intelektualnog vlasništva« (u daljnjem tekstu: službeno glasilo Zavoda.) (2) Podaci iz prijave koji se objavljuju u službenom glasilu Zavoda propisat će se Pravilnikom. MiŠljenja treĆih strana Članak 26. (1) Nakon objave prijave za registraciju žiga, svaka fizička ili pravna osoba i svaka grupa ili tijelo koje predstavlja proizvođače, pružatelje usluga, trgovce ili potrošače, može Zavodu, u roku od tri mjeseca od datuma objave prijave za registraciju žiga, pisanim putem dostaviti svoje mišljenje u kojem se obrazlažu razlozi, osobito oni iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona. (2) Osobe, grupe ili tijela iz stavka 1. ovoga članka neće se smatrati strankama u postupku. (3) Mišljenja iz stavka 1. ovoga članka Zavod dostavlja podnositelju prijave za registraciju žiga, koji se može na njih očitovati u roku od 15 dana od dana primitka primjerka dostavljenoga mišljenja. Prigovor Članak 27. (1) Prigovor na registraciju žiga, koji se može temeljiti samo na razlozima za odbijanje iz članka 6. ovoga Zakona, ima Zavodu pravo podnijeti u roku od tri mjeseca od datuma objave prijave za registraciju žiga: 1. u odnosu na članak 6. stavak 1. i 3. ovoga Zakona nositelj ranijega žiga i stjecatelj licencije u skladu s člankom 39. stavkom 4. ili 5. ovoga Zakona, 2. nositelj nekoga od prava iz članka 6. stavka 4. ovoga Zakona, 3. osoba koja je imala tvrtku u smislu članka 6. stavka 6. ovoga Zakona, 4. nositelj ranijega žiga u smislu članka 6. stavka 7. ovoga Zakona. (2) Ako je na datum objave prijave protiv ranijega žiga na kojemu se temelji prigovor u tijeku postupak opoziva ili postupak proglašenja žiga ništavim, Zavod će u postupku povodom prigovora zastati do pravomoćnosti rješenja iz ranije pokrenutih postupaka opoziva ili proglašavanja žiga ništavim. (3) Rok za podnošenje prigovora propisan u stavku 1. ovoga članka ne može se produžavati, niti se izvan toga roka mogu podnositi dopune prigovora koje uključuju podnošenje dodatnih dokaza i dokumentacije kojom se opravdava utemeljenost razloga navedenih u prigovoru. (4) Prigovor mora biti podnesen pod uvjetima i na način koji će se propisati Pravilnikom. Postupak povodom prigovora Članak 28. (1) Zavod ispituje je li prigovor podnijela osoba koja ima pravo podnijeti prigovor u smislu članka 27. stavka 1. ovoga Zakona, je li prigovor podnesen u propisanome roku te je li podnesen kako je propisano Pravilnikom. (2) Ako nije udovoljeno uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, Zavod zaključkom odbacuje prigovor. (3) Ako je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, Zavod obavješćuje podnositelja prijave o podnesenom prigovoru, dostavlja mu primjerak prigovora i poziva ga da se u roku od 60 dana od dana primitka obavijesti očituje na prigovor. (4) Rok iz stavka 3. ovoga članka ne može se produžavati, niti se izvan toga roka mogu podnositi dopune očitovanja koje uključuju podnošenje dodatnih dokaza i dokumentacije. (5) Ako se podnositelj prijave za registraciju žiga ne očituje na prigovor u propisanome roku, zatražena registracija žiga odbija se u granicama zahtjeva navedenih u prigovoru. (6) Ako to ocijeni potrebnim, Zavod može u postupku povodom prigovora odrediti usmenu raspravu. Ispitivanje prigovora Članak 29. (1) Ako se podnositelj prijave za registraciju žiga očituje na prigovor u propisanome roku, Zavod ispituje opravdanost razloga navedenih u prigovoru. (2) Ako to zatraži podnositelj prijave za registraciju žiga, nositelj ranijega žiga koji je podnio prigovor na registraciju mora dokazati da je tijekom razdoblja od pet godina, koje prethodi datumu objave prijave, rabio žig u Republici Hrvatskoj u smislu članka 13. stavka 2., 3. i 4. ovoga Zakona za proizvode ili usluge za koje je registriran i koje navodi kao razlog za prigovor, ili mora dokazati da postoje opravdani razlozi za neuporabu, pod uvjetom da je raniji žig na datum objave prijave za registraciju žiga bio registriran najmanje pet godina. (3) Ako nositelj ne dokaže uporabu svojega žiga u smislu stavka 2. ovoga članka, prigovor će biti odbijen. (4) Ako je raniji žig rabljen u odnosu samo na dio proizvoda ili usluga za koje je registriran, za potrebe ispitivanja prigovora smatrat će se da je registriran samo za taj dio proizvoda ili usluga. (5) Ako Zavod u postupku ispitivanja prigovora utvrdi da je prigovor neutemeljen, prigovor se odbija i o tome se dostavlja rješenje podnositelju prijave i podnositelju prigovora. (6) Ako Zavod u postupku ispitivanja prigovora utvrdi da je prigovor utemeljen, registracija žiga se odbija ili djelomično odobrava i o tome se dostavlja rješenje podnositelju prijave i podnositelju prigovora. Odustanak od prijave i ograniČenje popisa proizvoda ili usluga Članak 30. (1) Podnositelj prijave za registraciju žiga može u svakom trenutku odustati od svoje prijave ili ograničiti popis proizvoda ili usluga navedenih u prijavi. (2) Ako je prijava već objavljena, odustanak od prijave ili ograničenje popisa proizvoda ili usluga naknadno se objavljuje u službenom glasilu Zavoda. Izmjene u prijavi za registraciju Žiga Članak 31. (1) Na zahtjev podnositelja prijave za registraciju žiga ili po službenoj dužnosti, izmjene u prijavi mogu se izvršiti samo u slučajevima kada je potrebno izvršiti ispravak imena ili adrese podnositelja prijave, pogreške u tekstu ili prijepisu ili ispravak neke druge očite pogreške, pod uvjetom da te izmjene ne zahtijevaju proširenje popisa proizvoda ili usluga. (2) Izgled prijavljenoga znaka ne može se mijenjati, osim kad sadržava naziv i adresu podnositelja prijave za registraciju žiga. U tom se slučaju, na zahtjev podnositelja prijave, u registar može unijeti izmjena koja ne utječe bitno na identitet znaka koji je prvobitno upisan u registar. (3) Ako je prijava za registraciju žiga već objavljena, izmjene u prijavi objavljuju se naknadno u službenom glasilu Zavoda, uz uvjet da je prethodno plaćena propisana naknada troškova. Registracija Žiga Članak 32. (1) Ako razlozi navedeni u članku 5. stavku 1. i članku 6. ovoga Zakona ne čine zapreku za registraciju, žig se upisuje u registar žigova, uz uvjet da je prethodno plaćena propisana naknada troškova za održavanje žiga u vrijednosti tijekom prvoga desetogodišnjeg razdoblja i za objavu podataka o žigu. (2) Ako naknada troškova iz stavka 1. ovoga članka ne bude plaćena, prijava za registraciju žiga zaključkom se odbacuje. Razdvajanje prijave i registracije Članak 33. (1) Svaka prijava ili registracija žiga može se, na zahtjev podnositelja prijave ili nositelja žiga, razdvojiti u dvije ili više prijava ili registracija u odnosu na popis proizvoda ili usluga obuhvaćen prijavom ili registracijom. (2) Razdvojene prijave ili registracije zadržavaju pravo prvenstva iz prve prijave ili registracije. (3) Postupak razdvajanja prijave ili registracije propisat će se Pravilnikom. (4) Podaci o razdvojenim prijavama ili registracijama upisuju se u registar i objavljuju u službenom glasilu Zavoda. Objava Žiga Članak 34. (1) Podaci o žigu objavljuju se u službenom glasilu Zavoda najkasnije tri mjeseca od datuma upisa žiga u registar. (2) Podaci koji se objavljuju u službenom glasilu Zavoda propisat će se Pravilnikom. Isprava o Žigu Članak 35. (1) Na zahtjev nositelja žiga i uz uvjet da je prethodno plaćena propisana naknada troškova za izdavanje isprave o žigu, Zavod nositelju žiga izdaje ispravu najkasnije tri mjeseca od datuma objave žiga u službenom glasilu Zavoda. (2) Podaci koje sadržava isprava o žigu propisat će se Pravil­nikom. Izmjene u registraciji Žiga Članak 36. (1) Na zahtjev nositelja žiga ili po službenoj dužnosti izmjene u registraciji žiga mogu se izvršiti samo u slučajevima kada je potrebno izvršiti ispravak imena ili adrese nositelja žiga, pogreške u tekstu ili prijepisu ili ispravak neke druge očite pogreške, pod uvjetom da te izmjene ne zahtijevaju proširenje popisa proizvoda ili usluga. (2) Izgled registriranoga žiga ne može se mijenjati tijekom trajanja registracije ili prilikom produženja registracije žiga, osim kad sadržava naziv i adresu nositelja. U tom se slučaju, na zahtjev nositelja, u registar može unijeti izmjena koja ne utječe bitno na identitet žiga koji je prvobitno upisan u registar. (3) Ako je registracija već objavljena, izmjene u registraciji naknadno se objavljuju u službenom glasilu Zavoda, uz uvjet da je prethodno plaćena propisana naknada troškova. Dio šesti PROMJENE NA ŽIGU Upis promjena Članak 37. (1) Na zahtjev podnositelja prijave za registraciju žiga ili nositelja žiga Zavod upisuje u registar sve promjene do kojih je došlo nakon podnošenja prijave za registraciju žiga ili nakon registracije žiga, pod uvjetom da one odgovaraju pravom stanju i nemaju utjecaja na izgled registriranoga žiga. (2) Promjene upisane u registar žigova objavljuju se u službenom glasilu Zavoda. (3) Podaci koje treba sadržavati zahtjev za upis bilo koje promjene na žigu propisat će se Pravilnikom. Prijenos prava Članak 38. (1) Nositelj žiga može prenijeti svoj žig na druge osobe u odnosu na neke ili u odnosu na sve proizvode ili usluge za koje je registriran. (2) Na zahtjev jedne od strana prijenos prava upisuje se u registar, ako je Zavodu podnesen ovjerovljeni prijepis ugovora o prijenosu prava ili ovjerovljeni izvadak iz ugovora ili izvornik potvrde o prijenosu prava potpisan od bivšega i novoga nositelja prava. (3) Prijenos prava objavljuje se u službenom glasilu Zavoda, a ima učinak prema trećim stranama nakon upisa u registar. (4) Zahtjev za upis prijenosa prava u registar mora biti podnesen pod uvjetima i na način koji će se propisati Pravilnikom. Licencija Članak 39. (1) Žig može biti predmetom licencije za sve proizvode ili usluge za koje je registriran ili samo za dio tih proizvoda ili usluga, te za cijeli ili za dio teritorija Republike Hrvatske. (2) Licencija može biti isključiva ili neisključiva. (3) Nositelj žiga može se pozvati na prava koja proizlaze iz žiga protiv stjecatelja licencije koji krši neku odredbu iz ugovora o licenciji u odnosu na njezino trajanje, registracijom obuhvaćen oblik u kojemu se žig može rabiti, opseg proizvoda ili usluga za koje je licencija dana, teritorij na kojem se žig može isticati, kakvoću proizvedenih proizvoda ili usluga pruženih od strane stjecatelja licencije. (4) Ne dovodeći u pitanje odredbe iz ugovora o licenciji, stjecatelj neisključive licencije može pokretati postupke zbog povrede žiga samo uz pristanak nositelja žiga. (5) Ne dovodeći u pitanje odredbe iz ugovora o licenciji, stjecatelj isključive licencije može pokretati postupke zbog povrede žiga ako nositelj žiga, nakon službene obavijesti, sam ne pokrene odgovarajući postupak zbog povrede žiga u odgovarajućem roku. (6) Na zahtjev jedne od strana licencija se upisuje u registar, ako je Zavodu podnesen ovjerovljeni prijepis ugovora o licenciji ili ovjerovljeni izvadak iz ugovora ili izvornik potvrde o davanju licencije potpisan od davatelja i stjecatelja licencije. (7) Ako su uplaćene propisana pristojba i naknada troškova, licencija se objavljuje u službenom glasilu Zavoda, a ima učinak prema trećim stranama nakon upisa u registar. (8) Zahtjev za upis licencije mora biti podnesen pod uvjetima i na način koji će se propisati Pravilnikom. Zalog i ovrha Članak 40. (1) Žig može biti predmetom zaloga i predmetom ovrhe. (2) Na zahtjev jedne od strana, zalog ili ovrha upisuju se u registar. (3) Zalog i ovrha objavljuju se u službenom glasilu Zavoda, a imaju učinak prema trećim stranama nakon upisa u registar. (4) Zahtjev za upis zaloga ili ovrhe mora biti podnesen pod uvjetima i na način koji će se propisati Pravilnikom. SteČaj Članak 41. Kad je žig predmet stečaja, na zahtjev nadležnoga tijela taj se podatak upisuje u registar i objavljuje. Prava iz prijave Članak 42. Članci od 38. do 41. ovoga Zakona primjenjuju se i na prijave za registraciju žiga. Dio sedmi TRAJANJE, PRODUŽENJE I PRESTANAK VRIJEDNOSTI ŽIGA Razdoblje zaŠtite Članak 43. Razdoblje zaštite registriranoga žiga traje deset godina računajući od datuma podnošenja prijave za registraciju žiga. ProduŽenje registracije Žiga Članak 44. (1) Registracija žiga može se produžavati neograničen broj puta, i to za razdoblja od po deset godina, pod uvjetom da nositelj žiga tijekom posljednje godine trajanja desetogodišnjega razdoblja zaštite Zavodu podnese zahtjev za produženje registracije žiga i uplati propisanu pristojbu i naknadu troškova postupka. (2) Zahtjev za produženje registracije žiga može biti podnesen i pristojba i naknada troškova mogu biti uplaćene u dodatnom roku od šest mjeseci nakon isteka razdoblja navedenoga u stavku 1. ovoga članka, pri čemu se propisana pristojba i naknada troškova plaćaju u dvostrukom iznosu. (3) Novo razdoblje zaštite započinje danom isteka prethodnoga desetogodišnjeg razdoblja. (4) Zahtjev za produženje registracije žiga Zavodu može podnijeti nositelj žiga ili osoba koju on izričito ovlasti. (5) Kada se zahtjev za produženje registracije žiga podnosi u odnosu na samo neke proizvode ili usluge za koje je žig registriran, registracija žiga će se produžiti samo za te proizvode ili usluge. (6) Produženje registracije žiga upisuje se u registar i objavljuje u službenom glasilu Zavoda. (7) Ako se registracija ne produži, žig prestaje vrijediti od dana isteka razdoblja zaštite. (8) Podaci koje treba sadržavati zahtjev za produženje registracije žiga propisat će se Pravilnikom. Odricanje od Žiga Članak 45. (1) Nositelj žiga može se pisanom izjavom odreći žiga u odnosu na neke ili u odnosu na sve proizvode ili usluge za koje je registriran. (2) Ako je u registar upisana licencija, odricanje od žiga će se upisati u registar samo ako nositelj žiga dokaže da je stjecatelja licencije obavijestio o svojoj namjeri da se odrekne žiga. (3) Na temelju izjave o odricanju žig prestaje vrijediti od dana kad nositelj podnese izjavu o odricanju. Opoziv Žiga Članak 46. (1) Zahtjev za opoziv žiga Zavodu može podnijeti svaka fizička ili pravna osoba. (2) Žig može biti opozvan ako se u neprekinutom razdoblju od pet godina nije stvarno rabio u Republici Hrvatskoj u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, a ne postoje oprav­dani razlozi za neuporabu. (3) Žig može biti opozvan i u slučaju ako, nakon dana registracije: 1. zbog djelovanja ili nedjelovanja nositelja postane u trgovini uobičajeni naziv za proizvode ili usluge u odnosu na koje je registriran, 2. zbog uporabe od strane nositelja žiga ili s njegovim odobrenjem, a u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran, može javnost dovesti u zabludu, osobito u pogledu vrste, kakvoće ili zemljopisnoga podrijetla tih proizvoda ili usluga. (4) Zahtjev za opoziv žiga mora biti podnesen pod uvjetima i na način koji će se propisati Pravilnikom. Postupak povodom zahtjeva za opoziv Žiga Članak 47. (1) Zavod ispituje je li zahtjev za opoziv žiga podnesen u skladu s člankom 46. ovoga Zakona. (2) Ako je zahtjev za opoziv žiga podnesen prije isteka razdoblja od pet godina od registracije žiga čiji se opoziv traži i ako nije podnesen iz razloga navedenih u članku 46. stavku 2. i 3., Zavod zaključkom odbacuje zahtjev. (3) Ako zahtjev za opoziv žiga nije podnesen kako je propisano Pravilnikom, Zavod poziva podnositelja zahtjeva da u roku od 60 dana od dana primitka poziva uredi zahtjev. (4) Ako podnositelj zahtjeva za opoziv žiga u propisanom roku ne postupi prema pozivu Zavoda i ne uredi zahtjev u smislu stavka 3. ovoga članka, zahtjev se zaključkom odbacuje. (5) Ako je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. ovoga članka, Zavod obavješćuje nositelja žiga o podnesenom zahtjevu za opoziv, dostavlja mu primjerak zahtjeva i poziva ga da se u roku od 60 dana od dana primitka obavijesti očituje na zahtjev. (6) Na zahtjev, rokovi iz stavka 3. i 5. ovoga članka mogu se produžiti najviše za 60 dana. (7) Ako se nositelj žiga u odnosu na koji se zahtijeva opoziv ne očituje na zahtjev u propisanom roku, žig se opoziva za one proizvode ili usluge u odnosu na koje je zahtjev podnesen. (8) Ako to ocijeni potrebnim, Zavod može u postupku povodom zahtjeva za opoziv odrediti usmenu raspravu. Ispitivanje zahtjeva za opoziv Žiga Članak 48. (1) Ako se nositelj žiga u odnosu na koji se zahtijeva opoziv očituje na zahtjev u propisanome roku, Zavod ispituje opravdanost razloga navedenih u zahtjevu za opoziv žiga. (2) U postupku ispitivanja zahtjeva za opoziv žiga Zavod može pozivati stranke na podnošenje dodatnih dokaza, dokumentacije i očitovanja u roku od 60 dana od dana primitka poziva. (3) Na zahtjev, rok iz stavka 2. ovoga članka može se produžiti najviše za 60 dana. (4) Ako stranka u postupku ne odgovori na poziv iz stavka 3. ovoga članka u propisanom roku, Zavod donosi odluku na temelju raspoloživih činjenica iz prethodno dostavljene dokumentacije. (5) Ne može se zahtijevati da žig bude opozvan kad stvarna uporaba žiga započne ili se nastavi tijekom vremenskoga razmaka između isteka petogodišnjega razdoblja neuporabe i podnošenja zahtjeva za opoziv. (6) Početak ili nastavak uporabe u razdoblju od tri mjeseca koje prethodi podnošenju zahtjeva za opoziv, a koje je započelo najranije nakon isteka neprekinutoga petogodišnjeg razdoblja neuporabe, ne uzima se u obzir ako su pripreme za početak ili nastavak uporabe počele tek nakon što je nositelj saznao da zahtjev za opoziv može biti podnesen. (7) Ako Zavod u postupku ispitivanja zahtjeva za opoziv žiga utvrdi da je zahtjev neutemeljen, zahtjev se odbija i o tome se dostavlja rješenje podnositelju zahtjeva i nositelju žiga u odnosu na koji je opoziv zatražen. (8) Ako Zavod u postupku ispitivanja zahtjeva za opoziv žiga utvrdi da je zahtjev utemeljen, žig se opoziva djelomično ili u cijelosti i o tome se dostavlja rješenje podnositelju zahtjeva i nositelju žiga u odnosu na koji je opoziv zatražen. (9) Kad je žig opozvan, smatra se da su njegovi učinci prestali od datuma podnošenja zahtjeva za opoziv. (10) Opoziv žiga upisuje se u registar žigova i objavljuje se u službenom glasilu Zavoda. ProglaŠavanje Žiga niŠtavim Članak 49. (1) Postupak za proglašavanje žiga ništavim provodi Zavod. (2) Ako žig nije registriran u skladu s odredbama iz članka 3. stavka 1. i članka 5. stavka 1. ovoga Zakona, postupak za proglašavanje žiga ništavim može biti pokrenut po službenoj dužnosti, na zahtjev državnoga odvjetnika ili na zahtjev zainteresirane osobe. (3) Na temelju razloga iz članka 6. ovoga Zakona, koji se primjenjuje i na postupak proglašavanja žiga ništavim, postupak za proglašavanje žiga ništavim može se pokrenuti: 1. u odnosu na članak 6. stavak 1. i 3. ovoga Zakona na zahtjev nositelja ranijega žiga i stjecatelja licencije u skladu s člankom 39. stavkom 4. ili 5. ovoga Zakona, 2. na zahtjev nositelja nekoga od prava iz članka 6. stavka 4. ovoga Zakona, 3. na zahtjev osobe koja je imala tvrtku u smislu članka 6. stavka 6. ovoga Zakona, 4. na zahtjev nositelja ranijega žiga iz članka 6. stavka 7. ovoga Zakona. (4) Kad žig nije registriran u skladu s odredbama iz članka 5. stavka 1. točke 2., 3. ili 4. ovoga Zakona, može biti proglašen ništavim samo ako je postupak za proglašavanje žiga ništavim pokrenut u roku od deset godina od datuma registracije. (5) Žig ne može biti proglašen ništavim na temelju ranijega žiga koji ima ugled ako raniji žig nije stekao ugled u smislu članka 6. stavka 3. ovoga Zakona do datuma prava prvenstva kasnijega žiga. (6) Ako je nositelj prava iz stavka 3. ovoga članka ranije već podnio zahtjev za proglašavanje žiga ništavim, ne može podnijeti novi zahtjev za proglašavanje žiga ništavim na temelju nekoga drugog od spomenutih prava na koje se mogao pozvati u prvom zahtjevu. (7) Ako je na datum podnošenja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim protiv ranijega žiga, na kojemu se temelji zahtjev, u tijeku postupak opoziva ili postupak proglašavanja žiga ništavim, Zavod će zastati s postupkom do pravomoćnosti rješenja iz ranije pokrenutih postupaka opoziva ili proglašavanja žiga ništavim. (8) Zahtjev za proglašavanje žiga ništavim mora biti podnesen pod uvjetima i na način koji će se propisati Pravilnikom. Postupak povodom zahtjeva za proglaŠavanje Žiga niŠtavim Članak 50. (1) Zavod ispituje je li zahtjev za proglašavanje žiga ništa­vim podnesen u skladu s člankom 49. stavkom 3., 4., 5., 6. i 8. ovoga Zakona. (2) Ako zahtjev za proglašavanje žiga ništavim nije podnesen u skladu s člankom 49. stavkom 3., 4. i 6. ovoga Zakona, Zavod zaključkom odbacuje zahtjev. (3) Ako zahtjev za proglašavanje žiga ništavim nije podnesen kako je propisano Pravilnikom, Zavod poziva podnositelja zahtjeva da u roku od 60 dana od dana primitka poziva uredi zahtjev. (4) Ako podnositelj zahtjeva u propisanom roku ne postupi prema pozivu Zavoda i ne uredi zahtjev u smislu stavka 3. ovoga članka, zahtjev se zaključkom odbacuje. (5) Ako je udovoljeno uvjetima iz članka 49. ovoga Zakona, Zavod obavješćuje nositelja osporavanoga žiga o pokrenutom postupku za proglašavanje žiga ništavim, dostavlja mu primjerak zahtjeva i poziva ga da se u roku od 60 dana od dana primitka obavijesti očituje na zahtjev. (6) Na zahtjev, rokovi iz stavka 3. i 5. ovoga članka mogu se produžiti najviše za 60 dana. (7) Ako se nositelj osporavanoga žiga ne očituje na zahtjev za proglašavanje žiga ništavim u propisanom roku, žig se proglašava ništavim za one proizvode ili usluge u odnosu na koje je postupak pokrenut. (8) Ako to ocijeni potrebnim, Zavod može u postupku povodom zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim odrediti usmenu raspravu. Ispitivanje zahtjeva za proglaŠavanje Žiga niŠtavim Članak 51. (1) Ako se nositelj osporavanoga žiga očituje na zahtjev za proglašavanje žiga ništavim u propisanome roku, Zavod ispituje opravdanost razloga navedenih u zahtjevu. (2) Kad žig nije registriran u skladu s odredbama iz članka 3. stavka 1. i članka 5. stavka 1. ovoga Zakona, žig će biti proglašen ništavim samo ako razlozi za proglašavanje žiga ništavim još uvijek postoje u trenutku donošenja rješenja o proglašavanju žiga ništavim. (3) Kad žig nije registriran u skladu s odredbama iz članka 5. stavka 1. točke 2., 3. ili 4. ovoga Zakona, neće biti proglašen ništavim ako nositelj žiga dokaže da je žig nakon registracije i slijedom njegove uporabe stekao razlikovni karakter u odnosu na proizvode ili usluge za koje je registriran. (4) Žig ne može biti proglašen ništavim ako je nositelj prava iz članka 49. stavka 3. ovoga Zakona dao izričit pristanak na registraciju toga žiga prije podnošenja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim. (5) Žig ne može biti proglašen ništavim iz razloga što je u sukobu s ranijim žigom ako taj raniji žig ne udovoljava uvjetima o uporabi iz članka 13. stavka od 2. do 4. ovoga Zakona, pod uvjetom da je taj raniji žig na datum podnošenja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim bio registriran najmanje pet godina. (6) Ako je raniji žig rabljen samo u odnosu samo na dio proizvoda ili usluga za koje je registriran, za potrebe ispitivanja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim smatrat će se da je registriran samo za taj dio proizvoda ili usluga. (7) U postupku ispitivanja zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim Zavod može pozivati stranke na podnošenje dodatnih dokaza, dokumentacije i očitovanja u roku od 60 dana od dana primitka poziva. (8) Na zahtjev, rok iz stavka 7. ovoga članka može se produžiti najviše za 60 dana. (9) Ako stranka ne odgovori na poziv iz stavka 8. ovoga član­ka u propisanom roku, Zavod donosi odluku na temelju raspoloživih činjenica iz prethodno dostavljene dokumentacije. (10) Ako Zavod u postupku ispitivanja zahtjeva za progla­šavanje žiga ništavim utvrdi da je zahtjev neutemeljen, zahtjev se odbija i o tome se dostavlja rješenje podnositelju zahtjeva i nositelju osporavanoga žiga. (11) Ako Zavod u postupku ispitivanja zahtjeva za prog­la­šavanje žiga ništavim utvrdi da je zahtjev utemeljen, žig se proglašava ništavim djelomično ili u cijelosti i o tome se dostavlja rješenje podnositelju zahtjeva i nositelju osporavanoga žiga. (12) Kad je žig proglašen ništavim, smatra se da su njegovi učinci ništavi od dana podnošenja prijave za registraciju žiga. (13) Proglašavanje žiga ništavim upisuje se u registar žigova i objavljuje se u službenom glasilu Zavoda. DjelomiČno odbijanje registracije Žiga, opoziv Žiga ili proglaŠavanje Žiga niŠtavim Članak 52. Kad razlozi za odbijanje registracije žiga ili za opoziv žiga ili za proglašavanje žiga ništavim postoje u odnosu na samo neke proizvode ili usluge za koje je žig prijavljen ili registriran, odbijanje registracije ili opoziv ili proglašavanje žiga ništavim obuhvaća samo te proizvode ili usluge. Dio osmi ZAJEDNIČKI I JAMSTVENI ŽIG ZajedniČki Žig Članak 53. Kao zajednički žig može se zaštititi svaki znak u smislu članka 2. ovoga Zakona koji je kao takav naznačen u prijavi za registraciju žiga i koji je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga članova ili partnera određene pravne osobe od proizvoda ili usluga drugih poduzetnika i koji je namijenjen za zajedničko označavanje proizvoda ili usluga stavljenih na tržište od strane članova ili partnera te pravne osobe. Jamstveni Žig Članak 54. Kao jamstveni žig može se zaštititi svaki znak u smislu članka 2. ovoga Zakona koji je namijenjen za označavanje kakvoće, podrijetla, načina proizvodnje ili drugih zajedničkih obilježja proizvoda ili usluga poduzetnika koji su pod nadzorom nositelja žiga i koji taj žig rabe. Posebne odredbe o zajedniČkim Žigovima i jamstvenim Žigovima Članak 55. (1) Odredbe ovoga Zakona i Pravilnika primjenjuju se i na zajedničke žigove i na jamstvene ili certifikacijske žigove, osim ako u ovom dijelu Zakona nije propisano drukčije. (2) Odstupajući od odredbe iz članka 5. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona, znakovi ili oznake koji u trgovini mogu služiti za označavanje zemljopisnoga podrijetla proizvoda ili usluga mogu se zaštititi kao zajednički žig. (3) Žig iz stavka 2. ovoga članka ne daje nositelju pravo da trećoj strani u trgovačkom prometu zabrani uporabu znakova ili oznaka iz stavka 2. ovoga članka, pod uvjetom da ih rabi u skladu s ustaljenom i poštenom praksom u industrijskoj ili trgovačkoj djelatnosti. Posebno se na takav žig ne može pozvati protiv treće strane koja ima pravo rabiti zemljopisni naziv. Osobe koje mogu biti nositelji zajedniČkoga Žiga Članak 56. Nositelj zajedničkoga žiga i podnositelj prijave za registraciju zajedničkoga žiga mogu biti pravne osobe i udruženja proizvođača, pružatelja usluga ili trgovaca koja u svoje ime mogu preuzimati obveze i ostvarivati prava, sklapati ugovore ili obavljati druge pravne radnje. Ugovor o zajedniČkom Žigu Članak 57. Ugovor o zajedničkom žigu podnosi se uz prijavu za registraciju žiga i mora sadržavati: popis osoba ovlaštenih za uporabu zajedničkoga žiga, uvjete članstva, uvjete koji određuju takvu uporabu i odredbe koje se odnose na povredu prava u slučaju zlouporabe zajedničkoga žiga ili kršenja odredaba ugovora. Uporaba zajedniČkoga Žiga Članak 58. Pravo na uporabu zajedničkoga žiga ima svaka osoba ovlaštena za njegovu uporabu, pod uvjetom da je udovoljeno svim uvjetima koje ovaj Zakon propisuje u odnosu na uporabu žigova. Izmjene i dopune ugovora o zajedniČkom Žigu Članak 59. (1) Nositelj zajedničkoga žiga mora podnijeti Zavodu sve izmjene i dopune ugovora koje se odnose na uporabu zajedničkoga žiga. (2) Izmjene i dopune ugovora kojim se uređuje uporaba zajedničkoga žiga imaju učinak prema trećim stranama nakon upisa u registar. Dio deveti ZAŠTITA ŽIGOVA PREMA MADRIDSKOM SPORAZUMU O MEĐUNARODNOJ REGISTRACIJI ŽIGOVA I PROTOKOLU KOJI SE ODNOSI NA MADRIDSKI SPORAZUM Posebne odredbe o meĐunarodnim registracijama Žigova Članak 60. Na međunarodne registracije žigova, čija je zaštita proširena na teritorij Republike Hrvatske prema Madridskom sporazumu o međunarodnoj registraciji žigova (u daljnjem tekstu: Madridski sporazum) i Protokolu koji se odnosi na Madridski sporazum (u daljnjem tekstu: Protokol), primjenjuju se odredbe ovoga Zakona i Pravilnika o žigu u svim pitanjima koja nisu uređena tim ugovorima, osim ako odredbe ovoga dijela Zakona ne propisuju drukčije. PodnoŠenje prijave za meĐunarodnu registraciju Žiga i zahtjeva za upis promjene u meĐunarodnom registru Članak 61. (1) Prijava za međunarodnu registraciju žiga i zahtjevi za upis promjena u međunarodnom registru podnose se Zavodu kako je propisano Madridskim sporazumom, Protokolom, Zajedničkim pravilnikom Madridskoga sporazuma i Protokola (u daljenjem tekstu: Zajednički pravilnik), ovim Zakonom i Pravilnikom. (2) Ako prijava za međunarodnu registraciju žiga ili zahtjev za upis promjena u međunarodnom registru nisu podneseni kako je propisano Madridskim sporazumom, Protokolom, Zajedničkim pravilnikom i Pravilnikom o žigu, Zavod poziva podnositelja prijave ili zahtjeva da u roku od 30 dana od dana primitka poziva uredi prijavu ili zahtjev. (3) Na zahtjev, rok iz stavka 2. ovoga članka može se produžiti najviše za 60 dana. (4) Ako je prijava za međunarodnu registraciju žiga podnesena u skladu sa stavkom 1. ovoga članka i ako su uplaćene propisana pristojba i naknada troškova, Zavod prosljeđuje prijavu Međunarodnom uredu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (u daljnjem tekstu: Međunarodni ured). (5) Ako podnositelj prijave za registraciju žiga ili zahtjeva za upis promjena u međunarodnom registru u propisanom roku ne postupi prema pozivu Zavoda i ne ukloni utvrđene nedostatke u smislu stavka 2. ovoga članka, prijava ili zahtjev zaključkom se odbacuje. Pristojbe Članak 62. Sve pristojbe koje se moraju platiti prema Madridskom sporazumu i Protokolu plaćaju se izravno Međunarodnom uredu. Upis u registar Žigova Članak 63. Datum i broj međunarodne registracije žiga upisuje se u registar žigova koji vodi Zavod, ako je međunarodna prijava rezultirala registracijom. Odbijanje zaŠtite meĐunarodne registracije Žiga Članak 64. Za nositelja međunarodne registracije žiga rok iz članka 24. stavka 2. ovoga Zakona zamjenjuje se rokom od četiri mjeseca od datuma obavijesti o odbijanju zaštite. Prigovor na meĐunarodnu registraciju Žiga Članak 65. (1) Za potrebe međunarodnih registracija žigova prema Madridskom sporazumu i Protokolu, objava prijave propisana u članku 25. ovoga Zakona zamjenjuje se objavom međunarodne registracije žiga u službenom glasilu o međunarodnim registracijama žigova koje izdaje Međunarodni ured (u daljnjem tekstu: međunarodno službeno glasilo). (2) Rok za podnošenje prigovora na međunarodnu registriraciju žiga počinje teći od prvoga dana mjeseca koji slijedi mjesec naznačen na izdanju međunarodnoga službenoga glasila u kojemu je ta međunarodna registracija žiga objavljena. (3) U postupku povodom prigovora na međunarodnu registraciju žiga Zavod, u skladu s Madridskim sporazumom ili Protokolom, nositelju međunarodne registracije žiga dostavlja obavijest o privremenom odbijanju na temelju prigovora i poziva ga da imenuje zastupnika koji u roku od četiri mjeseca od datuma obavijesti o odbijanju mora Zavodu dostaviti punomoć o zastupanju. Primjerak prigovora dostavlja se zastupniku nakon podnošenja punomoći o zastupanju. Rok za očitovanje na prigovor je 60 dana od dana primitka primjerka prigovora od strane zastupnika. (4) Rokovi iz stavka 3. ovoga članka ne mogu se produžavati. Prigovor i postupak proglaŠavanja Žiga niŠtavim na temelju meĐunarodne registracije Žiga Članak 66. Ako je na temelju međunarodne registracije žiga pokrenut postupak prigovora i postupak proglašavanja žiga ništavim, za potrebe dokazivanja uporabe žiga datumom njezine registracije smatra se datum kojega je istekao rok iz članka 5. stavka 2. Madridskoga sporazuma ili članka 5. stavka 2. podstavka a) Protokola ili, ako na taj datum postupak odobravanja zaštite ili postupak po prigovoru još nije bio okončan, datum obavijesti o konačnoj odluci Zavoda o odobravanju zaštite upućene Međunarodnom uredu. ProglaŠavanje meĐunarodne registracije Žiga niŠtavom i opoziv meĐunarodne registracije Žiga Članak 67. (1) U postupcima povodom zahtjeva za proglašavanje međunarodne registracije žiga ništavom i zahtjeva za opoziv međunarodne registracije žiga Zavod obavješćuje nositelja međunarodne registracije žiga o podnesenom zahtjevu i poziva ga da imenuje zastupnika koji u roku od 60 dana od dana primitka poziva mora Zavodu dostaviti punomoć o zastupanju. (2) Rok iz stavka 1. ovoga članka ne može se produžavati. (3) Primjerak zahtjeva dostavlja se zastupniku nakon podnošenja punomoći o zastupanju. Rok za očitovanje na zahtjev je 60 dana od dana primitka primjerka zahtjeva od strane zastupnika. (4) Na zahtjev, rok iz stavka 3. ovoga članka može se produžiti najviše za 60 dana. (5) U postupku opoziva međunarodne registracije žiga, za potrebe dokazivanja uporabe, datumom njezine registracije smatra se datum propisan u članku 66. ovoga Zakona. Dio deseti ZAJEDNIČKE ODREDBE O POSTUPKU PRED ZAVODOM Drugi propisi koji se primjenjuju u postupku pred Zavodom Članak 68. Na pojedina pitanja postupka, koja nisu uređena ovim Zakonom, primjenjivat će se odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Pristojbe i naknade troŠkova postupka Članak 69. (1) Za postupke propisane ovim Zakonom plaćaju se pristojbe i naknade troškova postupka u skladu s posebnim propisima. (2) Ako pristojbe ili naknade troškova iz stavka 1. ovoga članka ne budu plaćene, prijava ili zahtjev će se odbaciti, a u slučaju neplaćanja odgovarajuće pristojbe ili naknade troškova za produženje vrijednosti žiga, žig prestaje vrijediti. SvjedodŽba o pravu prvenstva Članak 70. Na zahtjev podnositelja prijave za registraciju žiga ili nositelja žiga i nakon uplate propisane pristojbe i naknade troškova, Zavod izdaje svjedodžbu o pravu prvenstva. Registar Žigova Članak 71. (1) Zavod vodi registar žigova koji sadržava podatke čiji je upis propisan ovim Zakonom i Pravilnikom. (2) Svaka osoba ima pravo uvida u registar žigova. (3) Na zahtjev svake zainteresirane osobe i nakon uplate propisane pristojbe i naknade troškova, Zavod izdaje izvadak i ispis iz registra žigova. SluŽbeno glasilo Članak 72. Zavod izdaje službeno glasilo u kojemu se objavljuju svi podaci čija je objava propisana ovim Zakonom i Pravilnikom. PretraŽivanje Članak 73. Zavod obavlja, na zahtjev svake zainteresirane osobe, usluge pretraživanja na istovjetnost i sličnost prijavljenih i registriranih žigova koji vrijede u Republici Hrvatskoj. Zastupanje pred Zavodom Članak 74. (1) Fizičke ili pravne osobe koje nemaju prebivalište ili stvarno i djelatno industrijsko ili trgovačko sjedište u Republici Hrvatskoj mogu ostvarivati prava iz ovoga Zakona u postupcima pred Zavodom samo preko ovlaštenih zastupnika. (2) Opća načela zastupanja i posebni uvjeti na temelju kojih osobe iz stavka 1. ovoga članka mogu ostvarivati prava iz ovoga Zakona uređeni su posebnim propisima. Dio jedanaesti GRAĐANSKOPRAVNA ZAŠTITA TuŽba zbog povrede prava Članak 75. (1) Nositelj žiga, ako su mu povrijeđena ili ugrožena prava iz članka 7. ovoga Zakona, može tužbom zahtijevati od nadležnoga suda: 1. utvrđivanje postojanja povrede žiga, 2. zabranu izvršene ili namjeravane povrede žiga, 3. uklanjanje stanja nastaloga izvršenom povredom žiga, 4. nalaganje tuženiku davanja obavijesti o identitetu trećih osoba uključenih u proizvodnju i distribuciju robe ili usluga koje povređuju žig te o njihovim distribucijskim kanalima, 5. naknadu štete, 6. objavljivanje presude na trošak tuženika. (2) Povredom žiga u smislu stavka 1. ovoga članka smatra se i njegovo oponašanje, kao i uporaba zajedničkoga žiga i jamstvenoga žiga protivno ugovoru o zajedničkome žigu ili jamstvenome žigu. (3) Postupak povodom tužbe u smislu stavka 1. ovoga članka je hitan. Zahtjev za uniŠtenje Članak 76. (1) Na zahtjev tužitelja sud može narediti uništenje predmeta koji su protupravno obilježeni žigom, a nalaze se u posjedu tuženika. (2) Sud odlučuje o tome hoće li se predmeti protupravno obilježeni žigom uništiti, učiniti neraspoznatljivim ili će se uporabiti na drugi način. Zastara Članak 77. Tužba zbog povrede žiga može se podnijeti u roku od tri godine od saznanja za povredu i počinitelja, a najkasnije pet godina od izvršene povrede. Privremene mjere Članak 78. (1) Ako nositelj žiga učini vjerojatnim da je njegovo pravo povrijeđeno ili da postoji opasnost od povrede, zbog čega mu prijeti nenadoknadiva šteta, može od suda zahtijevati: 1. izricanje privremene mjere zabrane obavljanja postupaka kojima se vrijeđa pravo nositelja žiga, 2. privremeno oduzimanje predmeta protupravno obilježenih žigom ili njihovo isključenje iz prometa, 3. mjere za osiguranje dokaza o predmetima protupravno obilježenih žigom i mjere za očuvanje postojećega stanja. (2) Nositelj žiga može zahtijevati izricanje privremenih mjera i prije podnošenja tužbe, uz uvjet da tužbu podnese u roku od 20 radnih dana ili 31 kalendarskoga dana, ovisno o tome koji je rok dulji. (3) Ako nositelj žiga ne podnese tužbu u roku iz stavka 2. ovoga članka, sud može na temelju zahtjeva tuženika postupak obustaviti i ukinuti zahtijevane mjere. (4) Sudske vlasti mogu po potrebi donijeti privremene mjere bez saslušanja druge stranke, osobito ako postoji vjerojatnost da svaka odgoda nositelju žiga nanese nenadoknadivu štetu ili ako je očigledno da postoji opasnost od uništenja dokaza. Naknada Štete Članak 79. (1) Sud može odrediti nositelju žiga naknadu štete ako se dokaže da su zahtijevane mjere iz članka 78. stavka 1. ovoga Zakona neutemeljene. (2) Sud može odrediti nositelju žiga polog odgovarajućega novčanog iznosa radi osiguranja osobe protiv koje se izriče privremena mjera. Dio dvanaesti PREKRŠAJNE ODREDBE Članak 80. (1) Novčanom kaznom od 20.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja tuđi žig neovlašteno rabi, reproducira ili oponaša, ističe na proizvodima ili pakiranjima, nudi proizvode obilježene tuđim žigom, stavlja ih na tržište ili skladišti u te svrhe pod tuđim žigom uvozi ili izvozi proizvode obilježene tuđim žigom, tuđi žig rabi pri pružanju usluga ili na poslovnim dokumentima i u reklamiranju (članak 7.). (2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 2.000,00 do 8.000,00 kuna fizička osoba. (3) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna odgovorna osoba u pravnoj osobi. (4) Proizvodi koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjene prekršaje iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka oduzet će se, a sud će odlučiti o tome hoće li se predmeti protupravno obilježeni žigom uništiti, učiniti neraspoznatljivim ili će se uporabiti na drugi način. Dio trinaesti PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Postupci povodom prijave za registraciju Žiga u tijeku Članak 81. Postupci povodom prijava žigova koje su podnesene prije dana početka primjene ovoga Zakona, a koji nisu završeni do dana početka primjene ovoga Zakona, nastavit će se prema odred­bama ovoga Zakona. Drugi postupci u tijeku Članak 82. (1) Postupci zbog povrede žiga ili prava iz prijave za registraciju žiga, koji do dana početka primjene ovoga Zakona nisu završeni, dovršit će se prema propisima koji su bili na snazi do dana početka primjene ovoga Zakona. (2) Postupci za proglašavanje rješenja o priznanju žiga ništavim i postupci povodom zahtjeva za prestanak vrijednosti žiga zbog neuporabe koji do dana početka primjene ovoga Zakona nisu završeni dovršit će se prema propisima koji su bili na snazi do dana početka primjene ovoga Zakona. Provedbeni propis Članak 83. Pitanja iz članaka: 15. stavka 3.; 21. stavka 1.; 25. stavka 2.; 27. stavka 4.; 33. stavka 3.; 34. stavka 2.; 35. stavka 2.; 37. stavka 3.; 38. stavka 4.; 39. stavka 8.; 40. stavka 4.; 44. stavka 8.; 46. stavka 4.; 49. stavka 8.; 61. stavka 1.; 71. stavka 1. i članka 72. ovoga Zakona uredit će ministar nadležan za rad Zavoda pravilnikom koji će donijeti na prijedlog ravnatelja Zavoda do početka primjene ovoga Zakona. Prestanak vrijednosti drugih propisa Članak 84. Danom početka primjene ovoga Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o žigu (»Narodne novine«, br. 78/99. i 127/99.), osim odredbe o zastupanju (članak 59.) koja se primjenjuje do donošenja posebnoga propisa. Stupanje na snagu ovoga Zakona Članak 85. Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. siječnja 2004. Klasa: 038-02/03-01/02 Zagreb, 15. listopada 2003. HRVATSKI SABOR Predsjednik Hrvatskoga sabora Zlatko Tomčić, v. r. 2007-01-02T12:12:00+01:00 http://okbj.hr/zakoni/zakon_o_znanstvenoj_djelatnosti_i_visokom_obrazovanju/ http://okbj.hr/zakoni/zakon_o_znanstvenoj_djelatnosti_i_visokom_obrazovanju/#When:12:11:00Z I. OPĆE ODREDBE Predmet normiranja Članak 1. (1) Ovim se Zakonom uređuju sustavi znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja. (2) Pod pojmom znanstvene djelatnosti u smislu ovoga Zakona podrazumijevaju se znanstvena i razvojna istraživanja. Osnovna načela o znanosti i visokom obrazovanju Članak 2. (1) Znanstvena djelatnost i visoko obrazovanje predstavljaju djelatnosti od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i sastavni su dio međunarodnog, posebno europskoga, znanstvenoga, umjetničkog i obrazovnog prostora. (2) Znanstvena djelatnost se temelji na: – slobodi i autonomiji stvaralaštva, – etičnosti znanstvenika, – javnosti rada, – povezanosti sa sustavom obrazovanja, – međunarodnim mjerilima kvalitete, – poticanju i uvažavanju specifičnosti nacionalnih sadržaja i – zaštiti intelektualnog vlasništva. (3) Visoko obrazovanje se temelji i na: – akademskim slobodama, akademskoj samoupravi i autonomiji sveučilišta, – otvorenosti visokih učilišta prema javnosti, građanima i lokalnoj zajednici, – nedjeljivosti sveučilišnoga nastavnog rada i znanstvenog istraživanja, odnosno umjetničkog stvaralaštva, – uzajamnosti i partnerstvu pripadnika akademske zajednice, – europskoj humanističkoj i demokratskoj tradiciji te uskla­đivanju s europskim sustavom visokog obrazovanja, – poštivanju i afirmaciji ljudskih prava, – jedinstvu stručnog i obrazovnog rada u svrhu osposobljavanja za specifična stručna znanja i vještine, – konceptu cjeloživotnog obrazovanja, – povezanosti s predtercijarnim obrazovanjem te – interakciji s društvenom zajednicom i obvezi sveučilišta, veleučilišta, visokih škola i javnih znanstvenih instituta da razviju društvenu odgovornost studenata i drugih članova akademske i znanstvene zajednice. Zadaće visokih učilišta i javnih znanstvenih instituta Članak 3. (1) Zadaće sveučilišta su znanstveno, umjetničko i razvojno istraživanje, posebice ostvarivanje znanstvenih programa od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku, umjetničko stva­ralaštvo i stručni rad te na njima utemeljeno preddiplomsko, diplomsko i poslijediplomsko obrazovanje. Svoje zadaće sveuči­lište ostvaruje u skladu s potrebama zajednice u kojoj djeluje. (2) Zadaće visokih škola i veleučilišta su stručno visoko obrazovanje, umjetnička i stručna djelatnost u skladu s potrebama zajednice u kojoj djeluju. (3) Zadaća javnih znanstvenih instituta je znanstveno istra­živanje. Posebice, javni znanstveni instituti imaju zadaću ostvarivati znanstvene programe od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku te, zajedno sa sveučilištima, uspostavljati znanstvenu infrastrukturu od interesa za cjelokupni sustav znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja. Javni znanstveni instituti sudjeluju u procesu visokog obrazovanja sukladno ovom Zakonu. Akademska zajednica i njene slobode Članak 4. (1) Akademsku zajednicu čine svi nastavnici, suradnici, studenti i drugi sudionici u procesu visokog obrazovanja. (2) Visoko obrazovanje u Republici Hrvatskoj temelji se na akademskim slobodama, akademskoj samoupravi i autonomiji sveučilišta, u skladu s Ustavom, međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom. (3) Akademske slobode pripadaju svim članovima akadem­ske zajednice a obuhvaćaju slobodu znanstvenog i umjetničkog istraživanja i stvaralaštva, poučavanja, međusobne suradnje i udruživanja, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, međunarod­nim ugovorima i ovom Zakonu. (4) Akademska samouprava na visokim učilištima u Republici Hrvatskoj obuhvaća: – utvrđivanje pravila studiranja i upisa studenata, – izbor čelnika i nastavnika, – upravljanje resursima s kojima raspolažu visoka učilišta. (5) Autonomija sveučilišta na svim sveučilišnim visokim učilištima u Republici Hrvatskoj, sukladno ovom Zakonu, obuhvaća: – uređenje unutarnjeg ustroja, – utvrđivanje obrazovnih, znanstvenih, umjetničkih i struč­nih programa, – financijsku autonomiju u skladu s ovim Zakonom, – odlučivanje o prihvaćanju projekata i međunarodnoj suradnji, – ostale oblike autonomije, sukladno ovom Zakonu. (6) Akademske slobode, akademska samouprava i autonomija sveučilišta uključuju i odgovornost akademske zajednice prema društvenoj zajednici u kojoj djeluje. Primjena propisa o ustanovama Članak 5. (1) Ako ovim Zakonom nije određeno drukčije, na visoka učilišta i ustanove u sustavu znanstvene djelatnosti primjenjuju se odredbe Zakona o ustanovama. (2) Ustanove u sustavu znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja mogu se udruživati u zajednice ustanova, sukladno Zakonu o ustanovama. Tako uspostavljene zajednice imaju prava i obveze u odnosu na svoje sastavnice sukladno aktu o osnivanju i statutu. (3) Zajednica sveučilišta je ustanova u koju se udružuju dva ili više sveučilišta i koja ima sva prava i obveze sveučilišta, sukladno ovom Zakonu i Zakonu o ustanovama. Njezino ustrojstvo uređuje se aktom o osnivanju i statutom. II. NACIONALNO VIJEĆE ZA ZNANOST I NACIONALNO VIJEĆE ZA VISOKO OBRAZOVANJE Zadaće Nacionalnog vijeća za znanost Članak 6. (1) Nacionalno vijeće za znanost je stručno i savjetodavno tijelo koje se brine za razvitak i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti u Republici Hrvatskoj, sukladno ovome Zakonu. (2) Radi izvršenja svoje zadaće Nacionalno vijeće za znanost: 1.  raspravlja pitanja od važnosti za znanstvenu djelatnost te predlaže i potiče donošenje mjera za njezino unapređenje, 2.  predlaže ministru nadležnom za poslove znanosti i visokog obrazovanja (u daljnjem tekstu: ministar) pravilnik o vrednovanju znanstvenih projekata, kolaborativnih znanstvenih programa i znanstvenih organizacija (članak 22.), 3.  nadzire kvalitetu znanstvenih organizacija te ih vrednuje sukladno ovom Zakonu i utvrđenim kriterijima, 4.  utvrđuje znanstvena i umjetnička područja, polja i grane te interdisciplinarna znanstvena i umjetnička područja, 5.  imenuje područna znanstvena i umjetnička vijeća te matične odbore za pojedina polja, 6.  pobliže utvrđuje uvjete za stjecanje znanstvenih zvanja, u skladu s ovim Zakonom, 7.  utvrđuje uvjete koje trebaju ispuniti znanstvene organizacije da bi dobile ovlaštenje za provođenje postupka izbora u znanstvena zvanja, 8.  provodi vrednovanje znanstvenih projekata, kolaborativnih znanstvenih programa, natječaja za nabavku znanstvene opreme i infrastrukture i suradničkih radnih mjesta, te predlaže ministru njihovo financiranje, 9.  daje mišljenje o znanstvenim projektima na zahtjev neovisnih izvora financiranja znanstvene djelatnosti 10. predlaže proglašavanje znanstvenih centara izvrsnosti i provodi njihovo vrednovanje, 11. daje mišljenje o osnivanju znanstveno-tehnologijskih par­kova te 12. obavlja i druge poslove utvrđene ovim Zakonom i drugim propisima. Zadaće Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje Članak 7. (1) Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje je stručno i savjetodavno tijelo koje brine za razvitak i kvalitetu cjelokupnog sustava visokog obrazovanja Republike Hrvatske. (2) Radi izvršenja svoje zadaće Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje: 1. predlaže i potiče donošenje mjera za unapređenje visokog obrazovanja, 2. predlaže projekciju mreže javnih visokih učilišta u Re­pub­lici Hrvatskoj, 3. daje suglasnost na uvjete Rektorskog zbora i Vijeća veleučilišta i visokih škola za stjecanje znanstveno-nastavnih, umjetničko-nastavnih i nastavnih zvanja, 4. predlaže ministru pravilnike o mjerilima i kriterijima za osnivanje i vrednovanju visokih učilišta i studijskih programa, 5. imenuje recenzente i daje mišljenje o osnivanju novih visokih učilišta i studijskih programa, 6. provodi vrednovanje visokih učilišta i studijskih programa te predlaže ministru izdavanje dopusnica (članak 51.), 7. obavlja i druge poslove utvrđene ovim Zakonom i drugim propisima. Zajedničke zadaće Nacionalnog vijeća za znanost i Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje Članak 8. Radi izvršenja svojih zajedničkih zadaća Nacionalno vijeće za znanost i Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje: 1. predlažu Vladi Republike Hrvatske raspodjelu financijskih sredstava predviđenih u proračunu Republike Hrvatske za znanstvenu djelatnost i visoko obrazovanje, 2. raspravljaju pitanja vezana uz policentrični sustav znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja u Republici Hrvatskoj te predlažu i potiču mjere za njegov razvoj, 3. predlažu i potiču mjere za sudjelovanje drugih subjekata, posebno drugih organa državne uprave, organa lokalne samouprave te gospodarskih subjekata u sustavu znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja, 4. predlažu mjere i poduzimaju aktivnosti za afirmaciju i napredovanje znanstvenog i nastavnog podmlatka, 5. imenuju članove Savjeta za financiranje znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja, osim onih koje imenuje ministar (članak 14.) te 6. predlažu članove Odbora za etiku, 7. zajedničkim sjednicama Nacionalnog vijeća za znanost i Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje predsjedavaju naizmjenice predsjednici ovih vijeća na rok od jedne godine, računajući od dana prvog imenovanja ovih vijeća prema ovom Zakonu, 8. zajedničke sjednice održavaju se najmanje jednom godišnje. Sastav Nacionalnog vijeća za znanost Članak 9. (1) Nacionalno vijeće za znanost ima predsjednika i dvanaest članova, od kojih su četiri znanstvenika u zvanju znanstvenog savjetnika zaposlena u znanstvenim institutima, šest redovitih profesora te tri osobe izvan sustava znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja. (2) Mandat predsjednika i članova Nacionalnog vijeća za znanost je četiri godine. (3) Nacionalno vijeće za znanost na svoje sjednice poziva ministra te po potrebi druge članove Vlade Republike Hrvatske, koji mogu sudjelovati u raspravi bez prava glasa. Sastav Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje Članak 10. (1) Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje ima predsjednika i dvanaest članova od kojih su sedam sveučilišni profesori s time da je jedan od njih iz područja obrazovanja nastavnika, dva profesori visoke škole, dva znanstvenika zaposlena u znanstvenom institutu te dvije osobe izvan sustava znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja. (2) Mandat predsjednika i članova Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje je četiri godine. (3) Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje na svoje sjednice poziva ministra te po potrebi druge članove Vlade Republike Hrvatske, koji mogu sudjelovati u raspravi bez prava glasa. Način imenovanja članova Nacionalnog vijeća za znanost i Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje Članak 11. (1) Članove Nacionalnog vijeća za znanost i Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje i njihove predsjednike imenuje Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, vodeći računa o zastupljenosti predstavnika svih područja znanosti i umjetnosti, svih regija, a kod Nacionalnog vijeća za znanost i o zastupljenosti znanstvenika iz gospodarstva. (2) Članovi Nacionalnog vijeća za znanost su vrhunski znanstvenici osobito oni koji imaju svjetski priznate znanstvene radove iz više znanstvenih polja. (3) Hrvatski sabor, sukladno stavku 1. ovoga članka, svake dvije godine imenuje po šest članova Nacionalnog vijeća za znanost i Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, a predsjednike navedenih tijela imenuje svake četiri godine. (4) Državni dužnosnici, ravnatelji znanstvenih instituta, rektori i prorektori sveučilišta te dekani veleučilišta, fakulteta i visokih škola ne mogu biti članovi Nacionalnog vijeća za znanost ni Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje. (5) Kandidate za članove i predsjednika Nacionalnog vijeća za znanost i Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje utvrđuje Vlada Republike Hrvatske na temelju prijedloga koje podnose znanstveni instituti, Rektorski zbor, sveučilišni senati, Vijeće veleučilišta i visokih škola, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Hrvatska gospodarska komora, udruge poslodavaca, sindikati u znanosti te znanstvenici i članovi akademske zajednice na temelju javno objavljenog poziva za predlaganje kandidata. Razrješenje članova Nacionalnog vijeća za znanost i Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje Članak 12. (1) Predsjednika ili člana Nacionalnog vijeća za znanost i Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje Hrvatski sabor može razriješiti dužnosti na prijedlog Vlade Republike Hrvatske i Nacionalnog vijeća za znanost, odnosno Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje i prije isteka vremena na koje je imenovan ako: 1. sam zatraži razrješenje, 2. stupi na dužnost koja priječi rad u Nacionalnom vijeću za znanost, odnosno Nacionalnom vijeću za visoko obrazovanje, 3. ne ispunjava svoju dužnost, 4. izgubi sposobnost obnašanja dužnosti, 5. svojim postupcima povrijedi ugled dužnosti koju obnaša. (2) U slučaju razrješenja iz stavka 1. ovoga članka Hrvatski sabor će na prijedlog Vlade Republike Hrvatske imenovati novog predsjednika ili člana na vrijeme do isteka mandata razriješenog predsjednika ili člana. Novi će se predsjednik ili član predložiti na temelju prije prikupljenih prijedloga prema članku 11. stavku 4. ovoga Zakona. Rad i odlučivanje Nacionalnog vijeća za znanost i Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje Članak 13. (1) Nacionalno vijeće za znanost i Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje donose poslovnike o svom radu u skladu s ovim Zakonom i drugim propisima. (2) Za raspravu o nekom pitanju ili za praćenje nekog područja Nacionalno vijeće za znanost i Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje mogu osnovati svoja radna tijela u čijem radu mogu sudjelovati i osobe koje nisu članovi Nacionalnog vijeća za znanost ili Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje. (3) Raspravljajući o pitanjima iz svoje nadležnosti Nacionalno vijeće za znanost i Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje mogu tražiti mišljenje nadležnog ministarstva i odgovarajućih stručnjaka. (4) Članovi Nacionalnog vijeća za znanost i Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje te članovi radnih tijela izuzet će se od odlučivanja o pitanjima kada kod njih postoji sukob interesa. Pitanje izuzeća članova Nacionalnog vijeća za znanost i Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje pobliže se uređuje poslovnicima o radu tih tijela. (5) Nacionalno vijeće za znanost i Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje raspravljaju pitanja od zajedničkog interesa najmanje jednom godišnje na zajedničkim sjednicama. Zajednički rad utvrđuje se posebnim Poslovnikom o zajedničkom radu Nacionalnog vijeća za znanost i Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje. Ako Poslovnikom nije određeno drukčije, na zajed­ničkim se sjednicama odlučuje većinom ukupnog broja članova obaju tijela. (6) Nacionalno vijeće za znanost i Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje donose program rada za mandatno razdoblje te godišnji program rada koje potvrđuje ministar. Za svoj rad Nacionalno vijeće za znanost i Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje odgovorni su Hrvatskom saboru kojem najmanje jednom godišnje podnose izvještaj. (7) U slučajevima kada Nacionalno vijeće za znanost ili Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje ministru predlažu dono­šenje kakvog općeg akta ili odluke, a ministar takav prijedlog ne prihvati, zatražit će ponovno razmatranje predmetnog prijedloga. Ako ni nakon tako provedenog postupka ne dođe do usugla­šavanja o spornom pitanju o njemu će odlučiti Vlada Republike Hrvatske. (8) Administrativne i stručne poslove za Nacionalno vijeće za znanost i Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje obavlja Agencija za znanost i visoko obrazovanje (članak 15.). Savjet za financiranje znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja Članak 14. (1) Savjet za financiranje znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja (u daljnjem tekstu: Savjet) je stručno tijelo Nacionalnog vijeća za znanost i Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje. Savjet čini petnaest članova i to tako da su u njemu tri člana sa znanstvenih instituta, šest članova sa sveučilišta, dva člana s veleučilišta, dva predstavnika sindikata te dva predstavnika koje u Savjet imenuje ministar. (2) Članove Savjeta zajednički imenuju Nacionalno vijeće za znanost i Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje većinom ukupnog broja glasova obaju tijela na temelju prijedloga Rektorskog zbora, Vijeća veleučilišta i visokih škola, javnih znanstvenih instituta, sveučilišta, veleučilišta i visokih škola te Ministarstva i sindikata. Mandat članova Savjeta traje četiri godine. Agencija za znanost i visoko obrazovanje Članak 15. (1) Agencija za znanost i visoko obrazovanje (u daljnjem tekstu: Agencija) je specijalizirana ustanova koju uredbom osniva Vlada Republike Hrvatske radi provođenja stručnih poslova pri vrednovanju znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja te obavljanja poslova vezanih uz priznavanje diploma i kvalifikacija, sukladno ovom Zakonu. (2) Ustroj i način rada Agencije utvrđuju se osnivačkim aktom. (3) Agencija obavlja stručne poslove u postupku vrednova­nja: 1. znanstvenih organizacija, odnosno visokih učilišta, 2. znanstvenih projekata i kolaborativnih znanstvenih programa prijavljenih na natječaje Ministarstva, znanstvenih projekata prijavljenih na natječaje drugih ministarstava i ostalih korisnika proračuna kao i znanstvenih projekata koje financiraju drugi izvori na njihov zahtjev, 3. nacionalne znanstvene mreže, posebice u odnosu na racionalno i svrhovito korištenje kapitalne znanstvene op­re­me, 4. studijskih programa na visokim učilištima, 5. sustava za unapređenje i kontrolu kvalitete koji se uspostavljaju na visokim učilištima, odnosno u postupku akreditacije studijskih programa, 6. prikuplja i obrađuje na nacionalnoj razini podatke vezane uz sustav znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja. (4) Sukladno pravilniku koji donosi ministar na prijedlog Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, Agencija osigurava Hrvatskom izvještajnom centru o akademskoj pokretljivosti i provodi osnivanje: – nacionalne mreže za osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja, uključene u europsku mrežu za osiguravanje kvalitete, – Nacionalnog informacijskog centra i nacionalne mreže ureda za prepoznavanje diploma i kvalifikacija ostvarenih u obrazovnim sustavima izvan Republike Hrvatske, koji su uključeni u europsku mrežu informacijskih centara (European Network of Infomation Centers – ENIC), (5) U svom radu pri izvršavanju zadaća iz stavka 3. i 4. ovoga članka Agencija angažira vanjske (domaće i inozemne) suradnike – stručnjake za određeno područje znanstvene djelatnosti ili visokog obrazovanja. (6) Agencija izvješćuje Nacionalno vijeće za znanost i Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje o provedenim postupcima i njihovim rezultatima, a ta Vijeća na temelju izvješća Agencije donose odgovarajuće odluke. Vrednovanje javnih znanstvenih instituta i visokih učilišta Članak 16. (1) Javni znanstveni instituti i visoka učilišta, kao i njihove sastavnice, vrednuju se najmanje svakih pet godina. Rad privatnih znanstvenih instituta vrednuje se u dijelu u kojemu se financira iz državnog proračuna. (2) Provjera kvalitete i učinkovitosti javnih znanstvenih instituta i visokih učilišta obavlja se na temelju pravilnika koji na prijedlog Nacionalnog vijeća za znanost, odnosno Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje donosi ministar, uvažavajući posebnosti pojedinih područja znanosti, umjetnosti i visokog obrazovanja. (3) Kod provjere kvalitete i učinkovitosti javnih znanstvenih instituta Agencija se u najvećoj mogućoj mjeri koristi međuna­rodnim organizacijama i asocijacijama. (4) Agencija obavlja provjeru prema godišnjem rasporedu poslova ili na poseban zahtjev Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje, odnosno Nacionalnog vijeća za znanost i ministra a može obaviti provjeru na vlastiti zahtjev visokog učilišta ili javnoga znanstvenog instituta. Svoje izvješće o provjeri Agencija dostavlja Nacionalom vijeću za znanost, odnosno Nacionalnom vijeću za visoko obrazovanje te ministru kao i onome na čiji je zahtjev obavilo provjeru. (5) Prije rasprave i odlučivanja na Nacionalnom vijeću za znanost, odnosno Nacionalnom vijeću za visoko obrazovanje izvješće Agencije dostavlja se javnom znanstvenom institutu ili visokom učilištu na koji se ono odnosi. Javni znanstveni institut ili visoko učilište mogu u roku od 30 dana uložiti svoj prigovor na izvješće ili dati potrebno razjašnjenje o nalazima u njemu. (6) Nacionalno vijeće za znanost, odnosno Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje utvrđuju konačnu ocjenu kontrole i vrednovanja te ih dostavljaju ministru i javnom znanstvenom institutu ili visokom učilištu koje je vrednovano. Nacionalno vijeće za znanost odnosno Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje obavješ­tava javnost o rezultatima kontrole i o vrednovanju. Vrednovanje studijskih programa Članak 17. (1) Studijski programi na visokom učilištu vrednuju se najmanje svakih pet godina. (2) Vrednovanje studijskih programa provodi Agencija na temelju pravilnika kojega na prijedlog Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje donosi ministar i prema godišnjem rasporedu kojeg utvrđuje Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje. Vrednovanje će se provesti i na posebni zahtjev Nacionalnog vijeća za visoko obrazovanje i ministra a može se provesti i na vlastiti zahtjev visokog učilišta. (3) Prije rasprave i odlučivanja na Nacionalnom vijeću za visoko obrazovanje izvješće Agencije dostavlja se visokom učilištu na koje se ono odnosi. Visoko učilište može u roku od 30 dana uložiti svoj prigovor na izvješće ili dati potrebno razjaš­njenje o nalazima u njemu. (4) Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje utvrđuje konačnu ocjenu vrednovanja te ju dostavlja ministru i visokom učilištu koje je vrednovano. Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje obavještava javnost o rezultatima kontrole i o vrednovanju. Primjena rezultata vrednovanja Članak 18. (1) Na temelju rezultata vrednovanja javnoga znanstvenog instituta ili visokog učilišta Nacionalno vijeće za znanost odnosno Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje preporučuju ministru da: 1. izda dopusnicu za rad instituta, 2. uputi pismo očekivanja ili 3. uskrati dopusnicu. (2) Na temelju rezultata vrednovanja studijskog programa visokog učilišta Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje preporučuje ministru da: 1. izda dopusnicu za studij, 2. uputi pismo očekivanja ili 3. uskrati dopusnicu za studij. (3) Dopusnica je isprava kojom se utvrđuje da javni znanstveni institut ili visoko učilište udovoljava standardima i uvjetima za obavljanje djelatnosti, odnosno izvođenje pojedinog studija. (4) Pismo očekivanja je isprava kojom se ukazuje na nedostatke u vrsnoći rada znanstvenog instituta ili visokog učilišta, odnosno pojedinoga studijskog programa te izražava očekivanje da će nabrojeni nedostaci u zadanom roku biti otklonjeni. Po isteku roka izdaje se ili rješenjem uskraćuje dopusnica. (5) Ako je javnom znanstvenom institutu ili visokom učilištu uskraćena dopusnica, javni znanstveni institut ili visoko učilište rješenjem se briše iz Upisnika. Javni znanstveni institut kojemu je uskraćena dopusnica ne može biti financiran iz državnog proračuna. (6) U rješenju o uskrati dopusnice za određeni studij utvr­đuju se prava studenata o mogućnosti završetka studija, odnosno prijelaza na studij na drugom visokom učilištu. (7) Protiv rješenja o uskrati dopusnice može se pokrenuti upravni spor. Područna znanstvena i umjetnička vijeća i matični odbori Članak 19. (1) Nacionalno vijeće za znanost imenuje područna znanstvena i umjetnička vijeća (u daljnjem tekstu: područna vijeća) i matične odbore iz redova istaknutih znanstvenika, umjetnika i profesora odgovarajuće struke na vrijeme od četiri godine. Prijedloge za članove područnih vijeća i matičnih odbora daju Rektorski zbor, sveučilišta, znanstveni instituti te članovi akademske zajednice i znanstvenici na temelju javnog poziva za predlaganje kandidata za područna vijeća i matične odbore. (2) Područna vijeća osnivaju se radi razmatranja pitanja iz nadležnosti Nacionalnog vijeća za znanost za pojedina znanstvena i umjetnička područja navedena u članku 6. stavak 2. ovoga Zakona. Područna vijeća sudjeluju u izboru u znanstvena zvanja u posebnim slučajevima navedenim u članku 33. stavku 4. ovoga Zakona. (3) Matični odbori sudjeluju u izboru u znanstvena i znanstveno-nastavna zvanja sukladno ovom Zakonu i na njemu utemeljenim propisima. (4) Sastav područnih vijeća i matičnih odbora te način njihova rada uređuje se detaljnije pravilnikom koji donosi Nacionalno vijeće za znanost, pri čemu se vodi računa o pravičnoj regionalnoj zastupljenosti. Članovi matičnih odbora su osobito svjetski priznati znanstvenici. III. SUSTAV ZNANSTVENE DJELATNOSTI 1. OPĆE ODREDBE O ZNANSTVENOM RADU I DJELATNOSTI Sloboda znanstvenog rada i djelovanja Članak 20. (1) Znanstveni rad ne podliježe nikakvim ograničenjima ili formalnim zahtjevima osim onih koji proizlaze iz poštivanja etičnosti u znanstvenom i istraživačkom radu, zaštite ljudskih prava te zaštite osobne i opće sigurnosti na radu. (2) Formalni zahtjevi vezani za obavljanje znanstvene djelatnosti i bavljenje znanošću ne mogu biti zapreka slobodnom bavljenju znanošću i predviđene su isključivo radi stjecanja pojedinih prava predviđenih ovim Zakonom i na njemu utemeljenim propisima. Znanstveni rad Članak 21. (1) Znanstvenim radom u smislu ovoga Zakona bave se znanstvenici na sveučilištima i institutima i drugim znanstvenim organizacijama kao i osobe izabrane na suradnička radna mjesta u tim organizacijama, te drugi znanstvenici koji su ispunili uvjete za obavljanje znanstvene djelatnosti u skladu s ovim Zakonom. (2) U znanstvenom radu sudjeluju studenti poslijediplomskih sveučilišnih studija te osobe izabrane na stručna radna mjesta prema ovome Zakonu. U znanstvenom radu mogu sudjelovati i ostali studenti te druge osobe koje sudjeluju u znanstvenom i nastavnom procesu. Znanstvena djelatnost Članak 22. (1) Znanstvenu djelatnost u smislu ovoga Zakona obavljaju sveučilišta i njihove sastavnice, javni znanstveni instituti, znanstveni instituti, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti kao i druge pravne osobe i njihove ustrojstvene jedinice upisane u Upisnik znanstvenih organizacija (u daljnjem tekstu: znanstvene organizacije). (2) Djelatnosti ustanova od posebnog značaja za Republiku Hrvatsku (kao što su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Leksikografski zavod »Miroslav Krleža«) uređuju se i posebnim zakonom. Upisnik znanstvenih organizacija i znanstvenika Članak 23. (1) Ministarstvo vodi Upisnik znanstvenih organizacija i Upisnik znanstvenika. (2) Upis u Upisnik znanstvenika provodi se na temelju odluke o izboru u znanstveno ili znanstveno-nastavno zvanje a u Upisnik znanstvenih organizacija na temelju osnovanog zahtjeva zainteresirane organizacije koja se bavi znanstvenom djelatnošću. (3) Ministar posebnim pravilnikom propisuje uvjete i postupak za upis u upisnike iz stavka 1. ovoga Zakona i brisanje iz upisnika, ustroj i način njihova vođenja te sadržaj obrazaca za podnošenje zahtjeva za upis i obrazaca za izvod iz upisnika. (4) Organizacije i znanstvenici koji nisu upisani u upisnik ili koji su brisani iz njega ne mogu se financirati iz državnog proračuna. Iznimno inozemne organizacije i inozemni znanstvenici mogu se, iako nisu upisani u Upisnik, na prijedlog Nacionalnog vijeća za znanost, financirati iz državnog proračuna ako sudjeluju u projektu od značaja za Republiku Hrvatsku. Ostali subjekti znanstvene djelatnosti Članak 24. (1) Uz fizičke osobe koje se bave znanstvenim radom i subjekte koji obavljaju znanstvenu djelatnost, subjekti znanstvene djelatnosti su i Nacionalno vijeće za znanost, Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, Ministarstvo, Hrvatska akademska i istraživačka mreža (CARNet), Nacionalna zaklada za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Nacionalna zaklada) te, sukladno sa zakonom i svojim općim aktima, nastavne baze medicinskih, stomatoloških, veterinarskih i farmaceutskih fakulteta, veleučilišta, visoke škole, znanstvene udruge, muzeji, arhivi i druge pravne osobe i njihove ustrojstvene jedinice čije je djelovanje od interesa za obavljanje znanstvene djelatnosti. (2) Način sudjelovanja subjekata iz stavka 1. ovoga članka u organizaciji i provedbi znanstvene djelatnosti uređuje se zakonom, na njemu utemeljenom propisu te odlukama nadležnih tijela. 2. ZNANSTVENI INSTITUTI Osnivanje znanstvenih instituta Članak 25. (1) Znanstvene institute osnivaju domaće i inozemne pravne i fizičke osobe, sukladno odredbama ovoga Zakona i Zakona o ustanovama. (2) Radi ostvarivanja znanstvenih programa od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku, Vlada Republike Hrvatske ured­bom osniva javne znanstvene institute. Osnovne odredbe o unutarnjem ustroju znanstvenog instituta Članak 26. (1) Na unutarnji ustroj i upravljanje javnim znanstvenim institutom i znanstvenim institutom (u daljnjem tekstu: institut) primjenjuju se odredbe Zakona o ustanovama, ako ovim Zakonom nije određeno drukčije. (2) Statut instituta donosi njegovo upravno vijeće uz suglasnost osnivača. Suglasnost na statut javnoga znanstvenog instituta daje ministar na prijedlog Nacionalnog vijeća za znanost. (3) Institut ima: – ravnatelja, – znanstveno vijeće, – upravno vijeće, – druga tijela predviđena statutom ili na njemu utemeljenim drugim općim aktom. (4) Upravno vijeće instituta, sukladno statutu, čine članovi koje imenuje osnivač te članovi koje izabere znanstveno vijeće instituta. Broj članova upravnog vijeća instituta određuje se statutom, uz ograničenje da ne može biti manji od tri ni veći od devet. Članovi koje imenuje osnivač čine većinu u upravnom vijeću. Upravno vijeće vodi financijsku i poslovnu politiku, odlučuje o raspolaganju imovinom veće vrijednosti sukladno statutu te odlučuje o pitanjima koja statutom nisu stavljena u nadležnost drugih tijela. (5) U znanstvenom vijeću znanstvenici i osobe izabrane na suradnička radna mjesta ili njihovi predstavnici odlučuju o znanstvenim i stručnim pitanjima. Znanstveno vijeće: 1. utvrđuje i provodi znanstvenu politiku instituta, 2. raspravlja i odlučuje o znanstvenim i stručnim pitanjima, 3. provodi dio postupka izbora u znanstvena zvanja, kad je institut za to ovlašten, 4. provodi postupke izbora na znanstvena, suradnička i stručna radna mjesta, 5. imenuje i razrješuje dio članova upravnog vijeća instituta, u skladu sa statutom, 6. predlaže upravnom vijeću kandidate za natječajni odbor za izbor ravnatelja instituta, 7. daje upravnom vijeću instituta prethodno mišljenje u postupku donošenja statuta te 8. obavlja druge poslove određene odlukom o osnivanju i statutom instituta. (6) Institut može imati znanstveni savjet. Članovi znanstvenog savjeta su istaknuti javni djelatnici čije članstvo nije uvjetovano sklopljenim ugovorom o radu s institutom. Ustroj, nadležnosti i način rada znanstvenog savjeta uređuje se statutom. Sudjelovanje instituta u visokom obrazovanju Članak 27. (1) Znanstveni instituti surađuju s visokim učilištima u znanstvenom radu i izvođenju studijskih programa u skladu sa znanstvenim programom instituta te znanstvenim i studijskim programima visokih učilišta. (2) Suradnja iz stavka 1. ovoga članka potanje se uređuje ugovorom visokog učilišta i instituta. (3) Visoka učilišta i instituti dogovaraju uspostavljanje znanstvene infrastrukture od interesa za cjelokupni sustav znanstvene djelatnosti i visokog obrazovanja. Ostatak teksta pogledajte na ovoj adresi: http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2003/1742.htm 2007-01-02T12:11:00+01:00 http://okbj.hr/zakoni/zakon_o_zheljeznici/ http://okbj.hr/zakoni/zakon_o_zheljeznici/#When:12:11:00Z I. OPĆE ODREDBE Članak 1. Ovim se Zakonom uređuje ustrojstvo željezničkog sustava, način i uvjeti obavljanja željezničkog prijevoza, status željezničke infrastrukture i uvjeti pristupa na željezničku infrastrukturu, usluge željezničkog prijevoza od posebnog državnog interesa za koje Republika Hrvatska osigurava dio sredstava, te sustav regulacije u djelatnosti željezničkog prijevoza. Pojmovi Članak 2. Pojedini izrazi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje: – Dozvola za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu je upravni akt kojim se željezničkom prijevozniku priznaje sposobnost obavljanja svih ili pojedinih vrsta usluga javnog prijevoza u željezničkom prijevozu, – Dozvola za upravljanje željezničkom infrastrukturom je upravni akt kojim upravitelj infrastrukture stječe pravo uprav­ljanja željezničkom infrastrukturom, – Izvješće o mreži je detaljan prikaz raspoložive željezničke infrastrukture namijenjen željezničkim prijevoznicima, koji sadrži opća pravila, rokove, postupke i kriterije u vezi određivanja pristojbi i kriterije za raspodjelu kapaciteta, te druge informacije o uvjetima za pristup infrastrukturi, – Infrastrukturni kapacitet je ukupan broj trasa vlakova, koji omogućuje željeznička infrastruktura, a koristi se temeljem voznog reda, – Infrastrukturni pojas je područje unutar granica zemljišta koje funkcionalno služi za uporabu, održavanje, te tehnološka unaprjeđenja i razvoj infrastrukturnih kapaciteta, – Javni prijevoz je prijevoz putnika i/ili stvari dostupan svakom pod jednakim uvjetima, a kojeg željeznički prijevoznik obavlja na temelju sklopljenog ugovora o prijevozu, – Kombinirani prijevoz je prijevoz stvari tijekom kojeg teretno vozilo, teretno vozilo s prikolicom, tegljač s poluprikolicom sa ili bez vučnog vozila, izmjenjiva platforma ili kontejner od 20 stopa ili više, koristi cestu za početnu ili završnu dionicu puta, a na drugim dionicama koristi željeznicu ili unutarnji plovni put ili morski prijevoz, – Mreža je cjelokupna željeznička infrastruktura koju posjeduje i/ili kojom upravlja upravitelj infrastrukture, – Međunarodna grupacija je svaka udruga koju čine najmanje dva željeznička prijevoznika osnovana u različitim državama radi pružanja usluga u međunarodnom željezničkom prije­vozu, – Međunarodni prijevoz tereta je prijevoz tereta kod kojih teret prelazi najmanje jednu državnu granicu. Vlak s među­na­rodnim teretom se može dopunjavati i/ili dijeliti pri čemu pojedini dijelovi vlaka mogu imati različita polazišta ili odredišta, pod uvjetom da svi vagoni prelaze najmanje jednu državnu granicu, – Prijevoz za vlastite potrebe je prijevoz osoba i/ili stvari u željezničkom prijevozu, koji se obavlja za potrebe upravitelja infrastrukture ili potrebe željezničkog prijevoznika, – Rješenje o sigurnosti je upravni akt kojim željeznički prijevoznik dokazuje da ispunjava sve propisane uvjete za sigurno obavljanje prijevoza na pojedinoj pruzi ili željezničkoj mreži, – Rješenje o sigurnosti upravitelja željezničke infrastrukture je upravni akt o ispunjavanju uvjeta o sigurnosti upravljanja prometom i održavanja željezničke infrastrukture, u skladu s propisima o sigurnosti u željezničkom prometu, – Upravitelj infrastrukture je pravna osoba ovlaštena za gospodarenje i upravljanje željezničkom infrastrukturom, – Vozni red je akt upravitelja infrastrukture koji određuje sva planirana kretanja vlakova i željezničkih vozila na određenoj infrastrukturi tijekom razdoblja za koji isti vrijedi, – Željeznička infrastruktura je javno dobro u općoj uporabi kojeg mogu koristiti svi zainteresirani željeznički prijevoznici pod jednakim uvjetima, – Željeznički prijevoz je djelatnost koja obuhvaća prijevoz putnika i robe i/ili vuču vlakova, – Željeznički prijevoznik je svaka domaća i inozemna pravna osoba koja ima dozvolu za obavljanje usluga javnog prijevoza u željezničkom prijevozu i rješenje o sigurnosti izdane od mjero­dav­nog tijela, – Željeznički sustav obuhvaća željeznički prijevoz i željez­ničku infrastrukturu. Ustrojstvo željezničkog sustava Članak 3. Željeznički sustav uspostavljen ovim Zakonom temelji se na načelu razdvajanja željezničkog prijevoza i željezničke infrastrukture. II. USLUGE U ŽELJEZNIČKOM PRIJEVOZU Vrste usluga Članak 4. (1) Usluge u željezničkom prijevozu su usluge javnog prijevoza i prijevoz za vlastite potrebe. (2) Usluge javnog prijevoza, iz stavka 1. ovoga članka, obav­ljaju se prema tržišnim uvjetima, na temelju ugovora o prijevozu, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Željeznički prijevoznik Članak 5. (1) Željezničkim prijevoznikom smatra se svaka domaća i inozemna pravna osoba koja ima dozvolu za obavljanje usluga javnog prijevoza i rješenje o sigurnosti. (2) Željezničkim prijevoznikom, u smislu odredbi ovoga Zakona, smatra se i međunarodna grupacija. Dozvola za obavljanje usluga javnog prijevoza u željezničkom prijevozu Članak 6. (1) Rješenje kojim se dozvoljava obavljanje usluga javnog prijevoza (u daljnjem tekstu: dozvola) na zahtjev domaće pravne osobe izdaje ministarstvo mjerodavno za željeznički promet (u daljnjem tekstu: Ministarstvo). (2) Za dobivanje dozvole iz stavka 1. ovoga članka pravna osoba mora ispunjavati sljedeće uvjete: 1. da ima sjedište na teritoriju Republike Hrvatske, 2. da je registrirana za obavljanje djelatnosti željezničkog prijevoza (sa ili bez vuče vlakova ili samo vuču vlakova) za usluge za koje traži dozvolu, 3. da protiv nje nije pokrenut ili je u tijeku stečajni postupak, 4. da član njezine uprave nije pravomoćno osuđen u trajanju jedne ili više godina za kazneno djelo u gospodarskom poslovanju, kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, povrede prava na rad i drugih prava iz rada, izbjegavanje carinskog nadzora i neplaćanje carine i drugih davanja koja se plaćaju u carinskom postupku u slučaju prijevoznika koji traži dozvolu za međunarodni prijevoz roba koja podliježu carinskim postupcima, 5. da je financijski sposoban, što znači da svoje sadašnje i buduće obveze može pod normalnim uvjetima poslovanja ispuniti u određenom roku, 6. da u radnom odnosu ima stručne djelatnike koji mogu osigurati visok stupanj sigurnosti prijevoza, 7. da raspolaže kvalitetnim voznim parkom i drugom odgovarajućom tehničkom opremljenošću, 8. da je osiguran kod osiguravajućeg društva, te sposoban namiriti moguću odštetu na temelju odgovornosti nastale u obavljanju njegove djelatnosti, te da može pružiti jamstva za pokriće štete u slučaju udesa u odnosu na putnike, prtljagu, teret, poštu, treće osobe i okoliš u skladu sa zakonom i drugim propisima, te međunarodnim ugovorima koji obvezuju Republiku Hrvatsku. (3) Svakoj pravnoj osobi koja ispuni uvjete iz stavka 2. ovoga članka izdat će se dozvola za obavljanje usluge javnog prijevoza za koju je podnijela zahtjev. (4) Dozvola iz stavka 1. ovoga članka ne daje pravo željezničkom prijevozniku pristup na željezničku infrastrukturu. (5) Uvjete koje mora ispunjavati željeznički prijevoznik iz stavka 2. ovoga članka podrobnije se razrađuju propisom koji donosi ministar mjerodavan za željeznički promet (u daljnjem tekstu: ministar) uz suglasnost ministra financija. Ministar financija daje suglasnost na uvjete stavka 2. točke 5. i 8. ovoga članka. Članak 7. (1) Dozvola se izdaje u pravilu na rok od 5 godina, s mogućnošću produženja. (2) Ovisno o opsegu i visini ulaganja u prijevozna sredstva, kada se gospodarski učinci ulaganja ne mogu ostvariti u roku 5 godina, dozvola se može dati na rok duži od 5 godina, ali ne duži od 20 godina. (3) U slučaju produženja dozvole u smislu stavka 1. ovoga članka željeznički prijevoznik mora dokazati da ispunjava sve uvjete iz članka 6. stavka 2. ovoga Zakona. (4) O svim promjenama koje utječu na valjanost dozvole, Ministarstvo je dužno izvijestiti sve države s kojima Republika Hrvatska ima sklopljene međunarodne ugovore o međusobnom priznanju dozvola. Članak 8. Željeznički prijevoznik za sve vrijeme važenja dozvole mora ispunjavati uvjete iz članka 6. stavka 2. ovoga Zakona, osim u slučajevima kada je ovim Zakonom propisano drugačije. Članak 9. (1) Ako se utvrdi da željeznički prijevoznik ne ispunjava uvjet iz članka 6. stavka 2. točke 5. ovoga Zakona, pod uvjetom da nije ugrožena sigurnost željezničkog prometa, Ministarstvo će narediti željezničkom prijevozniku da otkloni nedostatke u roku koji ne može biti duži od šest mjeseci. (2) Dozvola se oduzima trajno ako: 1.  željeznički prijevoznik prestane ispunjavati neki od uvjeta iz članka 6. stavka 2. osim uvjeta iz točke 5., 2. ako u roku iz stavka 1. ovoga članka ne otkloni nedostat­ke u pogledu financijske sposobnosti sukladno stavku 1. ovoga članka. Članak 10. (1) Ako željeznički prijevoznik ne započne s obavljanjem djelatnosti za koju je dobio dozvolu u roku šest mjeseci od njenog izdavanja ili prestane obavljati djelatnost duže od šest mjeseci Ministarstvo će donijeti rješenje o oduzimanju dozvole. (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, ako željeznički prijevoznik podnese novi zahtjev i dokaže da ispunjava propisane uvjete, može mu se izdati nova dozvola. (3) Iznimno, na zahtjev željezničkog prijevoznika, Ministarstvo može dozvoliti prekid obavljanja djelatnosti na vrijeme duže od šest mjeseci, ako to zahtijevaju nastale okolnosti i posebnost usluga javnog prijevoza koje obavlja željeznički prijevoznik. Članak 11. (1) Željeznički prijevoznik dužan je u roku 30 dana prijaviti Ministarstvu statusne promjene, te svaku promjenu činjenica ili okolnosti od značaja za obavljanje djelatnosti odnosno izdavanje dozvole. (2) Po primitku prijave iz stavka 1. ovoga članka Ministarstvo odlučuje ovisno o opsegu nastale promjene, te da li postoji potreba podnošenja novog zahtjeva za izdavanje nove dozvole. (3) Ako Ministarstvo utvrdi da su promjene iz stavka 1. ovoga članka takvog značaja da zahtijevaju izdavanje nove dozvole, do njezinog izdavanja željeznički prijevoznik može nastaviti obav­ljanje onih prijevoznih usluga i u onoj mjeri u kojoj mu je to dopuštala ranija dozvola, osim u slučaju oduzimanja ranije doz­vole zbog ugrožavanja sigurnosti prometa. (4) Protiv rješenja Ministarstva o izdavanju i oduzimanju dozvole može se pokrenuti upravni spor. Priznavanje stranih dozvola Članak 12. (1) Na teritoriju Republike Hrvatske priznaju se dozvole izdane željezničkim prijevoznicima od mjerodavnih tijela drugih država u skladu s međunarodnim ugovorom o međusobnom priznavanju dozvola. (2) U slučaju sumnje da željeznički prijevoznik koji ima dozvolu mjerodavnog tijela druge države, ne ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti za koju je dobio dozvolu, Ministarstvo je dužno o tome bez odgađanja izvijestiti mjerodavno tijelo druge države koje je izdalo dozvolu. Uvjeti sigurnosti Članak 13. (1) Za obavljanje usluga javnog prijevoza na prugama željezničke mreže u Republici Hrvatskoj, pored dozvole iz članka 6. ovoga Zakona, željeznički prijevoznik mora ispunjavati uvjete sigurnosti, radi sigurnog odvijanja prometa na pojedinoj željez­ničkoj pruzi ili željezničkoj mreži. (2) Ispunjavanje uvjeta sigurnosti dokazuje se rješenjem o sigurnosti koje na zahtjev željezničkog prijevoznika izdaje Ministarstvo. (3) Rješenje iz stavka 2. ovoga članka izdaje se na vrijeme od pet godina s mogućnošću produženja na zahtjev željezničkog prijevoznika. (4) Za dobivanje rješenja o sigurnosti željeznički prijevoznik mora ispunjavati sljedeće uvjete: 1. tehničke uvjete i uvjete za vožnju propisane za obavljanje prijevoznih usluga u željezničkom prometu, 2. da je osoblje koje zapošljava za upravljanje i praćenje vlakova kojima se obavljaju usluge prijevoza, odgova­ra­juće osposobljeno za primjenu prometnih pravila o sigurnosti u željezničkom prometu, 3. da vozni park kojeg će koristiti za obavljanje djelatnosti prijevoza na prugama željezničke mreže u Republici Hrvatskoj, ispunjava sve uvjete propisane zakonom koji se uređuje sigurnost u željezničkom prometu. (5) Ako se inspekcijskim nadzorom utvrdi da su nastupile okolnosti zbog kojih imalac rješenja o sigurnosti više ne ispunjava uvjete iz stavka 4. ovoga članka, Ministarstvo će rješenjem ukinuti rješenje o sigurnosti. (6) Ako se inspekcijskim nadzorom utvrde određene nepravilnosti, a koje bitno ne utječu na sigurnost željezničkog prometa, mjerodavni inspektor i drugi ovlašteni državni službenik rješenjem će narediti njihovo otklanjanje i odrediti rok u kojem je imalac rješenja to dužan učiniti. (7) Ako imalac rješenja o sigurnosti ne otkloni utvrđene nepravilnosti u roku određenom za njihovo otklanjanje, Ministarstvo donosi rješenje kojim se ovo rješenje ukida. (8) Protiv rješenja o sigurnosti Ministarstva iz stavka 2. i 5. ovoga članka, može se pokrenuti upravni spor. (9) Uvjeti iz stavka 4. ovoga članka podrobnije se razrađuju propisom kojeg donosi ministar. Članak 14. (1) Pravna osoba koja obavlja prijevoz za vlastite potrebe mora imati rješenje o sigurnosti. (2) Odredbe članka 13. ovoga Zakona na odgovarajući se način primjenjuju i na pravne osobe koje obavljaju prijevoz za vlastite potrebe. III. ŽELJEZNIČKA INFRASTRUKTURA Status željezničke infrastrukture Članak 15. (1) Željeznička infrastruktura je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, kojeg mogu koristiti svi zainteresirani željeznički prijevoznici, pod jednakim uvjetima, na način propisan ovim Zakonom. (2) Na željezničkoj infrastrukturi, željeznički prijevoz obav­lja se pod uvjetima utvrđenim propisima kojima se osigurava sigurnost željezničkog prometa. (3) Željezničku infrastrukturu, u smislu odredbi ovoga Zakona, čine: donji i gornji ustroj željezničke pruge, objekti na pruzi, signalno-sigurnosna, telekomunikacijska, elektrovučna, elektroenergetska i druga postrojenja i uređaji na pruzi, željezničko-cestovni prijelazi, oprema pruge, zgrade u funkciji reguliranja i organiziranja željezničkog prometa, te održavanja infrastrukture, kao i zemljište na kojem se nalaze navedeni objekti i postrojenja. (4) Detaljnije određivanje sastavnih dijelova željezničke infrastrukture, iz stavka 3. ovoga članka, utvrđuje se propisom kojeg donosi ministar. Upravljanje željezničkom infrastrukturom Članak 16. (1) Upravljanje željezničkom infrastrukturom djelatnost je od javnog interesa, a obuhvaća: organiziranje i reguliranje že­ljez­ničkog prijevoza, osiguravanje pristupa i korištenja željezničke infrastrukture svim željezničkim prijevoznicima koji ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom, organiziranje javnog prijevoza i prijevoza za vlastite potrebe, održavanje i osuvremenjivanje željezničke infrastrukture, njenu zaštitu, te poslove investiranja na gradnji željezničke infrastrukture. (2) Djelatnost, iz stavka 1. ovoga članka, obavlja Upravitelj infrastrukture, pravna osoba koju odredi vlasnik željezničke infrastrukture, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. Članak 17. (1) Za obavljanje djelatnosti upravljanja željezničkom infrastrukturom, Upravitelj infrastrukture, iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona, mora imati dozvolu za upravljanje željezničkom infrastrukturom i rješenje o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom. (2) Za dobivanje dozvole za upravljanje željezničkom infrastrukturom, Upravitelj infrastrukture mora ispunjavati uvjete iz članka 6. stavak 2. točke 1., 3., 4. i 5. ovoga Zakona. (3) Za dobivanje rješenja o sigurnosti upravljanja željez­nič­kom infrastrukturom, Upravitelj željezničke infrastrukture mora ispunjavati sljedeće uvjete: – odgovarajuće tehničke uvjete i uvjete za organiziranje i reguliranje željezničkog prijevoza, – da željeznička infrastruktura kojom upravlja udovoljava uvjetima propisanim zakonom kojim se uređuje sigurnost u željezničkom prometu i drugim propisima, – da je osoblje koje zapošljava osposobljeno za organiziranje i reguliranje željezničkog prometa, te gradnju, osuvremenjivanje i održavanje željezničke infrastrukture. (4) Uvjeti iz stavka 3. ovoga članka podrobnije se razrađuju propisom kojeg donosi ministar. Članak 18. (1) Prava i obveze između Upravitelja infrastrukture i vlasnika željezničke infrastrukture uređuju se ugovorom o među­sobnim pravima i obvezama kojim se reguliraju tehnički i drugi uvjeti za sigurno odvijanje, organiziranje i reguliranje željez­ničkog prijevoza, iznos sredstava za održavanje, osuvremenjivanje i izgradnju željez­ničke infrastrukture, te naknade za korištenje željezničke infrastrukture. (2) Pored poslova u obavljanju djelatnosti upravljanja željez­ničkom infrastrukturom, iz članka 16. stavka 1. ovoga Zakona, Upravitelj infrastrukture obvezan je obavljati i poslove raspodjele infrastrukturnih kapaciteta, određivanja pristojbi za korištenje infrastrukturnih kapaciteta, izrade i objavljivanja voznih redova, izrade Izvješća o mreži, vođenja propisanih evidencija, podataka i dokumentacije važne za sigurnost željezničkog prometa, te odr­ža­vanje i korištenje željezničke infrastrukture, kao i izvješćivanje i dostavljanje relevantnih statističkih podataka o poslovanju državnom tijelu mjerodavnom za obavljanje sta­tističkih istraži­vanja i vođenje statističkih evidencija. (3) Upravitelj infrastrukture za područje infrastrukture ko­jom upravlja, obvezan je voditi odvojeno računovodstvo koje omo­gućava zaseban obračun svih troškova infrastrukture, obra­čun prihoda od njenog korištenja i gospodarenja, te izvora za njezino financiranje. (4) U pogledu dozvole za upravljanje željezničkom infrastrukturom, te izdavanje rješenja o sigurnosti, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona kojima se uređuju dozvole za obavljanje usluga u javnom prijevozu i odredbe o rješenju o sigurnosti koje se izdaje željezničkom prijevozniku. Upravljanje željezničkom infrastrukturom u izvanrednim okolnostima Članak 19. (1) Izvanrednim okolnostima, u smislu odredbi ovoga Zakona, smatraju se: – velike prirodne nepogode, – izvanredni događaji osobite ugroženosti okoliša, – smetnje i zastoji u funkcioniranju gospodarstva značajnijih razmjera. (2) U slučaju nastanka izvanrednih okolnosti, Vlada Republike Hrvatske može odrediti mjere koje je dužan poduzeti Upravitelj infrastrukture i željeznički prijevoznici, a kojima se osigurava odvijanje prometa na željezničkoj infrastrukturi u nastalim okolnostima. Podjela željezničkih pruga Članak 20. (1) U svrhu određivanja načina upravljanja i gospodarenja željezničkom infrastrukturom, te planiranja njezinog razvoja, mreža željezničkih pruga dijeli se na: – pruge od značaja za međunarodni promet, – pruge od značaja za regionalni promet, – pruge od značaja za lokalni promet. (2) Odluku o podjeli željezničkih pruga, u smislu stavka 1. ovoga članka, donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva. Poslovi korištenja pruga od lokalnog značaja Članak 21. (1) Poslovi korištenja pruga od značaja za lokalni promet, u slučaju postojanja interesa, mogu biti povjereni jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave. (2) Odluku o prijenosu poslova iz stavka 1. ovoga članka, donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva. (3) Na korištenje pruga od značaja za lokalni promet prema stavku 1. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona kojima se uređuju usluge u željezničkom prijevozu i željeznička infrastruktura. Pristup na željezničku infrastrukturu Članak 22. (1) Željeznički prijevoznik, koji ima dozvolu i rješenje o sigurnosti, može obavljati usluge javnog prijevoza na željezničkoj infrastrukturi, pod uvjetom da mu je odobren pristup na nju. (2) Pristup na željezničku infrastrukturu, željezničkim prije­voz­nicima, koji ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom, odobrava Upravitelj infrastrukture.  (3) O pravu pristupa na željezničku infrastrukturu, prijevoznici sklapaju ugovor s Upraviteljem infrastrukture. Ugovor o pristupu na željezničku infrastrukturu mora biti nediskriminirajući i u skladu s odredbama ovoga Zakona. (4) Ugovorom o pristupu na željezničku infrastrukturu, iz stavka 3. ovoga članka, uređuju se međusobna prava i obveze iz­među željezničkog prijevoznika i Upravitelja infrastrukture, odre­đuje dodijeljeni kapacitet, visina pristojbe za korištenje željez­ničke infrastrukture, te ostala pitanja u vezi sigurnosti prijevoza i zaštite okoliša. Određivanje pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture Članak 23. (1) Za korištenje željezničke infrastrukture željeznički prije­voznik plaća pristojbu. Visinu pristojbe određuje i naplaćuje Upravitelj infrastrukture. (2) Sredstva ostvarena naplatom pristojbi, prihod su Upravitelja infrastrukture. (3) Elementi za određivanje visine pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture moraju biti ujednačeni u odnosu na upravitelje infrastrukture u državama Europske unije. (4) Upravitelj infrastrukture može sporazumom s upraviteljima infrastrukture drugih država utvrditi zajednički okvir za određivanje pristojbi poštujući neovisnost upravljanja infrastrukturom od strane Upravitelja. (5) Visina pristojbe za korištenje infrastrukture utvrđuje se s obzirom na ostvarene kilometre vlaka, sastav vlaka, težinu i brzinu vlaka, osovinski pritisak, trajanje korištenja infrastrukture, te ostale posebne zahtjeve. (6) Upravitelj infrastrukture obvezan je prigodom određi­vanja pristojbi za korištenje infrastrukture primijeniti takav izra­čun pristojbi kojim se različitim željezničkim prijevoznicima, a koji obavljaju usluge iste vrste, osiguravaju jednake i nediskri­minirajuće pristojbe. Raspodjela infrastrukturnih kapaciteta Članak 24. (1) Zahtjev za dodjelu infrastrukturnih kapaciteta, imaju pravo podnijeti željeznički prijevoznici i njihove međunarodne grupacije (u daljnjem tekstu: podnositelji zahtjeva). (2) Uvjete kojima moraju udovoljavati podnositelji zahtjeva za dodjelu infrastrukturnog kapaciteta, a koji moraju biti primjereni, jasno određeni i nediskiminirajući, određuje Upravitelj infrastrukture. (3) Uvjetima iz stavka 2. ovoga članka treba se osigurati da očekivani prihodi od korištenja infrastrukturnih kapaciteta budu ostvareni. (4) Uvjeti iz stavka 2. ovoga članka, utvrđuju se u Izvješću o mreži kojeg donosi Upravitelj infrastrukture, kao dio principa za raspodjelu infrastrukturnih kapaciteta. (5) Raspodjelu infrastrukturnog kapaciteta, obavlja Upravitelj infrastrukture, vodeći računa o vrsti i opsegu prijevoza, iskorištenosti željezničke infrastrukture, financijskoj i poslovnoj sposobnosti prijevoznika, dodatnim uslugama koje Upravitelj pruža u vezi s obavljanjem prijevoza na infrastrukturnom kapacitetu, te djelatnosti od posebnog državnog interesa u javnom prijevozu. (6) Dodijeljeni infrastrukturni kapacitet, podnositelj zahtjeva ne smije prenijeti drugom prijevozniku. Svaka trgovina infrastrukturnim kapacitetom nedopuštena je i ima za posljedicu isključenje prijevoznika iz daljnje raspodjele kapaciteta. (7) Pravo na korištenje infrastrukturnog kapaciteta u obliku trase vlaka, odobrava se podnositeljima zahtjeva, u pravilu jednom godišnje i to za razdoblje trajanja jednog voznog reda. (8) Upravitelj infrastrukture i podnositelj zahtjeva mogu sklopiti okvirni ugovor za korištenje kapaciteta na odgovarajućoj željezničkoj infrastrukturi i na rok dulji od razdoblja jednog voznog reda, pod uvjetom da takav ugovor ne isključuje unaprijed korištenje predmetne infrastrukture od strane ostalih podnositelja zahtjeva i za druge usluge. (9) Upravitelj infrastrukture može s drugim upraviteljima infrastrukture međusobno dogovoriti i odrediti okvir i postupak za raspodjelu infrastrukturnog kapaciteta uz istodobno poštivanje neovisnosti upravljanja infrastrukturom od strane Upravitelja infrastrukture. (10) Ako se radi o raspodjeli infrastrukturnog kapaciteta na više od jedne mreže, Upravitelj infrastrukture je obvezan surađivati s upraviteljima infrastrukture drugih država kako bi se omogućila učinkovita uspostava i raspodjela infrastrukturnih kapaciteta, te organizirale međunarodne željezničke trase vlakova. (11) Podnositelji zahtjeva mogu podnijeti zahtjev za dodjelu infrastrukturnog kapaciteta koji ne prolazi samo jednom željez­ničkom mrežom. (12) Zahtjev iz stavka 11. ovoga članka, podnosi se jednom od upravitelja infrastrukture, a koji je u ime podnositelja zahtjeva, ovlašten zatražiti kapacitete od ostalih upravitelja infrastrukture na koje se zahtjev odnosi. Postupak usuglašavanja raspodjele infrastrukturnog kapaciteta Članak 25. (1) Prigodom raspodjele infrastrukturnog kapaciteta, Upravitelj infrastrukture obvezan je, ako za to postoje mogućnosti, udovoljiti svim zahtjevima za infrastrukturnim kapacitetom, uklju­čujući i željezničke pravce koji ne prolaze samo jednom mrežom. (2) U slučajevima preopterećenosti (zakrčenosti) infrastrukture, Upravitelj infrastrukture može u postupku raspodjele kapaciteta i usklađivanja voznog reda, na temelju analize kapaciteta odrediti prioritete, vodeći računa o značaju određene usluge. (3) Upravitelj infrastrukture obvezan je s prijedlogom voznog reda upoznati sve zainteresirane željezničke prijevoznike i tražiti njihovo pisano očitovanje. Rok za dostavu očitovanja na prijedlog voznog reda ne može biti dulji od mjesec dana od dana dostave. Prigodom usklađivanja prijedloga sa zahtjevima zainteresiranih željezničkih prijevoznika, Upravitelj infrastrukture ima pravo predložiti drugi infrastrukturni kapacitet različit od zatraženog. (4) U slučaju izvanrednih zahtjeva željezničkog prijevoznika za dodjelom kapaciteta u vrijeme trajanja voznog reda (ad hoc), Upravitelj infrastrukture može udovoljiti takvim zahtjevima, pod uvjetom da raspolaže dovoljnim kapacitetom. Izvješće o mreži Članak 26. (1) Upravitelj infrastrukture donosi i objavljuje Izvješće o mreži kojeg zainteresirane stranke mogu nabaviti uz plaćanje određene naknade. (2) Naknada iz stavka 1. ovoga članka ne smije biti veća od troškova objavljivanja. (3) Obvezni sadržaj svakog Izvješća o mreži čini prikaz infrastrukture koja je na raspolaganju željezničkim prijevoznicima, informacije o uvjetima za pristup predmetnoj željezničkoj infrastrukturi i raspodjelu kapaciteta, te principe određivanja pristojbi za korištenje infrastrukture. (4) Izvješće o mreži mora se redovito ažurirati i po potrebi se može mijenjati. (5) Izvješće o mreži javno se objavljuje najkasnije četiri mjeseca prije krajnjeg roka za podnošenje zahtjeva za dodjelu infrastrukturnih kapaciteta. Regulatorno tijelo Članak 27. (1) Radi osiguranja preglednog i nepristranog obavljanja djelatnosti željezničkog prijevoza, koje se obavljaju kao usluge javnog prijevoza, posebnim zakonom osnovat će se regulatorno tijelo u skladu s načelima određenim ovim Zakonom i zakonom o njegovom osnivanju. (2) Regulatorno tijelo treba osigurati otvoreno i nediskri­mi­nirajuće ponašanje između Upravitelja infrastrukture i željeznič­kih prijevoznika, a po svom ustrojstvu, financiranju, te donošenju odluka mora biti neovisan od bilo kojeg upravitelja infrastrukture i željezničkog prijevoznika. (3) Željeznički prijevoznik može izjaviti žalbu regulatornom tijelu, kada smatra da se prema njemu u odnosu na druge podnositelje zahtjeva za raspodjelu infrastrukturnog kapaciteta nejednako postupa ili na bilo koji drugi način trpi štetu u svezi: – Izvješća o mreži, – postupaka raspodjele infrastrukture i rezultata tih postupaka, – kriterija nametanja pristojbi za korištenje infrastrukture, – visine i strukture pristojbi za korištenje infrastrukture, – ostalim slučajevima u svezi osiguravanja pristupa i korištenja željezničke infrastrukture. Regulatorno tijelo dužno je voditi brigu da pristojbe, koje odredi Upravitelj infrastrukture, budu međusobno usklađene i nediksriminirajuće. Pregovori o visini pristojbe između podnositelja žalbe i Upravitelja infrastrukture dopušteni su jedino pod nadzorom regulatornog tijela. Članak 28. (1) Poslove iz članka 27. ovoga Zakona regulatorno tijelo obavlja kao javne ovlasti. (2) Regulatorno tijelo može rješenjem narediti poduzimanje potrebnih mjera za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti. (3) U postupku rješavanja žalbe regulatorno tijelo ovlašteno je zahtijevati od Upravitelja infrastrukture, podnositelja žalbe i trećih zainteresiranih osoba, sve potrebne podatke i informacije. (4) Pojedinačni akti koje donosi regulatorno tijelo u vršenju javnih ovlasti, konačni su, te se protiv njih može pokrenuti upravni spor. Planiranje izgradnje, osuvremenjivanja i održavanja željezničke infrastrukture Članak 29. (1) Planovi izgradnje nove, te osuvremenjivanja i održavanja postojeće željezničke infrastrukture, utvrđuju se Nacionalnim programom željezničke infrastrukture (u daljnjem tekstu: Nacionalni program). (2) Nacionalni program, na prijedlog Vlade Republike Hr­vat­ske, donosi Hrvatski sabor, za razdoblje od pet godina. (3) Nacionalnim programom određuju se najvažniji zadaci u izgradnji, osuvremenjivanju i održavanju željezničke infrastrukture, njihov opseg, dinamika realizacije i prioriteti, te visina i izvori financijskih sredstava potrebnih za izvršenje zadataka. (4) Cjelovito izvješće o ostvarivanju Nacionalnog programa, po isteku razdoblja za koje je Nacionalni program donesen, Vlada Republike Hrvatske podnosi Hrvatskom saboru. (5) Na temelju usvojenog Nacionalnog programa, Upravitelj infrastrukture, uz suglasnost ministra, izrađuje godišnji plan izgradnje, osuvremenjivanja i održavanja željezničke infrastrukture, čija izrada mora biti vremenski usklađena s rokovima izrade i donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske. (6) O ostvarivanju Godišnjeg plana, Ministarstvo, na temelju izvješća Upravitelja infrastrukture, izvješćuje Vladu Republike Hrvatske. Radovi osuvremenjivanja i održavanja unutar željezničkog infrastrukturnog pojasa Članak 30. (1) Na gradnju novih, te osuvremenjivanje i održavanje postojećih željezničkih pruga primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje gradnja građevine. (2) Radovi na osuvremenjivanju i održavanju postojeće željezničke infrastrukture, a koji se po zakonu kojim se uređuje gradnja objekata smatraju rekonstrukcijom, ako se izvode u infrastrukturnom pojasu, uređuju se posebnim propisom. (3) Propis, iz stavka 2. ovoga članka, donosi ministar uz suglasnost ministra mjerodavnog za upravne poslove graditeljstva. Financiranje željezničke infrastrukture Članak 31. (1) Izvori sredstava za financiranje željezničke infrastrukture jesu: 1. sredstva ostvarena naplatom pristojbi za korištenje infrastrukture, 2. sredstva iz prodaje cijene naftnih derivata u visini od 0,60 kuna po litri za održavanje željezničke infrastrukture, 3. sredstva državnog proračuna za osuvremenjivanje i grad­nju željezničke infrastrukture, 4. sredstva državnog proračuna, proračunskih sredstava lokalne i područne (regionalne) samouprave za financiranje usluga od posebnog državnog interesa u javnom željez­ničkom prijevozu, 5. sredstva od ulaganja domaćih i stranih pravnih osoba, 6. sredstva iz dijela naknade iz koncesija, 7. sredstva iz drugih izvora. (2) Namjena sredstava i način njihova korištenja uređuje se ugovorom iz članka 18. stavak 1. ovoga Zakona. Članak 32. (1) Sredstva za financiranje održavanja željezničke infrastrukture iz članka 31. stavak 1., točka 2. ovoga Zakona plaćaju proizvođači i uvoznici naftnih derivata te mjerodavno tijelo državne uprave za robne zalihe za: 1. motorne benzine (MB-98, BMB-95 i BMB-98) kao i ostale vrste olovnih i bezolovnih benzina neovisno o oktanskoj vrijednosti i komercijalnom nazivu, 2. dizelska goriva (DG i DG - euro) kao i ostale vrste dizelskih goriva neovisno o cetanskoj vrijednosti i komercijalnom nazivu. (2) Naknada iz stavka 1. ovoga članka ne plaća se na eurodizel gorivo obojeno plavom bojom, ulje za loženje ekstra lako i lako specijalno (EL, LS), sve vrste ulja za loženje, mlazno gorivo i zrakoplovni benzin, ukapljeni naftni plin i sve vrste petroleja. (3) Ako se naftni derivati uvoze u svoje ime, a za tuđi račun tada naknadu plaća korisnik uvoza. (4) Naknada iz stavka 1 ovoga članka plaća se po litri isporučenih i uvezenih naftnih derivata u visini od 0,60 kuna na račun HŽ – infrastruktura od 1. siječnja 2004. (5) U pogledu nastanka obveze obračunavanja naknade, rokova za uplatu, oslobađanja od plaćanja i prava na povrat naknade, te vođenja evidencija odgovarajuće se primjenjuju odredbe Zakona o posebnom porezu na naftne derivate, a u pogledu naplata naknade, žalbenog postupka, prekršaja i zastare primjenjuju se odredbe Općega poreznog zakona. Nadzor obračunavanja i pla­ćanje naknada obavlja Porezna uprava Ministarstva financija. Koncesija za izgradnju nove i upravljanje postojećom željezničkom infrastrukturom Članak 33. (1) Koncesijom se stječe pravo na: 1. gradnju nove željezničke infrastrukture, 2.  upravljanje na dijelu postojeće željezničke infrastrukture, u smislu članka 16. stavka 1. ovoga Zakona. (2) Koncesija za upravljanje na dijelu postojeće željezničke infrastrukture daje se na prijedlog Ministarstva, kada je ova koncesija gospodarski opravdana. (3) Pravo na dodjelu koncesije iz stavka 1. ovoga članka, ima svaka domaća i inozemna pravna osoba pod uvjetom da ispunjava uvjete za dodjelu koncesije, u pogledu poslovnog ugleda, sposobnosti za ostvarivanje koncesije, utjecaja na očuvanje i zaštitu okoliša, te povoljnost ponude u odnosu na tehničke i financijske uvjete. (4) Za dodjelu koncesije iz stavka 1. točke 2. ovoga članka podnositelj ponude mora imati dozvolu za upravljanje željeznič­kom infrastrukturom i rješenje o sigurnosti. (5) Odluku o davanju koncesije iz stavka 1. ovoga članka (u daljnjem tekstu: koncesija) donosi Vlada Republike Hrvatske. (6) Koncesija se daje na temelju provedenog javnog prikup­ljanja ponuda. Odluku o javnom prikupljanju ponuda donosi davatelj koncesije. Članak 34. (1) Koncesija za izgradnju nove željezničke infrastrukture daje se na rok do 50 godina, a za upravljanje na dijelu postojeće željezničke infrastrukture na rok do 20 godina. (2) Kod određivanja roka na koji se daje koncesija uzima se u obzir opseg i visina ulaganja, tako da se gospodarski učinci koncesije mogu ostvariti u roku trajanja koncesije. (3) Odluka o koncesiji sadrži osobito: popis građevina i objekata željezničke infrastrukture za čiju se gradnju daje koncesija odnosno podaci o željezničkoj infrastrukturi koja se daje na upravljanje, naknadu koja se plaća za koncesiju, uvjete i vrijeme trajanja koncesije, te sva prava i obveze davatelja i ovlaštenika koncesije. (4) Na temelju odluke o davanju koncesije ministar i ovlaš­tenik koncesije sklapaju ugovor o koncesiji. Ugovorom o koncesiji u skladu s odlukom o koncesiji uređuje se bliža namjena za koju se daje koncesija, uvjeti koje u toku trajanja koncesije mora udovoljavati ovlaštenik koncesije, visina i način plaćanja naknade za koncesiju, jamstva ovlaštenika koncesije, druga prava i obveze davatelja i ovlaštenika koncesije. Prava i obveze iz koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji. (5) Za koncesiju plaća se naknada koja se sastoji od stalnog i promjenjivog dijela. Naknada za koncesiju je prihod državnog proračuna. Članak 35. (1) Koncesija se može oduzeti: 1. ako ovlaštenik koncesije ne izgradi u određenom roku građevine ili druge objekte za koje mu je dana koncesija, 2. ako se ovlaštenik koncesije ne pridržava odredaba ovoga Zakona i propisa za njegovo provođenje ili ne provodi uvjete koncesije, 3. ako ovlaštenik koncesije ne iskorištava koncesiju ili je iskorištava za svrhe za koje mu nije dana ili preko mjere određene u koncesiji, 4. ako ovlaštenik koncesije bez odobrenja izvrši radnje koje nisu predviđene u koncesiji ili su u suprotnosti sa odobrenim projektom, 5. ako ovlaštenik koncesije neuredno plaća naknadu za koncesiju. (2) U slučajevima iz stavka 1. ovoga članka pozvat će se ovlaštenik koncesije da se u određenom roku izjasni o razlozima zbog kojih mu se namjerava oduzeti koncesija. (3) Ako se u slučaju oduzimanja koncesije iz razloga utvr­đenih u stavku 1. ovoga članka raskida ugovor o koncesiji, ovlaš­tenik koncesije nema pravo na naknadu zbog raskida ugovora. (4) Odluku o oduzimanju koncesije donosi davatelj koncesije. Članak 36. (1) Koncesija prestaje: 1. istekom vremena za koje je dana, 2.  odreknućem ovlaštenika koncesije prije isteka vremena određenog u odluci o koncesiji, 3. smrću ovlaštenika koncesije odnosno prestankom pravne osobe, ako nasljednici odnosno pravni slijednici ne zatraže pravodobno potvrdu koncesije, 4.  oduzimanjem koncesije od strane davatelja, 5.  sporazumnim raskidom ugovora o koncesiji. (2) Odluku o prestanku koncesije donosi davatelj koncesije. Članak 37. Podrobnije uvjete za davanje koncesije, postupak davanja koncesije, te kriterije za određivanje naknade za koncesiju popisuje Vlada Republike Hrvatske. Oduzimanje statusa javnog dobra u općoj uporabi željezničkoj infrastrukturi Članak 38. (1) Dijelu željezničke infrastrukture za koji ne postoji javni interes i interes korisnika usluga javnog prijevoza ili na kojem je trajno obustavljen javni prijevoz, može biti oduzet status javnog dobra u općoj uporabi. (2) Odluku o trajnoj obustavi javnog prijevoza i oduzimanju statusa javnog dobra u općoj uporabi željezničkoj infrastrukturi, iz stavka 1. ovoga članka, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, donosi Hrvatski sabor. (3) Vlada Republike Hrvatske može, dio željezničke infrastrukture kojem je, u smislu stavka 1. i 2. ovoga članka, oduzet status javnog dobra u općoj uporabi, prenijeti na drugog korisnika, pravnu ili fizičku osobu, ili ovlastiti Upravitelja infrastrukture na poduzimanje pravnih poslova u svezi s njegovim daljnjim statusom i namjenom, pod uvjetima određenim odlukom iz stavka 2. ovoga članka. Usluge od posebnog državnog interesa Članak 39. (1) Uslugama od posebnog državnog interesa u javnom željezničkom prijevozu smatraju se: – usluge željezničkog prijevoza putnika u domaćem prometu (regionalni, lokalni, prigradski i gradski), – usluge željezničkog prijevoza putnika u međunarodnom prometu, – usluge kombiniranog prijevoza, (2) U cilju ostvarivanja posebnih državnih interesa, obav­ljanja prometa na prugama gdje prihodi ostvareni od prijevoza ne mogu pokriti troškove, te osiguravanja ravnopravnog položaja željezničkih prijevoznika s prijevoznicima u drugim vrstama prometa, Vlada Republike Hrvatske ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, mogu pojedinim željezničkim prijevoznicima koji obavljaju usluge željezničkog prijevoza od posebnog državnog interesa, na njihov zahtjev, nadoknaditi dio sredstava namijenjenih za razvoj i dio troškova prijevoza. (3) Pravo na podnošenje zahtjeva za naknadu dijela sredstava, imaju željeznički prijevoznici koji obavljaju usluge iz stavka 1. ovoga članka, pod uvjetom da su za obavljanje djelatnosti registrirani u Republici Hrvatskoj, te da mogu obrazloženo dokazati da ispunjavaju uvjete za nadoknadu troškova. (4) O opravdanosti zahtjeva za naknadu troškova željez­nič­kim prijevoznicima, a koji se podmiruju iz državnog proračuna, odlučuje Ministarstvo, uvažavajući sljedeće kriterije: – postojanje posebnog državnog interesa, – dostupnost drugih vrsta prometa, – razliku između prihoda koje željeznički prijevoznik može postići na tržištu i stvarnih troškova prijevoza, – usmjerenost razvoja prijevozničkih sredstava na dugoročni plan razvoja željezničkog prometa u Republici Hrvatskoj s naglaskom na ostvarivanje nacionalnog programa razvoja javne željezničke infrastrukture, – utjecaj ulaganja na sigurnost željezničkog prometa i kvalitativne i kvantitativne mogućnosti prijevoznika. (5) Međusobna prava i obveze iz postupka dodjele naknade troškova iz sredstava državnog proračuna uređuju se ugovorom između željezničkih prijevoznika kojima je naknada odobrena i Ministarstva. (6) Naknada dijela troškova koji se podmiruju iz sredstava jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, uređuje se ugovorom između prijevoznika i tih jedinica. (7) Svaki željeznički prijevoznik kojem je, prema odredbama stavka 1. do 6. ovoga članka, odobrena naknada, obvezan je za obavljene usluge od posebnog državnog interesa, a za koje je dobio naknadu, voditi zasebnu računovodstvenu evidenciju. Osiguranje sredstava za nadoknadu Članak 40. Sredstva za nadoknadu dijela troškova željezničkim prije­voznicima, iz članka 39. ovoga Zakona, osiguravaju se u državnom proračunu, i/ili proračunu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. IV. PROVEDBA UPRAVNOG POSTUPKA I INSPEKCIJSKI NADZOR Članak 41. (1) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, u upravnim postupcima koji se provode sukladno odredbama ovoga Zakona, primjenjuju se propisi o općem upravnom postupku. (2) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona obav­ljaju inspektori sigurnosti željezničkog prometa i drugi službenici ovlašteni za provedbu nadzora sukladno odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje sigurnost željezničkog prometa. V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 42. (1) Do početka primjene ovoga Zakona posebnim zakonom uredit će se razdvajanje društva HŽ – Hrvatske željeznice d.o.o. na više društava, prema poslovnim područjima, te urediti njihov pravni položaj. (2) Zakonom iz stavka 1. ovoga članka uredit će se i pitanje fi­nanciranja željezničke infrastrukture iz članka 32. ovoga Zakona. (3) Danom početka primjene ovoga Zakona, Republika Hrvatska preuzet će sve obveze koje su HŽ – Hrvatske željeznice d.o.o. ugovorile po kreditima do tog roka, s domaćim i stranim kreditorima. (4) Obvezuje se Vlada Republike Hrvatske da u primjerenom roku podnese prijedlog zakona o osnivanju regulatornog tijela kako bi mogao biti donesen do ulaska Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije. (5) Do donošenja Zakona, iz stavka 4. ovoga članka, poslove iz djelokruga regulatornog tijela obavljat će Ministarstvo. (6) Za HŽ – Hrvatske željeznice d.o.o. koje za vrijeme do početka primjene ovoga Zakona obavljaju prijevozne usluge u željezničkom prometu i poslove upravljanja željezničkom infrastrukturom u Republici Hrvatskoj, smatra se da ispunjavaju uvjete iz članka 5. stavka 1. i članka 17. stavka 1. ovoga Zakona. (7) Do ulaska Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije, pravne osobe, iz članka 5. ovoga Zakona, imaju pravo osnivati željezničke prijevoznike, ali samo za obavljanje prijevoza na lokalnim prugama. (8) Svi postojeći ugovori u svezi najma, zakupa ili prodaje pojedinih dijelova javne željezničke infrastrukture, a koje su zaključile HŽ – Hrvatske željeznice d.o.o. do stupanja na snagu ovoga Zakona, vrijede i nakon njegovog stupanja na snagu, s tim da, neovisno o odredbama postojećih ugovora, mora biti osiguran slobodan pristup na željezničku infrastrukturu, o čemu najmoprimac, zakupoprimac ili kupac ako postoji potreba, s vlasnikom mogu sklopiti posebne dodatke ugovora. (9) Nekretnine koje čine željezničku infrastrukturu, a koje nisu upisane u zemljišnim knjigama kao javno dobro u općoj uporabi – željeznička infrastruktura, upisat će se kao takvo u zemljišnim knjigama. Članak 43. (1) Vlada Republike Hrvatske podnijet će Prijedlog Nacionalnog programa iz članka 29. stavka 2. ovoga Zakona u roku od godine dana od stupanja na snagu ovoga Zakona. (2) Vlada Republike Hrvatske i ministar donijet će propise, za čije donošenje su ovlašteni ovim Zakonom do početka primjene ovoga Zakona. (3) Danom početka primjene ovoga Zakona, prestaje važiti Zakon o hrvatskim željeznicama (»Narodne novine«, br. 53/94., 139/97. i 162/98.). Članak 44. Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a primjenjuje se od 1. siječnja 2005., osim odredbe članka 32. ovoga Zakona koja se primjenjuje od 1. siječnja 2004. Klasa: 341-01/03-01/01 Zagreb, 17. srpnja 2003. HRVATSKI SABOR Predsjednik Hrvatskoga sabora Zlatko Tomčić, v. r. 2007-01-02T12:11:00+01:00 http://okbj.hr/zakoni/zakon_o_zemljishnim_knjigama/ http://okbj.hr/zakoni/zakon_o_zemljishnim_knjigama/#When:12:10:00Z Dio prvi OPĆE ODREDBE Članak 1. O pravnom stanju nekretnina na području Republike Hrvatske, mjerodavnom za pravni promet, vode se zemljišne knjige (gruntovnica), ako za neka zemljišta nije što posebno određeno. Članak 2. (1) Zemljište je u smislu ovoga Zakona dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica). (2) Sve što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje u pravnom je smislu sastavni dio zemljišta i ako zakonom nije drukčije određeno, dijeli njegovu pravnu sudbinu, pa se sve odredbe ovoga Zakona utvrđene glede zemljišta odnose i na to. Članak 3. (1) U zemljišne se knjige upisuju stvarna prava na zemljištima, a i druga prava za koja je to zakonom određeno. (2) U zemljišne se knjige upisuju i druge činjenice važne za pravni promet za koje je to zakonom određeno. Članak 4. Kad je upis u zemljišne knjige pretpostavka stjecanja, promjene, ograničenja i prestanka prava na zemljištima, određuje poseban zakon. Članak 5. (1) Zemljišne knjige vode općinski sudovi. (2) Zemljišnoknjižni sud je sud prvoga stupnja nadležan za vođenje zemljišnih knjiga. (3) U sudu iz stavka 2. ovoga članka zemljišne knjige vodi poseban zemljišnoknjižni odjel. (4) Postupak vodi i poslove obavlja voditelj zemljišnih knjiga ili zemljišnoknjižni namještenik kojega za to odredi voditelj zemljišnih knjiga, pod nadzorom suca, ako ministar pravosuđa ne odredi drukčije. Za rad zemljišnoknjižnoga namještenika odgovara voditelj zemljišnih knjiga. (5) Za zemljišnoknjižni odjel vodi se poseban dnevnik zemljišnoknjižnih podnesaka. Članak 6. (1) Zemljišne knjige vode se ručno (ručno vođena zemljišna knjiga) ili elektroničkom obradom podataka (zemljišna knjiga vođena elektroničkom obradom podataka: EOP-zemljišna knjiga). (2) Zemljišna knjiga vođena elektroničkom obradom podataka zajedno s katastrom vođenim elektroničkom obradom podataka čine bazu zemljišnih podataka Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: BZP) koja se vodi jedinstveno i na jednom mjestu za cijelu Republiku Hrvatsku. (3) Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se kako na ručno vođenu tako i na zemljišnu knjigu vođenu elektroničkom obradom podataka, ako za zemljišnu knjigu vođenu elektroničkom obradom podataka ovim Zakonom nije što posebno određeno. (4) Ministar pravosuđa određuje pojedinom sudu hoće li se zemljišne knjige za pojedinu katastarsku općinu voditi ručno ili elektroničkom obradom podataka. Članak 7. (1) Zemljišna knjiga je javna. (2) Svatko može zahtijevati uvid u zemljišnu knjigu i sve pomoćne popise u nazočnosti voditelja zemljišne knjige i iz nje dobiti izvatke odnosno ispise i prijepise. Članak 8. (1) Zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava. (2) Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta. (3) Stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. (4) Osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo postupajući s povjerenjem u potpunost zemljišne knjige, stekla ga je neopterećeno teretima koji nisu bili upisani u času kad je zatražen upis niti je tada iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis, osim ako je zakonom drukčije određeno. (5) Osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišne knjige uživa zaštitu svoga povjerenja utoliko što joj nitko neće moći osporavati valjanost njezina stjecanja zbog nevaljanosti prednikova upisa nakon što proteknu rokovi u kojima bi se po ovom Zakonu mogla podnijeti tužba radi brisanja uknjižbe njezina prednika. Članak 9. (1) Zemljišne knjige se temelje na podacima katastarske izmjere. (2) Što je ovim Zakonom određeno glede katastra zemljišta na odgovarajući se način primjenjuje i na druge katastre ako su podaci iz njih mjerodavni za zemljišne knjige. Članak 10. (1) Oznake katastarskih čestica u zemljišnoj knjizi moraju biti sukladne s njihovim oznakama u katastru zemljišta i katastarskim planovima, a osobito moraju biti navedeni katastarski brojevi čestica, njihova površina prema katastru, kao i zgrade i druge građevine koje trajno leže na zemljištu ili su ispod njegove površine (izgrađenost zemljišta). (2) Odluke sudova i druge vlasti o knjižnim pravima moraju sadržavati oznake i podatke o katastarskom broju i površini katastarskih čestica, kao i o katastarskoj općini u kojoj leže, onako kako su ti podaci označeni u zemljišnoj knjizi. (3) Ako se razlikuju podaci u zemljišnoj knjizi i katastru zemljišta, mjerodavni su za knjižna prava podaci u zemljišnoj knjizi, dok ne budu promijenjeni po odredbi stavka 4. ovoga članka. (4) Promjena katastarskoga broja, oblika, površine ili izgrađenosti zemljišta provodi se u zemljišnoj knjizi na temelju rješenja koje zemljišnoknjižni sud donosi po službenoj dužnosti pošto mu tijelo nadležno za katastar dostavi prijavni list o toj promjeni u katastru zemljišta. Zemljišnoknjižni će sud odmah nakon primitka prijavnoga lista katastra u posjedovnici učiniti vidljivim da je pokrenut postupak za promjenu podataka. Članak 11. (1) O promjenama katastarskoga broja, oblika, površine ili izgrađenosti katastarske čestice dužno je tijelo nadležno za provođenje tih promjena u katastru zemljišta bez odgađanja obavijestiti zemljišnoknjižni sud. (2) Zemljišnoknjižni sudovi će prijavljivati tijelu nadležnom za katastar zemljišta sve zemljišnoknjižne upise koji su važni za katastar zemljišta kao što su primjerice otpis, pripis, dioba. Članak 12. (1) Sud koji je donio pravomoćnu odluku kojom je odlučio o pravima glede nekretnina u vezi s promjenom katastarskoga broja, oblika, površine ili izgrađenosti zemljišta dostavit će tijelu nadležnom za katastar bez odgađanja primjerak te odluke, kao prijavu o nastaloj promjeni. (2) Odredbe stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na konačne odluke koje bi drugo tijelo donijelo o pravima glede nekretnina u svezi s promjenom katastarskoga broja, oblika, površine ili izgrađenosti zemljišta. Članak 13. Nakon što se u katastru zemljišta provede parcelacija zemljišta, time nastale čestice ostaju u sastavu istoga zemljišnoknjižnog tijela dok se iz njega ne otpišu. Dio drugi ZEMLJIŠNE KNJIGE Glava 1. SASTAV ZEMLJIŠNE KNJIGE Odjeljak 1. Opće odredbe Članak 14. (1) Zemljišna se knjiga sastoji od glavne knjige i zbirke isprava. (2) Za svaku glavnu knjigu vode se potrebni pomoćni popisi određeni ovim Zakonom ili drugim propisom. Članak 15. (1) Zemljišnoknjižni upisi provode se samo u glavnoj knjizi. (2) Kad zakon određuje da je za stjecanje, prenošenje, ograničenje i ukidanje prava nužan upis u zemljišnu knjigu, ta se pretpostavka ispunjava samo upisom u glavnu knjigu. (3) Kad se na temelju odluke suda, odluke drugoga tijela, nasljeđivanjem, ili na temelju zakona steklo pravo bez upisa u zemljišnu knjigu, stjecatelj je ovlašten ishoditi upis stečenoga prava u glavnu knjigu po odredbama ovoga Zakona. Članak 16. (1) U glavnu knjigu upisuje se bitni sadržaj prava za koja je ovim ili drugim zakonom određeno da mogu biti predmet zemljišnoknjižnoga upisa (knjižna prava). (2) Ako se bitni sadržaj knjižnoga prava ne može ukratko izraziti, u glavnoj će se knjizi pozvati na točno označena mjesta u ispravama na kojima se temelji upis, i to s učinkom kao da su upisana u samoj glavnoj knjizi. Odjeljak 2. Glavna knjiga a. Sastav glavne knjige Članak 17. (1) Za sva zemljišta jedne katastarske općine vodi se jedna glavna knjiga. (2) Određivanje područja i naziva katastarskih općina uređuju propisi o katastru zemljišta, s time da jedna katastarska općina može obuhvaćati samo zemljišta koja se nalaze na području nadležnosti jednoga zemljišnoknjižnoga suda. Zemljišta na području nadležnosti jednoga zemljišnoknjižnoga suda mogu biti podijeljena i na više katastarskih općina. (3) U glavnu knjigu upisuje se opće dobro ako to zatraži osoba koja na tome ima pravni interes. Članak 18. (1) Glavna knjiga se sastoji od zemljišnoknjižnih uložaka. (2) U zemljišnoknjižni uložak upisuju se: 1. zemljišnoknjižno tijelo i promjene na njemu; 2. stvarna i druga knjižna prava glede zemljišnoknjižnoga tijela i promjene tih prava. (3) U zemljišnoknjižni uložak upisuju se i druge činjenice određene zakonom. Članak 19. (1) U zemljišnoknjižni uložak upisuje se samo jedno zemljišnoknjižno tijelo. (2) Zemljišnoknjižno tijelo može se sastojati od jedne ili više katastarskih čestica koje se nalaze u istoj katastarskoj općini. (3) Više katastarskih čestica koje u istoj katastarskoj općini pripadaju istomu vlasniku spojit će se u jedno zemljišnoknjižno tijelo kad to vlasnik zatraži, ako one nisu različito opterećene i ako glede ograničenja vlasništva nema nikakve razlike ili ako se istodobno sa spajanjem uklone sve prepreke koje smetaju spajanju. (4) Zemljišnoknjižno tijelo pravna je cjelina čiji se sastav može promijeniti samo zemljišnoknjižnim otpisom ili pripisom katastarskih čestica. (5) Budu li otpisana sva zemljišta upisana u jednom zemljišnoknjižnom ulošku, uložak će se proglasiti praznim i pod tim brojem se više ne može u toj zemljišnoj knjizi otvoriti novi zemljišnoknjižni uložak. (6) Promjene izgrađenosti katastarskih čestica koje čine zemljišnoknjižno tijelo ne utječu na njegov sastav. b. Sadržaj zemljišnoknjižnoga uloška Članak 20. (1) Zemljišnoknjižni uložak sadrži posjedovnicu (popisni list, list A), vlastovnicu (vlasnički list, list B) i teretovnicu (teretni list, list C). (2) Zatraži li to koji od suvlasnika, za njegov će se idealni dio otvoriti poduložak kao sastavni dio uloška. (3) Poduložak sadrži posjedovnicu, vlastovnicu i teretovnicu. Na upise u poduložak na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o upisima u uložak. (4) Glede suvlasničkoga dijela za koji je otvoren poduložak upisi će se provoditi u tom podulošku. (5) Na suvlasnički dio za koji je otvoren poduložak odnose se, osim upisa provedenih u podulošku, i svi upisi glede toga suvlasničkoga dijela provedeni do otvaranja poduloška, kao i svi upisi glede cijeloga zemljišnoknjižnoga tijela. (6) Prvenstveni red upisa iz stavka 5. ovoga članka računa se zajednički. (7) Nitko se ne može pozvati na to da mu nije bilo poznato nešto što je upisano u uložak ili u poduložak. Posjedovnica Članak 21. (1) U posjedovnicu se upisuju svi sastavni dijelovi zemljišnoknjižnoga tijela kao i ona stvarna prava koja postoje u korist zemljišnoknjižnoga tijela ili nekoga suvlasničkoga (idealnoga) dijela zemljišnoknjižnoga tijela. (2) U posjedovnicu se upisuju i sve katastarske promjene koje se odnose na zemljišnoknjižno tijelo (promjene katastarskoga broja, naziva, površine, izgrađenosti i sl.), kao i pokretanje postupaka za promjenu tih podataka u posjedovnici. (3) U posjedovnicu se upisuju i sva javnopravna ograničenja u pravnom prometu zemljišnoknjižnoga tijela koja nisu opće naravi. Ako se takva javnopravna ograničenja odnose na sva zemljišta jedne katastarske općine, to će se učiniti vidljivim i na omotu zemljišne knjige. (4) Pravo građenja upisat će se u posjedovnicu posebnoga zemljišnoknjižnoga uloška kao posebno zemljišnoknjižno tijelo. (5) Kad je otvoren poduložak, u posjedovnici uloška u kojem je upisana cijela nekretnina učinit će se vidljivim postojanje i broj poduloška. (6) Suvlasnički dio za koji je otvoren poduložak označit će se u posjedovnici poduloška rednim brojem upisa pod kojim je upisan u vlastovnici uloška, a ako je taj suvlasnički dio povezan s vlasništvom posebnoga dijela nekretnine, označit će se i time. (7) Ako je koje zemljišnoknjižno tijelo općepoznato pod određenim nazivom, upisat će se taj naziv u natpis posjedovnice. Članak 22. (1) Svaka promjena sadržaja posjedovnice koja nastane zbog upisa na nekom drugom listu zemljišnoknjižnoga uloška učinit će se po službenoj dužnosti vidljivom i u posjedovnici. (2) Bude li koja stvarna služnost upisana u ulošku poslužnoga dobra, to će se, kao i svaka promjena takva upisa, po službenoj dužnosti istodobno učiniti vidljivim i u posjedovnici gospodujućega dobra. Vlastovnica Članak 23. (1) U vlastovnicu se upisuje pravo vlasništva cijeloga zemljišnoknjižnoga tijela. (2) U vlastovnicu se upisuju i ona ograničenja kojima je vlasnik osobno podvrgnut glede slobodnoga upravljanja ili glede raspolaganja zemljišnoknjižnim tijelom ili suvlasničkim dijelom. Zabrana opterećivanja ili otudjivanja u ovom će se listu samo učiniti vidljivom. (3) U vlastovnici će se učiniti vidljivim ograničenja raspolaganja zemljišnoknjižnim tijelom ili suvlasničkim dijelom koja su predmetom upisa u teretovnicu, a tiču se svakoga vlasnika. (4) Kad je u zemljišnoj knjizi upisano opće dobro, u vlastovnici će se učiniti vidljivim to njegovo svojstvo, te tko vodi brigu, upravlja i odgovara za to dobro. Ako brigu, upravljanje i odgovornost za opće dobro ima Republika Hrvatska, to se neće posebno upisivati. (5) Glede javnih dobara u općoj i u javnoj uporabi upisat će se kao vlasnik Republika Hrvatska, ako njihov vlasnik nije jedinica lokalne uprave ili samouprave, te će se naznačiti tijelo ili ustanova kojoj su dana na upravljanje, odnosno tijelo koje njima neposredno upravlja. Članak 24. (1) Vlasništvo posebnoga dijela nekretnine upisuje se u vlastovnici na suvlasničkom dijelu onoga suvlasnika za kojega je osnovano vlasništvo toga posebnoga dijela, uz navođenje na koji se određeni posebni dio nekretnine i sporedne dijelove odnosi. Na zemljišnoknjižnom će se ulošku staviti naznaka - Etažno vlasništvo. (2) Za suvlasnički dio koji je povezan s vlasništvom posebnoga dijela nekretnine otvorit će se poduložak po odredbama ovoga Zakona. Teretovnica Članak 25. (1) U teretovnicu se upisuju stvarna prava kojima je opterećeno zemljišnoknjižno tijelo ili idealni dio nekoga suvlasnika, kao i prava stečena na ovim pravima, pravo nazadkupa, prvokupa, najma i zakupa te ona ograničenja raspolaganja zemljišnoknjižnim tijelom ili suvlasničkim dijelom kojima je podvrgnut svagdašnji vlasnik opterećenoga dobra. (2) U teretovnicu zemljišnoknjižnoga tijela koje je opće dobro ili je javno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinice lokalne uprave ili samouprave upisat će se koncesija prema odredbama za upis zakupa, ako nije što posebno određeno. (3) Zabrane opterećenja ili otudjenja upisat će se u teretovnicu. Odjeljak 3. Zbirka isprava Članak 26. (1) Od svake isprave na temelju koje je dopušten zemljišnoknjižni upis zadržava se barem ovjerovljeni prijepis. (2) Ulaganjem tih prijepisa nastaje zbirka isprava; prijepisi se uvezuju u sveske. Članak 27. Zbirka isprava uređuje se zajednički za sve glavne knjige koje se vode kod jednoga suda. Odjeljak 4. Zbirka katastarskih planova i pomoćni popisi Članak 28. (1) Za svaku glavnu knjigu postoji zbirka katastarskih planova. (2) Katastarski planovi su planovi koje je izradilo tijelo nadležno za katastar zemljišta, prikazujući u njima položaj i oblik svih katastarskih čestica i zgrada, odnosno objekata koji se trajno nalaze na njima ili ispod njihove površine. (3) Zbirka katastarskih planova je sredstvo koje služi korisnicima zemljišnih knjiga za lakše snalaženje glede položaja i oblika zemljišta. (4) Tijelo nadležno za katastar zemljišta dostavlja zemljišnoknjižnom sudu katastarske planove i sve njihove izmjene. Članak 29. (1) Za svaku glavnu knjigu vodi se popis katastarskih čestica i popis njihovih adresa, popis vlasnika i nositelja prava građenja, popis predbilježenih vlasnika te drugi pomoćni popisi određeni ovim Zakonom ili drugim propisom. (2) Način vođenja pomoćnih popisa iz stavka 1. ovoga članka određuje ministar pravosuđa. Glava 2. O KNJIŽNIM UPISIMA Odjeljak 1. O upisima uopće a. Vrsta upisa Članak 30. (1) Knjižni su upisi uknjižba, predbilježba i zabilježba. (2) Uknjižba je upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničuju ili prestaju bez posebnoga naknadnog opravdanja. (3) Predbilježba je upis kojim se knjižna prava stječu, prenose, ograničuju ili prestaju samo pod uvjetom naknadnoga opravdanja i u opsegu u kojemu naknadno budu opravdana. (4) Zabilježba je upis kojim se čine vidljivim mjerodavne okolnosti za koje je zakonom određeno da ih se može zabilježiti u zemljišnim knjigama. Zabilježbom se mogu osnivati određeni pravni učinci kad je to predviđeno zakonom. b. Predmet uknjižbe i predbilježbe Članak 31. (1) U zemljišnu knjigu upisuju se samo pravo vlasništva i ostala stvarna prava na nekretninama, zatim pravo nazadkupa, prvokupa, najma, zakupa, kao i koncesije te ostala prava na nekretninama za koja je to posebnim zakonom dopušteno. (2) Ograničenja, oročenja i uvjetovanja prava iz stavka 1. ovoga članka upisat će se u zemljišnoj knjizi zabilježbom ograničenja, roka ili uvjeta kojem je pravo podvrgnuto, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Posebne odredbe glede vlasništva Članak 32. (1) Suvlasništvo se upisuje po udjelima određenima s obzirom na cjelinu, izraženima razlomkom. (2) Vlasništvo određenoga posebnog dijela nekretnine (etažno vlasništvo) upisuje se u vlasničkom listu na suvlasničkom dijelu onoga suvlasnika za kojega je osnovano vlasništvo posebnoga dijela, uz naznaku posebnoga dijela nekretnine i sporednih dijelova na koje se proteže. (3) Zajedničko (skupno) vlasništvo upisuje se u korist i na ime svih zajedničkih vlasnika, s naznakom da se radi o zajedničkom vlasništvu. (4) Vlasništvo ograničeno rokom čijim će istekom vlasništvo prijeći na stjecatelja odnosno uvjetom čijim bi se ispunjenjem trebalo to dogoditi upisuje se u korist stjecatelja koji će, pošto istekne rok ili se ispuni uvjet, postati vlasnik, s time da će se pri upisu točno navesti rok ili uvjet te naznačiti stjecateljevo vlasništvo kao potonje. Upis potonjega vlasništva djeluje kao predbilježba vlasništva, s time da će se taj upis moći opravdati ako istekne rok ili se ispuni uvjet stjecanja. (5) Ako se pravo vlasništva otuđuje tako da ga stjecatelj stekne uz ograničenje rokom zbog čijega bi isteka ono trebalo prijeći natrag otuđivatelju ili uz ograničenje uvjetom čijim bi se ispunjenjem trebalo to dogoditi, na upis se u svemu primjenjuje odredba stavka 4. ovoga članka, s time da se istodobno s upisom stjecateljeva vlasništva kao prethodnoga upisuje i otuđivateljevo vlasništvo kao potonje. Posebne odredbe glede služnosti i stvarnih tereta Članak 33. (1) Kod služnosti i stvarnih tereta moraju se sadržaj i opseg prava što određenije upisati, ali nije potrebno navesti njihovu novčanu vrijednost. (2) Ako se želi izvršavanje služnosti ograničiti na određene prostorne granice, te se granice moraju točno odrediti. (3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka smatra se da su prostorne granice izvršavanja služnosti točno određene ako su ucrtane u nacrtu koji je priložen ispravi na temelju koje se zahtijeva upis. (4) Ako se osniva pravo služnosti ili stvarni teret uz ograničenje rokom ili uvjetom, to se zabilježuje zajedno s upisom sadržaja toga prava, a naknadno ograničenje već postojećega prava zabilježit će se. Posebne odredbe glede prava građenja Članak 34. (1) Pravo građenja upisat će se i kao teret zemljišta koje opterećuje uz naznaku broja zemljišnoknjižnoga uloška u kojem je u skladu sa stavkom 2. ovoga članka upisano pravo građenja. (2) Pravo građenja upisuje se kao posebno zemljišnoknjižno tijelo u posjedovnicu novoga zemljišnoknjižnoga uloška,koji se radi toga osniva, uz naznaku broja zemljišnoknjižnoga uloška u kojem je upisano zemljište koje opterećuje. U vlastovnicu novoga uloška upisat će se nositelj prava građenja. (3) Zgrada, nakon što bude izgrađena, upisat će se kao da je izgrađena na pravu građenja. (4) Ako se osniva pravo građenja uz ograničenje rokom ili uvjetom, to se zabilježuje zajedno s upisom sadržaja toga prava, a naknadno ograničenje već postojećega prava zabilježit će se. Posebne odredbe glede založnoga prava (hipoteke) Članak 35. (1) Založno pravo (hipoteka) može se upisati kao teret cijeloga zemljišnoknjižnog tijela ili kao teret idealnoga dijela nekoga suvlasnika. Hipoteka se ne može upisati kao teret pojedinih sastavnih dijelova zemljišnoknjižnoga tijela. (2) Ako se osniva hipoteka na plodovima, to se u zemljišnoj knjizi mora izrijekom navesti. (3) Prijenos hipotekarne tražbine i stjecanje podzaložnoga prava (nadhipoteka) dopušteni su glede cijele tražbine kao i pojedinoga dijela tražbine određenoga razlomkom ili iznosom. (4) Ako se osniva založno pravo uz ograničenje rokom ili uvjetom, to se zabilježuje zajedno s upisom sadržaja toga prava, a naknadno ograničenje već postojećega prava zabilježit će se. (5) Odredbe ovoga Zakona o upisu hipoteke, na odgovarajući se način primjenjuju glede upisa podzaložnih prava. Članak 36. (1) Hipoteka se može upisati samo glede točno određene svote u novcu. Svota može biti određena i u skladu s pravilima o valutnoj ili indeksnoj klauzuli. (2) Uz tražbinu za koju je ugovoreno da se plaćaju kamate upisuje se i kamatna stopa. Ako su ugovorene zakonske kamate, umjesto kamatne stope, upisat će se: zakonska kamata. (3) Uz tražbinu za koju je ugovoreno plaćanje anuitetima, umjesto kamatne stope, upisat će se: anuitetna otplata. (4) Ako se hipotekom osiguravaju tražbine koje bi mogle nastati iz odobrenoga kredita, preuzetoga poslovodstva, s naslova jamstva ili naknade štete ili druge tražbine koje bi tek imale nastati nakon nekoga vremena ili nakon ispunjenja nekoga uvjeta, u ispravi na temelju koje se dopušta upis dovoljno je odrediti najviši iznos glavnice koji mogu imati kredit ili odgovornost. Članak 37. (1) Hipoteka se može za istu tražbinu upisati nepodijeljeno, kao teret dvaju ili više zemljišnoknjižnih tijela ili hipotekarnih tražbina (zajednička ili simultana hipoteka). (2) Vjerovnik zajedničke hipoteke može slobodno birati hoće li cijelu tražbinu osiguranu zajedničkom hipotekom namirivati iz svih zemljišnoknjižnih tijela koje ona tereti ili samo iz jednoga ili više njih. (3) Ako su radi namirenja tražbine prodane sve nekretnine opterećene zajedničkom hipotekom u korist te tražbine, iz kupovnine dobivene prodajom svake pojedine nekretnine najprije će se namiriti one tražbine koje imaju raniji prvenstveni red u tom ulošku. Iz ostatka svake pojedine kupovnine namirit će se tražbina osigurana zajedničkom hipotekom razmjerno udjelu ostataka postignutih kupovnina za pojedine prodane nekretnine u zbroju ostataka svih postignutih kupovnina. (4) Ako su radi namirenja tražbine prodane samo neke od nekretnina opterećenih zajedničkom hipotekom, a ostale su nenamirene tražbine nekih vjerovnika čije su hipoteke bile upisane iza zajedničke hipoteke, u korist tih tražbina ovih hipotekarnih vjerovnika upisat će se po službenoj dužnosti hipoteka na neprodanim nekretninama, i to na onom mjestu koje je u prvenstvenom redu zauzimala zajednička hipoteka, ali ne preko iznosa do kojega bi svaka pojedina nekretnina odgovarala za zajedničku hipoteku s obzirom na razmjer njezine vrijednosti prema ukupnoj vrijednosti svih nekretnina opterećenih zajedničkom hipotekom. Na tom mjestu zadržavaju tako upisane hipoteke svoj dosadašnji međusobni odnos u prvenstvenom redu. Članak 38. (1) Hipoteka stečena za određenu tražbinu osigurava ujedno i troškove parnice i ovrhe, ako nije što posebno određeno ili ugovoreno. (2) Trogodišnji zaostaci kamata, koje vjerovniku pripadaju na osnovi ugovora ili zakona, imaju isti prvenstveni red kao i glavnica. (3) Trogodišnji zaostali zahtjevi godišnjih renta, doprinosa za uzdržavanje i drugih periodičnih plaćanja imaju isti prvenstveni red kao i samo upisano pravo iz kojega ti zahtjevi proizlaze. c. Predmet zabilježbe Članak 39. Zemljišnoknjižne zabilježbe mogu se učiniti u svrhu: - da se vidljivim učine osobni odnosi, naročito ograničenja glede upravljanja imovinom (npr. maloljetnost, skrbništvo, produženje roditeljskoga prava, otvaranje stečaja i dr.), kao i drugi odnosi i činjenice određene zakonom, s tim učinkom da se nitko ne može pozivati na to da za njih nije znao niti morao znati; - da se osnuju pravni učinci koje zabilježba proizvodi po odredbama ovoga ili drugih zakona (zabilježba prvenstvenoga reda, otpisa zemljišta, zajedničke hipoteke, otkaza hipotekarnih tražbina, spora, prisilne dražbe, zabrane otuđenja ili opterećenja, obveze zahtijevanja brisanja hipoteke, pridržaja prvenstvenoga reda, zabilježbe određene po pravilima o ovrsi i osiguranju i dr.). d. Knjižni prednik Članak 40. Upisi u zemljišnu knjigu dopušteni su samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava, glede kojega se upis zahtijeva, ili koja bar istodobno budu kao takva uknjižena ili predbilježena (knjižni prednik). Članak 41. (1) Ako su zemljište ili neko knjižno pravo preneseni izvanknjižno na više osoba uzastopno, može posljednji stjecatelj zahtijevati da se knjižni prijenos provede neposredno na njega, ako dokaže neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od knjižnoga prednika do sebe. (2) Otuđi li se knjižno pravo koje je s ostavitelja nasljeđivanjem prešlo na nasljednika, stjecatelju će se dopustiti upis njegova prava neposredno iza ostavitelja, ako dokaže neprekinuti niz izvanknjižnih stjecanja od ostavitelja kao knjižnoga prednika do sebe. (3) Ako je hipotekarna tražbina koja je izvanknjižnim putem prešla na drugu osobu prestala, hipotekarni dužnik može zahtijevati brisanje hipoteke bez prethodnoga upisa izvanknjižnoga prijenosa. Članak 42. (1) Ako zbog smrti knjižnoga prednika knjižno pravo prijeđe na njegove nasljednike, nasljednikovi vjerovnici mogu ishoditi osiguranje svoje tražbine prema utvrđenom nasljedniku bez prethodnoga upisa nasljednika, s time da će njihove tražbine biti osigurane samo u opsegu u kojemu je to njihov dužnik naslijedio. (2) Pravilo iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuje i kad su nekretnine, odnosno knjižna prava zbog dužnikove smrti ostali ošasni. e. Isprave Članak 43. (1) Upisi u zemljišnu knjigu dopustit će se samo na temelju isprava sastavljenih u obliku propisanom za njihovu valjanost. (2) Za upis knjižnoga prava, njegove promjene, ograničenja ili prestanak mora za to iz isprave biti vidljiv pravni temelj. Članak 44. (1) Upisi u zemljišnu knjigu dopustit će se samo na temelju isprava koje nemaju očitih nedostataka koji dovode u sumnju njihovu vjerodostojnost. Ako se isprave sastoje iz više listova, oni moraju biti tako spojeni da se ne može umetnuti ni jedan list. (2) U ispravama moraju osobe protiv kojih i u čiju se korist upis zahtijeva biti navedene tako da ne postoji opasnost da ih se zamijeni s drugima (primjerice navođenjem datuma rođenja, matičnoga broja i sl.), a moraju biti navedeni i mjesto, dan, mjesec i godina gdje i kad su isprave sastavljene. f. Prvenstveni red Članak 45. (1) Prvenstveni red upisa u zemljišnu knjigu utvrđuje se prema času u kojem je zemljišnoknjižnom sudu stigao prijedlog za upis, odnosno odluka drugoga suda ili tijela kojom se određuje upis. (2) Upisi provedeni povodom podnesaka koji su istodobno stigli u istom su prvenstvenom redu, ako nije zakonom što drugo određeno. Članak 46. Uknjižbom ili predbilježbom ustupa prvenstva mogu se zamijeniti mjesta koja u prvenstvenom redu imaju pojedina prava uknjižena na istoj nekretnini. Za to treba pristanak ovlaštenika prava koje stupa natrag i ovlaštenika prava koje stupa naprijed. Ali ako je pravo koje stupa natrag hipoteka, potreban je i pristanak vlasnika, a ako je to pravo opterećeno pravom trećega, onda i njegov pristanak. Time se ne dira u opseg i prvenstveni red ostalih uknjiženih prava. Članak 47. Pravo koje stupa naprijed stječe bez ograničenja mjesto u prvenstvenom redu onoga prava koje stupa natrag, ako ono u zemljišnoj knjizi neposredno dolazi iza njega ili ako na to pristanu svi oni čija su prava upisana između njih. Članak 48. (1) Ako je među pravima koja ne dolaze neposredno jedno iza drugoga došlo do ustupa prvenstva bez pristanka ovlaštenika čija su prava upisana između njih, pravo koje stupa naprijed stječe u prvenstvenom redu mjesto prava koje stupa natrag samo u granicama opsega i kakvoće potonjega. (2) Ako je pravo koje stupa natrag uvjetno ili s određenim rokom, moći će se tražbina koja stupa naprijed namiriti iz opterećene nekretnine prije ispunjenja uvjeta ili isteka roka samo u onom iznosu koji otpada na nju po njezinu prvobitnom prvenstvenom redu. (3) Ako kupac na javnoj prodaji bez uračunavanja u kupovninu (najveću ponudu) preuzima pravo koje stupa natrag s njegovim prijašnjim prvenstvenim redom, onda će se pri podjeli kupovnine pravo koje stupa naprijed uzimati u obzir prema svom prvobitnom mjestu u prvenstvenom redu. Članak 49. Ostatak prava čiji je dio stupio naprijed dolazi na svom prvobitnom mjestu prije prava koje je stupilo natrag, ako nije što drugo ugovoreno ili određeno zakonom. Članak 50. Ako na mjesto jednoga knjižnog prava istodobnim ustupom prvenstva stupi više knjižnih prava, sva ona imaju na mjestu koje im je ustupljeno dotadašnji međusobni redoslijed, ako nije što drugo ugovoreno ili određeno. Članak 51. Naknadne promjene u postojanju ili opsegu prava koje stupa natrag ne utječu na prvenstveni red prava koje stupa naprijed, ako nije što drugo ugovoreno ili određeno. Odjeljak 2. O uknjižbi Članak 52. (1) Zemljišnoknjižni sud dopustit će uknjižbu samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom. (2) Ovjerovljivanje inozemnih privatnih isprava uređuje se međunarodnim ugovorima ili zakonom. (3) Odredbama iz stavka 1. i 2. ovoga članka udovoljeno je ako je ovjerovljen potpis one osobe čije se pravo ograničuje, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu. Članak 53. (1) Kad bi kao temelj dopuštenju uknjižbe trebala poslužiti privatna isprava potpisana po opunomoćeniku, da bi se dopustila uknjižba protiv opunomoćitelja nužno je da je opunomoćenikov potpis na toj ispravi ovjerovljen sukladno članku 52. ovoga Zakona. (2) Da bi se uknjižba mogla dopustiti na temelju privatne isprave potpisane po opunomoćeniku, on se kao takav treba iskazati: - punomoći koja mu je izdana upravo za taj posao (posebna punomoć), ili - općom punomoći ili punomoći izdanom za tu vrstu poslova (generična punomoć) koja nije u času podnošenja prijedloga starija od jedne godine. (3) Da bi se uknjižba mogla dopustiti na temelju privatne isprave potpisane po opunomoćeniku, nužno je da istinitost potpisa opunomoćitelja na punomoći bude ovjerovljena. Na tu ovjeru na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 52. ovoga Zakona. Članak 54. (1) Privatne isprave na temelju kojih se dopušta uknjižba, trebaju, osim onoga što se i inače zahtijeva za isprave, sadržavati i: a) točnu oznaku zemljišta ili prava glede kojega se uknjižba zahtijeva; b) izričitu izjavu onoga čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu da pristaje na uknjižbu. Ta se izjava može dati i u posebnoj ispravi ili u prijedlogu za upis. Ali, u takvim slučajevima, isprava ili prijedlog koji sadrže izjavu, moraju sadržavati sve ono što se zahtijeva za uknjižbu. (2) Onaj čije se pravo ograničava, opterećuje, ukida ili prenosi na drugu osobu može pristanak za uknjižbu dati uvjetno ili oročeno izričitom izjavom u ispravi. Članak 55. (1) Javne isprave na temelju kojih se može dopustiti uknjižba jesu: a) isprave koje su o pravnim poslovima sastavili za to nadležno tijelo ili javni bilježnik u granicama svoje ovlasti i u propisanom obliku, ako sadrže sve što se zahtijeva i za uknjižbu na temelju privatnih isprava, b) odluke suda ili drugoga nadležnog tijela odnosno pred njima sklopljene nagodbe koje se prema propisima o ovrsi smatraju ovršnim ispravama prikladnim za upis prava u zemljišnu knjigu, ako sadrže točnu oznaku zemljišta ili prava na koji se odnosi upis. (2) Može li se, pod kojim pretpostavkama i na koji način, dopustiti uknjižba na temelju inozemnih isprava koje se u mjestu gdje su sastavljene smatraju javnim ispravama određuju posebni propisi. Odjeljak 3. O predbilježbi a. Dopustivost predbilježbe Članak 56. (1) Ako isprava na temelju koje se zahtijeva upis ne odgovara svim posebnim pretpostavkama za uknjižbu (članak 52., 53., 54. i 55.), ali ispunjava opće pretpostavke za zemljišnoknjižni upis (članak 43. i 44.), na temelju te isprave dopustit će se predbilježba, ako ju je moguće provesti. (2) Ako je pristanak za uknjižbu dan uvjetno ili oročeno, dopustit će se predbilježba. Članak 57. (1) Predbilježba založnoga prava dopustit će se samo kad su dovoljno određeni i ispravom dokazani i tražbina i pravna osnova založnoga prava. (2) Ako se u sudu položeni iznos hipotekarnoga duga koji se vjerovniku ne može odmah isplatiti ili koji je on dužan ustupiti trećoj osobi koja je dug ispunila, dopustit će se predbilježba radi brisanja ili prijenosa tražbine na platca, ako se ispravom dokaže da je iznos položen sudu. Članak 58. Predbilježba prava nazadkupa, prvokupa, najma i zakupa dopustit će se samo kad su ispravom dokazani i postojanje prava i volja stranaka da se to pravo upiše. Članak 59. Javne isprave na temelju kojih se može dopustiti predbilježba jesu: a) neizvršene pravomoćne domaće sudske odluke kojima se stvarno pravo bezuvjetno utvrđuje ili dosudjuje ili se bezuvjetno odbija, b) odluke domaćih sudova, odnosno s njima izjednačenih odluka drugih tijela vlasti kojima se predbilježba određuje kao mjera osiguranja, c) ostale javne isprave određene posebnim zakonom. b. Opravdanje predbilježbe Članak 60. Predbilježba djeluje dok ne bude opravdana ili izbrisana. Opravdanjem se predbilježba pretvara u uknjižbu, s učinkom od časa kad je prijedlog za predbilježbu bio podnesen. Članak 61. Predbilježba se opravdava: a) na temelju isprave prikladne za uknjižbu, kojom se otklanja nedostatak radi koga nije bila dopuštena uknjižba, b) na temelju potvrde o ovršnosti odluke suda ili drugoga tijela vlasti, c) na temelju pravomoćne presude kojom je predbilježba opravdana, d) javnom ili javno ovjerovljenom ispravom kojom se dokazuje da je ostvaren uvjet kojim je bio uvjetovan pristanak za uknjižbu, odnosno da je istekao rok. Članak 62. (1) Tužbu radi opravdanja predbilježbe može osoba u čiju je korist predbilježba dopuštena podnijeti u roku od petnaest dana od dana dostave rješenja kojim je predbilježba dopuštena. Zemljišnoknjižni sud će na zahtjev svojim rješenjem produžiti taj rok, ako za to postoji opravdan razlog. (2) U parnici radi opravdanja predbilježbe na tužitelju leži teret dokaza pravnoga temelja stjecanja knjižnoga prava, a glede predbilježenoga založnog prava teret dokaza da postoji valjana tražbina u određenom opsegu te pravni temelj stjecanja založnoga prava. (3) Tuženik može tužitelju staviti sve svoje prigovore protiv postojanja knjižnoga prava, pa i ako protiv rješenja kojim je predbilježba bila dopuštena nije podnio žalbu ili ju je podnio bez uspjeha. Članak 63. (1) Izostane li opravdanje predbilježbe, osoba protiv koje je predbilježba bila dopuštena može zahtijevati njezino brisanje. (2) Zemljišnoknjižni sud će odbiti prijedlog za brisanje predbilježbe, ako je iz spisa vidljivo da je tužba za opravdanje na vrijeme podnesena ili da rok za opravdanje još teče. Inače će u kratkom roku održati ročište na kojem će osoba u čiju je korist predbilježba dopuštena morati dokazati da rok za opravdanje još teče ili da je podnijela tužbu na vrijeme. U protivnom dopustit će se brisanje predbilježbe. (3) Tužba radi opravdanja predbilježbe smatrat će se pravodobno podnesenom i nakon proteka roka, ako je podnesena prije podnošenja prijedloga za brisanje predbilježbe ili bar isti dan kad je prijedlog prispio zemljišnoknjižnom sudu. Članak 64. (1) Ako zemljišnoknjižni sud odluči da je predbilježba opravdana, na prijedlog bilo koje od stranaka zabilježit će se opravdanje predbilježbe. (2) Ako pak odluči da predbilježba nije opravdana, ona će se na prijedlog bilo koje od stranaka izbrisati. Članak 65. Ako se predbilježba izbriše stoga što je pravomoćno utvrđeno da tužitelju ne pripada predbilježeno pravo ili da predbilježba nije opravdana ili se osoba u čiju je korist predbilježba bila dopuštena odrekla predbilježenoga prava, odbit će se po službenoj dužnosti svaka predbilježba toga prava koja bi bila kasnije zahtijevana na temelju te isprave. Ako se ipak dopusti nova predbilježba, ona će se izbrisati čim druga strana prijavi da je predbilježba već jednom bila izbrisana. Članak 66. (1) Ako je predbilježba izbrisana samo zbog toga što tužba za opravdanje nije bila podnesena na vrijeme, ipak se može zahtijevati novu predbilježbu, ali će ta predbilježba proizvoditi pravni učinak tek od časa podnošenja novoga prijedloga. (2) Vlasnik zemljišta ili nositelj knjižnoga prava može tužbom zahtijevati da se utvrdi nepostojanje predbilježenoga prava, a u slučaju povoljne odluke da se zabilježbom te odluke spriječi ponovno dopuštenje predbilježbe. Članak 67. (1) Ako je predbilježba dopuštena protiv onoga koji je uknjižen kao vlasnik zemljišta, mogu se dopustiti daljnji upisi, kako protiv uknjiženoga, tako i protiv predbilježenoga vlasnika. (2) Bude li predbilježba opravdana, s upisom opravdanja po službenoj će se dužnosti izbrisati svi oni upisi koji su protiv uknjiženoga vlasnika bili dopušteni nakon časa kad je stigao prijedlog na temelju kojega je pravo vlasništva bilo predbilježeno. (3) Bude li predbilježba prava vlasništva izbrisana, po službenoj će se dužnosti u isto doba izbrisati svi upisi koji su dopušteni u svezi s tom predbilježbom. (4) Ove odredbe na odgovarajući će se način primijeniti i u slučaju kad je protiv založnoga vjerovnika bio predbilježen prijenos njegove tražbine na drugu osobu. Članak 68. (1) Ako je brisanje knjižnoga prava samo predbilježeno, glede toga prava mogu biti dopušteni daljnji upisi, npr. podzaložnih prava ili ustupa, ali će njihova pravna sudbina ovisiti o tome hoće li predbilježba brisanja biti opravdana ili ne. (2) Bude li predbilježba opravdana, s upisom opravdanja izbrisat će se po službenoj dužnosti svi oni upisi koji su glede sada izbrisanoga prava u međuvremenu bili dopušteni. Članak 69. (1) Ako na hipotekarnoj tražbini u vrijeme kad se zahtijeva njezino brisanje još postoje podzaložna prava, brisanje tražbine može se dopustiti samo s tim da će pravni učinak brisanja glede podzaložnih prava nastupiti tek onda kad podzaložna prava budu izbrisana, osim ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. (2) Daljnji upisi na ovu hipotekarnu tražbinu ne mogu se više dopustiti nakon što se uknjiži brisanje. Bude li brisanje hipotekarne tražbine samo predbilježeno, na nju se mogu provoditi daljnji upisi, ali samo s pravnim učinkom koji će ovisiti o sudbini predbilježbe. Odjeljak 4. O zabilježbi Članak 70. (1) Zabilježbe se mogu odrediti kad je to predviđeno ovim ili drugim zakonom. (2) Kad zakon predviđa mogućnost zabilježbe, nju na prijedlog ovlaštene osobe, suda ili drugoga nadležnoga tijela, rješenjem određuje zemljišnoknjižni sud, ako nije što posebno određeno. a. Zabilježba osobnih odnosa Članak 71. Zabilježbe osobnih odnosa, kao i brisanje takvih zabilježaba, provode se na prijedlog sudionika, njihovih zakonskih zastupnika ili za to nadležnih sudova ili drugih nadležnih tijela, a na temelju isprava kojima se dokazuje postojanje osobnoga odnosa čija se zabilježba, odnosno prestanak zahtijeva. b. Zabilježba prvenstvenoga reda Članak 72. (1) Vlasnik je ovlašten zahtijevati zabilježbu da namjerava svoje zemljište otuđiti ili osnovati založno pravo, kako bi njome osnovao prvenstveni red za ona prava koja će se upisati na temelju tih poslova. Zabilježbom se stvara prvenstveni red od časa kad je zemljišnoknjižni sud primio prijedlog za upis. (2) Hipotekarni vjerovnik može zahtijevati zabilježbu da namjerava brisati svoju tražbinu da bi time sačuvao prvenstveni red za onu tražbinu koja se na temelju njegova raspolaganja može upisati s tim prvenstvenim redom. (3) Zabilježba prvenstvenoga reda moguća je i za založno pravo za osiguranje tražbine uz naznaku najvišega iznosa do kojega bi tim založnim pravom bila osigurana. (4) Isprava na temelju koje treba upisati prava koja proizlaze iz otuđenja ili osnivanja založnoga prava može biti sastavljena prije ili poslije podnošenja prijedloga za zabilježbu prvenstvenoga reda. Članak 73. (1) Zabilježba prvenstvenoga reda dopustit će se samo ako bi po stanju zemljišne knjige bila dopuštena uknjižba, odnosno brisanje onoga prava koje se ima upisati, odnosno brisati i ako je na prijedlogu za zabilježbu istinitost potpisa ovjerovljena na propisani način. (2) Odluka kojom se udovoljava prijedlogu za zabilježbu prvenstvenoga reda izdaje se samo u jednom otpravku na kojem se potvrđuje da je zabilježba izvršena. Članak 74. Zabilježba prvenstvenoga reda gubi učinak protekom roka od godine dana od njezina upisa ako se radi o založnom pravu koje se osniva, a u ostalim slučajevima navedenim u članku 72. ovoga Zakona protekom roka od šezdeset dana od njezina upisa. U odluci kojom se udovoljava prijedlogu naznačit će se dan kojim završava rok. Članak 75. (1) Prijedlog za upis ili brisanje prava za koje je prvenstveni red zabilježen mora se, zajedno s otpravkom odluke kojom je zabilježba bila dopuštena, podnijeti u roku propisanom člankom 74. ovoga Zakona. Ako se povodom ovoga prijedloga dopusti uknjižba ili predbilježba, upis ima zabilježeni prvenstveni red. Izvršeni upis zabilježit će se na spomenutom otpravku. (2) Upis sa zabilježenim prvenstvenim redom može se dopustiti i u slučaju kad su zemljište ili hipotekarna tražbina preneseni na trećega, ili su opterećeni nakon što je podnesen prijedlog za zabilježbu prvenstvenoga reda. (3) Ako vlasnik zemljišta ili hipotekarni vjerovnik padnu pod stečaj prije nego što bude podnesen prijedlog, upis za koji je bio zabilježen prvenstveni red dopustit će se samo ako je isprava o poslu bila već sastavljena prije dana otvaranja stečaja, a dan sastavljanja isprave dokazan javnom ovjerom. Ako isprava ne ispunjava te pretpostavke, prosuđivat će se prema propisima o stečaju je li takav upis dopušten ili nije. Članak 76. Ako se dopusti uknjižba otuđenja zemljišta, hipoteke ili brisanja tražbine u zabilježenom prvenstvenom redu, na prijedlog stranke u čiju je korist dopuštena uknjižba naredit će se i brisanje onih upisa koji su bili dopušteni glede ovoga zemljišta ili ove tražbine poslije podnošenja prijedloga za zabilježbu. Prijedlog za brisanje ovih upisa mora se podnijeti u roku od petnaest dana od dana kad je postala pravomoćnom uknjižba dopuštena sa zabilježenim prvenstvenim redom. Članak 77. (1) Ako se prijedlog za upis ne podnese u Zakonom propisanom roku, ili ako do kraja toga roka ne bude iscrpljen iznos glede kojega je bila provedena zabilježba prvenstvenoga reda, zabilježba gubi učinak i bit će izbrisana po službenoj dužnosti. (2) Prije proteka zakonskoga roka brisanje zabilježbe može se dopustiti samo ako se podnese otpravak odluke o dopuštenju zabilježbe. Na tom će se otpravku zabilježiti brisanje. c. Zabilježba otkaza i hipotekarne tužbe Članak 78. (1) Zabilježbu otkaza hipotekarne tražbine dopustit će rješenjem zemljišnoknjižni sud na prijedlog vjerovnika koji je otkaz dao svom dužniku upisanom kao vlasnik opterećene nekretnine, ako je taj otkaz dao u obliku javne isprave. (2) Zabilježbu hipotekarne tužbe dopustit će rješenjem zemljišnoknjižni sud na prijedlog vjerovnika koji je podigao hipotekarnu tužbu protiv osobe upisane kao vlasnik opterećene nekretnine, ako je dokazano da je sudu podnesena hipotekarna tužba. (3) Zabilježbu hipotekarne tužbe može na prijedlog vjerovnika dopustiti rješenjem i parnični sud. Članak 79. Zabilježba iz članka 78. ovoga Zakona ima za posljedicu da otkaz ili tužba djeluju i protiv svakoga kasnijega vlasnika založene nekretnine, pa će se ovrha namirenjem iz nekretnine moći neposredno provesti bez obzira tko je u međuvremenu postao njezinim vlasnikom. Članak 80. (1) Zabilježbu hipotekarne tužbe izbrisat će na prijedlog hipotekarnoga dužnika zemljišnoknjižni sud ako ta tužba bude pravomoćno odbijena ili odbačena. (2) Zabilježbu hipotekarne tužbe izbrisat će zemljišnoknjižni sud po službenoj dužnosti s brisanjem hipotekarne tražbine. d. Zabilježba spora Članak 81. (1) Zabilježba spora je upis kojim se čini vidljivim da se glede knjižnoga prava vodi pred sudom ili drugim nadležnim tijelom postupak čiji bi ishod mogao utjecati na uknjižbu, pripadanje, postojanje, opseg, sadržaj ili opterećenje toga prava. (2) Zabilježba spora ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava pošto je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu. Isto vrijedi i kad je zabilježbom spora učinjeno vidljivim da se vodi postupak pred drugim nadležnim tijelom o čijem ishodu ovisi knjižno pravo. (3) Kad je zabilježeni spor dovršen odlukom po kojoj stranci pripada pravo, dosuđeno pravo dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano zabilježbom spora. Članak 82. (1) Zabilježbu spora može zahtijevati svaka stranka u postupku iz članka 81. stavka 1. ovoga Zakona, kao i svaka druga osoba koja je sudionik postupka, a ima za to pravni interes, ako dokaže da se taj postupak vodi. Zabilježbu spora može rješenjem dopustiti zemljišnoknjižni kao i drugi sud pred kojim se vodi postupak čija se zabilježba zahtijeva. (2) Zabilježbu spora kojom se čini vidljivim da se pred drugim nadležnim tijelom vodi postupak iz članka 81. stavka 1. ovoga Zakona može zahtijevati svaki sudionik postupka koji za to ima pravni interes, ako dokaže da se taj postupak vodi. Zabilježbu može na prijedlog rješenjem dopustiti zemljišnoknjižni sud, a po službenoj je dužnosti može rješenjem narediti i tijelo pred kojim se vodi postupak. (3) Zabilježba spora dopustit će se ako se dokaže da se vodi postupak iz članka 81. stavka 1. ovoga Zakona, osim ako je zakonom predviđena mogućnost zabilježbe spora i prije pokretanja takva postupka. Članak 83. (1) Ako nakon provedene zabilježbe tužitelj odustane od tužbe ili njegov tužbeni zahtjev bude odbijen pravomoćnom odlukom, odnosno ako bude konačno odbijen prijedlog ili obustavljen postupak radi kojega je zabilježba bila određena, na prijedlog nositelja knjižnoga prava protiv kojega je ta zabilježba bila određena, odnosno njegova pravnoga sljednika, odredit će se njezino brisanje. Isto vrijedi i kad je zabilježba bila određena s time da će se postupak pokrenuti u određenom roku, a on nije u tom roku bio pokrenut. (2) Ako je postupak radi kojega je bila provedena zabilježba dovršen ovršnom odlukom na temelju koje bi bio promijenjen upis glede kojega je zabilježba provedena, ta će se odluka ovršiti na način da će se dopustiti upis promjene na onaj način i u onom opsegu, kako je to odlučeno. Istodobno će se narediti brisanje kako zabilježbe spora tako i svih onih upisa koji su zatraženi nakon što je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom sudu, ako su u suprotnosti s novim upisom. Članak 84. (1) Zabilježba spora briše se po službenoj dužnosti nakon proteka roka od deset godina od časa kad je bila dopuštena. (2) Ako se prije isteka roka iz stavka 1. ovoga članka dokaže da zabilježeni spor nije pravomoćno, odnosno konačno dovršen, na prijedlog će se obnoviti zabilježba s istim prvenstvenim redom, a rok od deset godina će se tada računati od časa njezine obnove. (3) Brisanje zabilježbe spora ne sprječava novu zabilježbu toga spora, ali ta dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje joj pripada prema času kad bude podnesen prijedlog za novu zabilježbu istoga spora. Ostatak teksta pogledajte na ovoj adresi: http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/1996/1597.htm 2007-01-02T12:10:00+01:00 http://okbj.hr/zakoni/zakon_o_zashtiti_trzhishnog_natjecanja/ http://okbj.hr/zakoni/zakon_o_zashtiti_trzhishnog_natjecanja/#When:12:09:01Z I. OPĆE ODREDBE Predmet Zakona Članak 1. Ovim se Zakonom uređuju pravila i sustav mjera za zaštitu tržišnog natjecanja, ovlasti i zadaće te ustrojstvo tijela za zaštitu tržišnog natjecanja i postupanje u vezi s provedbom ovoga Zakona. Primjena Zakona Članak 2. Ovaj se Zakon primjenjuje na sve oblike sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja na teritoriju Republike Hrvatske ili izvan teritorija Republike Hrvatske, ako imaju učinak na teritoriju Republike Hrvatske, osim ako posebnim propisom za pojedina tržišta nije drukčije uređeno. Članak 3. (1) Ovaj se Zakon primjenjuje na trgovačka društva, trgovca pojedinca, obrtnika i druge pravne i fizičke osobe, koje obavljajući gospodarsku djelatnost sudjeluju u prometu robe i/ili usluga. (2) Odredbe ovoga Zakona primjenjuju se odgovarajuće i na svaku pravnu i fizičku osobu koja na tržištu ostvari povremeni ili jednokratni promet robe i/ili usluga. (3) Ovaj se Zakon primjenjuje na pravne i fizičke osobe sa sjedištem i prebivalištem u inozemstvu, ako njihovo sudjelovanje u prometu robe i/ili usluga proizvodi učinak na domaćem tržištu. Članak 4. (1) Ovaj se Zakon primjenjuje i na pravne osobe čiji su osnivači ili imatelji udjela ili dionica država, odnosno jedinice lokalne ili jedinice područne (regionalne) samouprave. (2) Ovaj se Zakon primjenjuje i na sve pravne i fizičke osobe kojima je na temelju posebnih propisa povjereno obavljanje službe od općega gospodarskog interesa ili utvrđeno isključivo pravo obavljanja određene djelatnosti, i to samo u slučajevima ako primjena ovoga Zakona ne bi sprječavala, pravno i činjenično, obavljanje zadaća koje su im posebnim propisima utvrđene i zbog kojih su te osobe osnovane. Poduzetnik pod kontrolom drugoga poduzetnika Članak 5. (1) Ovaj se Zakon primjenjuje i na poduzetnika koji ima kontrolu nad drugim poduzetnikom te na poduzetnika pod njegovom kontrolom. (2) Poduzetnikom pod kontrolom drugog poduzetnika, u smislu stavka 1. ovoga članka, smatra se poduzetnik u kojem drugi poduzetnik izravno ili neizravno: 1. ima više od polovine udjela ili dionica, ili 2. može ostvarivati više od polovine glasačkih prava, ili 3. ima pravo na postavljanje više od polovine članova uprave, nadzornog odbora, odnosno odgovarajućeg tijela za upravljanje, te vođenje poslova, ili 4. na drugi način ima pravo na upravljanje poslovanjem poduzetnika. (3) Poduzetnik je u smislu ovoga Zakona pravna i fizička osoba iz članka 3. ovoga Zakona. Pravni odnosi i poduzetnici na koje se Zakon ne primjenjuje Članak 6. Ovaj se Zakon ne primjenjuje na odnose između poslodavca i zaposlenika te na odnose koji su uređeni kolektivnim ugovorima između poslodavaca i radničkih sindikata. Mjerodavno tržište Članak 7. (1) U smislu ovoga Zakona, mjerodavno tržište određuje se kao tržište određene robe i/ili usluga koje su predmet obavljanja djelatnosti poduzetnika na određenom zemljopisnom području. (2) Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja ( u daljnjem tekstu: Vijeće) propisuje što se smatra mjerodavnim tržištem za potrebe primjene ovoga Zakona. Tijelo ovlašteno za provedbu Zakona Članak 8. Upravne i stručne poslove u vezi sa zaštitom tržišnog natjecanja obavlja Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja (u daljnjem tekstu: Agencija). II. SPORAZUMI Zabranjeni sporazumi Članak 9. (1) Zabranjeni su sporazumi između poduzetnika, ugovori, pojedine odredbe ugovora, izričiti ili prešutni dogovori, usklađeno djelovanje, odluke udruženja poduzetnika (u daljnjem tekstu: sporazumi) koji kao cilj ili posljedicu imaju sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, a naročito oni kojima se: 1. izravno ili neizravno utvrđuju kupovne ili prodajne cijene, odnosno drugi trgovinski uvjeti, 2. ograničava ili nadzire proizvodnja, tržišta, tehnološki razvoj ili ulaganje, 3. dijele tržišta ili izvori nabave, 4. primjenjuju nejednaki uvjeti na istovrsne poslove s različitim poduzetnicima, čime ih se dovodi u nepovoljniji položaj u odnosu na konkurenciju, 5. uvjetuje sklapanje ugovora prihvaćanjem od drugih ugovornih stranaka dodatnih obveza, koje po svojoj prirodi ili običajima u trgovini nisu u vezi s predmetom tih ugovora. (2) Sporazumi kojima se sprječava, ograničava ili narušava tržišno natjecanje u smislu stavka 1. ovoga članka, a ne mogu se izuzeti u smislu članka 10. ovoga Zakona, ništavi su. Članak 10. (1) Za određene vrste sporazuma koji pridonose unaprje­đenju proizvodnje ili distribucije robe i/ili usluga, promicanju tehno­loškog ili gospodarskog razvoja, koji pružaju potrošačima razmjernu korist, Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Vijeća propisuje uvjete za pojedinačna ili skupna izuzeća tih sporazuma. (2) Sporazumima iz stavka 1. ovoga članka ne mogu se: 1. poduzetnicima nametati ograničenja koja nisu neophodna za postizanje navedenih ciljeva, te 2. poduzetnicima omogućiti isključivanje znatnog dijela kon­ku­rencije s tržišta, za robe i/ili usluga koje su predmetom spora­zuma. Skupna izuzeća Članak 11. (1) Uvjeti iz članka 10. stavak 1. ovoga Zakona, koji se donose za skupna izuzeća, odnose se na sljedeće vrste sporazuma: 1. sporazume između poduzetnika koji ne djeluju na istoj razini proizvodnje, odnosno distribucije, a posebno sporazumi o isključivoj distribuciji, selektivnoj distribuciji, isključivoj kupnji i franchisingu, 2. sporazume između poduzetnika koji djeluju na istoj razini proizvodnje, odnosno distribucije, a posebno sporazumi o istra­živanju i razvoju te o specijalizaciji, 3. sporazume o transferu tehnologije, o licenci i o know-how, 4. sporazume o distribuciji i servisiranju motornih vozila, te 5. sporazume o osiguranju. (2) Propisom iz stavka 1. ovoga članka, određuju se: 1. uvjeti koje sporazum mora sadržavati, 2. ograničenja ili uvjeti koje takvi sporazumi ne smiju sadržavati, 3. drugi uvjeti koji se moraju ispuniti. (3) Sporazumi koji ispunjavaju uvjete iz članka 10. ovoga Zakona, ne moraju se podnositi na ocjenu Agenciji radi po­jedinačnog izuzeća iz članka 12. ovoga Zakona. (4) Agencija može po službenoj dužnosti pokrenuti postupak za ocjenu pojedinog sporazuma iz stavka 3. ovoga članka ako učinci tog sporazuma, samostalno ili kumulativno sa sličnim sporazumima na mjerodavnom tržištu, ne ispunjavaju uvjete iz članka 10. ovoga Zakona. Pojedinačna izuzeća Članak 12. (1) Na zahtjev sudionika sporazuma Agencija može utvrditi pojedinačno izuzeće od primjene odredbe članka 9. stavak 1. ovoga Zakona, ako sporazum ispunjava uvjete iz članka 10. stavak 1. ovoga Zakona. (2) Izuzeće iz stavka 1. ovoga članka, Agencija utvrđuje rješenjem na ograničeno razdoblje koje, u pravilu, ne može biti dulje od pet godina. (3) Rok iz stavka 2. ovoga članka može se na zahtjev sudionika sporazuma i nadalje produljivati za najviše pet godina, ako sudionici sporazuma dokažu da sporazum i nadalje udovoljava uvjetima iz članka 10. ovoga Zakona. Zahtjev za produljenjem izuzeća sudionici sporazuma moraju podnijeti Agenciji šest mjeseci prije isteka roka na koji im je izuzeće utvrđeno. (4) Izuzeće utvrđeno rješenjem iz stavka 2. ovoga članka djeluje od dana sklapanja sporazuma, odnosno najkasnije od dana donošenja rješenja o izuzeću. (5) Agencija može rješenjem odrediti mjere i uvjete neophodne za izuzeće sporazuma, rokove za njihovo ispunjenje, te u tom slučaju i dan stupanja na snagu izuzeća. Sporazumi male vrijednosti Članak 13. (1) Odredbe članka 9. stavka 1. ovoga Zakona ne primjenjuju se na sporazume male vrijednosti. (2) Sporazumom male vrijednosti smatra se sporazum u kojem je zajednički tržišni udio sudionika sporazuma i poduzetnika pod njihovom kontrolom neznatan, pod uvjetom da ne sadrži odredbe koje unatoč neznatnom tržišnom udjelu dovode do sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja. (3) Vlada Republike Hrvatske donosi, na prijedlog Vijeća, uvjete kojima sporazumi male vrijednosti moraju udovoljavati, te ograničenja ili odredbe koje ne smiju sadržavati. (4) Agencija može po službenoj dužnosti pokrenuti postupak za ocjenu pojedinog sporazuma koji udovoljava uvjetima propisanim propisom iz stavka 3. ovoga članka ako učinci tog sporazuma i drugih sporazuma na mjerodavnom tržištu, tržišno natjecanje značajno sprječava, ograničava ili narušava. Poništavanje, ukidanje i izmjena rješenja Članak 14. (1) Agencija može, po službenoj dužnosti ili na zahtjev stran­ke, poništiti rješenje o izuzeću sporazuma u smislu odredaba ovoga Zakona, ako je rješenje bilo doneseno na temelju netočnih ili neistinitih podataka, koji su bili od odlučujućeg utjecaja za njegovo donošenje. (2) Agencija može, po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, ukinuti rješenje o izuzeću sporazuma u slučajevima: 1. ako nastupe promjene tržišnih uvjeta i okolnosti koje su bile bitne za donošenje rješenja, te više nisu ispunjeni uvjeti za izuzeće iz članka 10. ovoga Zakona, 2. ako sudionici sporazuma ne ispune neki od uvjeta ili krše neku od mjera određenih rješenjem Agencije, (3) Agencija može, po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke, izmijeniti rješenje o izuzeću sporazuma u slučajevima: 1. ako nastupe promjene tržišnih uvjeta i okolnosti koje ne ovise o volji sudionika sporazuma i koji nemaju za posljedicu ukidanje rješenja u smislu stavka 2. ovoga članka, 2. ako sudionici sporazuma ne mogu ispuniti neki od uvjeta ili krše neku od mjera određenih rješenjem Agencije, zbog nastupa okolnosti koje ne ovise o njihovoj volji. III. VLADAJUĆI POLOŽAJ I OGRANIČAVAJUĆA DJELOVANJA Vladajući položaj Članak 15. (1) Poduzetnik je u vladajućem položaju ako se zbog svoje tržišne snage može ponašati na mjerodavnom tržištu u značajnoj mjeri neovisno od svojih stvarnih ili mogućih konkurenata, potrošača, kupaca ili dobavljača, naročito ako: 1. nema konkurenata na mjerodavnom tržištu, i/ili 2. ima značajnu tržišnu snagu na mjerodavnom tržištu u odnosu na stvarne ili moguće konkurente, a naročito s obzirom na: – tržišni udjel i položaj, – financijsku snagu, – pristup izvorima nabave ili tržištu, – povezanost s drugim poduzetnicima, – pravne ili činjenične zapreke za ulazak drugih poduzetnika na tržište, – poduzetnikovu sposobnost diktiranja tržišnih uvjeta s obzirom na njegovu ponudu ili potražnju, i – poduzetnikovu sposobnost isključivanja ostalih konkurenata s tržišta usmjeravanjem na druge poduzetnike. (2) Dva ili više poduzetnika nalaze se u vladajućem položaju ako međusobno značajno ne konkuriraju na mjerodavnom tržištu glede određene robe i/ili usluga, te ako zajedno ispunjavaju uvjete iz stavka 1. ovoga članka. (3) Pretpostavlja se da se u vladajućem položaju nalazi poduzetnik čiji tržišni udjel na mjerodavnom tržištu iznosi više od 40%. (4) Pretpostavlja se da se više poduzetnika u smislu stavka 2. ovoga članka nalazi u vladajućem položaju kada: 1. tri ili manje poduzetnika imaju zajednički tržišni udjel na mjerodavnom tržištu od više od 60%, ili 2. pet ili manje poduzetnika imaju zajednički tržišni udjel na mjerodavnom tržištu od više od 80 %. Zlouporabe vladajućeg položaja Članak 16. (1) Zabranjena je svaka zlouporaba vladajućeg položaja jednog ili više poduzetnika na mjerodavnom tržištu. (2) Zlouporaba iz stavka 1. ovoga članka očituje se naročito kao: 1. izravno ili neizravno nametanje nepravednih kupovnih ili prodajnih cijena, odnosno drugih nepravednih trgovinskih uvjeta, 2. ograničavanje proizvodnje, tržišta ili tehnološkog razvitka na štetu potrošača, 3. primjena nejednakih uvjeta na istovrsne poslove s drugim poduzetnicima, čime ih se dovodi u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju, 4. uvjetovanje sklapanja ugovora pristankom drugih ugovornih stranaka na dodatne obveze, koje po svojoj prirodi ili obi­čajima u trgovini nisu u nikakvoj vezi s predmetom tih ugovora. Rješenje o zlouporabi vladajućeg položaja Članak 17. Agencija na temelju članaka 15. i 16. ovoga Zakona, a u smislu članka 57. točke 3. ovoga Zakona, rješenjem odlučuje naročito o sljedećem: 1. utvrđuje vladajući položaj i postupanje poduzetnika kojim se zloupotrebljava taj položaj, odnosno sprječava, ograničava ili narušava tržišno natjecanje, te trajanje takvoga postupanja, 2. zabranjuje svako daljnje postupanje poduzetnika iz točke 1. ovoga članka, 3. određuje rokove i mjere za uklanjanje štetnih učinaka takvoga postupanja, 4. određuje druge odgovarajuće mjere te rokove za njihovo izvršenje koje pridonose osiguravanju tržišnog natjecanja među poduzetnicima na mjerodavnom tržištu. IV. KONCENTRACIJE Zabranjene koncentracije Članak 18. Zabranjene su koncentracije kojima se stvara novi ili jača vladajući položaj jednog ili više poduzetnika, pojedinačno ili skup­no, ako mogu značajno utjecati na sprječavanje, ograni­čavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja, osim u slučaju ako sudionici koncentracije dokažu da će ta koncentracija dovesti do jačanja tržišnog natjecanja na tržištu koje će biti značajnije od negativnih učinaka stvaranja ili jačanja njihovoga vladajućeg položaja. Pojam koncentracije Članak 19. (1) Koncentracija poduzetnika nastaje: 1. pripajanjem ili spajanjem poduzetnika, 2. stjecanjem kontrole ili prevladavajućeg utjecaja jednog, odnosno više poduzetnika nad drugim, odnosno više drugih poduzetnika ili dijelom drugog poduzetnika, odnosno dijelovima drugih poduzetnika i to: – stjecanjem većine dionica ili udjela, ili – stjecanjem većine prava glasa, ili – na drugi način u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima i drugim propisima. (2) Stvaranje zajedničkog pothvata (joint venture) koji na trajnijoj osnovi djeluje kao neovisan gospodarski subjekt smatrat će se koncentracijom u smislu stavka 1. ovoga članka. (3) Stjecanje kontrole u smislu stavka 1. ovoga članka ostvaruje se putem prava, ugovora ili drugih sredstava kojima jedan ili više poduzetnika, bilo posebno, bilo zajednički, uzimajući u obzir sve pravne i činjenične okolnosti, stječe mogućnost ostvarivanja prevladavajućeg utjecaja nad jednim ili više poduzetnika. (4) Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Vijeća propisuje način prijave i kriterije za ocjenu koncentracija. (5) Stvaranje zajedničkog pothvata (joint venture) koji kao cilj ima koordinaciju tržišnog natjecanja između poduzetnika koji ostaju nezavisni, ne smatra se koncentracijom, a ocjenjuje se u smislu članka 9. ovoga Zakona. Stjecanje dionica ili udjela poduzetnika pod kontrolom drugih poduzetnika Članak 20. Stjecanje dionica ili udjela, koje je posljedica restrukturiranja poduzetnika pod kontrolom drugih poduzetnika (pripajanje, spajanje, prijenos imovine i slično), u smislu članka 5. ovoga Zakona, ne smatra se koncentracijom. Stjecanje dionica ili udjela u okviru redovnoga poslovanja banaka, društava za osiguranje i drugih financijskih institucija Članak 21. (1) Ne smatra se koncentracijom kada banke ili druge financijske institucije, investicijski fondovi ili društva za osiguranje, u svojem redovnom poslovanju, koje uključuje promet i posredovanje vrijednosnim papirima, za vlastiti račun ili račun trećih, privremeno drže udjele s namjerom njihove daljnje prodaje, ako ne koriste pravo glasa s obzirom na te udjele na takav način da to utječe na konkurentno ponašanje tog poduzetnika, odnosno ako ostvaruju pravo glasa samo u svrhu pripreme prodaje cijelog ili dijela poduzetnika ili njegovih udjela, odnosno prodaju njegovih dionica, te ako istodobno ispunjavaju sljedeće uvjete: 1. da ni na koji način ne poduzimaju mjere kojima se narušava, ograničava ili sprječava tržišno natjecanje, 2. da rečene prodaje obave u roku od jedne godine, od stjecanja opisanih u stavku 1. ovoga članka. (2) Agencija može, na zahtjev, izuzetno odobriti produženje roka iz stavka 1. točke 2. ovoga članka, ako poduzetnici iz stavka 1. ovoga članka dokažu da transakcija nije moguća u utvrđenom roku. Obveza prijave namjere koncentracije Članak 22. (1) Namjeravanu koncentraciju poduzetnika, iz članka 19. stavka 1. i stavka 2. ovoga Zakona, sudionici koncentracije obvezni su prijaviti Agenciji kada su ispunjeni uvjeti iz stavka 4. ovoga članka. (2) Prijava namjere koncentracije, u obliku propisanom člankom 45. ovoga Zakona, podnosi se Agenciji na ocjenu bez odgode, a najkasnije u roku od osam dana od dana objave javne ponude ili dana sklapanja ugovora kojima se ostvaruje kontrola ili prevladavajući utjecaj nad poduzetnikom, ovisno o tome što nastupi ranije. (3) Prijavom namjeravane koncentracije nastupa zabrana provedbe koncentracije za sve sudionike koncentracije, do donošenja konačnog rješenja Agencije kojim se koncentracija dopušta, odnosno do isteka rokova iz članka 26. stavka 1. i stavka 3., te članka 56. stavka 5. ovoga Zakona. (4) Koncentraciju su sudionici obvezni prijaviti Agenciji, ako su istodobno ispunjeni sljedeći uvjeti: 1. da ukupan prihod svih poduzetnika sudionika koncentracije, ostvaren prodajom robe i/ili usluga na svjetskom tržištu, iznosi najmanje jednu milijardu kuna, u financijskoj godini koja je prethodila koncentraciji, i 2. da ukupan prihod svakog od najmanje dva sudionika koncentracije, ostvaren prodajom robe i/ili usluga u Republici Hrvat­skoj, iznosi najmanje 100.000.000,00 kuna, u financijskoj godini koja je prethodila koncentraciji. (5) Ukupni prihod iz stavka 4. ovoga članka utvrđuje se uzimajući u obzir prihode svih povezanih društava poduzetnika koji stječe prevladavajući utjecaj ili kontrolu (na razini koncerna), osim prihoda ostvarenog prodajom robe i usluga, između društava unutar koncerna. (6) U slučaju kad se koncentracija iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona odnosi na pripajanje ili spajanje dijela ili dijelova jednog ili više poduzetnika, neovisno o tome imaju li ti dijelovi pravnu osobnost, pri izračunu prihoda, u smislu stavka 4. ovoga članka, na strani prodavatelja bit će obračunat samo prihod onih dijelova koji su predmet koncentracije. (7) Dvije ili više transakcija u smislu stavka 6. ovoga članka koje su provedene u razdoblju od dvije godine, smatrat će se jednom koncentracijom, izvršenom na dan posljednje transakcije. Ukupni prihod za banke i druge financijske institucije Članak 23. U predmetima kontrole koncentracija, koji uključuju banke i druge financijske institucije kao sudionike koncentracija, ukupni prihod iz članka 22. stavka 4. ovoga Zakona, utvrđuje se prema ukupnom prihodu iz njihovoga redovnog poslovanja u financijskoj godini koja prethodi koncentraciji, sukladno Odluci Hrvat­ske narodne banke. Ukupni prihod društava za osiguranje Članak 24. U predmetima kontrole koncentracija, koji uključuju društva za osiguranje kao sudionike koncentracija, ukupni prihod iz članka 22. stavka 4. ovoga Zakona, utvrđuje se prema vrijednosti bruto zaračunatih premija sudionika koncentracije, u financijskoj godini koja prethodi nastanku koncentracije. Ispitivanje prijave koncentracije Članak 25. (1) Agencija će pokrenuti postupak ispitivanja prijave koncentracije, odmah nakon primanja prijave, u smislu članka 45. stavka 3. ovoga Zakona. (2) Prilikom ocjene koncentracije Agencija razmatra moguće prednosti i učinke koje bi nastupile provedbom koncentracije, te moguće zapreke za pristup tržištu, a naročito: 1. strukturu mjerodavnog tržišta, postojeće i moguće buduće konkurente na mjerodavnom tržištu, opskrbu i mogućnosti opskrbe tržišta, troškove, rizike, tehnološke, ekonomske i pravne uvjete potrebne za pristup ili izlazak s mjerodavnog tržišta, moguće učinke koncentracije na tržišno natjecanje na mjerodavnom tržištu, 2. tržišni udjel i položaj, ekonomsku i financijsku snagu, poslovanje poduzetnika na mjerodavnom tržištu, unutarnje i vanjske prednosti sudionika koncentracije u odnosu na konkurente, te moguće izmjene poslovanja sudionika koncentracije nakon provedene transakcije, 3. učinke koncentracije na ostale poduzetnike, a osobito s obzirom na pogodnosti za potrošače, te ostale ciljeve i učinke namjeravane koncentracije, kao što su: smanjivanje cijene robe i usluga, skraćivanje tokova distribucije, smanjenje troškova prijevoza i distribucije te drugih troškova, specijalizacija proizvodnje, te druge pogodnosti koje su u izravnoj svezi s provedbom koncentracije. (3) Sudionici koncentracije dužni su dostaviti Agenciji dokumentaciju koju smatraju bitnom za utvrđivanje činjenica iz stavka 2. ovoga članka. Rješenje o koncentraciji Članak 26. (1) Ako Agencija na temelju pravovaljanih dokaza dostavljenih uz prijavu koncentracije, u smislu članka 25. ovoga Zakona, te na temelju drugih raspoloživih podataka i saznanja, utvrdi da se može razumno pretpostaviti da provedba prijavljene koncentracije nije zabranjena u smislu članka 18. ovoga Zakona te ako, u roku od 30 dana od dana dostave potpune prijave koncentracije, u smislu članka 45. stavka 3. ovoga Zakona, podnositelju prijave ne dostavi zaključak o pokretanju postupka ocjene koncentracije, smatrat će se da je koncentracija dopuštena. (2) Agencija će, na poseban zahtjev sudionika koncentracije, u slučaju iz stavka 1. ovoga članka, rješenjem utvrditi koncentraciju dopuštenom. (3) Ako Agencija smatra da bi provedba koncentracije mogla imati za posljedicu značajno sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, donijet će zaključak o pokretanju postupka radi ocjene njene dopuš­tenosti, te u roku od tri mjeseca od dana donošenja zaključka o pokretanju postupka, donijeti rješenje: 1. kojim se koncentracija ocjenjuje dopuštenom, 2. kojim se koncentracija ocjenjuje nedopuštenom, ili 3. kojim se koncentracija ocjenjuje uvjetno dopuštenom ako se ispune određene mjere i uvjeti u rokovima koje odredi Agencija. (4) U smislu stavka 3. točke 3. ovoga članka, Agencija će u rješenju kojim se ocjenjuje koncentracija uvjetno dopuštenom, odrediti mjere, uvjete te rokove njihova ispunjenja, kako provedba koncentracije ne bi imala za posljedicu značajno sprječavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu. (5) U slučaju iz stavka 3. točke 3. ovoga članka, sudionici koncentracije mogu, u pravilu, nastaviti radnje radi provedbe koncentracije tek nakon što ispune utvrđene mjere i uvjete iz stavka 4. ovoga članka, osim ako Agencija iz naročito opravdanih razloga ne utvrdi drukčije. Ukidanje i izmjena rješenja Članak 27. (1) Agencija će po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke ukinuti rješenje doneseno u smislu članka 26. ovoga Zakona, u slučajevima: 1. ako je rješenje bilo doneseno na temelju netočnih ili neistinitih podataka koji su bili od odlučujućeg utjecaja za njegovo donošenje, i 2. ako stranka nije ispunila uvjete i mjere određene rješenjem Agencije, u smislu članka 26. stavka 4. ovoga Zakona. (2) Agencija može po službenoj dužnosti ili na zahtjev stranke izmijeniti rješenje doneseno u smislu članka 26. ovoga Zakona kada stranke ne mogu ispuniti neki od uvjeta ili krše neku od mjera određenih rješenjem Agencije, zbog okolnosti koje ne ovise o volji stranke. Mjere nakon provedbe nedopuštene koncentracije Članak 28. (1) Agencija će po službenoj dužnosti posebnim rješenjem odrediti sve neophodne mjere za osiguranje učinkovitog tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, te odrediti rokove za njihovo izvršenje u slučajevima: 1. kada je koncentracija provedena protivno rješenju Agencije kojim se ista ocjenjuje nedopuštenom u smislu članka 26. stavak 3. ovoga Zakona, ili 2. kada je koncentracija provedena bez podnošenja prijave namjere koncentracije i bez odluke Agencije, a dovela je do sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja, u smislu članka 18. ovoga Zakona. (2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka, Agencija naročito može: 1. naložiti da se stečene dionice ili poslovni udjeli prenesu (otuđe), 2. zabraniti ili ograničiti ostvarivanje prava glasa vezanog uz dionice ili udjele u poduzetnicima - sudionicima koncentracije i prestanak kontrole zajedničkog pothvata (joint ventura) ili drugih oblika iz članka 19. ovoga Zakona koji su doveli do nedopuštene koncentracije. V. STRUČNA MIŠLJENJA AGENCIJE Izdavanje stručnih mišljenja Članak 29. (1) Agencija, na zahtjev ministarstava i drugih državnih tijela, izdaje stručna mišljenja o sukladnosti s ovim Zakonom na­crta prijedloga zakona i drugih propisa, te o ostalim pitanjima koja mogu značajno utjecati na tržišno natjecanje. (2) Agencija može, po službenoj dužnosti, zatražiti od ministarstava ili drugih državnih tijela dostavljanje na uvid nacrta prijedloga zakona i drugih propisa, radi izdavanja stručnih mišljenja o njihovoj sukladnosti s ovim Zakonom, ako smatra da mogu značajno utjecati na tržišno natjecanje. (3) Odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju i u slučajevima donošenja ili predlaganja akata jedinica lokalne i jedinica područne (regionalne) samouprave, te strukovnih i drugih organizacija koje donose akte, postupajući sukladno s dodijeljenim im javnim ovlastima. (4) Mišljenja donijeta na temelju odredaba stavaka 2. i 3. ovoga članka, Agencija dostavlja Vladi Republike Hrvatske. VI. AGENCIJA ZA ZAŠTITU TRŽIŠNOG NATJECANJA Ustrojstvo Agencije Članak 30. (1) Agencija je pravna osoba s javnim ovlastima koja samostalno i neovisno obavlja poslove u okviru djelokruga i nadležnosti određenih ovim Zakonom, za što odgovara Hrvatskom saboru. (2) Sjedište Agencije je u Zagrebu. (3) Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja je tijelo koje upravlja Agencijom. (4) Predsjednik Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja zastupa, predstavlja i rukovodi Agencijom. (5) U rukovođenju Agencijom predsjednik Vijeća organizira i vodi rad i poslovanje Agencije, vodi stručni rad i odgovoran je za stručni rad Agencije. (6) Agencija ima stručne službe i odjele, sukladno s općim aktima Agencije. (7) Sredstva za obavljanje poslova iz djelokruga Agencije osiguravaju se iz proračuna Republike Hrvatske. (8) Za ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa, na zaposlenike Agencije primjenjuju se opći propisi o radu. (9) Agencija donosi Statut kojega potvrđuje Hrvatski sabor. (10) Upravne pristojbe koje naplaćuje Agencija, prihod su proračuna Republike Hrvatske. Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja Članak 31. (1) Vijeće za zaštitu tržišnog natjecanja je tijelo koje upravlja radom Agencije, a sastoji se od pet članova, od kojih je jedan predsjednik Vijeća. (2) Predsjednika i ostale članove Vijeća imenuje i razrješava dužnosti Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. (3) Zamjenika predsjednika, na prijedlog predsjednika Vijeća, bira Vijeće većinom glasova. Uvjeti za imenovanje i trajanje mandata Članak 32. (1) Predsjednikom i članom Vijeća može biti imenovan državljanin Republike Hrvatske koji ima visoku stručnu spremu, deset godina radnog staža u struci, te koji ima posebna znanja s područja prava tržišnog natjecanja, prava trgovačkih društava, trgovačkog prava, financija i računovodstva, mikroekonomije, odnosno, drugih srodnih područja pravnih ili ekonomskih znanosti. (2) Predsjednik i članovi Vijeća imenuju se na razdoblje od pet godina, te mogu biti ponovno imenovani. (3) Predsjednik i članovi Vijeća dužnost obnašaju profesionalno. (4) Predsjednik i članovi Vijeća ne mogu biti državni dužnosnici, osobe koje obnašaju dužnost u tijelima političke stranke niti članovi uprava, nadzornog odbora te upravnih vijeća poduzetnika, ili biti u članstvima bilo kojih drugih oblika udruživanja pravnih ili fizičkih osoba, koji bi mogli dovesti do sukoba interesa. (5) Predsjednik i članovi Vijeća mogu pisati i objavljivati stručne ili znanstvene radove i sudjelovati u radu stručnih ili znanstvenih skupova. (6) Predsjednik i članovi Vijeća su obvezni ponašati se tako da ne umanjuju ugled Agencije, te da ne dovode u pitanje samostalnost i neovisnost Agencije pri donošenju odluka. (7) Zabranjen je svaki oblik utjecaja na rad Vijeća koji bi mogao dovesti u pitanje neovisnost Agencije, a napose uporabu javnih ovlasti i sredstava javnog priopćavanja, te uopće javnog istupanja u namjeri da se utječe na rad Vijeća. Razrješenje predsjednika i članova Vijeća Članak 33. (1) Hrvatski sabor može razriješiti dužnosti predsjednika, odnosno člana Vijeća prije isteka mandata, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, ako: 1. to sam zatraži, 2. bude osuđen za kazneno djelo koje ga čini nedostojnim obavljanja dužnosti predsjednika, odnosno člana Vijeća, 3. trajno izgubi sposobnost obavljanja povjerenih mu dužnosti, 4. tijekom mandata preuzme neku od dužnosti iz članka 32. stavka 4. ovoga Zakona, 5. povrijedi odredbe ovoga Zakona u obnašanju dužnosti. (2) O postojanju razloga za razrješenje predsjednika, odnosno člana Vijeća prije isteka mandata Vijeće je obvezno izvijestiti Vladu Republike Hrvatske. (3) Prije donošenja odluke o razrješenju predsjedniku, odnosno članu Vijeća mora se omogućiti da se izjasni o razlozima razrješenja. Način donošenja odluka Članak 34. (1) Odluke o svim općim i pojedinačnim aktima Vijeće donosi na sjednicama većinom od najmanje tri glasa, a član Vijeća ne može biti suzdržan od glasovanja. (2) Tri člana Vijeća čine kvorum, a svakoj sjednici Vijeća obvezno prisustvuje predsjednik Vijeća, odnosno u njegovoj odsutnosti njegov zamjenik. Djelokrug Vijeća Članak 35. (1) Vijeće obavlja sljedeće poslove: 1. upravlja radom Agencije, 2. odlučuje o svim pitanjima za koje je Agencija nadležna na temelju odredaba ovoga Zakona, 3. predlaže Vladi Republike Hrvatske donošenje propisa na temelju odredaba ovoga Zakona, 4. donosi podzakonske akte na temelju odredaba ovoga Zakona, te druge podzakonske akte, potrebne za njegovu provedbu, 5. donosi upravne akte kojima se okončava postupak pred Agencijom u smislu članka 57. ovoga Zakona, 6. ocjenjuje sukladnost nacrta prijedloga zakona i drugih akata s ovim Zakonom. 7. utvrđuje metodološke osnove za istraživanje tržišnog natjecanja, 8. utvrđuje pravila i mjere za zaštitu tržišnog natjecanja, mjere za otklanjanje sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja i druge mjere za unaprjeđenje prava i politike tržišnog natjecanja na području Republike Hrvatske, 9. donosi mišljenja i stručne stavove o rješenjima i razvoju komparativne prakse iz područja prava i politike tržišnog natjecanja, 10. na zahtjev Hrvatskoga sabora i Vlade Republike Hrvat­ske izdaje stručna mišljenja o pitanjima iz područja prava i politike tržišnog natjecanja, 11. obavlja poslove međunarodne suradnje, vezane uz izvršenje međunarodnih obveza Republike Hrvatske, prenijetih u ovlast Agencije, te uz izvršenje projekata međunarodnih i europskih gospodarskih integracija, odnosno surađuje s inozemnim tijelima ovlaštenima za tržišno natjecanje te međunarodnim organizacijama i institucijama, 12. obavlja ostale poslove vezane uz provedbu ovoga Zakona. (2) U obavljanju poslova iz svoga djelokruga, u smislu stavka 1. ovoga članka, Vijeće može osnovati stručna savjetodavna tijela koja mu pomažu u donošenju odluka. (3) U ocjeni oblika sprječavanja, ograničavanja ili naru­ša­vanja tržišnog natjecanja koji mogu utjecati na trgovinu između Republike Hrvatske i Europskih zajednica, Vijeće u skladu s član­­kom 70. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica i Republike Hrvatske (»Narodne novine« - Međunarodni ugovori, broj 14/01), primjenjuje na odgovarajući način kriterije koji proizlaze iz pravilne primjene pravila o tržišnom natjecanju u Europskim zajednicama. Izvješće o radu i službeni glasnik Članak 36. (1) Vijeće je dužno jednom godišnje za proteklu kalendarsku godinu podnijeti Hrvatskom saboru izvješće o radu Agencije. (2) Agencija izdaje i službeni glasnik Agencije. Stručna služba Agencije Članak 37. Stručna služba Agencije obavlja upravne i stručne poslove zaštite tržišnog natjecanja, a naročito: 1. vodi postupak u pojedinačnim pitanjima, te nakon utvr­đenja svih relevantih činjenica i okolnosti za donošenje odluke izvještava Vijeće za tržišno natjecanje koji odlučuje o konkretnoj upravnoj stvari sukladno odredbama ovoga Zakona, 2. izrađuje nacrte podzakonskih akata u smislu odredaba ovoga Zakona, te nacrte drugih podzakonskih akata potrebnih za njegovu provedbu, 3. izrađuje nacrte upravnih akata kojima se okončava postupak pred Agencijom, 4. izrađuje nacrte mišljenja na nacrte prijedloga zakona i podzakonskih akata, kao i nacrte mišljenja o drugim aktima i mjerama kojima se može spriječiti, ograničiti ili narušiti tržišno natjecanje, 5. predlaže pravila i mjere za zaštitu tržišnog natjecanja, mjere za otklanjanje sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja i druge mjere za unaprjeđenje prava i politike tržišnog natjecanja na području Republike Hrvatske, 6. predlaže Vijeću metodološke osnove za istraživanje tržišnog natjecanja, stručne pojmove u hrvatskom jeziku i poslovne standarde, 7. prati i analizira uvjete na tržištu s ciljem razvoja tržišnog natjecanja, 8. prikuplja podatke i obavijesti od poduzetnika, koji su bitni za ispitivanje tržišta i utvrđivanje stanja na tržištu, neovisno o konkretnim postupcima koje Agencija vodi, 9. prikuplja podatke i obavijesti od poduzetnika o stanju na pojedinim tržištima, te prije donošenja zaključka o pokretanju postupka u svakom pojedinom slučaju nastoji postići ponovnu uspostavu učinkovitoga tržišnog natjecanja na mjerodavnom tržištu, ako je to u javnom interesu, i nije riječ o značajnom sprječavanju, ograničavanju i narušavanju tržišnog natjecanja, 10. obavlja poslove međunarodne suradnje, vezane uz izvr­šenje međunarodnih obveza Republike Hrvatske, prenijetih u ovlast Agencije, te uz izvršenje projekata međunarodnih i europskih gospodarskih integracija, odnosno surađuje s inozemnim tijelima ovlaštenima za tržišno natjecanje te međunarodnim organizacijama i institucijama, 11. priprema nacrt godišnjeg izvješća o radu Agencije, 12. priprema službeni glasnik Agencije, 13. obavlja ostale poslove po nalogu Vijeća vezane uz pro­ved­bu ovoga Zakona. Sukob interesa zaposlenika Članak 38. (1) Osobe zaposlene u stručnim službama i odjelima Agencije ne mogu biti članovi uprava ili nadzornih odbora te upravnih vijeća poduzetnika, ili biti u članstvima bilo kojih drugih oblika udruživanja pravnih ili fizičkih osoba, koja bi mogla dovesti u sumnju njihovu nepristranost u vođenju postupaka pred Agencijom. (2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, dopušteno je članstvo i sudjelovanje u znanstvenim udrugama i asocijacijama, pod uvjetom da isto ne utječe na nepristranost u vođenju postupaka pred Agencijom. VII. POSTUPAK DONOŠENJA ODLUKA PRED AGENCIJOM Primjena odredaba koje uređuju postupak pred Agencijom Članak 39. U postupcima pred Agencijom, ukoliko nije drukčije propisano ovim Zakonom, primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Stranke u postupku Članak 40. Stranka je osoba na čiji zahtjev je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak, odnosno osoba ili udruženje osoba na čije interese odluka Agencije može značajno utjecati, i za koje je na njihov zahtjev Agencija utvrdila da imaju položaj stranke u postupku. Pokretanje postupka Članak 41. (1) Agencija pokreće postupak u smislu ovoga Zakona, po službenoj dužnosti ili na temelju zahtjeva stranke. Postupak je pokrenut danom donošenja zaključka o pokretanju postupka opisanog člankom 46. ovoga Zakona. (2) Iznimno, Agencija neće pokrenuti postupak u smislu stavka 1. ovoga članka ako ocijeni da je riječ o postupanju na tržištu koje ima neznatan učinak na tržišno natjecanje, ili da je zanemarivo za razvoj i održavanje učinkovitog tržišnog natjecanja, odnosno da pokretanje postupka nije u javnom interesu. (3) Agencija će pokrenuti postupak po službenoj dužnosti, ako ocijeni da je riječ o mogućem značajnom narušavanju, ogra­ničavanju ili sprječavanju tržišnog natjecanja, te: 1. ako je to potrebno radi zaštite identiteta podnositelja, i/ili 2. ako, se s obzirom na sve okolnosti slučaja, čini vjerojatnim da podnositelj nema dovoljno sredstava za pokretanje i vođenje postupka. (4) Zahtjev za pokretanje postupka pred Agencijom, sukladno odredbama ovoga Zakona, može podnijeti: 1. svaka pravna ili fizička osoba koja za to ima pravni ili ekonomski interes, 2. strukovna ili gospodarska interesna udruga, odnosno komora poduzetnika, 3. udruga potrošača, ili 4. Vlada Republike Hrvatske, tijela državne uprave, te tijela jedinice lokalne i jedinice područne (regionalne) samouprave. Zahtjev za pokretanjem postupka Članak 42. (1) Zahtjev za pokretanjem postupka pred Agencijom, u kojem sudjeluju stranke sa suprotnim interesima, sadrži: 1. naziv i sjedište pravne osobe, odnosno ime i prezime i prebivalište fizičke osobe – podnositelja zahtjeva, 2. podatke pomoću kojih se može odrediti protiv koga se podnosi zahtjev, 3. opis činjeničnog stanja, prakse ili okolnosti koje su razlog za podnošenje zahtjeva. (2) Uz zahtjev za pokretanjem postupka, podnositelj može priložiti osobito: 1. isprave i druge dokaze kojima raspolaže te kojima se potvrđuju navodi iz stavka 1. točke 3. ovoga članka, 2. procjenu mjerodavnog tržišta, 3. procjenu tržišnog udjela podnositelja te tržišnih udjela konkurenata na tržištu, 4. izvadak iz sudskog registra, obrtnicu, ili druge odgova­rajuće isprave o registraciji podnositelja, 5. godišnje izvješće ili financijske izvještaje ili druge računo­vodstvene isprave podnositelja za financijsku godinu koja prethodi podnošenju zahtjeva. (3) Danom primitka zahtjeva u postupku u kojem sudjeluju stranake sa suprotnim interesima smatra se dan kad je Agencija primila sve podatke iz stavka 1. ovoga članka. Dopuna zahtjeva i odustanak od zahtjeva Članak 43. (1) Ako podnositelj zahtjeva za pokretanje postupka pred Agencijom, pri podnošenju zahtjeva ne dostavi podatke navedene u članku 42. stavku 1. ovoga Zakona, Agencija će tražiti dopunu podataka od podnositelja. (2) Ako podnositelj zahtjeva u roku od osam dana ne postupi po traženju Agencije iz stavka 1. ovoga članka, smatrat će se da je odustao od zahtjeva. Zahtjev za pojedinačnim izuzećem sporazuma Članak 44. (1) Zahtjevu za pojedinačnim izuzećem sporazuma prilaže se: 1. izvornik ili ovjereni preslik, odnosno ovjereni prijevod spo­razuma, ako službeni tekst sporazuma nije na hrvatskom jeziku, 2. izvadak iz sudskog registra, obrtovnice, ili druge odgova­rajuće isprave o registraciji podnositelja, 3. godišnje izvješće ili financijski izvještaji te druge računovodstvene isprave, za financijsku godinu koja prethodi sklapanju sporazuma, za sve sudionike sporazuma, 4. drugi podaci za koje Agencija utvrdi da su neophodni za utvrđenje pojedinačnog izuzeća sporazuma. (2) Zahtjevu za pojedinačnim izuzećem sporazuma može se priložiti: 1. procjena mjerodavnog tržišta, 2. procjena tržišnih udjela sudionika sporazuma te njihovih konkurenata na tržištu. (3) Danom primitka zahtjeva za pojedinačnim izuzećem sporazuma smatra se dan kad je Agencija primila sve podatke i isprave iz stavka 1. ovoga članka, o čemu Agencija izdaje podnositelju posebnu potvrdu. Prijava namjere koncentracije Članak 45. (1) Uz prijavu namjere koncentracije, prilažu se: 1. izvornik pravnog temelja koncentracije ili ovjereni preslik, odnosno ovjereni prijevod, ako službeni tekst izvornika pravnog temelja koncentracije nije na hrvatskom jeziku, 2. godišnje financijsko izvješće za sudionike koncentracije za financijsku godinu koja prethodi koncentraciji, 3. ostali podaci uređeni propisom o koncentracijama. (2) Podnositelj prijave koncentracije dužan je u prijavi navesti ima li namjeru podnijeti zahtjev za ocjenu koncentracije nekom drugom tijelu, ovlaštenom za ocjenu koncentracije izvan teritorija Republike Hrvatske, ili je već takav zahtjev podnio, te dostaviti odluku toga tijela, ukoliko je ista već donesena. (3) Danom primitka prijave koncentracije, smatra se dan kad je Agencija primila sve podatke i isprave navedene u stavcima 1. i 2. ovoga članka, o čemu Agencija podnositelju izdaje posebnu potvrdu. Zaključak o pokretanju postupka Članak 46. (1) Agencija donosi zaključak o pokretanju postupka po službenoj dužnosti ili po primitku zahtjeva, u smislu odredaba ovoga Zakona. (2) Zaključak o pokretanju postupka naročito sadrži: 1. oznaku predmeta na koji se zaključak odnosi, 2. odredbe ovoga Zakona na temelju kojih se pokreće postupak, te 3. zahtjev za dostavom relevantne dokumentacije u smislu članka 48. ovoga Zakona. (3) Protiv zaključka o pokretanju postupka nije dopuštena posebna žalba niti je dopušteno pokretanje upravnog spora. Odgovor na zahtjev Članak 47. (1) U postupku u kojem sudjeluju stranke sa suprotnim interesima Agencija će po jedan primjerak zaključka o pokretanju postupka i zahtjeva za pokretanjem postupka iz članka 42. stavka 1. ovoga Zakona, dostaviti na odgovor stranci protiv koje je postupak pokrenut, te osobama za koje je utvrđeno da imaju položaj stranke, osim podataka koji se smatraju službenom tajnom, u smislu članka 51. ovoga Zakona. (2) Odgovor se daje u roku koji odredi Agencija, u svakom pojedinom slučaju. Taj rok ne može biti kraći od osam ni duži od trideset dana. (3) U zadanom roku, stranka protiv koje je pokrenut postupak dužna je dostaviti Agenciji traženi odgovor i druga očitovanja, te ostale priloge i dokumentaciju koji se odnose na zahtjev. (4) Iznimno od stavaka 2. i 3. ovoga članka, stranka može iz opravdanih razloga tražiti produljenje roka za dostavu odgovora. Agencija može odobriti produljenje roka za najdulje trideset dana. (5) Ako stranka protiv koje je postupak pokrenut ne postupi po zahtjevu i u rokovima koje odredi Agencija, ili ako izjavi da nije u mogućnosti postupiti po zahtjevu, Agencija će poduzeti neophodne radnje u smislu glave VIII. ovoga Zakona, a činjenice i okolnosti relevantne za postupak, utvrdit će po službenoj dužnosti, temeljem vlastitih saznanja, raspoloživih podataka i dokumentacije, te će bez odgađanja zakazati usmenu raspravu. Prikupljanje podataka Članak 48. (1) U provedbi postupka, Agencija je ovlaštena pisanim zahtjevom: 1. od poduzetnika zahtijevati sve potrebne obavijesti, u obliku pisanih očitovanja ili usmenih izjava te dostavu na uvid potrebnih podataka i dokumentacije, 2. zahtijevati od poduzetnika da Agenciji omogući neposredan uvid u sve poslovne prostorije, svu nepokretnu i pokretnu imovinu, poslovne knjige, baze podataka i drugu dokumentaciju, 3. zahtijevati potrebne podatke i obavijesti i od drugih osoba koje po ocjeni Agencije mogu pridonijeti rješavanju i pojašnjenju određenih pitanja o sprječavanju, ograničavanju ili narušavanju tržišnog natjecanja, 4. zahtijevati i obavljanje drugih radnji koje smatra potrebnima radi utvrđenja svih relevantnih činjenica u postupku. (2) Zahtjev iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati pravni temelj, predmet i svrhu zahtjeva, rok za njegovo provođenje, te kazne za nepostupanje po zahtjevu propisane ovim Zakonom. (3) Poduzetnici i druge osobe, dužni su postupiti po zahtjevu Agencije iz stavka 1. ovoga članka. Pretraga stana, prostorija i zapljena stvari Članak 49. (1) Ako postoji osnovana sumnja da stranka u postupku ili treća osoba, ima u posjedu isprave ili druga sredstva od značenja za utvrđivanje materijalne istine u postupku, Agencija će od nadležnog prekršajnog suda zatražiti izdavanje pisanog naloga za pretragu osoba, stana, odnosno prostorija te zapljenu predmeta i dokumentacije poduzetnika ili treće osobe. (2) Agencija će od nadležnog prekršajnog suda zatražiti izdavanje pisanog naloga iz stavka 1. ovoga članka i u slučajevima kada stranka u postupku ili treća osoba ne postupe po zahtjevu Agencije iz članka 37. točke 8. i točke 9. te članka 48. ovoga Zakona. Pravo uvida u spis Članak 50. (1) Stranke u postupku koji se vodi pred Agencijom imaju pravo uvida u spis predmeta. Agencija će na trošak stranke načiniti presliku spisa ili pojedinih isprava. (2) Zahtjev za uvid u spis, iz stavka 1. ovoga članka, podnosi se pisano Agenciji. (3) Agencija će odrediti termin za uvid u spis, u roku od osam dana od dana primanja zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka. (4) Iznimno od odredaba stavaka 1. i 2. ovoga članka, ne mogu se razgledati niti prepisivati nacrti rješenja Agencije, službeni referati te zapisnici sa sjednica Vijeća, interne upute i zabilješke o predmetu, dokumentacija koju Agencija zaprimi od Europske komisije, odnosno drugih tijela Europskih zajednica, te druge isprave koje se smatraju službenom tajnom u smislu članka 51. ovoga Zakona. Službena tajna Članak 51. (1) Predsjednik i članovi Vijeća te zaposlenici Agencije dužni su čuvati službenu tajnu, bez obzira na način na koji su je doznali, a obveza čuvanja službene tajne traje i nakon prestanka rada u Agenciji. (2) Pod službenom tajnom iz stavka 1. ovoga članka, razumijeva se posebno: 1. sve ono što je kao službena tajna određeno zakonom ili drugim propisom, 2. sve ono što je kao službena tajna ili poslovna tajna određeno općim aktom ili drugim aktom poduzetnika, odnosno osoba opisanih u člancima 4. i 5. ovoga Zakona, 3. sve ono što su poduzetnici, odnosno osobe opisane u člancima 4. i 5. ovoga Zakona posebno označili kao poslovnu, odnosno službenu tajnu. 4. sva dokumentacija zaprimljena od Europske komisije i drugih tijela Europskih zajednica. (3) Iznimno od odredbe stavaka 1. i 2. ovoga članka, neće se smatrati službenom tajnom podaci i dokumenti koji su bilo na koji način bili javno dostupni, odnosno koji se javno objavljuju na temelju posebnih propisa ili odluka tijela upravljanja, te vođenja poslova poduzetnika. Čuvanje spisa i dokumentacije Članak 52. Spisi i dokumentacija koju Agencija primi od poduzetnika tijekom vođenja postupka ili koju Agencija sama obradi za potrebe vođenja postupka, čuvat će se u pismohrani Agencije, sukladno s propisima o čuvanju arhivskoga gradiva. Izuzeće ovlaštene osobe Agencije Članak 53. (1) Osoba u Agenciji, ovlaštena za vođenje postupka ili za obavljanje pojedinih radnji u postupku, izuzet će se od rada u predmetu: 1. ako je u predmetu u kojem se vodi postupak stranka, svjedok, odnosno vještak, 2. ako je sa strankom, zastupnikom ili opunomoćenikom stranke, rođak u uspravnoj liniji do bilo kojeg stupnja, u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, a po tazbini do drugog stupnja, bračni ili izvanbračni drug, pa i u slučaju kada je brak prestao, 3. ako je sa strankom, zastupnikom ili opunomoćenikom stranke u odnosu posvojitelja, posvojenika, skrbnika, štićenika, hranitelja ili hranjenika, 4. ako je imatelj dionica ili udjela u poduzetniku koji je stranka u postupku pred Agencijom, ili u konkurentnom poduzetniku, 5. ako je u svojstvu nezavisnog stručnjaka – eksperta dala iskaze ili pisana mišljenja o pojedinim pitanjima koji su u svezi s predmetom tog postupka, 6. ako se iz drugih opravdanih razloga ne može očekivati objektivno vođenje postupka i objektivno predlaganje donošenja odluke u predmetu. (2) Osoba iz stavka 1. ovoga članka, o postojanju kojeg od razloga navedenih u stavku 1. ovoga članka, dužna je bez odgađanja, pisano izvijestiti Vijeće. (3) Zahtjev za izuzećem iz stavka 1. ovoga članka može pod­nijeti i stranka u postupku koji se vodi pred Agencijom. Zahtjev mora biti podnijet u pisanom obliku. (4) O zahtjevu za izuzećem odlučuje Vijeće. Usmena rasprava Članak 54. (1) Održavanje usmene rasprave obvezno je u svim sluča­jevima kada je riječ o strankama sa suprotnim interesima. Usmena rasprava je, u pravilu, javna. (2) Agencija može odlučiti da održi usmenu raspravu u svakom slučaju kada to smatra korisnim. (3) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, kada nakon primitka pisanog očitovanja stranke protiv koje se vodi postupak, Agencija utvrdi da među strankama nije sporno činjenično stanje i da ne postoje druge smetnje za donošenje odluke, te ako je to u javnom interesu, može i bez zakazivanja usmene rasprave donijeti odluku. (4) Ako bilo koja od pozvanih stranaka, odnosno njihovih punomoćnika, ne dođe na prvu usmenu raspravu zakazanu u postupku, Agencija će, u pravilu, odgoditi usmenu raspravu i zakazati novu. (5) Ako bilo koja od stranaka u postupku ne dođe na sljedeću usmenu raspravu, zakazanu na temelju odredbe stavka 4. ovoga članka, Agencija, u pravilu, neće zakazivati novu usmenu raspravu, već će u postupku odlučiti na temelju vlastitih saznanja, raspoloživih podataka i dokumentacije. Privremene mjere Članak 55. (1) Agencija može donijeti rješenje o privremenoj mjeri kada smatra da pojedine radnje sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja, u smislu ovoga Zakona, prijete nastankom izravnoga značajnoga štetnog učinka za poduzetnike, odnosno pojedina područja gospodarstva ili interese potrošača. (2) U rješenju o privremenoj mjeri iz stavka 1. ovoga članka, Agencija nalaže obustavu postupanja, ispunjenje posebnih uvjeta ili druge mjere razumno potrebne za uklanjanje štetnog učinka sprječavanja, ograničavanja ili narušavanja tržišnog natjecanja, te trajanje mjere koje u pravilu ne smije biti duže od tri mjeseca. Rokovi za donošenje rješenja Članak 56. (1) Rješenje iz članka 26. stavka 3. i 4. ovoga Zakona, Agencija će donijeti u roku od tri mjeseca od dana donošenja zaključka o pokretanju postupka. (2) Rješenje iz članka 12. stavka 2. i stavka 5. ovoga Zakona, Agencija će donijeti u roku od četiri mjeseca od dana donošenja zaključka o pokretanju postupka. (3) Rješenje iz članka 17. ovoga Zakona, koje se odnosi na zlouporabe vladajućeg položaja, Agencija će donijeti u roku od četiri mjeseca od dana kada utvrdi sve činjenice odlučujuće za donošenje konačnog rješenja. (4) Rješenje temeljeno na članku 10., članku 12. stavku 5., članku 13. stavku 4., članku 14., članku 27. i 28. ovoga Zakona, Agencija će donijeti u roku od četiri mjeseca od dana kada utvrdi sve činjenice odlučujuće za donošenje konačnog rješenja. (5) Agencija može i nadalje produljivati rok za donošenje rješenja iz stavaka 1. 2. ovoga članka za naredni rok od tri, odnosno četiri mjeseca, u slučajevima kada Agencija ocijeni da je za utvrđivanje činjeničnog stanja i ocjenu dokaza potrebno izvršiti dopunska vještačenja ili analize, ili kada je riječ o osjetljivim industrijama ili tržištima, o čemu je obvezna izvijestiti stranke u postupku prije isteka roka. Upravni akti Agencije Članak 57. U smislu članka 35. stavka 1. točke 2. i 5. ovoga Zakona, Agencija naročito donosi rješenja kojima se: 1. ocjenjuje sukladnost sporazuma s odredbama ovoga Zakona, 2. utvrđuje izuzeće sporazuma na temelju članka 12. ovoga Zakona, 3. utvrđuje zlouporabe vladajućeg položaja na temelju članaka 15. i 16. ovoga Zakona, 4. ocjenjuje dopuštenost koncentracija na temelju članka 26. ovoga Zakona, 5. određuje privremene mjere na temelju članka 55. ovoga Zakona, 6. posebnim rješenjem poništava, ukida ili mijenja rješenje Agencije na temelju članka 14. i članka 27. ovoga Zakona, 7. određuju posebne mjere za ponovnu uspostavu učinko­vitog tržišnog natjecanja kod zabranjenih koncentracija na temelju članka 28. ovoga Zakona, 8. donosi druga rješenja, odnosno zaključke na temelju odred­bi ovoga Zakona. Sudska zaštita Članak 58. Protiv rješenja Agencije iz članka 57. ovoga Zakona nije dopuštena žalba, ali nezadovoljna stranka može pokrenuti upravni spor pred Upravnim sudom Republike Hrvatske. Objava Članak 59. (1) Rješenja Agencije iz članka 57. točaka 1. do 7. ovoga Zakona, objavljuju se u »Narodnim novinama«. (2) U »Narodnim novinama« objavljivat će se i presude, odnosno rješenja Upravnog suda, po tužbi povodom rješenja Agencije iz stavka 1. ovoga članka. (3) Rješenja, odnosno presude iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, te ostali akti Agencije, mogu se objavljivati u službenom glasilu Agencije odnosno na web-stranicama Agencije. (4) Podaci koji se smatraju službenom tajnom, u smislu članka 51. ovoga Zakona, izuzet će se od objave u smislu stavka 1., 2. i 3. ovoga članka. VIII. KAZNENE ODREDBE Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka Članak 60. Na temelju rješenja Agencije, kojim je utvrđena povreda odredaba ovoga Zakona, Agencija podnosi prekršajnom sudu zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv poduzetnika i odgovorne osobe poduzetnika. Teške povrede odredaba ovoga Zakona Članak 61. (1) Novčanom kaznom u iznosu do najviše 10% vrijednosti ukupnoga godišnjeg prihoda poduzetnika, obračunske godine koja je prethodila godini u kojoj je prekršaj počinjen, kaznit će se za prekršaj poduzetnik pravna ili fizička osoba, ako: 1. sklopi zabranjeni sporazum ili na koji drugi način sudjeluje u sporazumu kojim je narušeno, ograničeno ili spriječeno tržišno natjecanje, u smislu članka 9. ovoga Zakona, 2. zlouporabi vladajući položaj na način opisan odredbom članka 16. ovoga Zakona, 3. sudjeluje u provedbi zabranjene koncentracije poduzetnika, opisanoj odredbom članka 18. ovoga Zakona, ili 4. ne postupi po rješenju Agencije (članak 57. točke 1. do 7.). (2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 200.000,00 kuna. Ostale povrede odredaba ovoga Zakona Članak 62. (1) Novčanom kaznom u iznosu do najviše 1% vrijednosti ukupnoga godišnjeg prihoda poduzetnika, obračunske godine koja je prethodila godini u kojoj je prekršaj počinjen, kaznit će se za prekršaj poduzetnik pravna ili fizička osoba, ako: 1. Agenciji podnese netočne ili neistinite podatke od utjecaja na donošenje rješenja o pojedinačnom izuzeću sporazuma (članak 14. stavak 1.), 2. Agenciji ne podnese prijavu namjere koncentracije (članak 22.). 3. Agenciji podnese netočne ili neistinite podatke u postupku ocjene koncentracije (članak 25., članak 26. stavak 1. točka 1.), 4. ne postupi po zahtjevu Agencije (članak 47. stavak 3., članak 48. stavak 1. i 3.), 5. ne postupi po rješenju Agencije (članak 57. točka 8.) 6. ne postupi po pisanom nalogu prekršajnog suda (članak 49.). (2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 50.000,00 kuna. Kazne za osobe koje nisu stranke u postupku Članak 63. (1) Novčanom kaznom od 15.000,00 do 50.000,00 kuna, kaznit će se za prekršaj poduzetnik pravna osoba koja nema položaj stranke u postupku pred Agencijom, a koja ne postupi po zahtjevu Agencije (članak 37. točka 8. i 9. i članak 48. stavak 1. točka 3. i 4. i stavak 3.). (2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi. (3) Novčanom kaznom od 5.000,00 do 10.000,00 kuna, kaznit će se za prekršaj poduzetnik fizička osoba koji nema položaj stranke u postupku pred Agencijom, a koja ne postupi po zahtjevu Agencije (članak 37. točke 8. i 9. i članak 48. stavak 1. točka 3. i 4. i stavak 3.). Zastara Članak 64. (1) Prekršajni postupak zbog povrede odredaba ovoga Zakona ne može biti pokrenut kada proteknu tri godine od dana počinjenja prekršaja. (2) Zastarijevanje iz stavka 1. prekida se svakom radnjom ovlaštenog tijela, poduzetom radi progona počinitelja prekršaja. Poslije svakog prekida zastara počinje ponovno teći, ali se prekršajni postupak ni u kojem slučaju ne može voditi po isteku dvostrukog vremena određenog u stavku 1. ovoga članka. (3) Izrečene kazne ne mogu se izvršiti ako od dana pravomoćnosti rješenja o prekršaju proteknu tri godine. (4) Zastarijevanje izvršenja kazne prekida se svakom radnjom ovlaštenog tijela, poduzetom radi izvršenja. Poslije svakog prekida počinje ponovno teći zastara, ali kazne se ne mogu izvršiti po isteku dvostrukog vremena određenog u stavku 3. ovoga članka. Suradnja s pravosudnim tijelima Članak 65. Agencija će surađivati s nadležnim sudovima u predmetima koji su vezani za sprječavanje, organičavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja na tržištu Republike Hrvatske. IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Okončanje postupaka koji su u tijeku Članak 66. Postupci koji su pokrenuti pred Agencijom, do 1. listopada 2003., okončat će se primjenom odredaba Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja, (»Narodne novine«, br. 48/95., 52/97. i 89/98.). Podzakonski akti Članak 67. (1) Propise iz članka 7. stavka 2., članka 11. stavka 1. točke 1., članka 13. stavka 3. i članka 19. stavka 4. ovoga Zakona, donijet će Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Vijeća, najkasnije u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. (2) Do stupanja na snagu propisa iz članka 19. stavka 4. ovoga Zakona primjenjivat će se Pravilnik o načinu vođenja Upisnika o koncentracijama (»Narodne novine«, br. 30/97.). (3) Propise iz članka 11. stavka 1. točke 2., 3., 4. i 5., ovoga Zakona, donijet će Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Vijeća, najkasnije u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. (4) Vijeće će podnijeti na potvrdu Hrvatskom saboru Statut Agencije (članak 30. stavak 8.) u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Prestanak mandata ravnatelja i članova Savjeta Članak 68. (1) Danom imenovanja predsjednika i članova Vijeća na temelju odredbi članka 31. stavka 2. i članka 32. ovoga Zakona, prestaje mandat ravnatelja Agencije i članova Savjeta za zaštitu tržišnog natjecanja imenovanih na temelju odredbi Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, br. 48/95., 52/97. i 89/98.). (2) Vlada Republike Hrvatske predložit će Hrvatskom saboru imenovanje članova Vijeća na temelju odredaba članka 31. stavka 2. i članka 32. ovoga Zakona, u roku od šezdeset dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Prestanak važenja Zakona o zaštiti tržišnog natjecanja Članak 69. Danom početka primjene ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o zaštiti tržišnog natjecanja (»Narodne novine«, br. 48/95., 52/97. i 89/98.). Stupanje na snagu ovoga Zakona Članak 70. Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, a počinje se primjenjivati od 1. listopada 2003. Klasa: 330-01/03-01/03 Zagreb, 15. srpnja 2003. HRVATSKI SABOR Predsjednik Hrvatskoga sabora Zlatko Tomčić, v. r. 2007-01-02T12:09:01+01:00 http://okbj.hr/zakoni/zakon_o_zdravstvenoj_zashtiti/ http://okbj.hr/zakoni/zakon_o_zdravstvenoj_zashtiti/#When:12:09:00Z I. OPĆE ODREDBE Članak 1. Ovim se Zakonom uređuju načela, mjere, način provođenja te organizacija zdravstvene zaštite, nositelji društvene skrbi za zdravlje stanovništva, prava i obveze osoba u korištenju zdravstvene zaštite te sadržaj, način obavljanja i nadzor nad obav­ljanjem zdravstvene djelatnosti. Odredbe ovoga Zakona i na temelju njega donesenih podzakonskih propisa primjenjuju se i na obavljanje zdravstvene djelatnosti u Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Republike Hrvatske, ako posebnim zakonom ili podzakonskim propisom nije drukčije određeno. II. ZDRAVSTVENA ZAŠTITA Članak 2. Zdravstvena zaštita u smislu ovoga Zakona obuhvaća sustav društvenih, skupnih i individualnih mjera, usluga i aktivnosti za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja, sprječavanje bolesti, rano otkrivanje bolesti, pravodobno liječenje te zdravstvenu njegu i rehabilitaciju. Članak 3. Svaka osoba ima pravo na zdravstvenu zaštitu i na mo­gućnost ostvarenja najviše moguće razine zdravlja, u skladu s odredbama ovoga Zakona i Zakona o zdravstvenom osiguranju. Svaka je osoba obvezna brinuti se o svome zdravlju. Nitko ne smije ugroziti zdravlje drugih. Svaka osoba je u hitnim slučajevima obvezna pružiti prvu pomoć ozlijeđenoj ili bolesnoj osobi i omogućiti joj pristup do hitne medicinske pomoći. DRUŠTVENA SKRB ZA ZDRAVLJE Članak 4. Republika Hrvatska mjerama gospodarske i socijalne politike stvara uvjete za provođenje zdravstvene zaštite kao i uvjete za zaštitu i očuvanje te poboljšanje zdravlja stanovništva te usklađuje djelovanje i razvoj na svim područjima zdravstva u cilju osiguranja ostvarivanja zdravstvene zaštite stanovništva. Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u skladu s utvrđenim pravima i obvezama osiguravaju uvjete za ostvarivanje zdravstvene zaštite na svom području. Članak 5. Republika Hrvatska svoja prava, obveze, zadaće i ciljeve na području zdravstvene zaštite ostvaruje tako da: – planira zdravstvenu zaštitu i određuje strategiju razvoja zdravstvene zaštite, – osigurava zakonsku osnovu za ostvarivanje ciljeva zdravstvene zaštite, – mjerama porezne i gospodarske politike potiče razvijanje zdravih životnih navika, – osigurava uvjete za zdravstveno prosvjećivanje stanov­ništva, – osigurava razvoj zdravstveno-informacijskog sustava u Re­pu­blici Hrvatskoj, – osigurava razvoj znanstvenoistraživačke djelatnosti, – osigurava uvjete za edukaciju zdravstvenih kadrova. Republika Hrvatska ostvaruje društvenu skrb za zdravlje svojih stanovnika i provođenjem mjera na području zaštite zdravlja od štetnih čimbenika okoliša mjerama koje stanovništvu osiguravaju zdravstveno ispravne namirnice i vodu za piće, vodu za rekreaciju i ostale vode, predmete opće uporabe, zaštitu od buke, kakvoću zraka kao i mjerama za neškodljivo zbrinjavanje otpadnih tvari, mjerama zaštite zdravlja od štetnog djelovanja opasnih kemikalija te za zaštitu od izvora ionizirajućih i neionizirajućih zračenja. Mjere iz stavka 2. ovoga članka provode se sukladno programu mjera zaštite zdravlja od štetnih čimbenika okoliša koji donosi ministar nadležan za zdravstvo na prijedlog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, a uz suglasnost ministra nadležnog za zaštitu okoliša. Članak 6. Plan zdravstvene zaštite Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Plan zdravstvene zaštite), na temelju analize stanja zdravlja stanovništva i zdravstvenih potreba stanovništva te osiguravajući svrsishodnu podjelu rada, a uvažavajući raspoloživa sredstva te kadrovske i druge mogućnosti, donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog ministra nadležnog za zdravstvo, uz prethodno pri­bav­ljeno mišljenje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Članak 7. Plan zdravstvene zaštite sadrži: – zadaće i ciljeve zdravstvene zaštite, – prioritetna razvojna područja, – zdravstvene potrebe stanovništva od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, – specifične potrebe i mogućnosti ostvarivanja zdravstvene zaštite na pojedinim područjima, – nositelje zadaća i rokove za ostvarivanje plana zdravstvene zaštite, – osnove razvoja zdravstvene djelatnosti po razinama uključujući izobrazbu i usavršavanje kadrova te osnove razvoja sustava zdravstvene zaštite, – mjerila za određivanje osnovne mreže zdravstvene djelatnosti uvažavajući dostupnost zdravstvene zaštite po područjima. Članak 8. Republika Hrvatska iz državnog proračuna osigurava sredstva za: – programiranje, usklađivanje, provođenje i praćenje izvršenja zdravstvenog prosvjećivanja i odgoja stanovništva te promicanja zdravlja u skladu s planom zdravstvene zaštite, – proučavanje i praćenje stanja zdravlja stanovništva, – ostvarivanje programa za poboljšanjem zdravlja svih stanovnika, – epidemiološko praćenje, sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti i kroničnih masovnih bolesti uključivši alkoholizam, pušenje, ovisnost o drogi i druge ovisnosti, – hitnu medicinsku pomoć na državnim cestama, – zdravstveno-statističku i drugu socijalno-medicinsku dje­latnost od značaja za cijelu Republiku, – financiranje znanstvenoistraživačke djelatnosti na području zdravstvene zaštite, – skupljanje krvi i presađivanje organa i tkiva, – zdravstvenu zaštitu u hitnim slučajevima osoba s prebi­valištem u Republici Hrvatskoj koje nemaju zdravstveno osiguranje i nemaju sredstava za podmirenje troškova zdravstvene zaštite, – provođenje mjera zdravstvene ekologije od interesa za Republiku Hrvatsku, sukladno programu mjera iz članka 5. stav­ka 3. ovoga Zakona, – osiguranje i praćenje provođenja, zaštite i promicanja prava pacijenata, – druge zadaće iz svoje nadležnosti određene ovim Zakonom i Zakonom o zdravstvenom osiguranju. Republika Hrvatska osigurava sredstva za investicijsko ulaganje i investicijsko i tekuće održavanje zdravstvenih ustanova – prostora, medicinske i nemedicinske opreme i prijevoznih sredstava te informatizaciju zdravstvene djelatnosti, sukladno planu i programu mjera zdravstvene zaštite u osnovnoj mreži zdravstvene djelatnosti za zdravstvene ustanove čiji je osnivač. Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, Republika Hrvatska osigurava sredstva za investicijsko ulaganje u bolnice i investicijsko ulaganje u sve zdravstvene ustanove čiji su osnivači županije, odnosno gradovi, a nalaze se na područjima od posebne državne skrbi. Republika Hrvatska osigurava i sredstva za investicijsko ulaganje u zdravstvene ustanove čiji su osnivači županije, odnosno gradovi, u slučaju potrebe saniranja posljedica prouzrokovanih elementarnom nepogodom, odnosno drugom katastrofom. Članak 9. Jedinica područne (regionalne) samouprave ostvaruje svoja prava, obveze, zadaće i ciljeve na području zdravstvene zaštite tako da osigurava sredstva za: – provođenje epidemiološke, zdravstveno-statističke, socijalno-medicinske i zdravstveno-ekološke djelatnosti te promicanje zdravlja i prevenciju bolesti na svom području, – provođenje mjera zdravstvene ekologije i to: ispitivanje namirnica i predmeta opće uporabe, ispitivanje vode za piće, ispitivanje štetnih utjecaja onečišćenja zraka na zdravlje ljudi, ispitivanje komunalne buke i ispitivanje onečišćenja tla, te voda namijenjenih kupanju i rekreaciji, od interesa za jedinicu područne (regionalne) samouprave, sukladno programu mjera iz članka 5. stavka 3. ovoga Zakona, – hitnu medicinsku pomoć na svojem području, ako to ne osigurava Republika Hrvatska, – organizaciju i rad mrtvozorničke službe. Županije i gradovi osiguravaju sredstva za investicijsko ulaganje i investicijsko i tekuće održavanje zdravstvenih ustanova – prostora, medicinske i nemedicinske opreme i prijevoznih sredstava te informatizaciju zdravstvene djelatnosti, sukladno planu i programu mjera zdravstvene zaštite i osnovnoj mreži zdravstvene djelatnosti. Odluku o mjerilima za osiguranje elemenata standarda za investicijsko ulaganje i investicijsko i tekuće održavanje te informatizaciju zdravstvene djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka, koja će biti temelj za planiranje potpora iz državnog proračuna, jednom godišnje donosi Vlada Republike Hrvatske. Jedinica područne (regionalne) samouprave i jedinica lokalne samouprave može osigurati sredstva za zdravstvenu zaštitu stanovnika na svom području iznad standarda utvrđenih osnovnim zdravstvenim osiguranjem. Ugovorom između jedinice područne (regionalne) samouprave, odnosno jedinice lokalne samouprave, turističke zajednice i zdravstvene ustanove, odnosno trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost uređuje se organiziranje i financiranje provođenja mjera zdravstvene zaštite za povećani broj korisnika zdravstvene zaštite za vrijeme turističke sezone. NAČELA ZDRAVSTVENE ZAŠTITE Članak 10. Zdravstvena zaštita stanovništva Republike Hrvatske provodi se na načelima sveobuhvatnosti, kontinuiranosti, dostupnosti i cjelovitog pristupa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a specijaliziranog pristupa u specijalističko-konzilijarnoj i bolničkoj zdravstvenoj zaštiti. Članak 11. Sveobuhvatnost zdravstvene zaštite uključuje cjelokupno stanovništvo Republike Hrvatske u provedbi odgovarajućih mjera zdravstvene zaštite u skladu sa zakonom. Članak 12. Kontinuiranost zdravstvene zaštite postiže se ukupnom organizacijom zdravstvene djelatnosti, osobito na razini primarne zdravstvene djelatnosti koja pruža neprekidnu zdravstvenu zaštitu stanovništvu kroz sve životne dobi. U osiguranju kontinuiranog djelovanja, sustav zdravstvene djelatnosti u Republici Hrvatskoj mora biti međusobno funkcionalno povezan i usklađen. Članak 13. Dostupnost zdravstvene zaštite ostvaruje se takvim rasporedom zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i zdravstvenih radnika na području Republike Hrvatske koji će omogućiti stanovništvu podjednake uvjete zdravstvene zaštite, naročito na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti. Članak 14. Načelo cjelovitog pristupa primarne zdravstvene zaštite osigurava se provođenjem objedinjenih mjera za unapređenjem zdravlja i prevencijom bolesti te liječenjem i rehabilitacijom. Članak 15. Načelo specijaliziranog pristupa osigurava se organiziranjem i razvijanjem posebnih specijaliziranih kliničkih, javnozdravstvenih dostignuća i znanja te njihovom primjenom u praksi. MJERE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE Članak 16. Mjere zdravstvene zaštite su: 1. zaštita od ekoloških čimbenika štetnih za zdravlje uklju­čivši sve mjere za očuvanje, unapređenje, praćenje i poboljšanje zdravstvenih i higijenskih uvjeta za život i rad čovjeka, 2. provođenje zdravstvenog odgoja, prosvjećivanje i promicanje zdravlja s ciljem unapređenja duševne i tjelesne sposobnosti osoba, 3. otkrivanje i otklanjanje uzroka bolesti, odnosno sprje­čavanje i suzbijanje bolesti te ozljeda i njihovih posljedica, 4. mjere i aktivnosti za sprječavanje, pravovremeno otkrivanje i suzbijanje zaraznih i kroničnih masovnih bolesti, 5. mjere zdravstvene zaštite u vezi s radom i radnim okolišem (specifična zdravstvena zaštita radnika), 6. liječenje i rehabilitacija oboljelih, tjelesno i duševno oštećenih i ozlijeđenih osoba, 7. posebne mjere zdravstvene zaštite stanovništva starijeg od 65 godina života, 8. palijativna skrb za neizlječivo bolesne, odnosno umiruće, 9. osiguravanje cjelovite (preventivne, kurativne i rehabilitacijske) zdravstvene zaštite djece i mladeži te zaštite žena u vezi s planiranjem obitelji, trudnoćom, porođajem i majčinstvom, 10. opskrba lijekovima i medicinskim proizvodima za zdrav­stvenu zaštitu, 11. pregledi umrlih. Članak 17. Mjere zdravstvene zaštite provode se na temelju plana i programa mjera zdravstvene zaštite koje na prijedlog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, donosi ministar nadležan za zdravstvo, po prethodno pribavljenom mišljenju nadležnih komora. Članak 18. Mjere zdravstvene zaštite u vezi s radom i radnim okolišem (specifična zdravstvena zaštita radnika) koje moraju osiguravati poslodavci su: 1. mjere za sprječavanje i otkrivanje profesionalnih bolesti, sprječavanje ozljeda na radu i pružanje odgovarajuće prve pomoći, 2. mjere za zaštitu zdravlja radnika koji su na radnom mjestu izloženi posebnim opasnostima za zdravlje, 3. mjere zdravstvene zaštite propisane posebnim propisima. Članak 19. Specifična zdravstvena zaštita radnika obuhvaća: 1. liječničke preglede radi utvrđivanja radne sposobnosti, 2. praćenje zdravstvenog stanja radnika, 3. identifikaciju i procjenu rizika za zdravlje na radnom mjestu, 4. sistematske kontrolne preglede radnika s obzirom na spol, dob i uvjete rada te pojavu profesionalnih bolesti, ozljeda na radu i kroničnih bolesti, 5. davanje savjeta o zdravlju, sigurnosti, higijeni rada, organizaciji i zaštitnim sredstvima, 6. preglede radnika koji se obvezno provode radi zaštite od štetnih utjecaja iz radnog okoliša i druge obvezne zdravstvene preglede, 7. organiziranje i pružanje prve pomoći i hitnih medicinskih intervencija na licu mjesta u procesu rada, 8. sudjelovanje u analizi ozljeda na radu i profesionalnih bolesti, 9. kontinuiranu skrb o boljoj prilagođenosti rada radnicima uključujući vrijeme, način i uvjete rada, 10. suradnju u obavještavanju, stručnom osposobljavanju i obrazovanju u djelatnosti medicine rada, higijene rada i organizacije rada, 11. ocjenjivanje uvjeta rada na pojedinom radnom mjestu radi zaštite od profesionalnih bolesti, 12. zdravstveni odgoj i zdravstveno prosvjećivanje radnika, 13. provođenje medicinski programiranoga aktivnog odmora radi poboljšanja radne sposobnosti radnika, 14. sudjelovanje u mjerama rehabilitacije radnika. Sadržaj mjera specifične zdravstvene zaštite radnika propisuje pravilnikom ministar nadležan za zdravstvo na prijedlog Hrvatskog zavoda za medicinu rada, a uz suglasnost ministra nadležnog za poslove rada. Sadržaj mjera specifične zdravstvene zaštite policijskih službenika Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno pripadnika Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske propisuje pravilnikom ministar nadležan za unutarnje poslove, odnosno ministar nadležan za obranu uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo. Članak 20. Specifičnu zdravstvenu zaštitu radnici ostvaruju na temelju ugovora između poslodavca i zdravstvene ustanove, odnosno trgovačkog društva koje u svom sastavu ima djelatnost medicine rada, odnosno sa specijalistom medicine rada u privatnoj praksi. Troškove specifične zdravstvene zaštite radnika snosi poslodavac, odnosno Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: Zavod) sukladno posebnim propisima. PRAVA I DUŽNOSTI OSOBA U OSTVARIVANJU ZDRAVSTVENE ZAŠTITE Članak 21. U ostvarivanju zdravstvene zaštite svaka osoba ima pravo na: 1. jednakost u cjelokupnom postupku ostvarivanja zdravstvene zaštite, 2. slobodan izbor doktora medicine i doktora stomatologije u skladu s odredbama ovoga Zakona i pravilima zdravstvenog osiguranja, 3. zdravstvenu uslugu standardizirane kvalitete i jednakog sadržaja, 4.  prvu pomoć i hitnu medicinsku pomoć kada mu je ona potrebna, 5. slobodan izbor između više mogućih oblika medicinskih intervencija koje mu ponudi doktor medicine, odnosno doktor stomatologije, osim u slučaju neodgodive intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo život i zdravlje osobe ili izazvalo trajna oštećenja. Ako osoba nije sposobna donijeti ovakvu odluku ili je maloljetna, za donošenje odluke ovlašteni su: bračni drug, roditelji, punoljetna djeca te punoljetna braća i sestre i skrbnik, odnosno zakonski zastupnik te osobe. Traženje te suglasnosti nije obvezno ako bi zbog njezinog pribavljanja proteklo vrijeme zbog čega bi život osobe bio ugrožen, a ona u tom trenutku nije u stanju donijeti takvu odluku, 6. točno informiranje i pouku o svim pitanjima koja se tiču njezina zdravlja, 7. odbijanje promatranja, pregleda i liječenja od strane studenata i odbijanje svih drugih intervencija koje bi samostalno obav­ljali zdravstveni radnici prije položenoga stručnog ispita i ishođenog odobrenja za samostalan rad, 8. odbijanje da bude predmet znanstvenog istraživanja bez svoje suglasnosti, ili bilo kojega drugog pregleda ili medicinskog postupka koji ne služi dijagnosticiranju bolesti i njezinom lije­čenju, 9. povjerljivost svih podataka koji se odnose na stanje njezina zdravlja, 10. odbijanje pregleda i liječenja, uključivši tu i pravo da tijekom liječenja pisanim putem zatraži promjenu doktora medicine, odnosno doktora stomatologije iz razloga koji ne mora šire obrazlagati, 11. prihvaćanje ili odbijanje kirurške i druge medicinske intervencije na tijelu ako je pri svijesti i sposobna je za rasuđivanje. Za osobe koje nisu pri svijesti ili nisu sposobne za rasuđivanje suglasnost za medicinsku intervenciju daju osobe iz točke 5. ovoga stavka, osim u slučaju neodgodive medicinske intervencije, 12. prehranu u skladu sa svojim svjetonazorom za vrijeme boravka u zdravstvenoj ustanovi, 13. obavljanje vjerskih obreda za vrijeme boravka u zdravstvenoj ustanovi u za to predviđenome prostoru, 14. pravo opremanja u mrtvačnici u slučaju smrti, uz primjenu vjerskih, odnosno drugih običaja vezanih uz iskaz pijeteta prema umrloj osobi. Pravo prihvaćanja, odnosno odbijanja pojedinih dijagno­stič­kih ili terapijskih postupaka iz stavka 1. točke 7., 8. i 11. ovoga članka osoba izražava potpisivanjem suglasnosti, osim ako je za to nesposobna ili maloljetna. Suglasnost za nesposobnu ili maloljetnu osobu iz stavka 2. ovoga članka potpisuje bračni drug, roditelj, punoljetno dijete, punoljetni brat i sestra, zakonski zastupnik ili skrbnik. Članak 22. Svaka osoba dužna je svoja prava na zdravstvenu zaštitu koristiti u skladu s odredbama ovoga Zakona i uputama o liječenju doktora medicine i doktora stomatologije i osobno je odgovorna zbog nepridržavanja tih uputa. Svaka poslovno sposobna osoba suodgovorna je za očuvanje i unapređenje svoga zdravlja. Pri korištenju svojih prava na zdravstvenu zaštitu svaka osoba obvezna je pridržavati se kućnog reda zdravstvene ustanove, trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, odnosno privatnoga zdravstvenog radnika. Svaka osoba ima pravo neposredno ili pisanim putem zatražiti od ravnatelja zdravstvene ustanove, uprave ili osobe ovlaštene za vođenje poslova trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, odnosno privatnoga zdravstvenog radnika, zaštitu svojih prava s obzirom na kvalitetu, sadržaj i vrstu zdravstvene usluge koja mu se pruža. Ravnatelj, uprava ili osoba ovlaštena za vođenje poslova trgovačkog društva koje obavlja zdravstvenu djelatnost, odnosno privatni zdravstveni radnik obvezni su bez odgađanja postupiti po prigovoru i o poduzetim mjerama pisanim putem obavijestiti osobu najkasnije u roku od osam dana. Ako osoba nije zadovoljna poduzetim mjerama, zaštitu svojih prava može zatražiti kod ministra nadležnog za zdravstvo, nadležne komore, odnosno kod nadležnog suda. III. ZDRAVSTVENA DJELATNOST Članak 23. Zdravstvena djelatnost je djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku koja se obavlja kao javna služba i koju po stručno-medicinskoj doktrini i uz uporabu medicinske tehnologije obavljaju zdravstveni radnici pri pružanju zdravstvene zaštite, pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom. Zdravstvenu djelatnost na području zaštite mentalnoga zdrav­lja mogu obavljati i nezdravstveni radnici pod uvjetima i na način koje po prethodno pribavljenom mišljenju Hrvatske liječničke komore pravilnikom propisuje ministar nadležan za zdravstvo. RAZINE ZDRAVSTVENE DJELATNOSTI Članak 24. Zdravstvena djelatnost obavlja se na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini te na razini zdravstvenih zavoda. Članak 25. Zdravstvena zaštita na primarnoj razini obuhvaća: – praćenje zdravstvenog stanja stanovnika i predlaganje mjera za zaštitu i unapređenje zdravlja stanovnika, – sprječavanje i otkrivanje bolesti kao i liječenje i rehabilitaciju bolesnika, – specifičnu preventivnu zdravstvenu zaštitu djece i mladeži, osobito u osnovnim i srednjim školama te visokim učilištima na svom području, – zdravstvenu zaštitu žena, – preventivnu zdravstvenu zaštitu rizičnih skupina i ostalih stanovnika u skladu s programima preventivne zdravstvene zaštite, – savjetovanje, zdravstveno prosvjećivanje i promicanje zdravlja radi njegovog očuvanja i unapređenja, – higijensko-epidemiološku zaštitu, – sprječavanje, otkrivanje i liječenje bolesti zubi i usta s rehabilitacijom, – zdravstvenu rehabilitaciju djece i mladeži s poremećajima u tjelesnom i duševnom razvoju, – patronažne posjete, zdravstvenu njegu i liječenje u kući, – medicinu rada, – hitnu medicinsku pomoć te – palijativnu skrb te – zaštitu mentalnoga zdravlja. Zdravstvena zaštita na primarnoj razini pruža se kroz djelatnosti: – opće/obiteljske medicine, – zdravstvene zaštite predškolske djece, – preventivno-odgojnih mjera za zdravstvenu zaštitu školske djece i studenata, – zdravstvene zaštite žena, – stomatološke zdravstvene zaštite, – higijensko-epidemiološke zdravstvene zaštite, – medicine rada, – zdravstvene zaštite mentalnoga zdravlja, – patronažne zdravstvene zaštite, – njege u kući bolesnika, – hitne medicinske pomoći, – palijativne skrbi, – ljekarništva te – laboratorijske dijagnostike. Članak 26. Zdravstvena djelatnost na primarnoj razini provodi se i organizira u timskom radu u kojem sudjeluju najmanje zdravstveni radnik visoke stručne spreme i zdravstveni radnik srednje stručne spreme. Poslove u zdravstvenoj djelatnosti na primarnoj razini obavljaju doktori medicine, specijalisti obiteljske (opće) medicine, medicine rada, školske medicine, epidemiologije, zdravstvene ekologije, javnog zdravstva, doktori stomatologije, magistri farmacije i diplomirani inženjeri medicinske biokemije sa svojim suradnicima. U zdravstvenoj djelatnosti na primarnoj razini poslove zdravstvene zaštite djece obavlja specijalist pedijatrije, poslove zdravstvene zaštite žena u vezi s trudnoćom, porođajem, materins­tvom, planiranjem obitelji, ranim otkrivanjem malignih bolesti i liječenjem spolno prenosivih i drugih bolesti obavlja specijalist ginekologije, a poslove zaštite mentalnog zdravlja obavlja specijalist psihijatrije te nezdravstveni radnici visoke stručne spreme koji ispunjavaju uvjete propisane pravilnikom iz članka 23. stavka 2. ovoga Zakona. U provođenju pojedinačnih mjera zdravstvene zaštite u zdrav­stvenoj djelatnosti na primarnoj razini, a posebno u zdravstvenoj zaštiti radnika, djece predškolskog i školskog uzrasta te zaštiti mentalnog zdravlja sudjeluje i psiholog, logoped i socijalni radnik, odnosno drugi stručnjaci za pojedina specifična pitanja te zaštite. Zdravstveni radnici u zdravstvenoj djelatnosti na primarnoj razini u timskom radu surađuju sa zdravstvenim radnicima drugih specijalnosti u specijalističko-konzilijarnoj i bolničkoj zdravstvenoj zaštiti. Članak 27. Zdravstvena djelatnost na sekundarnoj razini obuhvaća speci­jalističko-konzilijarnu i bolničku djelatnost. Članak 28. Specijalističko-konzilijarna djelatnost u odnosu na zdravstvenu djelatnost na primarnoj razini obuhvaća složenije mjere i postupke u pogledu prevencije, dijagnosticiranja te liječenja bolesti i ozljeda, provođenja ambulantne rehabilitacije te medicinske rehabilitacije u kući korisnika, odnosno štićenika u ustanovama za socijalnu skrb. Specijalističko-konzilijarna djelatnost za svoje potrebe mora imati osiguranu laboratorijsku i drugu dijagnostičku djelatnost. Članak 29. Bolnička djelatnost obuhvaća dijagnosticiranje, liječenje i medicinsku rehabilitaciju, zdravstvenu njegu te boravak i prehranu bolesnika u bolnicama. Članak 30. Zdravstvena djelatnost na tercijarnoj razini uz obavljanje zdravstvene djelatnosti iz članka 27. ovoga Zakona obuhvaća i pružanje najsloženijih oblika zdravstvene zaštite iz specija­lis­tičko-konzilijarnih i bolničkih djelatnosti, znanstvenoistraživački rad te izvođenje nastave na temelju ugovora za potrebe nastavnih ustanova zdravstvenog usmjerenja. Nastava iz stavka 1. ovoga članka može se obavljati i na primarnoj i na sekundarnoj razini zdravstvene djelatnosti te na razini zdravstvenih zavoda. Članak 31. Zdravstvena djelatnost na tercijarnoj razini obuhvaća djelatnost klinika, kliničkih bolnica i kliničkih bolničkih centara. Članak 32. Djelatnost zdravstvenih zavoda dio je zdravstvene djelatnosti koja se obavlja na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene djelatnosti, a obuhvaća javno-zdravstvenu djelatnost, djelatnost medicine rada, djelatnost transfuzijske medicine i djelatnost zaštite mentalnog zdravlja. Zdravstvena djelatnost na razini državnih zdravstvenih zavoda obuhvaća javno-zdravstvenu djelatnost, djelatnost medicine rada, djelatnost transfuzijske medicine i djelatnost zaštite mentalnog zdravlja. Zdravstvena djelatnost na razini zdravstvenih zavoda jedinica područne (regionalne) samouprave obuhvaća javnozdravstvenu djelatnost. Članak 33. Ljekarnička djelatnost je dio zdravstvene djelatnosti koja se obavlja na primarnoj, sekundarnoj i tercijarnoj razini zdravstvene zaštite, a obuhvaća opskrbu stanovništva lijekovima i medicinskim proizvodima u skladu s posebnim zakonom. Ljekarnička djelatnost obavlja se samo u sklopu osnovne mreže zdravstvene djelatnosti. Iznimno od odredbe stavka 2. ovoga članka, dio ljekarničke djelatnosti koji se odnosi na galenske laboratorije i laboratorije za provjeru kakvoće galenskih pripravaka i identifikaciju ljekovitih tvari obavlja se izvan osnovne mreže zdravstvene djelatnosti. SADRŽAJ I ORGANIZACIJSKI OBLICI ZDRAVSTVENE DJELATNOSTI 1. Uvjeti i način obavljanja zdravstvene djelatnosti Članak 34. Zdravstvenu djelatnost obavljaju zdravstvene ustanove, trgovačka društva i privatni zdravstveni radnici pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom, Zakonom o zdravstvenom osiguranju, Zakonom o ustanovama i Zakonom o trgovačkim druš­tvima. Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, zdravstvenu djelatnost mogu obavljati i druge pravne i fizičke osobe u skladu s posebnim zakonom. Zdravstvenu djelatnost obavljaju i ustrojbene jedinice Ministarstva obrane i Oružanih snaga Republike Hrvatske u skladu s posebnim propisima. Članak 35. Zdravstvena djelatnost obavlja se u sklopu osnovne mreže zdravstvene djelatnosti. Zdravstvena djelatnost može se obavljati i izvan osnovne mreže zdravstvene djelatnosti u skladu s odredbama ovoga Zakona. Članak 36. Osnovnom mrežom zdravstvene djelatnosti određuje se za područje Republike Hrvatske, odnosno jedinice područne (regionalne) samouprave potreban broj zdravstvenih ustanova, trgo­vačkih društava te privatnih zdravstvenih radnika s kojima Zavod sklapa ugovor o provođenju zdravstvene zaštite. Članak 37. Mjerila za određivanje osnovne mreže zdravstvene djelatnosti utvrđuju se planom zdravstvene zaštite uvažavajući: – zdravstveno stanje, broj, dobnu i socijalnu strukturu stanovništva, – jednake uvjete, odnosno mogućnosti za korištenje zdravstvenih usluga, – potreban opseg pojedine djelatnosti iz članka 24. ovoga Zakona, – stupanj urbanizacije područja, prometne povezanosti, spe­cifičnosti naseljenosti te dostupnosti na demografski ugrože­nim područjima, osobito na otocima, – utjecaj okoliša na zdravlje stanovništva i – gospodarske mogućnosti.  Članak 38. Osnovnu mrežu zdravstvene djelatnosti na prijedlog ministra nadležnog za zdravstvo, po prethodno pribavljenom mišljenju Zavoda, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, nadležnih komora i predstavničkih tijela jedinica područne (regionalne) samouprave donosi Vlada Republike Hrvatske. Članak 39. Zdravstvena djelatnost mora biti organizirana tako da je stanovništvu Republike Hrvatske uvijek osigurana i dostupna hitna medicinska pomoć, uključivši hitan prijevoz. 2. Osnivanje i organiziranje zdravstvenih ustanova Članak 40. Državni zdravstveni zavod, kliniku kao samostalnu ustanovu, kliničku bolnicu i klinički bolnički centar može osnovati Republika Hrvatska. Kliniku kao samostalnu ustanovu može osnovati i županija i druga pravna osoba, osim jedinica lokalne samouprave. Opću bolnicu može osnovati županija i grad. Specijalnu bolnicu može osnovati županija, grad i druga pravna osoba osim općine. Dom zdravlja, ustanovu za hitnu medicinsku pomoć i zavod za javno zdravstvo može osnovati županija. Polikliniku, lječilište, ustanovu za zdravstvenu njegu i ljekarničku ustanovu mogu osnovati županija i druga pravna i fizička osoba. Članak 41. Zdravstvena ustanova čiji je osnivač pravna osoba te zdravstvena ustanova čiji je osnivač fizička osoba ne može obavljati djelatnost državnih zdravstvenih zavoda. Zdravstvena ustanova čiji je osnivač pravna osoba, osim županije, te zdravstvena ustanova čiji je osnivač fizička osoba ne može obavljati cjelovitu djelatnost zdravstvenih zavoda, doma zdravlja i ustanove za hitnu medicinsku pomoć. Članak 42. Osnivač zdravstvene ustanove donosi akt o osnivanju koji naročito sadrži: – naziv, odnosno ime te sjedište, odnosno prebivalište osnivača, – naziv i sjedište zdravstvene ustanove, – djelatnost zdravstvene ustanove, – uvjete i način osiguranja prostora i opreme, – odredbe o sredstvima koja su ustanovi potrebna za osnivanje i početak rada te načinu njihova pribavljanja ili osiguranja, – prava i obveze osnivača u pogledu obavljanja djelatnosti zbog koje se zdravstvena ustanova osniva, – tijela zdravstvene ustanove te odredbe o upravljanju zdrav­stvenom ustanovom i vođenju njezinih poslova, – rok za donošenje statuta. Članak 43. Osnivač zdravstvene ustanove dužan je od ministarstva nadležnog za zdravstvo zatražiti ocjenu sukladnosti akta o osnivanju sa Zakonom o ustanovama i ovim Zakonom. Članak 44. Zahtjevu za ocjenu sukladnosti akta o osnivanju osnivač zdravstvene ustanove obvezan je priložiti mišljenje o opravdanosti osnivanja zdravstvene ustanove u osnovnoj mreži zdravstvene djelatnosti. Mišljenje o opravdanosti osnivanja zdravstvene ustanove u osnovnoj mreži zdravstvene djelatnosti daju Zavod i nadležna komora. Mišljenje o opravdanosti osnivanja zdravstvene ustanove izvan mreže osnovne zdravstvene djelatnosti daje nadležna komora. Postupak i način davanja mišljenja Zavoda o opravdanosti osnivanja zdravstvene ustanove u osnovnoj mreži zdravstvene djelatnosti određuje se općim aktom koji donosi Zavod uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo. Postupak i način davanja mišljenja komore o opravdanosti osnivanja zdravstvene ustanove u osnovnoj mreži zdravstvene djelatnosti, odnosno izvan mreže osnovne zdravstvene djelatnosti određuje se općim aktom koji donosi komora uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo. Članak 45. Ministarstvo nadležno za zdravstvo rješenjem utvrđuje da je akt o osnivanju zdravstvene ustanove u skladu s ovim Zakonom. Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Članak 46. Zdravstvena ustanova prije početka rada upisuje se u sudski registar. Upisom u sudski registar zdravstvena ustanova stječe svojstvo pravne osobe. Članak 47. Zdravstvena ustanova ne može započeti s radom dok ministar nadležan za zdravstvo rješenjem ne utvrdi da su ispunjeni uvjeti za početak rada s obzirom na prostor, radnike i medicinsko--tehničku opremu. Uvjete u pogledu prostora, radnika i medicinsko-tehničke opreme pravilnikom propisuje ministar nadležan za zdravstvo uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležnih komora. Zahtjev za izdavanjem rješenja o početku rada osnivač je obvezan podnijeti u roku od godine dana od dana izdavanja rješenja iz članka 45. ovoga Zakona. Članak 48. Odredbe članka 43. do 47. ovoga Zakona primjenjuju se i u slučaju proširenja ili promjene djelatnosti. Članak 49. Promjena djelatnosti zdravstvene ustanove čiji je osnivač Republika Hrvatska ne može se obaviti bez suglasnosti ministra nadležnog za zdravstvo. Članak 50. Zdravstvena ustanova prestaje s radom ako: – osnivač donese odluku o prestanku rada, – više ne postoji potreba za obavljanjem djelatnosti za koju je osnovana, a nema mogućnosti da se preustroji za obavljanje druge zdravstvene djelatnosti, – ne ispunjava zakonom propisane uvjete za obavljanje djelatnosti. Prijedlog za prestanak rada zdravstvene ustanove može podnijeti osnivač, nadležna komora te Zavod za zdravstvene ustanove u osnovnoj mreži zdravstvene djelatnosti. Rješenje o prestanku rada zdravstvene ustanove donosi ministar nadležan za zdravstvo. Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Zdravstvena ustanova gubi svojstvo pravne osobe upisom brisanja iz sudskog registra ustanova. Članak 51. Sredstva za rad zdravstvena ustanova u osnovnoj mreži zdrav­stvene djelatnosti može ostvariti: – ugovorom sa Zavodom, – ugovorom s ministarstvom nadležnim za zdravstvo, odnosno drugim tijelima državne vlasti za poslove koji se na osnovi zakona financiraju iz državnog proračuna, – ugovorom sa fakultetima i drugim visokim učilištima zdrav­stvenog usmjerenja, – iz sredstava osnivača u skladu s aktom o osnivanju, – ugovorom s jedinicom područne (regionalne) samouprave, – ugovorom s jedinicom lokalne samouprave, – ugovorom s dobrovoljnim osiguravateljima, – ugovorom s trgovačkim društvima i drugim pravnim osobama za provedbu posebnih projekata, – iz sudjelovanja korisnika zdravstvene zaštite u pokriću dijela ili ukupnih troškova zdravstvene zaštite, – iz drugih izvora na način i pod uvjetima određenim zakonom, aktom o osnivanju i statutom zdravstvene ustanove. Zdravstvena ustanova izvan osnovne mreže zdravstvene djelatnosti, sredstva za rad može ostvariti po osnovama iz stavka 1. ovoga članka, izuzev osnova iz podstavka 1. toga stavka, a sukladno aktu o osnivanju i statutu zdravstvene ustanove. Članak 52. Ako u obavljanju djelatnosti zdravstvene ustanove nastane gubitak, taj gubitak pokriva osnivač sukladno Zakonu o ustanovama. 3. Tijela zdravstvene ustanove Upravno vijeće Članak 53. Upravno vijeće upravlja zdravstvenom ustanovom i nadzire rad uprave. Upravu zdravstvene ustanove iz stavka 1. ovoga članka sukladno statutu zdravstvene ustanove čine ravnatelj, zamjenik, odnosno pomoćnik ravnatelja, a u bolničkim zdravstvenim ustanovama i glavna medicinska sestra bolnice. Upravno vijeće zdravstvene ustanove čiji je osnivač Republika Hrvatska ima pet članova i čine ga predstavnici: – osnivača (predsjednik i 2 člana), – radnika ustanove (2 člana). Upravno vijeće zdravstvene ustanove čiji je osnivač županija i grad ima pet članova i čine ga predstavnici: – osnivača (predsjednik i 2 člana), – radnika ustanove (2 člana). Članove upravnog vijeća iz stavka 3. podstavka 1. ovoga članka imenuje osnivač na prijedlog ministra nadležnog za zdrav­stvo, a članove upravnog vijeća iz stavka 4. podstavka 1. ovoga članka imenuje osnivač na prijedlog pročelnika ureda upravnog tijela županije nadležnog za zdravstvo. Jednog člana upravnog vijeća iz podstavka 2. stavka 3. i 4. ovoga članka imenuje radničko vijeće zdravstvene ustanove, a jednog člana stručno vijeće zdravstvene ustanove iz redova radnika ustanove s visokom stručnom spremom. Mandat članova upravnog vijeća traje četiri godine. Visinu naknade za rad članova upravnog vijeća utvrđuje ministar nadležan za zdravstvo, a isplaćuje se iz sredstava zdravstvene ustanove. Članak 54. Upravno vijeće zdravstvene ustanove: – donosi statut uz suglasnost osnivača, – donosi druge opće akte, – donosi program rada i razvoja, – nadzire izvršenje programa rada i razvoja zdravstvene ustanove, – donosi financijski plan i završni račun, – predlaže osnivaču promjenu ili proširenje djelatnosti, – donosi odluke u drugom stupnju u predmetima u kojima se odlučuje o pojedinim pravima radnika, – raspravlja i odlučuje o izvješćima ravnatelja najmanje svaka tri mjeseca, – obavlja i druge statutom propisane poslove. Upravno vijeće donosi odluke natpolovičnom većinom ukupnog broja članova. Ravnatelj Članak 55. Ravnatelj zdravstvene ustanove imenuje se na temelju natječaja. Ravnatelja zdravstvene ustanove imenuje i razrješuje upravno vijeće. Ravnatelj zdravstvene ustanove mora imati visoku stručnu spremu te najmanje pet godina radnog iskustva u struci i ispunjavati druge uvjete propisane aktom o osnivanju, odnosno statutom. Ako ravnatelj zdravstvene ustanove nema visoku stručnu spremu zdravstvenog usmjerenja, njegov zamjenik ili pomoćnik mora imati visoku stručnu spremu zdravstvenog usmjerenja i najmanje pet godina radnog iskustva. Zamjenika ravnatelja imenuje i razrješuje upravno vijeće zdravstvene ustanove na prijedlog ravnatelja. U kliničkim ustanovama ravnatelj mora imati pomoćnika za nastavu. Mandat ravnatelja traje četiri godine. Po isteku mandata ista osoba može, na temelju natječaja ponovno biti imenovana za ravnatelja. Članak 56. Iznimno od odredbe članka 55. stavka 2. ovoga Zakona, rav­natelja zdravstvene ustanove čiji je osnivač Republika Hrvatska imenuje i razrješuje upravno vijeće uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo. Članak 57. Ravnatelj organizira i vodi poslovanje, predstavlja i zastupa zdravstvenu ustanovu i odgovoran je za zakonitost rada. Ravnatelj podnosi upravnom vijeću pisano izvješće o cjelokupnom poslovanju zdravstvene ustanove jednom tromjesečno. Ravnatelj sudjeluje u radu upravnog vijeća bez prava odlučivanja. Članak 58. Ravnatelj može biti razriješen i prije isteka vremena na koje je imenovan. Upravno vijeće dužno je razriješiti ravnatelja i prije isteka mandata za koji je izabran ako: – ravnatelj to osobno zahtijeva, – nastane neki od razloga koji po posebnim propisima ili propisima kojima se uređuju radni odnosi dovode do prestanka ugovora o radu, – ne izvršava ugovorne obveze prema Zavodu, – ne provodi program rada i razvoja zdravstvene ustanove koji je donijelo upravno vijeće, – ako u obavljanju djelatnosti zdravstvene ustanove nastane neopravdani gubitak koji pokriva osnivač sukladno članku 52. ovoga Zakona, – u svojem radu krši propise i opće akte zdravstvene ustanove ili neopravdano ne izvršava odluke upravnog vijeća ili postupa u suprotnosti s njima, – svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči zdrav­stvenoj ustanovi veću štetu, zanemaruje ili nemarno obavlja svoju dužnost tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obav­ljanju djelatnosti ustanove, – ako je nalazom zdravstvene inspekcije ustanovljena povreda propisa i općih akata zdravstvene ustanove ili nepravilnost u radu ravnatelja. Ako upravno vijeće ne razriješi ravnatelja iz razloga propisanih u stavku 2. ovoga članka u roku od 30 dana od dana saznanja za neki od razloga, rješenje o razrješenju ravnatelja donosi ministar nadležan za zdravstvo. Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Upravno vijeće mora prije donošenja odluke o razrješenju obavijestiti ravnatelja o razlozima za razrješenje i dati mu mogućnost da se o njima pisano izjasni. Članak 59. Ravnatelj je dužan jedanput godišnje ministru nadležnom za zdravstvo podnijeti pisano izvješće o broju osoba umrlih u zdrav­stvenoj ustanovi tijekom godine te o uzrocima njihove smrti. U izvanrednim okolnostima, ako je ugrožen proces pružanja zdravstvene zaštite ili postoji neposredna opasnost po život i zdravlje osoba ravnatelj je dužan o tim okolnostima bez odgađanja obavijestiti ministarstvo nadležno za zdravstvo i Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Stručno vijeće Članak 60. Stručno vijeće zdravstvene ustanove jest savjetodavno tijelo ravnatelju. Članove stručnog vijeća na prijedlog stručnih kolegija ustrojbenih jedinica zdravstvene ustanove imenuje ravnatelj. U radu stručnog vijeća mogu sudjelovati i zdravstveni suradnici. Ravnatelj doma zdravlja u stručno vijeće može imenovati zdravstvene radnike – zakupce jedinica zakupa doma zdravlja. Članak 61. Ravnatelj zdravstvene ustanove ne može biti predsjednik niti član stručnog vijeća. Stručno vijeće sastaje se najmanje jedanput u 30 dana. Članak 62. Stručno vijeće zdravstvene ustanove: – raspravlja i odlučuje o pitanjima iz područja stručnog rada ustanove, – predlaže stručna rješenja u sklopu djelatnosti zdravstvene ustanove, – predlaže stručne temelje za program rada i razvoja zdravstvene ustanove, – predlaže mjere za unapređenje kvalitete rada u zdravstvenoj ustanovi, – daje upravnom vijeću i ravnatelju mišljenja i prijedloge glede organizacije rada i uvjeta za razvoj zdravstvene djelatnosti, – predlaže specijalističko usavršavanje zdravstvenih radnika te stručno usavršavanje iz područja uže specijalnosti zdravstvenih radnika za potrebe zdravstvene ustanove, – predlaže upravnom vijeću obavljanje poslova zdravstvenih radnika izvan punog radnog vremena u slučajevima od posebnog interesa za građane i rad zdravstvene ustanove, – skrbi o provedbi unutarnjeg nadzora nad stručnim radom zdravstvenih radnika ustanove, – obavlja i druge poslove propisane statutom. Stručni kolegij Članak 63. Stručni kolegij jest tijelo koje u svakoj zdravstvenoj djelatnosti zdravstvene ustanove razmatra pitanja iz područja stručnog rada te djelatnosti. Sastav i način rada stručnog kolegija uređuje se statutom zdravstvene ustanove. Etičko povjerenstvo Članak 64. Etičko povjerenstvo zdravstvene ustanove jest tijelo koje osigurava obavljanje djelatnosti ustanove na načelima medicinske etike i deontologije. Etičko povjerenstvo imenuje upravno vijeće i sačinjava ga najmanje pet članova, od toga jedna trećina članova suprotnog spola, s time da najmanje jedan član etičkog povjerenstva treba biti predstavnik nemedicinskih struka i najmanje jedan član koji nije radnik zdravstvene ustanove. Upravno vijeće imenuje i zamjenike članova etičkog povjerenstva. Broj članova i sastav etičkog povjerenstva sukladno odredbama stavka 2. i 3. ovoga članka uređuje se statutom zdravstvene ustanove. Za obavljanje poslova iz stavka 1. ovoga članka zdravstvena ustanova čiji je osnivač pravna i fizička osoba može ovlastiti etičko povjerenstvo druge zdravstvene ustanove. Etičko povjerenstvo donosi poslovnik o svome radu. Članak 65. Etičko povjerenstvo zdravstvene ustanove: – prati primjenu etičkih i deontoloških načela zdravstvene struke u obavljanju djelatnosti zdravstvene ustanove, – nadzire ispitivanje lijekova i medicinskih proizvoda, – odobrava znanstvena istraživanja u zdravstvenoj ustanovi, – odobrava klinička ispitivanja lijekova i nadzire njihovo provođenje, – nadzire uzimanje dijelova ljudskog tijela nakon obdukcije u medicinske i znanstveno-nastavne svrhe, – rješava i druga etička pitanja u obavljanju djelatnosti zdrav­stvene ustanove. 4. Akti zdravstvenih ustanova Članak 66. Akti zdravstvenih ustanova su statut i drugi opći akti. Statut je osnovni opći akt zdravstvene ustanove kojim se osobito uređuje: – organizacija zdravstvene ustanove, – način odlučivanja ravnatelja i upravnog vijeća, po kojem ravnatelj donosi sve odluke u svezi s poslovanjem u zdravstvenoj ustanovi, osim odluka propisanih u članku 54. ovoga Zakona, – druga prava i obveze ravnatelja i upravnog vijeća, – način izbora, sastav i rad stručnog kolegija, – druga pitanja važna za obavljanje zdravstvene djelatnosti, kao i za rad i poslovanje zdravstvene ustanove. Članak 67. Upravljanje i akti zdravstvenih ustanova čiji je osnivač pravna osoba, osim zdravstvenih ustanova čiji je osnivač jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave te zdravstvenih ustanova čiji je osnivač fizička osoba uređuju se aktom o osnivanju, odnosno statutom zdravstvene ustanove, sukladno Zakonu o ustanovama. IV. ZDRAVSTVENE USTANOVE NA PRIMARNOJ RAZINI ZDRAVSTVENE DJELATNOSTI 1. Dom zdravlja Članak 68. Dom zdravlja je zdravstvena ustanova za pružanje zdravstvene zaštite stanovništvu određenog područja u sklopu zdravstvene djelatnosti na primarnoj razini. Na području županije osniva se jedan dom zdravlja, a na području Grada Zagreba tri doma zdravlja. Članak 69. Dom zdravlja u svom sastavu mora imati obiteljsku (opću) medicinu, stomatološku zdravstvenu zaštitu, zdravstvenu zaštitu žena, dojenčadi i predškolske djece i starijih osoba, zaštitu mentalnog zdravlja i patronažnu zdravstvenu zaštitu. Dom zdravlja na svom području mora osigurati i hitnu medicinsku pomoć, medicinu rada, zdravstvenu njegu, palijativnu skrb bolesnika, laboratorijsku, radiološku i drugu dijagnostiku, ako obavljanje tih djelatnosti nije drukčije organizirano. Dom zdravlja može organizirati radne jedinice za obavljanje djelatnosti iz stavka 1. i 2. ovoga članka, u skladu s osnovnom mrežom zdrastvene djelatnosti. Dom zdravlja može organizirati, u skladu s osnovnom mrežom zdravstvene djelatnosti, radne jedinice za obavljanje pojedinih specijalističkih djelatnosti, ako to zahtijevaju posebne potrebe s obzirom na zdravstveno stanje stanovništva i kada bi pružanje zdravstvene zaštite u poliklinici ili bolnici otežavalo provođenje te zaštite. Ako se u domu zdravlja obavlja specijalistička djelatnost, onda je ona pod stručnim nadzorom bolnice koju određuje ministar nadležan za zdravstvo.  Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, na područjima sa specifičnim potrebama pružanja zdravstvene zaštite stanov­ništvu, u skladu sa osnovnom mrežom zdravstvene djelatnosti u domu zdravlja mogu se organizirati i rodilište te stacionar za dijagnostiku i liječenje akutnih bolesnika. Članak 70. Dio djelatnosti doma zdravlja može se obavljati u privatnoj praksi davanjem u zakup dijelova domova zdravlja (u daljnjem tekstu: jedinica zakupa) zdravstvenim radnicima koji ispunjavaju uvjete propisane ovim Zakonom. Privatna praksa iz stavka 1. ovoga članka obavlja se u djelatnostima obiteljske (opće) medicine, stomatološke zdravstvene zaštite, zdravstvene zaštite žena, dojenčadi i predškolske djece te laboratorijske dijagnostike. Članak 71. Privatna praksa iz članka 70. stavka 1. ovoga Zakona ne može se obavljati u sljedećim djelatnostima doma zdravlja: – zaštita mentalnog zdravlja, – patronažna zdravstvena zaštita, – hitna medicinska pomoć, – zdravstvena njega i palijativna skrb bolesnika, – prostorije i medicinsko-tehnička i druga oprema dijag­nostičke djelatnosti radiologije, – rodilištu, – stacionaru za privremeni smještaj bolesnika. Članak 72. Jedinica zakupa daje se u zakup zdravstvenom radniku visoke stručne spreme koji u radnom odnosu na neodređeno vrijeme u domu zdravlja radi u jedinici zakupa najmanje posljednju godinu. Zdravstveni radnik iz stavka 1. ovoga članka mora ispunjavati uvjete iz članka 139. ovoga Zakona, propisane za obavljanje privatne prakse za zdravstvene radnike visoke stručne spreme. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, zubotehnički laboratorij može se dati u zakup zdravstvenom radniku srednje stručne spreme – zubnom tehničaru koji u radnom odnosu na neodređeno vrijeme u domu zdravlja radi u tom laboratoriju najmanje posljednju godinu. Zdravstveni radnik iz stavka 3. ovoga članka mora ispunjavati uvjete iz članka 141. ovoga Zakona propisane za obavljanje privatne prakse za zdravstvene radnike srednje stručne spreme. Članak 73. Na ugovor o radu zdravstvenog radnika koji je do zakupa jedinice zakupa radio u timu sa zdravstvenim radnikom iz članka 72. stavka 1. ovoga Zakona primjenjuju se propisi radnog prava o prijenosu ugovora o radu na novog poslodavca. Članak 74. Dom zdravlja može sklopiti zajednički ugovor o zakupu sa zakupcima dviju ili više jedinica zakupa, ako oni za to pokažu interes (grupna praksa). Ako u pojedinoj jedinici zakupa rade dva ili više zdravstvenih radnika visoke ili srednje stručne spreme ti radnici zaključuju ugovor o zakupu u obliku grupne prakse i zajednički ugovor o provođenju zdravstvene zaštite sa Zavodom. Članak 75. Posebni uvjeti i postupak za davanje u zakup jedinica zakupa utvrđuju se pravilnikom koji uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležne komore donosi ministar nadležan za zdravstvo. Na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o zakupu jedinice zakupa koje nije uređeno ovim zakonom ili propisom iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se opći propisi obveznog prava. 2. Ustanova za hitnu medicinsku pomoć Članak 76. Ustanova za hitnu medicinsku pomoć jest zdravstvena ustanova koja provodi mjere hitne medicinske pomoći i osigurava prijevoz oboljelih, stradalih i ozlijeđenih u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu i pruža medicinsku pomoć za vrijeme prijevoza. Članak 77. Iznimno od odredbe članka 76. ovoga Zakona, prijevoz u svrhu pružanja zdravstvenih usluga mogu obavljati i druge pravne i fizičke osobe koje imaju odobrenje ministra nadležnog za zdravstvo za obavljanje te djelatnosti. Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka daje se rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba, već se protiv toga rješenja može pokrenuti upravni spor. Uvjete u pogledu opreme i zdravstvenih radnika koje moraju ispunjavati pravne osobe za davanje odobrenja iz stavka 1. ovoga članka propisat će pravilnikom ministar nadležan za zdravstvo. Članak 78. Uvjete, organizaciju i način rada hitne medicinske pomoći utvrdit će pravilnikom ministar nadležan za zdravstvo. 3. Ustanova za zdravstvenu njegu Članak 79. Ustanova za zdravstvenu njegu jest zdravstvena ustanova koja provodi zdravstvenu njegu i rehabilitaciju bolesnika po uputama doktora medicine. Ustanova iz stavka 1. ovoga članka može privremeno stacionarno zbrinjavati bolesnike kojima je potrebna zdravstvena njega i rehabilitacija. 4. Ljekarnička ustanova Članak 80. Ljekarnička ustanova jest zdravstvena ustanova koja obavlja ljekarničku djelatnost sukladno posebnom zakonu. 5. Ustanova za palijativnu skrb Članak 81. Ustanova za palijativnu skrb jest zdravstvena ustanova koja ima palijativni inetrdisciplinarni tim kućnih posjeta (liječnik, medicinska sestra, fizikalni terapeut, socijalni radnik s posebnom naobrazbom za pristup umirućem) ambulantu za bol i palijativnu skrb te dnevni boravak. V. ZDRAVSTVENE USTANOVE NA SEKUNDARNOJ RAZINI ZDRAVSTVENE DJELATNOSTI 1. Poliklinika Članak 82. Poliklinika jest zdravstvena ustanova u kojoj se obavlja specijalističko-konzilijarna zdravstvena zaštita, dijagnostika i medicinska rehabilitacija, osim bolničkog liječenja. Poliklinika se osniva kao zdravstvena ustanova ili kao dio zdravstvene ustanove. Poliklinika ovisno o djelatnostima za koje se osniva može osigurati uvjete za dnevnu bolnicu. Kad se poliklinika osniva kao samostalna zdravstvena ustanova, djelatnost mora obavljati najmanje u dvije ordinacije različitih ili istih specijalističkih ili užih specijalističkih djelatnosti, odnosno u jednoj ordinaciji speci­jalističke, odnosno uže specijalističke djelatnosti i laboratoriju. Poliklinika mora za svaku svoju djelatnost zapošljavati u radnom odnosu na neodređeno vrijeme najmanje jednog doktora medicine, odnosno stomatologije specijalista odgovarajuće grane specijalnosti, ovisno o djelatnostima poliklinike. Ako poliklinika ima medicinsko-biokemijski laboratorij mo­ra zapošljavati u radnom odnosu na neodređeno vrijeme najmanje jednog doktora medicine i jednog diplomiranog inženjera medicinske biokemije specijalista. 2. Bolnica Članak 83. Bolnica jest zdravstvena ustanova koja obavlja djelatnost dijagnostike, liječenja, medicinske rehabilitacije i zdravstvene njege bolesnika te osigurava boravak i prehranu bolesnika. Djelatnost iz stavka 1. ovoga članka obavlja se u općim i specijalnim bolnicama. Članak 84. Opća bolnica jest zdravstvena ustanova koja obavlja najmanje djelatnosti kirurgije, interne medicine, pedijatrije te ginekologije i porodiljstva i ima posteljne, dijagnostičke i druge mogućnosti prilagođene svojoj namjeni. Ako u gradu opće bolnice bolničku djelatnost obavlja i specijalna bolnica za dječje bolesti, odnosno za ginekologiju i porodiljstvo, opća bolnica ne mora imati radnu jedinicu za pedijatriju, odnosno za ginekologiju i porodiljstvo. Članak 85. Specijalna bolnica jest zdravstvena ustanova za specija­lis­tičko-konzilijarno i bolničko liječenje određenih bolesti ili odre­đenih dobnih skupina stanovništva, koja osim uvjeta iz članka 86. ovoga Zakona ima posteljne, dijagnostičke i druge mogućnosti prilagođene svojoj namjeni. Članak 86. Bolnica mora u svom sastavu imati jedinice za: – specijalističko-konzilijarno liječenje, – radiološku, laboratorijsku i drugu medicinsko-laboratorijsku dijagnostiku, – opskrbu lijekovima i medicinskim proizvodima, – hitnu medicinsku pomoć, ako to zahtijeva priroda njezina rada. Bolnica mora imati osiguranu: – medicinsku rehabilitaciju, – patologiju, – citološku i mikrobiološku dijagnostiku, – opskrbu krvlju i krvnim pripravcima te anesteziologiju ako to zahtijeva priroda njezina rada. Članak 87. Kategorije bolnica s obzirom na opseg njihovog stručnog rada, kapacitete, organizaciju rada te zastupljenost stručnih jedinica, kadrova, prostora i opreme za razvrstavanje bolnica u kategorije pravilnikom određuje ministar nadležan za zdravstvo. Postupak i način akreditacije bolnica za razvrstavanje prema kvaliteti rada pravilnikom propisuje ministar nadležan za zdravstvo uz prethodno pribavljeno mišljenje nadležne komore. Članak 88. Iznimno od članka 85. ovoga Zakona specijalne bolnice mogu osigurati mjere socijalne skrbi u skladu s propisima iz područja socijalne skrbi. Troškovi mjera iz stavka 1. ovoga članka podmiruju se iz sredstava socijalne skrbi. Specijalne bolnice mogu pružati zdravstvene usluge u turizmu u skladu s posebnim propisima. 3. Lječilište Članak 89. Lječilište jest zdravstvena ustanova u kojoj se prirodnim ljekovitim izvorima provodi preventivna zdravstvena zaštita, specijalistička i bolnička rehabilitacija. Lječilište može pružati zdravstvene usluge u turizmu u skladu s posebnim propisima. VI. ZDRAVSTVENE USTANOVE NA TERCIJARNOJ RAZINI ZDRAVSTVENE DJELATNOSTI Kliničke ustanove Članak 90. Kliničke ustanove su klinika, klinička bolnica i klinički bolnički centar. Klinika jest zdravstvena ustanova ili dio zdravstvene ustanove koja uz obavljanje zdravstvene djelatnosti iz članka 27. ovoga Zakona obavlja najsloženije oblike zdravstvene zaštite iz neke specijalističko-konzilijarne djelatnosti te se u njoj izvodi nastava visokih učilišta i provodi znanstvenoistraživački rad za djelatnost za koju je osnovana. Klinički zavod jest dio zdravstvene ustanove koji ispunjava uvjete iz stavka 2. ovoga članka, a obavlja djelatnost dijagnostike. Klinička bolnica jest opća bolnica u kojoj najmanje dvije od navedenih djelatnosti (interna medicina, kirurgija, pedijatrija, ginekologija i porodiljstvo) nose naziv klinika kao i najmanje još dvije druge djelatnosti drugih specijalnosti, odnosno dijagnostike. Klinički bolnički centar jest opća bolnica u kojoj osim naziva klinika za djelatnost interne medicine, kirurgije, pedijatrije, ginekologije i porodiljstva, naziv klinika ima više od polovice ostalih specijalnosti i u kojima se izvodi više od polovice nastavnog programa medicinskog, stomatološkog, odnosno farmaceut­sko-biokemijskog fakulteta. Članak 91. U kliničkim ustanovama organizira se nastava za studente visokih učilišta te dodiplomska i poslijediplomska nastava. Kliničke ustanove ovlaštene su i obvezne organizirati i provoditi specijalističko usavršavanje i usavršavanje iz područja užih specijalnosti zdravstvenih radnika. Članak 92. Uvjete koje moraju ispunjavati klinike, kliničke bolnice i klinički bolnički centri za dodjelu naziva klinička ustanova utvrdit će pravilnikom ministar nadležan za zdravstvo uz suglasnost ministra nadležnog za znanost. Naziv klinička ustanova iz stavka 1. ovoga članka dodjeljuje ministar nadležan za zdravstvo na prijedlog nadležnoga visokog učilišta. Stjecanjem, odnosno gubitkom uvjeta za naziv klinika, kli­nička bolnica i klinički bolnički centar te dodjelom odgova­rajućeg naziva zdravstvenoj ustanovi ili njenom dijelu ne prenose se osnivačka prava nad zdravstvenom ustanovom. Članak 93. Iznimno, zdravstvenoj ustanovi koja ne ispunjava uvjete iz članka 92. ovoga Zakona, visoko učilište zdravstvenoga usmje­renja ugovorom može povjeriti obavljanje dijela nastave uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo. Ministar nadležan za zdravstvo može odobriti izvođenje nastave, posebno dijelova praktičnog rada na primarnoj razini zdrav­stvene djelatnosti pod uvjetom sklopljenoga ugovora s visokim učilištem zdravstvenog usmjerenja. Članak 94. Nastavnici zdravstveni radnici koji izvode nastavu u zdravstvenim ustanovama za potrebe visokih učilišta zdravstvenoga usmjerenja mogu zasnovati istodobno radni odnos s jednom ili više zdravstvenih ustanova i jednim ili više visokih učilišta zdrav­stvenoga usmjerenja, na način da u svakoj ustanovi, odnosno visokom učilištu obavljaju poslove s nepunim radnim vremenom tako da njihovo puno radno vrijeme iznosi najviše 40 sati tjedno. Zdravstvena ustanova i visoko učilište zdravstvenog usmje­renja ugovorom uređuju pitanja iz radnog odnosa u izvođenju nastave. Način obavljanja poslova s nepunim radnim vremenom pri izvođenju nastave zdravstvenih radnika iz stavka 1. ovoga članka pravilnikom propisuje ministar nadležan za znanost uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo. Članak 95. Fakultet zdravstvenog usmjerenja može u skladu sa posebnim zakonom osnovati unutarnje organizacijske cjeline u kojima se obavlja zdravstvena djelatnost za potrebe fakultetske nastave. Unutarnje organizacijske cjeline iz stavka 1. ovoga članka osnivaju se i njihov rad uređuje se uz suglasnost ministra nadležnog za zdravstvo. Za obavljanje zdravstvene djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka fakultet zdravstvenog usmjerenja ostvaruje sredstva ugovorom sa Zavodom. VII. ZDRAVSTVENI ZAVODI Članak 96. Zdravstveni zavodi su državni zdravstveni zavodi i zavodi za javno zdravstvo jedinica područne (regionalne) samouprave. Državni zdravstveni zavodi su zdravstvene ustanove za obav­ljanje stručnih i znanstvenoistraživačkih zdravstvenih djelatnosti iz okvira prava i dužnosti Republike Hrvatske na području javnozdravstvene djelatnosti, medicine rada, transfuzijske medicine te mentalnog zdravlja. Državni zdravstveni zavodi su Hrvatski zavod za javno zdrav­stvo, Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu, Hrvatski zavod za medicinu rada i Hrvatski zavod za mentalno zdravlje. U sklopu djelatnosti iz stavka 2. ovoga članka državni zdravstveni zavodi obvezni su u utvrđenom djelokrugu rada obavljati i druge poslove na zahtjev ministarstva nadležnog za zdravstvo. Zavodi za javno zdravstvo jedinica područne (regionalne) samouprave su zdravstvene ustanove za obavljanje stručnih i znanstvenoistraživačkih zdravstvenih djelatnosti iz okvira prava i dužnosti jedinica područne (regionalne) samouprave na području javnozdravstvene djelatnosti. Zavodi za javno zdravstvo u kojima se obavlja nastava iz područja javno-zdravstvenih djelatnosti, odnosno koji su nastavna baza medicinskih fakulteta imaju pravo na dodatak svom nazivu – nastavni zavodi za javno zdravstvo. 1. Hrvatski zavod za javno zdravstvo Članak 97. Hrvatski zavod za javno zdravstvo jest zdravstvena ustanova za obavljanje javnozdravstvene djelatnosti. Javnozdravstvena djelatnost obuhvaća: epidemiologiju karantenskih i drugih zaraznih bolesti, mikrobiologiju, epidemiologiju kroničnih masovnih bolesti, imunizaciju, sanitaciju, socijalnu medicinu i zdravstvenu statistiku, zdravstveno prosvjećivanje s promicanjem zdravlja i prevencije bolesti, zdravstvenu ekologiju, školsku medicinu, prevenciju ovisnosti i toksikologiju. Članak 98. Hrvatski zavod za javno zdravstvo obavlja sljedeće poslove: – predlaže i provodi istraživanja iz područja zdravstva u svrhu praćenja, analize i ocjene zdravstvenog stanja stanovništva te iz područja organizacije i rada zdravstvenih službi, – planira, predlaže i provodi mjere za očuvanje i unapređenje zdravlja stanovništva, – zdravstveno-odgojnim i drugim aktivnostima te promicanjem zdravlja čuva i unapređuje zdravlje stanovništva, – planira, predlaže, koordinira i prati specifičnu zdravstvenu zaštitu djece i mladeži, osobito u osnovnim i srednjim školama te na visokim učilištima, – prati i analizira epidemiološko stanje, predlaže, organizira i provodi preventivne i protuepidemijske mjere, – planira, nadzire i evaluira provođenje obveznih imunizacija, – planira i nadzire mjere dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije te provodi preventivne i protuepidemijske postupke dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije, – obavlja mikrobiološku djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku uključujući sudjelovanje u provedbi i organizaciji m­e­đu-laboratorijskih usporednih testova na nacionalnoj i među­narodnoj razini te obavlja potvrdne analize, – prati, analizira, proučava i ocjenjuje zdravstvenu ispravnost vode za piće, vode za dijalizu, vode za rekreaciju i fizikalnu terapiju, površinske i otpadne vode, stanje vodoopskrbe na terenu, zdravstvene ispravnosti namirnica i predmeta opće uporabe kao i onih namijenjenih međunarodnom prometu, – prati i evaluira prehrambeno stanje stanovništva te predlaže javnozdravstvene mjere za unapređenje prehrane, – ispituje, prati, analizira i ocjenjuje utjecaj čimbenika okoliša na zdravlje ljudi te predlaže i sudjeluje u provođenju mjera za sprječavanje njihovih štetnih djelovanja, – predlaže program mjera zdravstvene zaštite i sudjeluje u izradi nomenklature usluga i poslova, – nadzire i evaluira provođenje preventivnih programa te drugih mjera zdravstvene zaštite, – obavlja dio poslova preventivne zdravstvene zaštite za Hrvatsku vojsku, – planira, predlaže i provodi aktivnosti na uspostavi, razvoju i upravljanju zdravstvenim informacijskim sustavom, – sudjeluje u školovanju zdravstvenih radnika, provodi stručna i znanstvena istraživanja iz područja javnog zdravstva, – vodi državne javnozdravstvene registre te nadzire prikupljanje podataka i koordinira rad ostalih registara u zdravstvu, – provodi zdravstveni odgoj i prosvjećivanje stanovništva o bolestima ovisnosti, – prikuplja podatke i evidencije iz područja bolesti ovisnosti (uključujući duhan, alkohol i psihoaktivne droge), – oblikuje doktrinu u liječenju bolesti ovisnosti i nadzire njenu primjenu, – daje prethodno mišljenje ministru nadležnom za zdravstvo na posebne programe mjera za suzbijanje i sprječavanje bolesti ovisnosti, – sudjeluje u organizaciji i provedbi trajne izobrazbe zdravstvenih i drugih radnika na području suzbijanja i liječenja bolesti ovisnosti. Hrvatski zavod za javno zdravstvo koordinira, stručno usmjerava i nadzire rad zavoda za javno zdravstvo županija. Članak 99. Hrvatski zavod za javno zdravstvo uz poslove iz članka 97. i 98. ovoga Zakona obavlja i poslove: – ispitivanja otrovnih tvari u zraku, vodi, tlu, rijekama, moru, biljnom i životinjskom svijetu, hrani za ljude i životinje, u redovitim uvjetima, u izvanrednim događajima ili pri sumnji na izvanredni događaj i predlaže mjere zaštite, – planiranja i nadziranja provođenja mjera zaštite života i zdravlja ljudi od štetnog djelovanja otrovnih tvari pri redovitom korištenju, odnosno u slučajevima izvanrednog događaja ili pri sumnji na izvanredni događaj, – praćenja i vođenja evidencija o otrovnim tvarima koje se proizvode, uvoze, nabavljaju, prevoze, koriste, provoze, odlažu ili uklanjaju, izvoze, o osobama koje rade s otrovnim tvarima te poduzima i obavlja druge odgovarajuće mjere iz svojega djelokruga, – dopunskog stručnog osposobljavanja za rad s otrovnim tvarima kao i provjeru dopunske stručne osposobljenosti. Ostatak teksta pogledajte na ovoj adresi: http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2003/1706.htm 2007-01-02T12:09:00+01:00 http://okbj.hr/zakoni/zakon_o_zashtiti_potroshacha/ http://okbj.hr/zakoni/zakon_o_zashtiti_potroshacha/#When:12:08:00Z Dio I. OPĆE ODREDBE Svrha i sadržaj Zakona Članak 1. (1) Ovim se Zakonom uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu, i to: 1. pravo na zaštitu gospodarskih interesa potrošača, 2. pravo na zaštitu od opasnosti za život, zdravlje i imovinu, 3. pravo na pravnu zaštitu potrošača, 4. pravo na informiranje i izobrazbu potrošača, 5. pravo na udruživanje potrošača sa svrhom zaštite njihovih interesa, pravo na predstavljanje potrošača i sudjelovanje predstavnika potrošača u radu tijela koja rješavaju pitanja od interesa za potrošače. (2) Ovim se Zakonom propisuje donošenje Nacionalnog programa zaštite potrošača kao i nadležna tijela koja štite prava i interese potrošača. (3) Prava potrošača mogu se iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi ali ne na način da se potrošače dovede u neravnopravan položaj. Odnos prema drugim zakonima Članak 2. (1) Primjena odredaba ovoga Zakona ne utječe na prava koja potrošači imaju na temelju drugih zakona. (2) Ako ovim Zakonom nije drukčije određeno na obveznopravne odnose primijenit će se odredbe Zakona o obveznopravnim odnosima. Definicije Članak 3. U smislu ovoga Zakona pojedini izrazi znače: 1. Potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. 2. Trgovac je svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti. 3. Za potrebe glave 6. dijela 2. ovoga Zakona, trgovcem se smatra i osoba koja nastupa u njegovo ime ili za njegov račun. Izbor stranog prava Članak 4. Izborom mjerodavnog prava potrošač koji ima boravište u Republici Hrvatskoj ne može biti lišen zaštite na koju ima pravo po ovom Zakonu. Obveza trgovca Članak 5. Trgovac je dužan potrošaču ispuniti ugovor u skladu s odredbama ugovora i propisima obveznog prava. Članak 6. Ako trgovac ili proizvođač izda jamstvo za proizvod ili uslugu dužan je pridržavati se zakonskih i jamstvom preuzetih obveza. Dio II. PRODAJA PROIZVODA I PRUŽANJE USLUGA Glava 1. OPĆE ODREDBE O PRODAJI NA MALO Uvjeti prodaje proizvoda i pružanja usluga Članak 7. (1) Ako se izlaganje proizvoda na prodajnome mjestu, prema općim propisima obveznog prava, ne smatra ponudom, trgovac može odbiti s potrošačem sklopiti ugovor o prodaji proizvoda koji izlaže na prodajnome mjestu samo iz posebno opravdanih razloga. Trgovac može odbiti pružiti uslugu koja je predmet njegovog poslovanja samo iz posebno opravdanih razloga. (2) Trgovac mora svoje prodajne uvjete jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti u prodajnom prostoru. Posebne uvjete koje trgovac daje za pojedine proizvode mora jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti na prodajnim mjestima tih proizvoda. Ako trgovac pojedinim skupinama potrošača odobrava posebne uvjete (rodilje, mladenci, invalidi, umirovljenici i dr.), ti uvjeti trebaju biti jasno i vidljivo objav­ljeni u prodajnom prostoru. (3) Zabranjuje se trgovcu davanje osobnih podataka potrošača trećoj osobi, kao i pravnoj ili fizičkoj osobi koja djeluje unutar iste skupine poduzeća trgovca (koncern), bez prethodnog izričitog i pisanog odobrenja potrošača. (4) Za usluge popravaka i održavanja proizvoda, čija je vrijednost veća od 500,00 kuna, trgovac mora ispostaviti potrošaču predračun i radni nalog s opisom radova te upotrijebljenog materijala i dijelova za popravak. Radni nalog potpisuje trgovac i potrošač, a jedan primjerak radnog naloga mora se uručiti potro­šaču. (5) Ako se, u situacijama iz stavka 4. ovoga članka, tijekom popravka pojavi potreba za dodatnim radovima i ugradnjom dodatnih dijelova (proširenje radnog naloga), trgovac mora za to dobiti prethodni pisani pristanak potrošača ako se proširenjem radnog naloga cijena povisuje za više od pet posto. Isticanje cijena proizvoda i pružanja usluga Članak 8. (1) Trgovac mora jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti iznos utvrđene maloprodajne cijene proizvoda ili usluga koje pruža i rezervnih dijelova koje prodaje s uslugom te označiti da je cijena u kunama. (2) Maloprodajna cijena proizvoda ili usluge, maloprodajna cijena za jedinicu mjere proizvoda, proizvodne cjeline ili jedne određene količine proizvoda, su konačne cijene za potrošača. (3) Pod cijenom za jedinicu mjere smatra se cijena za jedan kilogram, cijena za jednu litru, jedan metar, jedan četvorni metar ili jedan kubni metar proizvoda ili neka druga jedinica količine koja se općenito ili uobičajeno koristi kod prodaje proizvoda u pojedinom području Republike Hrvatske. (4) Osim maloprodajne cijene, kod proizvoda prethodno zapakiranog u potrošačkom pakiranju mora također biti jasno, vidljivo i čitljivo istaknuta cijena za jedinicu mjere istog proizvoda, ako su mjera pakiranja i jedinica mjere proizvoda različiti. (5) Kod proizvoda u slobodnom (rasutom) stanju ističe se samo cijena za jedinicu mjere na prodajnome mjestu proizvoda. (6) Cijenu za jedinicu mjere nije potrebno istaknuti kod prethodno zapakiranog proizvoda ako je istovjetna s maloprodajnom cijenom proizvoda, kao ni za proizvode kod kojih takvi podaci, s obzirom na svojstva proizvoda, nemaju svrhe ili bi mogli izazvati zabunu. (7) Ako je drugim propisima određeno isticanje podatka o neto težini, za prethodno zapakirane proizvode dovoljno je za neto jedinicu mjere istaknuti cijenu. (8) Maloprodajna cijena mora biti napisana na proizvodu, odnosno ambalaži te na prodajnome mjestu proizvoda, kao i na proizvodu u izlogu. Na proizvodu, osim cijena iz stavka 2. ovoga članka, ne smiju se istaknuti druge cijene, osim u slučaju rasprodaje, sniženja te stečaja tvrtke. Cijena za jedinicu mjere prethodno zapakiranog proizvoda ističe se na prodajnome mjestu proizvoda. (9) Odredba stavka 8. ovoga članka ne primjenjuje se na javne dražbe i prodaje umjetničkih djela i antikviteta te na cijene usluga uređene drugim propisima. Iznimke Članak 9. Odredba o isticanju cijene za jedinicu mjere proizvoda iz član­ka 8. stavka 4. ovoga Zakona ne primjenjuje se na, u smislu ovoga Zakona, mala trgovačka društva, obrtnike i trgovce pojedince, do pet zaposlenih. Isticanje cijene pri oglašavanju Članak 10. Svako oglašavanje u kojem se spominje maloprodajna cijena proizvoda mora također sadržavati i cijenu kako je definirana člankom 8. stavkom 1. ovoga Zakona. Plaćanje obveza Članak 11. Suprotno općem propisu o ugovornim odnosima, novčana obveza potrošača koju plaća putem pošte, banke ili neke druge ustanove za platni promet smatrat će se da je namirena s danom kada je takva ustanova primila od potrošača nalog za plaćanje. Račun Članak 12. (1) Trgovac mora za prodani proizvod, odnosno pruženu uslugu potrošaču izdati točan te jasno, vidljivo i čitljivo ispisan račun. (2) Trgovac mora potrošaču omogućiti provjeru ispravnosti zaračunatog iznosa u odnosu na kakvoću i količinu kupljenog proizvoda, odnosno pružene usluge. (3) Trgovac se mora pridržavati istaknute maloprodajne cijene i uvjeta prodaje. (4) Izdavanje računa, kao i očitavanje mjernih uređaja, nije dopušteno dodatno naplaćivati. Proizvod s nedostatkom ili greškom Članak 13. Ako trgovac prodaje proizvod koji ima nedostatak ili grešku ili kojem istječe rok uporabe, mora takav proizvod fizički odvojiti od ostalih proizvoda i jasno, vidljivo i čitljivo obilježiti na proizvodu i na prodajnome mjestu da se radi o prodaji proizvoda s nedostat­kom ili greškom, ili prodaji proizvoda kojem istječe rok uporabe. Isprave koje prate proizvod Članak 14. (1) Trgovac mora prigodom prodaje proizvoda potrošaču predati, ili ako se radi o poljoprivrednim proizvodima u rasutom stanju, predočiti propisane isprave i isprave koje je proizvođač priredio radi lakše i sigurnije uporabe proizvoda (deklaraciju, jamstvo, tehničku uputu, uputu za sklapanje, uputu za uporabu, popis ovlaštenih servisa i sl.). (2) Isprave iz stavka 1. ovoga članka moraju biti napisane jasno vidljivo i čitljivo na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom, što ne isključuje mogućnost istodobne uporabe i drugih jezika te znakova lako razumljivih kupcu. Ambalaža Članak 15. (1) Ambalaža mora biti neškodljiva za zdravlje, prilagođena obliku i masi proizvoda i ne smije dovoditi potrošača u zabludu glede mase i veličine proizvoda. (2) U slučaju ponude zamatanja s posebnim papirom za zamatanje i dodatnim ukrasima, cijena tih proizvoda i usluge zamatanja, ako postoji, mora biti istaknuta jasno, vidljivo i čitljivo. (3) Ambalaža u obliku vrećica i torbi koje imaju logotip i/ili naziv proizvođača ili trgovca, smatra se promidžbenim sredstvom. Takvu ambalažu trgovac ne smije naplatiti. (4) Trgovac mora na zahtjev potrošača zadržati ambalažu prodanog proizvoda. Obećavanje dobitka Članak 16. Trgovac koji prigodom ponude proizvoda ili usluge potrošaču obećava dobitak u obliku nagrade ili daje druge slične izjave stvarajući dojam kod potrošača da je dobio priopćenu nagradu, trgovac je dužan predati proizvod koji je namijenjen za nagradu pod uvjetom da time ne dovede u nepovoljniji položaj trgovce koji nude isti proizvod ili uslugu. Glava 2. DEKLARIRANJE PROIZVODA Deklaracija Članak 17. (1) Deklaracija je obvezna za svaki proizvod i mora sadržavati najmanje sljedeće podatke: – proizvođački naziv proizvoda, ime pod kojim se proizvod prodaje, – tip i model proizvoda te oznaku mjere proizvoda, ako je to bitno obilježje proizvoda, – datum proizvodnje i rok uporabe, ukoliko je isto propisano, – naziv i sjedište (punu adresu) proizvođača, a za uvozne proizvode i naziv i sjedište (punu adresu) uvoznika te zemlju podrijetla, – upozorenje o mogućoj opasnosti pri uporabi, ako takva opasnost postoji, – izjavu proizvođača o postojanju preoblikovanih svojstava proizvoda i organizama, sastojaka dijelova i dodataka te o kakvim se preoblikovanjima radi, ukoliko takva preoblikovana svojstva postoje, u skladu s posebnim propisima, – izjavu proizvođača o sukladnosti proizvoda s propisanim uvjetima, ako ti uvjeti postoje. (2) Uz podatke iz stavka 1. ovoga članka, deklaracija mora sadržavati i podatke utvrđene posebnim propisima. (3) Svi podaci iz deklaracije moraju biti istiniti, jasni, vidljivi i čitljivi te napisani hrvatskim jezikom i latiničnim pismom, što ne isključuje mogućnost istodobne uporabe i drugih jezika i znakova lako razumljivih kupcu. Za podatke iz deklaracije na uvoznim proizvodima odgovoran je uvoznik. (4) Proizvođački naziv proizvoda pod kojim se proizvod prodaje je oznaka ili opis proizvoda i – ako je potrebno – njegove uporabe, koja je dovoljno precizna da kupcu omogući prepoznati traženi proizvod i razlikovati ga od drugih sličnih proizvoda s kojima bi ga se moglo zamijeniti. (5) Podrobniji sadržaj deklaracije i ostale uvjete za pojedine proizvode ili skupine proizvoda propisuje nadležni ministar u skladu s posebnim propisima. (6) Puna adresa iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka obvezno sadrži mjesto, ulicu i kućni broj te adresu elektroničke pošte, ako postoji. Proizvodi u rasutom stanju i prethodno zapakirani proizvodi Članak 18. (1) U slobodnom (rasutom ili »rinfuza«) stanju su oni proizvodi ponuđeni na prodaju koji nisu prethodno zapakirani i koji su izmjereni u nazočnosti potrošača. (2) Prethodno zapakiranim proizvodom smatra se prodajna cjelina proizvoda i ambalaže koja se, bez daljnje obrade, predaje krajnjem potrošaču. (3) Za proizvode u rasutom stanju deklaracija se mora istaknuti jasno, vidljivo i čitljivo na ambalaži u kojoj se proizvod stavlja u prodaju, ili na prodajnom mjestu ako se proizvod ne drži u posebnoj ambalaži. Glava 3. ODREDBE O RASPRODAJI Označavanje rasprodaje Članak 19. (1) Proizvod na rasprodaji mora biti jasno, vidljivo i čitljivo označen cijenom prije i cijenom nakon sniženja. (2) Ako je postotak sniženja cijena objavljen u rasponu, najveći postotak sniženja na početku rasprodaje mora se odnositi na najmanje jednu petinu svih proizvoda na rasprodaji. (3) Na cijene proizvoda na rasprodaji odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 8. stavka 8. ovoga Zakona. Članak 20. Proizvod koji je na rasprodaji jer mu istječe rok uporabe, mora dodatno imati jasno, vidljivo i čitljivo istaknut najmanji ili krajnji rok uporabe. Fizičko odvajanje proizvoda na rasprodaji Članak 21. (1) Trgovac mora fizički odvojiti proizvode koje je stavio na rasprodaju od proizvoda koji nisu na rasprodaji, te jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti da se radi o rasprodaji. (2) Ako trgovac stavi na rasprodaju proizvod s greškom, mora upoznati kupca u čemu se sastoji greška na proizvodu. Glava 4. JAVNE USLUGE KOJE SE PRUŽAJU POTROŠAČIMA Članak 22. (1) U smislu ovoga Zakona, prodaja potrošačima električne energije, plina iz distributivne mreže, toplinske energije, javnih telekomunikacijskih usluga, poštanskih usluga, usluga prijevoza putnika u javnom gradskom i prigradskom prometu, opskrba pitkom vodom i odvodnja otpadnih voda te održavanje čistoće, smatraju se javnim uslugama. (2) Prodaja potrošačima javnih usluga, kada to priroda javne usluge dopušta, mora biti obračunata prema potrošnji u obračun­skom razdoblju, primjenom tarifnog sustava, na osnovi posebnih propisa. (3) Trgovac mora potrošaču omogućiti upoznavanje unaprijed sa svim uvjetima korištenja javnih usluga i te uvjete javno objaviti. (4) Tijela koja odlučuju o obvezama i pravima potrošača javnih usluga, moraju osnovati savjetodavna tijela u kojima će biti uključeni predstavnici udruga potrošača te odluke donositi nakon dobivenog mišljenja savjetodavnog tijela, na transparentan, objektivan i nediskriminirajući način. (5) Trgovac koji pruža javnu uslugu dužan je osnovati povjerenstvo za reklamacije potrošača u kojem trebaju biti zastupljeni predstavnici udruga za zaštitu potrošača. Povjerenstvo mora pisano odgovoriti potrošačima na primljene reklamacije. Priključak na distributivnu mrežu Članak 23. Trgovac koji pruža javnu uslugu putem distributivne mreže, mora omogućiti potrošačima priključak na distributivnu mrežu i uporabu priključka, mreže i usluga pod nediskriminirajućim, unaprijed poznatim i ugovorenim uvjetima. Održavanje standarda i kvalitete pružanja javnih usluga Članak 24. Trgovac mora održavati propisane standarde i kvalitetu pružene javne usluge u skladu s posebnim propisima. Članak 25. Ugovor o korištenju usluga priključka i/ili pristupa javnoj telekomunikacijskoj mreži trgovac, odnosno davatelj usluge, mora sklopiti s potrošačem, u pisanom obliku. Ugovor mora sadržavati najmanje sljedeće: – naziv i adresu davatelja usluga, – usluge koje se pružaju, razinu kakvoće usluge koja se pruža, kao i vrijeme uspostave priključka, – usluge održavanja koje se nude, – cijene i tarife ugovorenih usluga, – trajanje ugovora te uvjete obnavljanja i otkazivanja ugovora, – naknadu ili način povrata sredstava, ukoliko nije zadovoljena ugovorena razina kakvoće usluge, – način rješavanja sporova. Članak 26. (1) Trgovac, odnosno davatelj telekomunikacijske usluge, mo­ra potrošaču na njegov zahtjev, omogućiti besplatno zaprječa­vanje određene vrste odlaznih poziva, odnosno pozive na određene vrste brojeva. (2) Trgovac, odnosno davatelj telekomunikacijske usluge, mora potrošačima omogućiti plaćanje pristupa javnoj telefonskoj mreži i uporabe javnih govornih usluga unaprijed. Članak 27. U cilju izbjegavanja sporova s potrošačem, trgovac, odnosno davatelj javne govorne usluge, mora potrošaču omogućiti nadzor i kontrolu troškova nastalih uporabom javne govorne usluge u nepokretnoj telekomunikacijskoj mreži. Glava 5. PLAĆANJE PREDUJMOM Kamate na predujam Članak 28. (1) Ako trgovac zahtijeva ili izričito uvjetuje kupnju proizvoda ili pružanje usluge s djelomičnim ili ukupnim jednokratnim ili obročnim predujmom i isporuči proizvod ili obavi uslugu nakon primitka predujma, dužan je potrošaču prigodom isporuke proizvoda ili pružene usluge obračunati i isplatiti kamate po kamatnjaku poslovne banke trgovca za oročene štedne uloge na tri mjeseca za cijelo razdoblje računajući od dana primljenog predujma do dana isporuke proizvoda, ako je rok isporuke proizvoda ili usluge dulji od jednog mjeseca. (2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i u slučaju kad trgovac ne može isporučiti ugovoreni proizvod ili uslugu. Glava 6. UGOVORI SKLOPLJENI IZVAN POSLOVNIH PROSTORIJA TRGOVCA Područje primjene Članak 29. (1) Odredbe ove glave Zakona primjenjuju se na ugovore koji su sklopljeni za vrijeme izleta organiziranog od strane trgovca izvan njegovih poslovnih prostora, za vrijeme posjete trgovca domu potrošača, domu drugog potrošača, ili radnome mjestu potrošača, ako do posjeta nije došlo na izričit zahtjev potrošača. (2) Odredbe ove glave Zakona neće se primjenjivati na ugovore koji su sklopljeni tijekom posjeta trgovca potrošaču, ako je posjet uslijedio na izričit zahtjev potrošača, osim ako potrošač nije znao niti je morao znati da proizvodi ili usluge koje nudi trgovac predstavljaju njegovu komercijalnu ili poslovnu djelatnost. (3) Trgovac koji sklapa ugovor na način opisan stavkom 1. ovoga članka mora se potrošaču legitimirati identifikacijskom karticom. Ugovori isključeni od primjene ove glave Zakona Članak 30. (1) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovore: – o građenju koji se sklapaju radi izgradnje na određenoj nekretnini, – o prodaji, najmu, zakupu i drugim pravima na nekretninama, – o periodičnoj dostavi prehrambenih proizvoda, pića ili drugih proizvoda namijenjenih dnevnoj uporabi u kućanstvu koji se putem ambulantne prodaje na malo isporučuju u pravilnim vremenskim razmacima, – sklopljene na temelju kataloga trgovca ako je potrošač imao prilike pročitati ga bez prisustva trgovca ili njegova predstavnika, ako je predviđeno da će na temelju tog ugovora ili nekog kasnije sklopljenog ugovora trgovac ili potrošač ostati u trajnijoj vezi te ako je i u katalogu i u ugovoru potrošač bio jasno obaviješten o njegovu pravu na raskid ugovora iz članka 32. ovoga Zakona, – o osiguranju, – o prodaji vrijednosnih papira. (2) Odredbe ove glave Zakona primjenjuju se na ugovore o prodaji proizvoda namijenjenog njegovoj ugradnji u nekretninu kao i na ugovore o građenju kojima je svrha popravak ili obnova nekretnine. Obavijest o pravu na raskid ugovora Članak 31. (1) U slučaju sklapanja ugovora iz ove glave Zakona trgovac je dužan dati potrošaču pisanu obavijest o njegovu pravu na raskid ugovora iz članka 32. ovoga Zakona. (2) Obavijest mora sadržavati ime, odnosno tvrtku trgovca, njegovu adresu, datum slanja obavijesti, podatke potrebne radi identifikacije ugovora, poglavito naznaku ugovornih strana te pred­met ugovora i njegovu cijenu, kao i rok za raskid ugovora iz članka 32. stavka 1. ovoga Zakona. (3) Obavijest mora biti uručena potrošaču najkasnije u trenut­ku sklapanja ugovora. (4) U slučaju spora trgovac je dužan dokazati da je potrošaču na vrijeme predao obavijest iz ovoga članka. Raskid ugovora Članak 32. (1) Potrošač ima pravo, ne navodeći razloge za to, jednostrano raskinuti ugovor iz ove glave Zakona u roku od 8 radnih dana od dana primitka pisane obavijesti iz članka 31. ovoga Zakona. (2) Ugovor se raskida pisanom obaviješću o raskidu. (3) Ugovor je raskinut u trenutku kada je trgovac primio obavijest o raskidu. (4) Smatra se da je ugovor raskinut na vrijeme, ako je obavijest o raskidu upućena unutar roka iz stavka 1. ovoga članka. Raskid ugovora u slučaju da obavijest o pravu na raskid nije izdana Članak 33. Ako potrošač nije primio pisanu obavijest iz članka 31. ovoga Zakona, njegovo pravo na raskid ugovora iz prethodnog članka nije vremenski ograničeno. Posljedice raskida ugovora Članak 34. (1) U slučaju raskida ugovora, potrošač je dužan vratiti proizvod trgovcu o svom trošku. (2) Potrošač ne odgovora za štetu koju je trgovac pretrpio zbog raskida ugovora. (3) Trgovac je dužan, najkasnije u roku od 30 dana od dana primitka pisane obavijesti o raskidu, vratiti potrošaču cjelokupan iznos koji je potrošač do tog trenutka platio na temelju ugovora, uvećan za zatezne kamate od primitka pisane obavijesti o raskidu do isplate. Glava 7. UGOVOR SKLOPLJEN NA DALJINU Pojam ugovora sklopljenog na daljinu Članak 35. Ugovor na daljinu je ugovor sklopljen između trgovca i potrošača u okviru organizirane prodaje proizvoda ili organiziranog obavljanja usluga trgovca koji, u vrijeme sklapanja ugovora, za potrebe sklapanja takvih ugovora isključivo koristi jedno ili više sredstava daljinske komunikacije. Sredstva daljinske komunikacije Članak 36. (1) Sredstva daljinske komunikacije jesu ona sredstva koja su pogodna za sklapanje ugovora između trgovca i potrošača bez istodobne fizičke prisutnosti trgovca i potrošača na jednome mjestu. (2) Sredstva iz stavka 1. ovoga članka, između ostalih, jesu: adresirani i neadresirani tiskani materijali, standardna pisma, tis­ka­na promidžbena poruka s narudžbenicom, katalog, telefon s ljud­skom i telefon bez ljudske intervencije, radio, videofon, videotekst, telefaks, televizija, elektronička pošta. Operater sredstva za daljinsku komunikaciju Članak 37. Operater sredstva za daljinsku komunikaciju je bilo koja osoba čiji posao, zanimanje ili djelatnost uključuje i omogućavanje korisniku uporabu jednog ili više sredstava daljinske komunikacije. Područje primjene odredaba ove glave Zakona Članak 38. Odredbe ove glave Zakona neće se primjenjivati na: – ugovore koji se odnose na financijske usluge, primjerice investicijske usluge, usluge osiguranja i reosiguranja, bankarske usluge, trgovanje opcijama, – ugovore sklopljene kupnjom na automatima za prodaju, – ugovore sklopljene s telekomunikacijskim operaterom uporabom javnih govornica, – ugovore o građenju, – ugovore kojima je svrha stjecanje prava na nekretnini, osim na ugovore o najmu i zakupu nekretnine, – ugovore sklopljene putem javne dražbe. Isključenje primjene pojedinih odredaba ove glave Zakona Članak 39. (1) Odredbe članka 42. – 51. stavka 1. ovoga Zakona neće se primjenjivati na: – ugovore o kontinuiranoj dostavi hrane, pića i ostale robe namijenjene svakodnevnoj uporabi u kućanstvu ili na radnome mjestu potrošača, – ugovore o pružanju turističkih usluga kojima trgovac preuzima obvezu pružiti takvu uslugu točno određenog datuma ili za točno određeno razdoblje. (2) Kod ugovora o pružanju usluga razonode na otvorenome, trgovac može ugovorom isključiti od primjene na taj ugovor odred­bu članka 51. stavka 2. ovoga Zakona u pojedinim, ugovorom određenim situacijama. Zabrana sklapanja određenih ugovora putem sredstava daljinske komunikacije Članak 40. Sredstvima daljinske komunikacije nije dopušteno sklapati ugovore o prodaji lijekova, medicinskih i veterinarskih proizvoda te eksploziva. Ograničavanje uporabe sredstava daljinske komunikacije Članak 41. (1) Uporaba telefona bez ljudske intervencije (automatskih govornih automata) i telefaksa u svrhu sklapanja ugovora dopu­štena je samo uz prethodnu suglasnost potrošača. (2) Uporaba ostalih sredstava daljinske komunikacije u svrhu sklapanja ugovora dopuštena je ako se potrošač tome izričito ne protivi. Prethodna obavijest Članak 42. (1) U primjerenom roku prije sklapanja ugovora potrošač mora biti obaviješten o: – imenu, tvrtki, matičnom broju i punoj adresi trgovca ili osobe kojoj potrošač može iznijeti svoje prigovore, – proizvodu ili usluzi koji se nude te njihovu nazivu, – glavnim svojstvima proizvoda ili usluge, – cijeni proizvoda ili usluge, uključujući sva porezna i druga davanja, – troškovima dostave proizvoda, – načinu plaćanja te načinu i roku isporuke proizvoda ili pružanja usluge, – uslugama koje se nude nakon prodaje (servisiranje i prodaja zamjenskih dijelova), – jamstvima koja se daju uz proizvod ili uslugu, – pravu potrošača na raskid ugovora iz članka 44. ovoga Zakona i roku za raskid, – situacijama u kojima je isključeno potrošačevo pravo na raskid ugovora, – pretpostavkama i postupku otkaza ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme ili za razdoblje duže od godinu dana, – troškovima uporabe sredstava daljinske komunikacije kada se taj trošak ne zaračunava po osnovnoj tarifi, – razdoblju u kojem ponuda ili cijena vrijede, – ako se radi o ugovorima o kontinuiranoj dobavi proizvoda ili ugovorima o kontinuiranom pružanju usluga, najkraćem vremenu na koje trgovac pristaje sklopiti ugovor. (2) Obavijest iz prethodnog stavka ovoga članka mora sadržavati jasno istaknutu komercijalnu namjeru trgovca te mora biti jednoznačna, jasna, lako razumljiva te prilagođena sredstvu daljinske komunikacije koja se uporablja. (3) U slučaju uporabe telefona, identitet trgovca, kao i komercijalna svrha poziva, moraju biti izričito navedeni prilikom započinjanja razgovora. (4) Obavijest mora sadržavati upozorenje da ugovor u ime i za račun maloljetnika ili potpuno poslovno nesposobne osobe mogu sklopiti samo njihovi zakonski zastupnici, odnosno upozorenje da djelomično poslovno sposobne osobe mogu sklopiti ugovor samo uz suglasnost njihova zakonskog zastupnika. Potvrda prethodne obavijesti Članak 43. (1) Najkasnije u trenutku isporuke proizvoda, odnosno najkasnije na dan početka pružanja usluge, potrošaču mora biti predana potvrda prethodne obavijesti u pisanom ili u nekom drugom, potrošaču dostupnom, trajnom mediju. (2) Potvrda prethodne obavijesti mora sadržavati sve podatke koje sadrži i prethodna obavijest. (3) U slučaju sklapanja ugovora o usluzi koja se pruža jednokratnom uporabom sredstva daljinske komunikacije i koju naplaćuje operater sredstva daljinske komunikacije, trgovac neće biti dužan izdati potvrdu prethodne obavijesti iz stavka 1. ovoga članka. (4) U slučajevima u kojima je dužan izdati potvrdu prethodne obavijesti, teret dokaza izdavanja te obavijesti leži na trgovcu. Pravo na raskid ugovora Članak 44. (1) Svaki ugovor sklopljen sredstvom daljinske komunikacije na koji se primjenjuju pravila sadržana u ovoj glavi Zakona, potrošač može, ne navodeći za to razlog, raskinuti u roku od 8 radnih dana. (2) U slučaju sklapanja ugovora o prodaji proizvoda, rok iz prethodnog stavka ovoga članka počinje teći od dana kada je potrošač primio proizvod, uz pretpostavku da je prije toga potrošaču bila dostavljena potvrda prethodne obavijesti iz članka 43. ovoga Zakona. (3) U slučaju sklapanja ugovora o pružanju usluge, rok iz stav­ka 1. ovoga članka počinje teći od dana sklapanja ugovora, odnosno, ako do trenutka sklapanja ugovora potrošaču nije bila dostav­ljena potvrda prethodne obavijesti, od dana primitka potvrde pret­hodne obavijesti. Rok za raskid ugovora ako prethodna obavijest nije dostavljena Članak 45. (1) Ako trgovac nije potrošaču dostavio potvrdu prethodne obavijesti iz članka 43. ovoga Zakona, potrošač će imati pravo raskinuti ugovor u roku od tri mjeseca. (2) U slučaju sklapanja ugovora o prodaji proizvoda, rok iz prethodnog stavka ovoga članka počinje teći od dana primitka proizvoda. (3) U slučaju sklapanja ugovora o pružanju usluge, rok iz stav­ka 1. ovoga članka počinje teći od dana sklapanja ugovora. (4) Ako trgovac, u roku iz stavka 1. ovoga članka, dostavi potrošaču potvrdu prethodne obavijesti iz članka 43. ovoga Zakona, potrošač ima pravo raskinuti ugovor u roku od 8 radnih dana od dana primitka potvrde prethodne obavijesti. Oblik raskida ugovora Članak 46. (1) Ugovor se raskida pisanom obaviješću o raskidu poslanom trgovcu. (2) Ugovor je raskinut u trenutku kada je trgovac primio obavijest o raskidu. (3) Smatra se da je ugovor raskinut na vrijeme ako je obavijest o raskidu upućena unutar rokova iz članka 44. i 45. ovoga Zakona. Posljedice raskida ugovora Članak 47. (1) U slučaju raskida ugovora, potrošač je dužan o svom trošku vratiti proizvod trgovcu. (2) Potrošač ne odgovora za štetu koju je trgovac pretrpio zbog raskida ugovora. (3) Trgovac je dužan, u roku od 30 dana od dana primitka pisane obavijesti o raskidu, vratiti potrošaču cjelokupan iznos koji je potrošač do trenutka raskida platio na temelju ugovora. Isključenje prava na raskid ugovora Članak 48. Osim ako stranke nisu drugačije ugovorile, potrošač nema pravo na raskid na temelju članka 44. i 45. ovoga Zakona ako se radi o: – ugovoru o pružanju usluge, ako je pružanje usluge, uz izričit pristanak potrošača, započelo prije isteka roka u kojem je potrošač imao pravo tražiti raskid ugovora, – ugovoru o prodaji proizvoda ili obavljanju usluge čija je cijena ovisna o fluktuacijama na financijskom tržištu, – ugovoru o prodaji proizvoda izrađenog na temelju potro­ša­če­ve specifikacije, proizvoda izrađenog isključivo za potrošača ili proizvoda koji zbog svoje naravi ne može biti vraćen ili je podložan brzom propadanju, – ugovoru o prodaji audio ili video zapisa te računalnih programa koje je potrošač otpakirao, – ugovoru o prodaji novina, periodičnih publikacija i magazina, – ugovoru o igrama na sreću. Utjecaj raskida ugovora na odobreni zajam Članak 49. Ako je, radi djelomične ili potpune isplate cijene iz ugovora o prodaji proizvoda ili usluge sklopljenog na daljinu, potrošaču odobren zajam od strane trgovca ili neke treće osobe koja je potrošaču zajam odobrila na temelju njezina sporazuma s trgovcem, raskidom ugovora o prodaji proizvoda ili usluge raskida se i ugovor o zajmu. Posljedice raskida ugovora o zajmu Članak 50. Ako potrošač, na temelju odredaba prethodnih članaka, ra­ski­ne ugovor o zajmu, trgovac ili treća osoba koja mu je odobrila zajam na temelju sporazuma s trgovcem, nema pravo zaračunati potrošaču nikakve troškove, kamate ili kaznu. Ispunjenje ugovora u roku Članak 51. (1) Osim ako su strane drukčije ugovorile, trgovac je dužan ispuniti ugovor o prodaji robe ili obavljanju usluge sklopljen na daljinu u roku od 30 dana od dana kad mu je potrošač poslao narudžbu. (2) Ne ispuni li trgovac ugovor u roku, pa makar i zbog toga jer naručeni proizvod nema na zalihi ili nije u mogućnosti pružiti naručenu uslugu, mora potrošača o tome obavijestiti, a potrošač može, po svom izboru, izjaviti da raskida ugovor ili ostaviti trgovcu primjereni naknadni rok za ispunjenje. (3) Odluči li se potrošač, u slučaju iz prethodnog stavka, raskinuti ugovor trgovac mu je dužan vratiti plaćeno što je moguće prije a najkasnije u roku od 30 dana od pada u zakašnjenje, uvećano za zatezne kamate od primitka pisane obavijesti o raskidu do isplate. Zloporaba kreditne kartice potrošača od strane trgovca Članak 52. (1) Ako trgovac prijevarno iskoristi kreditnu karticu potrošača kojom potrošač plaća ugovoreni proizvod ili uslugu te na njezin teret izvrši plaćanje koje nije u svezi s ugovorom koji je sklopio s potrošačem, potrošač ima pravo zahtijevati poništenje naloga za plaćanje. (2) Ako je plaćanje već izvršeno, potrošač ima pravo zahtijevati od trgovca vraćanje plaćenog iznosa uvećanog za zatezne kamate. Zabrana slanja proizvoda bez narudžbe potrošača Članak 53. (1) Nije dopušteno isporučiti potrošaču proizvod ili obaviti mu uslugu koju potrošač nije unaprijed naručio, ako se radi o naplatnom poslu. (2) Ako trgovac, suprotno stavku 1. ovoga članka, pošalje potrošaču određeni proizvod, smatra se da je taj proizvod promidžbeni dar trgovca. (3) Ništava je odredba u trgovčevim općim uvjetima poslovanja ili ponudi poslanoj bez prethodne narudžbe potrošača prema kojoj bi šutnja potrošača značila prihvat ponude. Zahtjev za prestanak nedopuštene poslovne prakse Članak 54. Svaka osoba koja ima za to opravdani interes, primjerice udruge za zaštitu potrošača i profesionalne organizacije trgovaca koji se bave prodajom na daljinu, može zahtijevati od suda da naloži određenom trgovcu ili operateru sredstava za daljinsku komunikaciju prestanak poslovne prakse koja je u suprotnosti s odredbama ove glave Zakona. Teret dokaza Članak 55. U parničnom postupku pokrenutom na temelju prethodnog članka, kao i svakom drugom parničnom postupku pokrenutom protiv trgovca ili operatera sredstva daljinske komunikacije zbog povrede prava potrošača iz ove glave Zakona, teret dokaza glede postojanja prethodne obavijesti, pisane potvrde prethodne obavijesti i pridržavanja rokova ispunjenja ugovora sklopljenog putem sredstva daljinske komunikacije leži na trgovcu, odnosno operateru sredstva daljinske komunikacije. Glava 8. POTROŠAČKI ZAJAM Pojam ugovora o potrošačkom zajmu Članak 56. (1) Ugovorom o potrošačkom zajmu obvezuje se zajmodavac da potrošaču stavi na raspolaganje određeni iznos novca, a potrošač se obvezuje da mu plaća određenu kamatu i dobiveni iznos vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. (2) Ugovor o kupnji proizvoda i usluga, kojim se ovlašćuje potrošača da plati kupovinu u nekoliko obroka, s tim da je iznos svih obroka viši od cijene proizvoda ili usluge, smatra se, za potrebe ovoga Zakona, ugovorom o potrošačkom zajmu. (3) Zajmodavac je svaka osoba ili skupina osoba koja u okviru svoje djelatnosti ili svoga zanimanja sklapa s potrošačima ugovore o zajmu. (4) Za potrebe ovoga Zakona, zajmodavac se smatra trgov­cem. Ugovori o zajmu isključeni od primjene ove glave Zakona Članak 57. (1) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na: – ugovore o zajmu namijenjene zakupu stvari, osim ako je ugovorom o zakupu predviđeno da će na kraju ugovorenog roka zakupa stvar prijeći u vlasništvo zakupnika, – ugovore o zajmu kojima je predviđeno da se kamate ne plaćaju ako potrošač isplati kredit odjednom, – ugovore o dopuštenom prekoračenju na tekućem računu, – ugovore o zajmu kojima se potrošač obvezuje vratiti zajam u razdoblju kraćem od 3 mjeseca, – ugovore o zajmu kojima se potrošač obvezuje vratiti zajam u najviše 4 obroka u razdoblju kraćem od 12 mjeseci. (2) Odredba članka 69. ovoga Zakona neće se primjenjivati na ugovore o zajmu u kojima je tražbina zajmodavca osigurana založnim pravom na nekretnini. (3) Odredba članka 68. ovoga Zakona ne primjenjuje se na ugovore o zajmu sklopljene radi kupnje, izgradnje, dogradnje, obnove, zakupa ili stjecanja nekog drugog prava na nekretnini ili posebnom dijelu nekretnine. Oblik ugovora o potrošačkom zajmu Članak 58. (1) Da bi bio valjan, ugovor o potrošačkom zajmu mora biti sklopljen u pisanom obliku. (2) Barem jedan primjerak ugovora mora se uručiti potrošaču. Sadržaj ugovora o potrošačkom zajmu Članak 59. Ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: – odredbu o iznosu zajma, – odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, – odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, – odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), – odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, – odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, – odredbu o ukupnom trošku zajma, – odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, – godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, – odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, – odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Realne godišnje kamate na zajam (efektivna kamatna stopa) Članak 60. (1) Realne godišnje kamate na zajam jesu ukupan trošak zajma, izražen u ukupnom godišnjem postotku odobrenog zajma. (2) Realne godišnje kamate izračunavaju se s obzirom na okolnosti koje postoje u trenutku sklapanja ugovora o zajmu. (3) Za potrebe izračuna realnih godišnjih kamata, smatra se da je ugovor o zajmu valjan te da zajmodavac i potrošač ispunjavaju ugovorom preuzete obveze na ugovoreni način i u ugovoreno vrijeme. (4) U slučaju da ugovor o zajmu sadrži odredbu kojom je predviđena mogućnost promjene kamatne stope i iznosa, odnosno razine ostalih troškova sadržanih u realnim godišnjim kamatama, za potrebe izračuna realne godišnje kamate, smatra se da će do ispunjenja ugovora o zajmu kamate i ostali troškovi koji ulaze u realne godišnje kamate ostati nepromijenjeni. (5) Ako se u ugovoru o zajmu ne navodi iznos odobrenog zajma, za potrebe izračuna realne godišnje kamate, smatra se da je odobren zajam u iznosu od 15.000,00 kuna. (6) Ako u ugovoru o zajmu nije izričito navedeno vrijeme na koje je odobren zajam, niti se ono može odrediti na temelju ostalih odredaba ugovora, za potrebe izračuna realne godišnje kamate, smatra se da je kredit odobren na godinu dana. (7) Kada je ugovorom o zajmu predviđeno da će zajmodavac isplatiti potrošaču odobreni iznos u nekoliko rata, za potrebe izračuna realne godišnje kamate na zajam, smatra se da je cjelokupan iznos zajma isplaćen na dan isplate prvog obroka. (8) Ministar nadležan za gospodarstvo, u suglasnosti s ministrom nadležnim za financije, propisat će jedinstvenu metodu obračuna realne godišnje kamate. Ukupni troškovi zajma Članak 61. (1) Ukupni troškovi zajma jesu svi troškovi, uključujući kamate i sva druga davanja koja je potrošač dužan platiti za odobreni zajam. (2) Ukupni troškovi zajma ne obuhvaćaju: – iznose koje je potrošač dužan platiti u slučaju neispunjenja neke od odredaba ugovora o zajmu, – troškove transfera novca na račun potrošača, – troškove računa na koji je potrošač dužan uplaćivati obroke zajma, osim ako potrošaču nije bila ostavljena mogućnost odabira želi li otvaranje takvog posebnog računa, a troškovi tog računa nerazumno su visoki, – troškove doznaka, – troškove članarina za sudjelovanje u određenim udrugama ili skupinama koji ne proizlaze iz ugovora o zajmu, a utječu na uvjete ugovora o zajmu, – troškove osiguranja otplate zajma, osim troškova osiguranja ugovorenog za slučaj smrti, bolesti ili gubitka zaposlenja potrošača, ako je iznos troškova osiguranja ugovorenog za te slučajeve, uključujući kamate i druge troškove, jednak ili manji od ukupnog iznosa kredita te ako je to osiguranje bilo uvjet za odobrenje zajma, – troškove različite od prodajne cijene proizvoda ili usluge za čiju se kupnju zajam odobrava, a koje bi potrošač, na temelju ugovora o kupnji tih proizvoda ili usluga, bio dužan platiti bez obzira plaća li ih svojim ili pozajmljenim novcem. Obavještavanje potrošača Članak 62. (1) U razumnom roku prije sklapanja ugovora, zajmodavac je dužan, u pisanom obliku, obavijestiti potrošača o najvišem iznosu zajma, ako takav postoji, o godišnjoj kamatnoj stopi te pret­postavkama pod kojima se ona može promijeniti, o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu promijeniti, kao i o pretpostavkama i postupku raskida ugovora. (2) Nakon sklapanja ugovora o zajmu, zajmodavac je dužan obavijestiti potrošača o svakoj promjeni godišnje kamatne stope ili bilo kojeg drugog troška, u razumnom roku nakon izvršene promjene. (3) Obavijest iz stavka 2. ovoga članka bit će potrošaču dostavljena u izvješću o stanju računa, u obliku pisane obavijesti ili na drugi način koji su stranke ugovorile. Oglašavanje Članak 63. Svako oglašavanje, bez obzira radi li se o ponudi za sklapanje ugovora ili ne, istaknuto u poslovnim prostorijama ili dostavljeno potrošaču na neki drugi način, a kojim netko nudi odobravanje potrošačkog zajma, bilo neposredno ili putem neke druge osobe, mora sadržavati godišnju kamatnu stopu, navod o svim drugim troškovima zajma te navod o realnim godišnjim kamatama. Ispunjenje ugovora o zajmu prije roka Članak 64. (1) Potrošač može vratiti zajam i prije roka određenog za vraćanje. (2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, potrošač ima pravo na razmjerno sniženje ukupnog troška zajma koji se sastoji u razlici iznosa kamata od trenutka plaćanja do trenutka u kojem je, prema ugovoru, trebalo izvršiti plaćanje. Promjene na strani zajmodavca Članak 65. Dođe li, na temelju ustupa tražbine ili ustupanja ugovora, do promjene na strani zajmodavca, potrošač ima pravo istaknuti novom zajmodavcu sve prigovore koje bi imao i prema starom zajmodavcu, osim osobnih prigovora. Otplata zajma sredstvima bezgotovinskog plaćanja Članak 66. (1) Ako je ugovoreno da potrošač može otplaćivati zajam mjenicom, čekom ili nekim drugim sredstvom bezgotovinskog pla­ćanja, zajmodavac je dužan koristiti ta sredstva plaćanja isključivo za otplatu zajma. (2) Iskoristi li zajmodavac mjenicu, ček ili drugo bezgotovinsko sredstvo plaćanja za neku drugu svrhu, odgovara za štetu koju je time uzrokovao potrošaču. Zabrana prenošenja prava na zajmodavca Članak 67. Ugovorom o zajmu potrošača se ne može obvezati da će na zajmodavca ili neku treću osobu prenijeti ili u njihovu korist ograničiti svoja prava koja, u slučaju neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora, ima prema osobi s kojom je sklopio ugovor koji se financira ugovorom o zajmu. Odgovornost zajmodavca za prodavatelja Članak 68. (1) Ako je, radi kupnje određenog proizvoda ili određene usluge, potrošač sklopio ugovor o zajmu s osobom različitom od prodavatelja tog proizvoda ili usluge, a ugovor o zajmu sklopljen je na temelju prethodnog sporazuma zajmodavca i prodavatelja proizvoda ili usluge prema kojem se zajmodavac obvezuje potrošačima odobravati zajam isključivo za kupnju proizvoda ili usluga tog prodavatelja, potrošač može, ne uspije li ostvariti prava koja ima prema prodavatelju zbog neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora o kupoprodaji, zahtijevati od zajmodavca nadoknadu štete koju je pretrpio zbog neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora o kupoprodaji. (2) Ako, u slučaju iz prethodnog stavka ovoga članka, ugovor o kupoprodaji bude raskinut, raskida se i ugovor o zajmu, a zajmodavac ne može od potrošača zahtijevati naknadu štete koju je zbog toga pretrpio. (3) Zajmodavac koji je, na temelju stavka 1. ovoga članka, nadoknadio potrošaču štetu koju je ovaj pretrpio zbog neispunjenja ili neurednog ispunjenja ugovora o kupoprodaji, može zahtijevati od prodavatelja da mu nadoknadi sve što je isplatio za njegov račun, kamate od dana isplate, troškove nastale u sporu s potrošačem od trenutka kada je obavijestio prodavatelja o tom sporu, kao i nadoknadu štete koju je zajmodavac time pretrpio. Zakonsko založno pravo Članak 69. Zajmodavac koji je s potrošačem sklopio ugovor o potro­šačkom zajmu, ima, radi osiguranja naplate svojih tražbina iz ugovora o zajmu, zakonsko založno pravo na stvari koju je potrošač kupio pozajmljenim novcem. Zajam u obliku dopuštenog prekoračenja na tekućem računu Članak 70. (1) Ako banka ili druga financijska institucija kao zajmodavac odobrava potrošaču zajam u obliku dopuštenog prekoračenja na tekućem računu, potrošač mora, prije ili u trenutku sklapanja ugo­vora o dopuštenom prekoračenju, biti obaviješten o dopu­šte­noj gornjoj granici prekoračenja na tekućem računu, o godišnjoj kamatnoj stopi te pretpostavkama pod kojima se ona može promijeniti, o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se oni mogu promijeniti, kao i o pretpostavkama i postupku raskida ugovora. (2) Nakon sklapanja ugovora o zajmu, zajmodavac je dužan obavijestiti potrošača o svakoj promjeni godišnje kamatne stope ili bilo kojeg drugog troška, u razumnom roku nakon izvršene promjene. (3) Obavijest iz prethodnih stavaka ovoga članka bit će potrošaču dostavljena u izvješću o stanju računa, u obliku pisane obavijesti ili na drugi način koji su stranke ugovorile. Prešutno dopuštenje prekoračenja na tekućem računu Članak 71. (1) Ako banka ili druga financijska institucija prešutno do­pu­šta prekoračenje tekućeg računa, dužna je potrošača obavijestiti o godišnjoj kamatnoj stopi i ostalim troškovima kojima će teretiti tekući račun potrošača zbog prekoračenja, kao i o promjeni visine kamatne stope ili troškova u slučaju da prekoračenje traje duže od tri mjeseca. (2) Obavijest iz prethodnog stavka ovoga članka bit će dostav­ljena potrošaču u izvješću o stanju računa, u obliku pisane obavijesti ili na drugi način koji su stranke ugovorile. Glava 9. UGOVOR O PRAVU NA VREMENSKI OGRANIČENU UPORABU NEKRETNINE Područje primjene Članak 72. (1) Odredbama ove glave Zakona uređuju se jedan ili više ugovora koji se sklapaju za razdoblje koje ne može biti kraće od 3 godine, a kojim trgovac, izravno ili neizravno, za potrošača osniva ili na njega prenosi pravo uporabe jedne ili više nekretnina, odnosno jednog ili više posebnih dijelova nekretnine tijekom određenog ili odredivog dijela godine, dok se potrošač obvezuje za to mu platiti ukupnu cijenu. (2) Odredbe ove glave Zakona primjenjivat će se i kad su zaobiđene drukčijim formulacijama ugovornih odredaba te bez obzira na to je li, po mjerodavnom pravu, pravo iz stavka 1. ovoga članka stvarnopravne ili obveznopravne prirode. (3) Da bi bio valjan, ugovor iz stavka 1. ovoga članka mora biti u pisanom obliku. (4) Da bi bio valjan, ugovor iz stavka 1. ovoga članka mora biti napisan na službenom jeziku države u kojoj potrošač ima prebivalište ili boravište, odnosno, prema potrošačevu izboru, službenom jeziku države čiji je on državljanin te na službenom jeziku države na čijem se području nekretnina nalazi. (5) Barem jedan primjerak ugovora mora biti uručen potro­šaču. Upis prava na vremenski ograničenu uporabu nekretnine Članak 73. (1) Tko ugovorom iz prethodnog članka stekne pravo na vremenski ograničenu uporabu nekretnine, ovlašten je, ako se nekretnina nalazi na području Republike Hrvatske, to pravo upisati u zemljišnu knjigu. (2) Pravo na vremenski ograničenu uporabu nekretnine ne može se suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok pravo na vremenski ograničenu uporabu nekretnine još nije bilo upisano. Prethodna obavijest Članak 74. (1) Trgovac je dužan svakoj osobi koja traži obavijest o pravu na vremenski ograničenu uporabu nekretnine dostaviti pisanu obavijest koja, uz opći opis nekretnine, sadrži barem kratku i točnu obavijest o podacima navedenim u podstavku 1.– 8., 10.,13. i 14. stavka 1. članka 75., a ako na nekretnini još nije izgrađena zgrada, podacima navedenim u podstavku 1.- 5. stavka 2. članka 76. ovoga Zakona, te uputu o tome gdje i na koji način je moguće dobiti detaljnije obavijesti. (2) Obavijest iz prethodnog stavka mora biti napisana na službenom jeziku države u kojoj potrošač ima prebivalište ili bora­vište, odnosno, prema izboru potrošača, službenom jeziku države čiji je on državljanin te na službenom jeziku države na čijem se području nekretnina nalazi. (3) U svakom oglasu koji se odnosi na ugovor o pravu na vremenski ograničenu uporabu nekretnine mora biti navedena mogućnost dobivanja prethodne obavijesti kao i mjesto na kojem se ta obavijest može dobiti. Sadržaj ugovora ili predugovora Članak 75. (1) Ugovor o pravu na vremenski ograničenu uporabu nekretnine, kao i predugovor kojim se strane obvezuju sklopiti taj ugovor, treba sadržavati sljedeće: – ime ili naziv te prebivalište ili sjedište stranaka, – pravo koje trgovca ovlašćuje da raspolaže nekretninom na način predviđen člankom 72. stavkom 1. ovoga Zakona, – ovlaštenja koja za potrošača proizlaze iz prava na vremenski ograničenu uporabu nekretnine, – stanje dovršenosti električne, plinovodne, vodovodne i telekomunikacijske mreže, – ako je nekretnina ugovorom određena, točan opis nekretnine i njezinu lokaciju, – komunalne usluge, poput primjerice električne energije, vode, održavanja, telefona, odvoza smeća, koje stoje potrošaču na raspolaganju, kao i pretpostavke pod kojima mu te usluge stoje na raspolaganju, – zajedničke prostorije, poput primjerice bazena ili saune, kojima se potrošač ima pravo koristiti te pretpostavke pod kojima ima pravo koristiti se zajedničkim prostorijama, – pravila o održavanju i upravljanju nekretninom, – točno vremensko razdoblje unutar kojeg potrošač može ko­ri­stiti nekretninu te datum od kojeg potrošač može početi koristiti nekretninu, – ugovorenu cijenu, okvirni iznos troškova uporabe zajedni­čkih prostorija i komunalne usluge, podatke za izračun troškova vezanih uz uporabu nekretnine, obvezatna zakonska davanja, poput poreza i pristojbi, iznos troškova za održavanje nekretnine i njezino upravljanje, – odredbu kojom trgovac izjavljuje da uporaba nekretnine nije povezana ni s kakvim drugim troškovima osim onih navedenih u ugovoru, – odredbu o tome je li dopušteno zamijeniti ili prodati pravo na vremenski ograničenu uporabu nekretnine, kao i odredbu o troškovima u slučaju da zamjenu ili prodaju tog prava provodi trgovac, odnosno osoba koju on ugovorom na to ovlasti, – obavijest o pravu potrošača na jednostrani raskid ugovora iz članka 77. ovoga Zakona, načinu raskida te roku za raskid, osobi kojoj se pisana obavijest o raskidu treba poslati te prirodi i iznosu troškova koje će potrošač, u slučaju raskida ugovora, biti dužan platiti, – način raskida ugovora o zajmu sklopljenom u svezi s ugovorom o pravu na vremenski ograničenu uporabu nekretnine, – datum i mjesto potpisivanja ugovora svake ugovorne strane. (2) Ako u vrijeme sklapanja ugovora ili predugovora na nekretnini još nije izgrađena zgrada, uz podatake navedene u stav­ku 1. ovoga članka, ugovor o pravu na vremenski ograničenu uporabu nekretnine, kao i predugovor kojim se strane obvezuju sklopiti taj ugovor, mora sadržavati sljedeće: – stanje dovršenosti zgrade, – razumnu procjenu roka završetka zgrade, – broj građevinske dozvole te naziv i adresu tijela koje ju je izdalo, – stanje dovršenosti električne, plinovodne, vodovodne i telekomunikacijske mreže, – jamstvo da će zgrada biti izgrađena na vrijeme te jamstvo kojim se trgovac obvezuje da će, u slučaju da zgrada ne bude izgra­đena na vrijeme, potrošaču vratiti bilo koji iznos koji je ovaj na temelju ugovora platio, kao i pretpostavke pod kojima se ta jamstva mogu ostvariti. Utjecaj prethodne obavijesti na ugovor Članak 76. (1) Podaci navedeni u prethodnoj obavijesti čine dio ugovora, osim ako se strane ugovorom izričito sporazumiju da će odstupiti od podataka iz prethodne obavijesti. (2) Osim ako su se strane izričito sporazumjele suprotno, podaci dani u prethodnoj obavijesti ugovorom mogu biti promijenjeni jedino ako su te izmjene rezultat okolnosti na koje trgovac nije mogao utjecati. (3) Trgovac je dužan prije sklapanja ugovora obavijestiti potrošača o promjeni svakog podatka navedenog u prethodnoj obavijesti, te u ugovoru moraju izričito biti navedene te promjene. Pravo potrošača na jednostrani raskid ugovora Članak 77. (1) Potrošač može, iz bilo kojeg razloga, raskinuti ugovor ili predugovor, i to pisanom obaviješću poslanoj osobi navedenoj u prethodnoj obavijesti, ugovoru ili predugovoru: a) bez navođenja razloga, u roku od 10 radnih dana od dana sklapanja ugovora ili predugovora, b) u roku od tri mjeseca od dana sklapanja ugovora ili predugovora, kada ugovor ili predugovor ne sadrže sve podatke propisane člankom 75. ovoga Zakona, c) u roku od jednog mjeseca od dana sklapanja ugovora ili predugovora, ako mu trgovac nije uručio prethodnu obavijest s podacima iz članka 74. stavka 1. ovoga Zakona, d) ako, unutar roka od tri mjeseca, računajući od sklapanja ugovora ili predugovora, trgovac pisano priopći potrošaču podatke koji su u trenutku potpisa ugovora ili predugovora nedostajali, potrošač, ako u međuvremenu već nije poslao obavijest o raskidu, ima pravo raskinuti ugovor ili predugovor u roku od 10 radnih dana računajući od dana kada mu je zadnji podatak koji nedostaje pisano priopćen, e) ako potrošač ne zaprimi podatke koji nedostaju u roku od tri mjeseca od sklapanja ugovora ili predugovora, ima pravo ra­skinuti ugovor u roku od 10 radnih dana od proteka tromjesečnog roka. (2) Smatra se da je obavijest o raskidu pravodobna ako je poslana unutar rokova iz prethodnog stavka ovoga članka. (3) U slučaju raskida ugovora ili predugovora iz točke a) stav­ka 1. ovoga članka, potrošač je dužan trgovcu naknaditi samo troškove ovjere ugovora ili predugovora, ako je to ugovorom izričito određeno. (4) U slučaju raskida ugovora ili predugovora iz točke od b) do e) stavka 1. ovoga članka, potrošač nije dužan trgovcu nadoknaditi nikakve troškove. Teret dokaza Članak 78. U slučaja spora je li i s kojim datumom potrošaču uručena prethodna obavijest, ugovor ili predugovor, teret dokaza leži na trgovcu. Utjecaj jednostranog raskida na ugovor o kreditu Članak 79. (1) Ako je, radi plaćanja cijene iz ugovora o pravu na vremenski ograničenu uporabu nekretnine, potrošaču odobren zajam od strane trgovca ili treće osobe koja mu je taj zajam odobrila na temelju sporazuma s trgovcem, jednostranim raskidom ugovora o pravu na vremenski ograničenu uporabu nekretnine raskida se i ugovor o zajmu. (2) U slučaju iz prethodnog stavka ovoga članka, potrošač nije dužan platiti ugovorenu kamatu, eventualnu štetu ili kaznu, a osoba koja je odobrila kredit dužna je vratiti potrošaču ono što je, na temelju ugovora o kreditu, od njega primila. Zabrana prethodnog plaćanja Članak 80. Trgovcu nije dopušteno zahtijevati od potrošača nikakva pla­ćanja na osnovi potpisanog ugovora ili predugovora prije isteka roka za raskid ugovora iz članka 77. stavka 1. ovoga Zakona. Glava 10. NEPOŠTENE ODREDBE U POTROŠAČKIM UGOVORIMA Pojam nepoštene ugovorne odredbe Članak 81. (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. (3) Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. (5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne naravi, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku. Pojedine ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima Članak 82. Ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. ovoga Zakona, mogle smatrati nepoštenima jesu, primjerice: – odredba o ograničenju ili isključenju odgovornosti trgovca za štetu uzrokovanu smrću ili tjelesnom povredom potrošača, ako je šteta posljedica štetne radnje trgovca, – odredba o ograničenju ili isključenju prava koja potrošač ima prema trgovcu ili nekoj trećoj osobi u slučaju potpunog ili djelomičnog neispunjenja ugovora, uključujući i odredbu o isključenju prijeboja potrošačeva dugovanja s dugom kojeg trgovac ima prema potrošaču, – odredba kojom se potrošač obvezuje na ispunjenje ugovorne činidbe, dok je ispunjenje obveze trgovca uvjetovano okolnošću čije ispunjenje ovisi isključivo o volji trgovca, – odredba kojom se predviđa da trgovac zadrži plaćeno od strane potrošača kada ovaj odluči da neće sklopiti, odnosno ne ispuni ugovor, dok se isto pravo ne predviđa za potrošača u slučaju da trgovac ne želi sklopiti, odnosno ne ispuni ugovor, – odredba kojom se potrošač obvezuje platiti nadoknadu štete zbog neispunjenja koja je znatno veća od stvarne štete, – odredba kojom se trgovca ovlašćuje na raskid ugovora na temelju njegove diskrecijske ocjene, dok isto pravo nije predviđeno i za potrošača, – odredba kojom se trgovca ovlašćuje da, u slučaju kada raskine ugovor, zadrži plaćeno za usluge koje još nije obavio, – odredba kojom se trgovca ovlašćuje na otkaz ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme bez ostavljanja razumnoga otkaznog roka, osim u slučajevima kada postoje opravdani razlozi za otkaz, – odredba kojom se određuje da će se ugovor na određeno vrijeme produžiti na neodređeno ili određeno vrijeme ne izjavi li potrošač, prije prestanka ugovora, da ne želi produženje ugovora, ako je rok u kojem potrošač to može izjaviti nerazumno kratak, – odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom, – odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog, razloga, – odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda ili usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga, – odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgov­cu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući, pritom potrošaču pravo na raskid ugovora ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora, – odredba kojom se trgovcu daje pravo ocijeniti je li prodani proizvod ili pružena usluga u skladu s ugovorom, – odredba kojom se trgovcu daje isključivo pravo tumačenja svih ili pojedinih odredaba ugovora, – odredba kojom se isključuje ili ograničava odgovornost trgov­ca za obveze koje je za njega preuzeo njegov zastupnik ili odredba kojom se dužnost poštovanja tih obveza uvjetuje ispunjenjem određenih formalnosti, – odredba kojom se obvezuje potrošača na ispunjenje njegovih ugovornih obveza čak i u slučajevima kada trgovac nije ispunio svoje ugovorne obveze, – odredba kojom se trgovcu dopušta da, bez prethodnog pristanka potrošača, prenese prava i obveze iz ugovora na treću osobu, ako se potrošač time dovodi u nepovoljniji položaj, – odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača da prava iz ugovora ostvari pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, a poglavito odredba kojom se obvezuje potrošača na rješavanje spora pred arbitražom koja nije predviđena mjerodav­nim pravom, odredba koja onemogućava izvođenje dokaza koji idu u prilog potrošaču ili odredba kojom se teret dokaza prebacuje na potrošača kada bi, prema mjerodavnom pravu, teret dokaza ležao na trgovcu. Okolnosti koje se uzimaju u obzir prilikom ocjene ugovora Članak 83. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. Nedopuštenost ocjene pojedinih ugovornih odredaba Članak 84. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Odredbe ugovora u pisanom obliku Članak 85. Ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive. Tumačenje ugovora Članak 86. (1) Dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača. (2) Pravilo iz prethodnog stavka ovoga članka ne primjenjuje se u postupcima pokrenutim na temelju članka 88. ovoga Zakona. Posljedice nepoštenosti ugovorne odredbe Članak 87. (1) Nepoštena ugovorna odredba je ništava. (2) Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Zahtjev da se zabrani korištenje nepoštenih ugovornih odredaba Članak 88. (1) Svatko tko ima opravdani interes za zaštitu potrošača, posebice udruge za zaštitu potrošača, može zahtijevati od suda da zabrani određenom trgovcu korištenje ugovorne odredbe u njegovim standardnim ugovorima ako sud utvrdi da je ta odredba prema odredbama ove glave Zakona nepoštena. (2) Postupak iz prethodnog stavka ovoga članka može se pokrenuti protiv pojedinog trgovca, protiv više trgovaca iz istog područja gospodarstva, kao i protiv interesnih udruga tih trgovaca koje koriste ili preporučuju korištenje spornih ugovornih odredaba. Dio III. OGLAŠAVANJE PROIZVODA I USLUGA Oglašavanje Članak 89. (1) Za potrebe ovoga Zakona, oglašavanje proizvoda i usluga jest svako očitovanje u bilo kojem obliku koje netko daje u okviru svog zanimanja ili poslovne djelatnosti, a usmjereno je na promociju nekog proizvoda ili usluge. (2) Zavaravajuće oglašavanje jest ono oglašavanje koje dovodi u zabludu ili je vjerojatno da će dovesti u zabludu osobe kojima je oglašavanje upućeno pa je vjerojatno da će zbog toga to oglašavanje utjecati na ekonomsko ponašanje osoba kojima je upućeno. (3) Zavaravajućim se oglašavanjem smatra i ono oglašavanje koje, zbog toga jer stvara zabunu kod osoba kojima je upućeno, vrijeđa ili je vjerojatno da će povrijediti konkurente na tržištu. (4) Komparativno oglašavanje jest svako oglašavanje koje, u svrhu promocije nekog proizvoda ili usluge, izravno ili neizravno upućuje na konkurenta na tržištu, odnosno koje, izravno ili neizrav­no upućuje na konkurentski proizvod ili uslugu. Zabrana zavaravajućeg oglašavanja Članak 90. (1) Zavaravajuće oglašavanje nije dopušteno. (2) Komparativno oglašavanje dopušteno je samo uz ispu­njenje pretpostavki iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona. (3) Zabranjeno je oglašavanje koje vrijeđa ljudsko dostojanstvo, koje je neetično i koje prouzrokuje ili bi moglo prouzročiti tjelesnu, duševnu ili drugu štetu u djece, koje djeci upućuje poruke i dijelove poruka kojima se iskorištava ili zlorabi, ili bi se mogla zlorabiti, njihova lakovjernost ili pomanjkanje iskustva. (4) Zabranjeno je ostavljanje oglasnih poruka i materijala na kućnim vratima i ulaznim vratima stana potrošača, kao i u poštanskim sandučićima ako je takva zabrana na njima jasno napisana. Ocjena zavaravajućeg oglašavanja Članak 91. Prilikom odlučivanja je li određeno oglašavanje zavara­va­juće, uzet će se u obzir sve odlike toga oglašavanja, a poglavito će se uzeti u obzir bilo koja obavijest sadržana u oglasu koja se odnosi: – na svojstva proizvoda ili usluge, kao što su, primjerice, narav proizvoda ili usluge, sastav proizvoda, način i datum izrade proizvoda, način i vrijeme obavljanja usluge, dostupnost proizvoda ili usluge, količina proizvoda, prikladnost proizvoda ili usluge za korištenje u određene svrhe, zemljopisno ili komercijalno podrijetlo proizvoda ili usluge, rezultate koji se mogu očekivati od korištenja proizvoda ili usluge, rezultate i druge pokazatelje testova ili provjera provedenih na proizvodu ili provedenih glede usluge, – na cijenu, način izračuna cijene te uvjete prodaje proizvoda ili uvjete obavljanja usluge, – na narav, svojstva i prava oglašivača, njegov identitet i imovinu kojom raspolaže, njegove kvalifikacije, njegovo intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja koje je dobio. Pretpostavke dopuštenog komparativnog oglašavanja Ostatak teksta pogledajte na ovoj adresi: http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2003/1218.htm 2007-01-02T12:08:00+01:00 http://okbj.hr/zakoni/zakon_o_zashtiti_svjedoka/ http://okbj.hr/zakoni/zakon_o_zashtiti_svjedoka/#When:12:08:00Z 1. Uvodni dio Članak 1. Ovim se Zakonom uređuju uvjeti i postupci za pružanje zaštite i pomoći ugroženim i njima bliskim osobama, koje su iz­lo­žene ozbiljnijoj opasnosti po život, zdravlje, tjelesnu nepovredivost, slobodu ili imovinu većeg opsega zbog iskazivanja u kaznenim postupcima za kaznena djela predviđena u ovom Zakonu. Za uključenje u Program zaštite potreban je pristanak ugro­žene osobe. Primjena mjera iz ovoga Zakona u odnosu na maloljetne ugrožene osobe ne može se poduzeti bez pristanka roditelja ili skrbnika. U odnosu na osobe djelomice ili potpuno lišene poslov­ne sposobnosti odobrenje daje osoba ovlaštena za zastupanje ugrožene osobe po zakonu ili skrbnik. Članak 2. Pojedini izrazi upotrijebljeni u ovom Zakonu imaju sljedeće značenje: 1. Ugrožena osoba je svjedok ili druga osoba čije je uklju­čenje u Program zaštite opravdano zbog vjerojatnosti ugrožavanja života, zdravlja, tjelesne nepovredivosti, slobode ili imovine većeg opsega, poradi važnosti njihovih saznanja za kazneni postupak. 2. Bliska osoba je član zajedničkog kućanstva ugrožene osobe, kao i druga osoba koju ona označi i zahtijeva njezino uklju­čivanje u Program zaštite. 3. Uključena osoba je osoba s kojom je zaključen ugovor o uključenju u Program zaštite. 4. Jedinica za zaštitu je posebna organizacijska cjelina u sastavu Ravnateljstva policije Ministarstva unutarnjih poslova zadužena za provođenje Programa zaštite. 5. Program zaštite su mjere i radnje koje provodi i organizira Jedinica za zaštitu i nadležno tijelo za zatvorski sustav ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa na temelju ovoga Zakona, radi zaštite uključenih osoba. 6. Povjerenstvo je tijelo propisano ovim Zakonom, koje je ovlašteno za donošenje odluke o uključivanju i prekidu provedbe Programa zaštite, te drugih poslova određenih ovim Zakonom. Članak 3. Ovaj se Zakon primjenjuje ako bi dokazivanje kaznenog djela bilo povezano s nerazmjernim teškoćama ili se ne bi moglo provesti na drugi način bez iskaza ugrožene osobe kao svjedoka koji uslijed moguće ugroženosti neće slobodno iskazivati u kaznenom postupku za kaznena djela: 1. protiv Republike Hrvatske, 2. vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, 3. organiziranog kriminaliteta, 4. za koja se prema zakonu može izreći kazna zatvora od 5 godina ili teža kazna. 2. Povjerenstvo Članak 4. Povjerenstvo ima pet članova. Sastav povjerenstva čine predstavnik Vrhovnog suda Repub­like Hrvatske iz redova sudaca; predstavnik Državnog odvjet­ništva Republike Hrvatske iz redova zamjenika Glavnoga državnog odvjetnika; predstavnik uprave za zatvorski sustav ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa, predstavnik Ministarstva unutarnjih poslova – Ravnateljstva policije, te rukovoditelj Jedinice za zaštitu. Članovi povjerenstva imaju zamjenike. Članove povjerenstva, i njihove zamjenike imenuje i razrješava čelnik tijela iz koje je predstavnik, odnosno zamjenik predstavnika član Povjerenstva. Rukovoditelj Jedinice za zaštitu je član povjerenstva po funkciji, a njegovog zamjenika na prijedlog rukovoditelja Jedinice za zaštitu imenuje ministar unutarnjih poslova. Članak 5. Članovi povjerenstva, osim rukovoditelja Jedinice za zaštitu i njihovi zamjenici imenuju se na vrijeme od pet godina i mogu biti ponovno imenovani. Iznimno nakon prvog izbora, protekom roka od tri godine, izvršit će se ponovno imenovanje članova povjerenstva i njihovih zamjenika iz redova sudaca Vrhovnog suda i Državnog odvjet­ništva. Članak 6. Članstvo u Povjerenstvu prestaje: 1. prestankom rada u tijelu iz kojeg je imenovan član ili zamjenik člana, 2. iz opravdanih razloga na traženje samog člana ili za­mjenika člana, 3. zbog kršenja odredbi o radu Povjerenstva. Odluku o prestanku članstva u Povjerenstvu donosi čelnik tijela koji je imenovao člana ili zamjenika po službenoj dužnosti iz razloga navedenih u stavku 1. točki 1. ovoga članka; na pri­jedlog člana ili zamjenika člana Povjerenstva iz razloga navedenog u stavku 1. točki 2. ovoga članka; te na prijedlog Povjerenstva iz razloga navedenih u stavku 1. točki 3. ovoga članka. Članak 7. Radom povjerenstva rukovodi predsjednik. Predsjednik povjerenstva je predstavnik Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz redova sudaca, u slučaju njegove spriječenosti mijenja ga njegov zamjenik. Rad povjerenstva je tajan. Povjerenstvo donosi poslovnik o svojem radu. Članak 8. Povjerenstvo odlučuje na sjednici. Povjerenstvo može donijeti odluku ako su na sjednici prisutna najmanje četiri člana ili njihovi zamjenici. Za donošenje odluke o primjeni i prekidu mjera potrebna je suglasnost četiri člana Povjerenstva, a za ostale odluke većina glasova. 3. Jedinica za zaŠtitu Članak 9. Jedinica za zaštitu provodi i organizira Program zaštite, provodi i organizira hitne mjere, te obavlja sve druge poslove vezane uz zaštitu ugroženih osoba, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Jedinica za zaštitu odgovorna je za provedbu Programa zaštite. Jedinica za zaštitu odlučuje o vrsti mjere koja će se provoditi, osim mjere promjene identiteta (članak 17. stavak 1. točka 4.), a u odnosu na osobe lišene slobode u dogovoru s nadležnim tijelom za upravljanje sa zatvorskim sustavom pri ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa. Tijela državne vlasti, državna tijela, jedinice područne (regionalne) i lokalne samouprave, te druge pravne osobe koje obav­ljaju javne ovlasti dužne su pružati pomoć Jedinci za zaštitu, te na traženje Jedinice za zaštitu bez posebnih naknada izvršiti nužne radnje iz svoje nadležnosti za potrebe provođenja mjera iz ovog Zakona. Članak 10. Kada se na drugi način ne mogu provesti mjere iz članka 17. stavka 1. točke 1. – 4. ovoga Zakona u obavljanju poslova iz svog djelokruga Jedinica za zaštitu može prikriti stvarni identitet svojih zaposlenika, kao i prikriti vlasništvo nad stvarima kojima se služi u provođenju određene mjere. 4. Postupak i naČIn ukljuČivanja u Program zaŠtite Članak 11. Glavni državni odvjetnik može na prijedlog nadležnoga dr­žavnog odvjetnika ili ugrožene osobe podnijeti zahtjev Povjerenstvu za uključivanje ugrožene osobe u Program zaštite, ako se na drugi način ne bi mogao osigurati slobodan iskaz svjedoka u kaznenom postupku. Ako nakon proteka vremena trajanja Programa zaštite nazna­čenog u Ugovoru i dalje postoji potreba zaštite uključene osobe, Glavni državni odvjetnik podnijet će Povjerenstvu zahtjev za produženje trajanja Programa. Članak 12. Istovremeno s podnošenjem zahtjeva iz članka 11. stavka 1. ovoga Zakona Glavni državni odvjetnik obavijestit će Jedinicu za zaštitu, radi provođenja hitnih mjera. Prije poduzimanja hitnih mjera rukovoditelj Jedinice za zaš­titu pribavit će pismenu suglasnost ugrožene osobe. Rukovoditelj Jedinice za zaštitu će odmah o poduzetom iz­vi­jestiti predsjednika Povjerenstva i Glavnoga državnog odvjetnika. Članak 13. Prijedlog nadležnoga državnog odvjetnika Glavnom državnom odvjetniku mora sadržavati: 1. podatke o osobi za koju se predlaže uključivanje u Program zaštite, 2. opis kaznenog djela i procjenu postojećih dokaza, 3. sadržaj mogućeg iskaza s procjenom važnosti za postupak, 4. opis i procjenu opasnosti koja prijeti ugroženoj osobi. Ako je ugrožena osoba dostavila izravno prijedlog za pod­nošenje zahtjeva Glavnom državnom odvjetniku, Glavni državni odvjetnik će prije donošenja odluke o zahtjevu za uključenje u Program zaštite zatražiti od nadležnoga državnog odvjetnika da mu dostavi podatke iz stavka 1. ovoga članka. Zahtjev za produženje trajanja Programa mora sadržavati podatke iz stavka 1. točke 4. ovoga članka. Članak 14. Sudac u postupku prijedlog za uključivanje ugrožene osobe u Program zaštite dostavlja Glavnom državnom odvjetniku. Prije podnošenja zahtjeva Povjerenstvu Glavni državni odvjetnik pribavit će podatke iz članka 13. stavka 1. ovoga Zakona. Članak 15. Nakon primitka zahtjeva predsjednik Povjerenstva sazvat će odmah, a najkasnije u roku od tri dana, sjednicu vijeća. Ako je u tijeku provođenje hitnih mjera, one mogu trajati do odluke Povjerenstva o zahtjevu. Članak 16. Povjerenstvo će nakon razmatranja prijedloga odlučiti o uključivanju osobe u Program zaštite i o svojoj odluci obavijestiti Glavnoga državnog odvjetnika i Jedinicu za zaštitu. Ako je prihvatilo zahtjev, Povjerenstvo će ovlastiti Jedinicu za zaštitu za sklapanje Ugovora s ugroženom osobom. 5. Vrste mjera zaŠtite Članak 17. Mjere zaštite ugroženih osoba su: 1. tjelesna i tehnička zaštita, 2. premještanje, 3. mjere prikrivanja identiteta i vlasništva, 4. promjena identiteta. O vrsti mjera iz stavka 1. točke 1., 2., 3. ovoga članka odluku o primjeni donosi Jedinica za zaštitu, a o mjeri iz stavka 1. točke 4. ovoga članka odluku o primjeni donosi Povjerenstvo.  U postupku pružanja zaštite ugroženim osobama moguće je primijeniti jednu ili više mjera iz stavka 1. ovoga članka. Mjere iz stavka 1. ovoga članka organizira i provodi Jedinica za zaštitu samostalno, a za osobe lišene slobode u suradnji s Upravom za zatvorski sustav ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.  Članak 18. Tjelesna i tehnička zaštita iz članka 17. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona je neposredno pružanje zaštite u cilju sprječavanja ugrožavanja života, zdravlja, tjelesne nepovredivosti, slobode ili imovine ugrožene osobe. Članak 19. Premještanje ugrožene osobe iz članka 17. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona je privremeno ili trajno preseljenje s mjesta prebivališta ili boravišta ugrožene osobe na drugu lokaciju koju odredi Jedinica za zaštitu. Premještanje je moguće na teritoriju Republike Hrvatske ili izvan teritorije Republike Hrvatske suk­lad­no međunarodnim ugovorima. Mjera premještanja u odnosu na ugrožene osobe – pritvorenike ili zatvorenike primjenjuje se u okviru zatvorskog sustava Republike Hrvatske. Članak 20. Mjera prikrivanja identiteta obuhvaća izradu i uporabu osobnih isprava u kojima su privremeno promijenjeni osobni podaci, kao i izradu i uporabu isprava o vlasništvu ugrožene osobe. Mjere prikrivanja identiteta i vlasništva nemaju za posljedicu stvarnu izmjenu osobnih podataka i podataka o vlasništvu u od­govarajućim evidencijama. Članak 21. Promjena identiteta iz članka 17. stavka 1. točke 4. ovoga Zakona je izmjena dijela ili svih osobnih podataka osobe uklju­čene u Program. Dobivanje novog identiteta nema utjecaja na statusna i druga prava i obaveze osobe uključene u Program. Nakon promjene identiteta pristup izvornom identitetu odobrava i nadzire Jedinica za zaštitu. U slučajevima iz članka 20. i 21. ovoga Zakona, originalne isprave osobe uključene u Program pohranjuju se u Jedinici za zaštitu. Članak 22. Svi kontakti uključene osobe koji se odnose na njegova statusna i druga prava i obveze obavljaju se posredstvom Jedinice za zaštitu. Članak 23. Mjere iz članka 17. stavka 1. točke 1., 2. i 3. ovoga Zakona mogu se primjenjivati kao hitne mjere u smislu članka 12. stavka 2. ovoga Zakona. 6. Primjena mjere prikrivanja i promjene identiteta Članak 24. Bez prethodne suglasnosti Jedinice za zaštitu, ugrožena osoba ne može se koristiti ispravama iz članka 20. stavka 1. ovoga Zakona, prilikom sklapanja pravnih poslova koji mogu imati utjecaja na treće osobe. U slučajevima kada Jedinica za zaštitu nije suglasna sa sklapanjem pravnih poslova iz stavka 1. ovoga članka, ugrožena osoba može imenovati, uz suglasnost Jedinice za zaštitu, puno­moćnika koji će u njezino stvarno ime zaključiti te poslove. Članak 25. Ako se sigurnost ugrožene osobe ne može osigurati proved­bom mjera iz članka 17. stavka 1. točke 1. – 3. ovoga Zakona, iznimno se uz odobrenje Povjerenstva može primijeniti mjera promjene identiteta. Promjena identiteta može se odnositi na sve osobne podatke ugrožene osobe. Osobni podaci uneseni u nove isprave o identitetu ne smiju biti istovjetni podacima druge osobe. Istekom ove mjere uključena osoba će se izjasniti o pitanju zadržavanja novog identiteta. Uključena osoba ne može dobiti svoj izvorni identitet ako je promjena identiteta značajno utjecala na status druge osobe (zaključenje braka, očinstvo ili materinstvo i dr.). Članak 26. Ako je odobrena mjera promjene identiteta, Jedinica za zaštitu će pozvati ugroženu osobu da izvrši svoje dospjele obveze prema trećim osobama. Ako uključena osoba ne ispuni svoje obveze navedene u stav­ku 1. ovoga članka mjere promjene identiteta neće se primijeniti dok se ne ispune te obveze. Na zahtjev Jedinice za zaštitu i na temelju podataka koje ona da, nadležna tijela izdat će nove potrebne isprave o identitetu za ugroženu osobu najkasnije u roku od 15 dana. Istovremeno će tijela nadležna za izdavanje osobnih isprava i vođenje drugih evidencija unijeti u evidencije napomenu da se o svim daljnjim upitima u svezi sa izvornim identitetom mora izvi­jestiti Jedinica za zaštitu. Jedinica za zaštitu će voditi evidencije o svim preuzetim i pohranjenim ispravama o izvornom identitetu uključene osobe. Članak 27. Ako tijela nadležna za izdavanje isprava i vođenje drugih evidencija utvrde da bi izmjena podataka u evidencijama bila protivna zaštiti javnog interesa, obavijestit će o tome Jedinicu za zaštitu koja će proslijediti te podatke Povjerenstvu. Članak 28. U cilju ispunjenja svojih prava i obveza koje nisu prestale nakon promjene identiteta uključena osoba može imenovati punomoćnika koji će ju zastupati. Ako nakon promjene identiteta Jedinica za zaštitu dobije saznanja o obvezi koja je nastala ranije, dok je uključena osoba još imala svoj izvorni identitet i za koju obvezu nije znala, Jedinica za zaštitu će pozvati uključenu osobu da, njezinim posredstvom, ispuni svoju obvezu. Ako uključena osoba ne može ili ne želi ispuniti svoje obveze Jedinica za zaštitu će zatražiti od Povjerenstva da odluči o prekidu provođenja mjere. Članak 29. U slučaju progona za kazneno djelo koje je uključena osoba počinila prije promjene identiteta, na poziv suda, Jedinica za zaštitu će osigurati njezin pristup. U slučaju progona za kazneno djelo koje je uključena osoba počinila poslije promjene identiteta, Jedinica za zaštitu će obavijestiti Glavnoga državnog odvjetnika i Povjerenstvo. Uključena osoba sudjeluje sa svojim izvornim identitetom u kaznenom postupku za kaznena djela počinjena prije njezinog uključivanja u Program. Kada se uključenu osobu poziva kao svjedoka u kaznenim postupcima za kaznena djela počinjena prije uključivanja u Program, pozivi će mu biti uručeni posredstvom Jedinice za zaštitu, koja će uključenoj osobi osigurati dolazak pred sud. Članak 30. Uz dozvolu Jedinice za zaštitu, i u skladu s uputama o sigurnosti, uključena osoba može sudjelovati sa svojim izvornim osobnim podacima u službenom postupku u kojem je upotreba izvornih osobnih podataka neizbježna. Članak 31. Jedinica za zaštitu će uz suglasnost uključene osobe pred­ložiti Povjerenstvu prekid mjere promjene identiteta uključene osobe ako utvrdi da se sigurnost te osobe može osigurati proved­bom bilo koje druge mjere opisane u članku 17. stavku 1. točke 1. – 3. ovoga Zakona, osim u slučaju opisanom u članku 25. stavku 4. ovoga Zakona. Članak 32. Na zahtjev Jedinice za zaštitu, upravna tijela i pravne osobe koje vode evidencije građanskih stanja, podatke i upisnike o osobnim podacima, statusnim i drugim pravima građana, te druge evidencije na osnovi kojih se mogu utvrditi podaci o identitetu i prebivalištu neke osobe uskratit će davanje tih podataka bilo kojem tijelu ili osobi. U slučaju traženja ovih podataka nadležno tijelo ili pravna osoba će o tome bez odgode obavijestiti Jedinicu za zaštitu. Podaci iz stavka 1. ovoga članka mogu se dati samo na osnovu prethodnog odobrenja Jedinice za zaštitu. Članak 33. Izrada i uporaba isprava koje se koriste u skladu s ovim Zakonom, a u cilju ostvarenja mjera prikrivanja i promjene identiteta ne predstavlja kazneno djelo. 7. PruŽanje pomoĆi osobi ukljuČenoj u Program Članak 34. Jedinica za zaštitu će uključenoj osobi osigurati potrebnu psihološku, socijalnu i pravnu pomoć. Jedinica za zaštitu će ekonomskom i socijalnom potporom pomagati toj osobi do trenutka njezinog osamostaljenja. Ekonomska i socijalna potpora koja se daje ugroženoj osobi ne smije biti veća od iznosa koji je dovoljan da se pokriju životni troškovi i uključenje u novu životnu okolinu. 8. UkljuČivanje u Program i Ugovor Članak 35. Tijekom provođenja hitnih mjera, Jedinica za zaštitu zatražit će od ugrožene osobe popunjavanje upitnika o osobnim podacima, o imovinskim prilikama, obvezama, krugu bliskih osoba kao i drugim podacima, te podvrgavanje liječničkim pregledima. Članak 36. Na temelju dobivenih podataka Jedinica za zaštitu daje preporuku za uključivanje ugrožene osobe u Program zaštite, te pri­jedlog za uključenje u Program zaštite bliske osobe, kao i miš­ljenje o vrsti mjera koje će se primijeniti, o čemu upoznaje Povjerenstvo. Članak 37. Na temelju ovlaštenja iz članka 16. stavka 2. ovoga Zakona, rukovoditelj Jedinice za zaštitu sklopit će Ugovor s ugroženom osobom i njoj bliskom osobom o provedbi Programa zaštite. Program zaštite započinje po zaključenju Ugovora. Članak 38. Ugovor se sklapa u jednom primjerku koji se pohranjuje u Jedinici za zaštitu, te je za vrijeme trajanja Programa zaštite dostupan jedino Povjerenstvu. Ugovor mora sadržavati: 1. Ugovorne strane, 2. Izjava ugrožene osobe o dobrovoljnom uključenju u Program zaštite, izjavu da su podaci navedeni u upitniku istiniti te da u slučaju neistinitosti navedenih podataka Ugovor može biti raskinut, 3. Obveze ugrožene osobe: – da će dati potpuni iskaz u točno određenom postupku ili postupcima u bitnome sukladan sadržaju izjave koja je poslužila kao osnova za uključenje u Program (članak 13. stavak 1. točka 3.), – da će se pridržavati uputa Jedinice za zaštitu koje su pretpostavka za uspješno ostvarivanje sigurnosti i zaštitu ugro­žene osobe, – da u cilju zaštite pristaje da se bez posebne odluke suda, provodi nadzor i tehničko snimanje sredstava za komuniciranje na daljinu, na nadzor i tehničko snimanje prostorija u kojima boravi, te na tajno praćenje i snimanje, – da je po uključenju dužan postići financijsku samostalnost do isteka ugovora, – da će neodgodivo izvijestiti Jedinicu za zaštitu o svim promjenama okolnosti koje su od utjecaja na ostvarenje cilja programa zaštite, 4. Obveze prema uključenoj osobi: – da će provoditi ugovorene mjere zaštite samo uz nužna ograničenja njegove osobne slobode i prava, – da će joj pružati potrebnu psihološku, socijalnu i pravnu pomoć tijekom Programa zaštite, – vrijeme trajanja i opseg nužne ekonomske pomoći. 5. Vrijeme trajanja provedbe Programa, kao i razloge za raskid Ugovora, 6. Klauzula da je Ugovor sačinjen u jednom primjerku, da se čuva kod Jedinice za zaštitu, da ugovorne obveze proistekle iz Ugovora ne podliježu građanskom ili nekom drugom sudskom sporu, izjava ugrožene osobe da razumije sadržaj Ugovora, te da je upoznata s međusobnim pravima i obvezama. 7. Datum i potpis stranaka. Članak 39. Ugovor u ime maloljetnih i poslovno nesposobnih ugroženih osoba zaključuje roditelj, osoba ovlaštena po zakonu ili skrbnik. 9. Prestanak i prekid Programa zaŠtite Članak 40. Program zaštite uključene osobe prestaje: 1. istekom Ugovora, 2. smrću uključene osobe, 3. ako se uključena osoba, njezin skrbnik ili njezin zakonski zastupnik odrekne zaštite, 4. ako Povjerenstvo donese odluku o prekidu Programa zaštite. Članak 41. Na prijedlog Glavnoga državnog odvjetnika ili Jedinice za zaštitu Povjerenstvo može donijeti odluku o prekidu Programa zaštite uključene osobe: 1. ako više ne postoje uvjeti koji su opravdavali zaštitu, 2. ako uključena osoba ne ispuni ugovorne obveze vezane uz kazneni postupak, ako tijekom razdoblja zaštite bude pokrenut kazneni postupak protiv uključene osobe radi počinjenja kaznenog djela, 3. ako uključena osoba bez razloga odstupi od pravila ponašanja navedenih u Ugovoru ili dobivenih uputa Jedinice za zaštitu ili prekrši obvezu obavijestiti Jedinicu za zaštitu i tako ozbiljno ugrozi ili onemogući zaštitu, 4. ako uključena osoba bez opravdanog razloga odbije mogućnost zaposlenja koju joj osigura Jedinica za zaštitu ili bez razloga odbije nastaviti drugu aktivnost za stjecanje dohotka, 5. ako strana država zahtijeva prestanak zaštite uključene osobe koja je premještena na njen teritorij, 6. ako uključena osoba da neistinite podatke iz članka 35. ovoga Zakona. 10. MeĐunarodna suradnja Članak 42. Međunarodna suradnja ostvaruje se na temelju preuzetih prava i obveza iz međunarodnih ugovora koje je potvrdila Republika Hrvatska. Međunarodnim ugovorima može se predvidjeti premještaj ugrožene osobe izvan teritorija Republike Hrvatske ili prihvat na teritorij Republike Hrvatske. 11. Evidencije i zaŠtita podataka Članak 43. Jedinica za zaštitu u provedbi Programa zaštite vodi slijedeće evidencije: 1. o osobnim podacima osobe koja je ušla u Program, njezinom prebivalištu i informacijama koje se odnose na promjenu identiteta kao i o svim podacima koji su nastali tijekom provedbe ovoga Zakona, 2. o podacima sadržanim u upitniku, 3. o zaključenim ugovorima, 4. o ugroženim osobama uključenim u Program na temelju međunarodnih ugovora. Članak 44. Svi podaci o radu Povjerenstva, podaci iz evidencija, kao i drugi podaci koji nastanu u vezi s provedbom ovoga Zakona predstavljaju službenu tajnu, i označeni su oznakom stupnja tajnosti »Vrlo tajno«. Odluku o prestanku trajanja tajnosti donosi Povjerenstvo sukladno članku 8. stavku 2. ovoga Zakona. Podaci iz članka 43. ovoga Zakona, a koji se odnose na uključene osobe kojima je promijenjen identitet čuvaju se trajno u evidencijama Jedinice za zaštitu. 12. Financiranje Članak 45. Sredstva za provedbu ovoga Zakona osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske. Ministar unutarnjih poslova donijet će provedbene propise o načinu korištenja sredstava iz stavka 1. ovoga članka. Članak 46. Članovima povjerenstva i njihovim zamjenicima za njihov rad u Povjerenstvu pripada posebna naknada koju utvrđuje Ured­bom Vlada Republike Hrvatske. 13. Prijelazne i zavrŠne odredbe Članak 47. Ministar unutarnjih poslova će u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti Odluku o osnivanju Jedinice za zaštitu i imenovati rukovoditelja Jedinice za zaštitu, te izvršiti potrebne izmjene propisa o unutarnjem redu. Ministar unutarnjih poslova donijet će u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podzakonske propise o načinu provedbe Programa zaštite i podzakonske propise o načinu korištenja sredstava iz članka 45. ovoga Zakona. Članak 48. Ministar nadležan za poslove pravosuđa donijet će u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podzakonske propise o načinu provedbe programa zaštite unutar zatvorskog sustava. Članak 49. Nadležno ministarstvo dužno je u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti provedbene propise u vezi s člankom 26. stavkom 3. i 4. ovoga Zakona. Članak 50. Povjerenstvo se mora konstituirati u roku od 45 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, te u daljnjem roku od 30 dana donijeti Poslovnik o svome radu. Članak 51. Ovaj Zakon stupa na snagu 1. siječnja 2004. Klasa: 740-02/03-01/01 Zagreb, 1. listopada 2003. HRVATSKI SABOR Predsjednik Hrvatskoga sabora Zlatko Tomčić, v. r. 2007-01-02T12:08:00+01:00 http://okbj.hr/zakoni/zakon_o_zashtiti_okolisha/ http://okbj.hr/zakoni/zakon_o_zashtiti_okolisha/#When:12:07:00Z I. OPĆE ODREDBE Članak 1. (1) Ovim se Zakonom uređuje zaštita okoliša, radi očuvanja okoliša, smanjivanja rizika za život i zdravlje ljudi, osiguravanja i poboljšavanja kakvoće življenja za dobrobit sadašnjih i budućih generacija. (2) Zaštitom okoliša osigurava se cjelovito očuvanje kakvoće okoliša, očuvanje prirodnih zajednica, racionalno korištenje prirodnih izvora i energije na najpovoljniji način za okoliš, kao osnovni uvjet zdravog i održivog razvoja. Članak 2. Osnovni ciljevi zaštite okoliša, u ostvarivanju uvjeta za održivi razvoj jesu: - trajno očuvanje izvornosti, biološke raznolikosti prirodnih zajednica i očuvanje ekološke stabilnosti, - očuvanje kakvoće žive i nežive prirode i racionalno korištenje prirode i njenih dobara, - očuvanje i obnavljanje kulturnih i estetskih vrijednosti krajolika, - unaprjeđenje stanja okoliša i osiguravanje boljih uvjeta života. Članak 3. Osnovni ciljevi zaštite okoliša iz članka 2. ovoga Zakona postižu se: - predviđanjem, praćenjem, sprečavanjem, ograničavanjem i uklanjanjem nepovoljnih utjecaja na okoliš, - zaštitom i uređenjem izuzetno vrijednih dijelova okoliša, - sprečavanjem rizika i opasnosti po okoliš, - poticanjem korištenja obnovljivih prirodnih izvora i energije, - poticanjem upotrebe proizvoda i korištenja proizvodnih postupaka najpovoljnijih za okoliš, - ujednačenim odnosom zaštite okoliša i gospodarskog razvoja, - sprječavanjem zahvata koji ugrožavaju okoliš, - sanacijom oštećenih dijelova okoliša, - razvijanjem svijesti o potrebi zaštite okoliša u odgojnom i obrazovnom procesu i promicanjem zaštite okoliša, - donošenjem pravnih propisa o zaštiti okoliša, - obavještavanjem javnosti o stanju okoliša i njenim sudjelovanjem u zaštiti okoliša, - povezivanjem sustava i institucija zaštite okoliša Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: države) s međunarodnim institucijama. Članak 4. (1) Okoliš je dobro od interesa za državu, i ima njezinu osobitu zaštitu. (2) Zahvatima u okoliš ne smije se utjecati na kakvoću življenja, na zdravlje ljudi i održivi razvoj prirode. (3) Upravljanje okolišem provodi se pod uvjetima i na način propisan ovim i posebnim zakonom. Članak 5. U ovom Zakonu u uporabi su pojmovi sa sljedećim značenjem: - Okoliš je prirodno okruženje: zrak, tlo, voda i more, klima, biljni i životinjski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja i kulturna baština kao dio okruženja kojeg je stvorio čovjek, - Kakvoća okoliša je stanje okoliša izraženo fizikalnim, kemijskim, estetskim i drugim pokazateljima, - Ekološka stabilnost je sposobnost okoliša da prihvati promjene prouzročene vanjskim utjecajem i da zadrži svoja prirodna svojstva, - Biološka raznolikost je sveukupnost živih organizama, koja obuhvaća raznolikost unutar vrsta, među vrstama i ekosustavima na određenom području, - Zahvat u okoliš je svako trajno ili privremeno djelovanje čovjeka koje može narušiti ekološku stabilnost ili biološku raznolikost okoliša ili na drugi način može nepovoljno utjecati na okoliš, - Emisija je ispuštanje ili istjecanje tvari u tekućem, plinovitom ili krutom stanju, ili ispuštanje energije (buka, vibracija, radijacija, toplina) te mikrobiološkog onečišćavanja iz određenog izvora u okoliš, - Imisija je koncentracija tvari na određenom mjestu i u određenom vremenu u okolišu, - Onečišćavanje okoliša je promjena stanja okoliša koja je posljedica štetnog djelovanja ili izostanaka potrebnog djelovanja, ispuštanja, unošenja ili odlaganja štetnih tvari, ispuštanja energije i utjecaja drugih zahvata i pojava nepovoljnih po okoliš, - Onečišćivač je svaka pravna ili fizička osoba čije djelovanje posredno ili neposredno uzrokuje onečišćavanje okoliša, - Štetna tvar je tvar čija su svojstva opasna za ljudsko zdravlje i okoliš s dokaznim akutnim i kroničnim toksičnim učincima, vrlo nadražujuća, kancerogena, mutagena, nagrizajuća, zapaljiva i eksplozivna tvar, ili tvar koja u određenoj količini i/ili koncentraciji ima takva svojstva, - Rizik po okoliš je vjerojatnost da će neki zahvat posredno ili neposredno prouzročiti štetu okolišu ili ugroziti život i zdravlje ljudi, - Opasnost po okoliš je prekomjerni rizik koji zbog visokog stupnja vjerojatnosti nastanka događaja ili opsega moguće štete na okoliš, zahtijeva mjere koje su posebno propisane, - Šteta u okolišu je oštećenje ili gubitak prirodne funkcije sastavnih dijelova okoliša, prouzročena gubitkom pojedinih sastavnih dijelova i/ili unutarnjim poremećajem odnosa i prirodnog tijeka, nastalog zbog ljudskog djelovanja, - Ekološka nesreća je izvanredni događaj ili vrsta događaja prouzročena djelovanjem, ili utjecajima koji nisu pod nadzorom i imaju zs posljedicu ugrožavanje života ili zdravlja ljudi i u većem obimu nanose štetu okolišu, - Ugroženi okoliš je stanje nastalo onečišćavanjem većih razmjera okoliša na određenom području za koji se na temelju ovoga ili posebnog zakona, propisuju posebne mjere radi uspostavljanja prijašnjeg stanja ili novog stanja određenog dijela okoliša, oporavka prirodne zajednice ili obnove prirodnog izvora radi poboljšanja kakvoće življenja, - Praćenje stanja okoliša (monitoring) je sustavno mjerenje emisija, imisija, praćenje prirodnih i drugih pojava, praćenje kakvoće okoliša i promjena stanja u okolišu, - Kataštar onečišćavanja okoliša jest skup podataka o izvorima, vrsti, količini, načinu i mjestu unošenja, ispuštanja ili odlaganja štetnih tvari u okoliš. Članak 6. (1) Učinkovitost zaštite okoliša države osiguravaju Sabor Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Sabor) i Vlada Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Vlada) te predstavnička i izvršna tijela jedinica lokalne samouprave i uprave donošenjem strategije zaštite okoliša, programa zaštite okoliša te drugih dokumenata važnih za zaštitu okoliša. (2) Stručno obavljanje poslova zaštite okoliša i provođenje mjera zaštite okoliša osiguravaju tijela državne uprave i upravna tijela jedinica lokalne samouprave i uprave nadležna za obavljanje poslova zaštite okoliša i pravne osobe registrirane za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša (3) Građani, kao pojedinci ili organizirani radi zaštite okoliša u društva, strukovne udruge i druge nevladine organizacije, pridonose ostvarivanju ciljeva zaštite okoliša i provođenju učinkovite zaštite okoliša. Članak 7. (1) Jedinica lokalne samouprave i uprave uređuje, organizira, financira i unapređuje poslove zaštite okoliša koji su regionalnog ili lokalnog značenja. (2) Zaštita okoliša jedinice lokalne samouprave i uprave obuhvaća: - osiguravanje uvjeta za provođenje programa zaštite okoliša, - pripremu i provođenje sanacije kada je to njezina obveza, - osiguravanje praćenja stanja okoliša (monitoring) i mjerenje imisija kad je to njezina obveza, - osiguranje uvjeta za vođenje katastra onečišćavanja okoliša, očevidnika o stanju okoliša i o mjerama zaštite okoliša i načinu obavješćivanja javnosti, - provođenje drugih mjera u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisom. Članak 8. (1) U cilju postizanja koordiniranog i usuglašenog gospodarskog razvoja s potrebama zaštite okoliša, stručne i znanstvene osnove za uređenje pojedinih pitanja, Vlada osniva Savjet za zaštitu okoliša (u daljnjem tekstu: Savjet), koji čine znanstveni, stručni, javni i drugi djelatnici. (2) Savjet daje mišljenja, prijedloge i ocjene o usklađenosti rješavanja pitanja zaštite okoliša i gospodarskog razvoja i o prijedlozima dokumenata koje donosi Vlada i Sabor. Članak 9. (1) Pravne osobe registrirane za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša obavljaju poslove u vezi s praćenjem stanja okoliša (monitoring), izrađuju stručne podloge i elaborate zaštite okoliša, stručne poslove pripreme i izrade studije utjecaja na okoliš, obavljaju poslove stručnog obrazovanja radi stjecanja znanja i usavršavanja u provođenju zaštite okoliša, ukoliko ovim Zakonom to nije drukčije određeno. (2) Pravna osoba može započeti obavljanje djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka uz prethodnu suglasnost Državne uprave za zaštitu okoliša, a za poslove stručnog obrazovanja u zaštiti okoliša potrebna je i prethodna suglasnost Ministarstva prosvjete i športa. (3) Uvjete za izdavanje suglasnosti iz stavka 2. ovoga članka propisuje Vlada. , 11. OSNOVNA NAČELA ZAŠTITE OKOLIŠA Članak 10. Zaštita okoliša temelji se na poštovanju načela međunarodnog prava zaštite okoliša, opće prihvaćenih načela, uvažavanju znanstvenih spoznaja i najbolje svjetske prakse. Načelo preventivnosti Članak 11. (1) Radi izbjegavanja rizika ili opasnosti po okoliš, pri planiranju ili izvođenju zahvate treba primijeniti sve prethodne mjere zaštite okoliša. (2) Zahvat u okoliš treba biti planiran i izveden tako da što manje onečišćava okoliš, a da se pri tome vodi računa o racionalnom korištenju prirodnih izvora i energije. (3) Pri izvođenju zahvata treba nastojati koristiti isprobana dobra iskustva i upotrebljavati raspoložive proizvode, opremu, uređaje i primjenjivati proizvodne postupke, najpovoljnije po okoliš. (4) Kad prijeti opasnost od stvarne i nepopravljive štete okolišu, ne smije se odlagati poduzimanje nužnih zaštitnih mjera, pa ni u slučaju kad ta opasnost nije u cijelosti znanstveno istražena. Načelo očuvanja vrijednosti prirodnih izvora i biološke raznolikosti Članak 12. (1) Ne smije se umanjivati vrijednost prirodnih izvora, vode. mora, zraka, tla, šuma i izvornih vrijednosti krša. (2) Prirodne izvore treba nastojati očuvati na razini kakvoće koja nije štetna za čovjeka, biljni i životinjski svijet (3) Tlo treba koristiti razumno i očuvati njegovu produktivnost, a nepovoljne učinke na tlo izbjegavati u najvećoj mogućoj mjeri. (4) Treba izbjegavati svaki zahvat koji ima štetan učinak na biološku raznolikost i očuvati prirodni genetski sklad i sklad prirodnih zajednica, živih organizama i neživih tvari. Načelo zamjene ili nadomještanja drugim zahvatom Članak 13. (1) Zahvat koji bi mogao nepovoljno utjecati na okoliš, treba nastojati zamijeniti zahvatom koji predstavlja bitno manji rizik ili opasnost, pa i u slučaju kad su troškovi takvog zahvata veći od vrijednosti koje treba zaštititi (2) Pri korištenju proizvoda, uređaja i opreme i primjeni proizvodnih postupaka, onečišćavanje okoliša treba ograničavati na izvoru nastanka. (3) Tvari koje se mogu ponovno upotrijebiti, ili koje su biološki razgradive, trebaju imati prednost pri upotrebi, pa i u slučaju većih troškova, ako su ti troškovi razmjerni vrijednostima koje treba zaštititi. (4) Upotrebi kemikalija i ostalih tvari koje razgradnjom postaju neškodljive, dat će se prednost pred drugim tvarima, ako pri tome nema rizika ili opasnosti po okoliš. Načelo cjelovitosti Članak 14. (1) Pri donošenju strategije, programa, planova intervencije i propisa o zaštiti okoliša te izdavanju dozvola, suglasnosti, odobrenja i provođenju financijske politike, nadzora kao i drugih mjera zaštite okoliša, neophodno je zajedničko djelovanje i suradnja tijela državne uprave i jedinica lokalne samouprave i uprave. (2) Za cjelovito i ravnomjerno postizanje ciljeva zaštite okoliša tijela iz stavka 1. ovoga članka osiguravaju način i uvjete zajedničkog djelovanja građana i institucija. Načelo poštivanja prava Članak 15. Kod donošenja odluke o zahvatu u okoliš i za vrijeme izvođenja zahvata mora se postupati u skladu sa zakonom i drugim propisima, te poduzimati sve mjere koje osiguravaju prava čovjeka na zdrav i čisti okoliš. Načelo plaćanja troškova onečišćavanja Članak 16. (1) Onečišćivač snosi troškove nastale onečišćavanjem okoliša. (2) Troškovi iz stavka 1. ovoga članka obuhvaćaju troškove nastale u vezi s onečišćavanjem okoliša, troškove sanacije i pravične naknade štete. Načelo javnosti i sudjelovanja Članak 17. (1) Građani imaju pravo na pravodobno obavješćivanje o onečišćavanju okoliša, o poduzetim mjerama i s tim u vezi na slobodan pristup podacima o stanju okoliša u skladu s ovim Zakonom i drugim propisima. (2) Pri institucionalnom rješavanju pitanja zaštite okoliša tijela državne uprave i tijela jedinice lokalne samouprave i uprave osigurat će sudjelovanje zainteresiranih strana prema odredbama ovoga Zakona i drugih propisa. III. DOKUMENTI O ZAŠTITI OKOLIŠA Strategija zaštite okoliša Članak 18. (1) Strategija zaštite okoliša dugoročno određuje i usmjerava ciljeve upravljanja okolišem u skladu s ukupnim gospodarskim, društvenim i kulturnim razvojem na području države. (2) Strategija zaštite okoliša iz stavka 1. ovoga članka sadrži osnove za usmjeravanje i usklađivanje gospodarskih, tehničkih, znanstvenih, obrazovnih, organizacijskih i drugih mjera te mjera provođenja međunarodnih obveza s ciljevima zaštite okoliša. (3) Strategija iz stavka 1 ovoga članka sadrži osobito: - stanje onečišćenja okoliša po pojedinim dijelovima te ocjenu stanja okoliša, - osnovne ciljeve i mjerila za provođenje zaštite okoliša u cjelini po sastavnim dijelovima okoliša i prostornim cjelinama te prioritetne mjere zaštite, - osnovu ravnomjernog gospodarskog razvitka i učinkovite zaštite okoliša, - osnovu osiguranja najpovoljnijih tehničkih, proizvodnih, ekonomskih mjera upravljanja okolišem, - kratkoročne i dugoročne mjere za sprečavanje i ograničavanje onečišćavanja okoliša i redoslijed njihovog ostvarivanja s rokom izvršavanja, - osnovu praćenja stanja okoliša (monitoring) kad je međunarodna obveza države, - pregled prostornih cjelina na kojima je potrebno provesti sanaciju ugroženog okoliša i osnovne uvjete za njenu provedbu, - izvore i procjenu potrebnih sredstava za provođenje mjera zaštite okoliša, - osnovu usmjeravanja i unapređivanja odgoja i obrazovanja na području zaštite okoliša, - osnovu usmjeravanja znanstvenoistraživačkog rada na području zaštite okoliša. (4) Strategiju zaštite okoliša donosi Sabor na prijedlog Vlade. (5) Strategija zaštite okoliša objavljuje se u “Narodnim novinama”. Programi zaštite okoliša Članak 19. (1) Program zaštite okoliša za područje županije, odnosno Grada Zagreba sadrži osnovne ciljeve, uvjete i mjerila zaštite okoliša u cjelini, prioritetne mjere zaštite okoliša po sastavnim dijelovima i pojedinačnim prostornim cjelinama te razrađuje načela i smjernice zaštite okoliša sadržane u Strategiji zaštite okoliša. (2) Program zaštite okoliša za područje županije ili Grad Zagreb donosi Skupština županije ili Skupština Grada Zagreba. (3) Program zaštite okoliša za pojedina uža područja grada ili općine donosi gradsko viječe, odnosno općinsko vijeće kada je potrebno posebno zaštititi okoliš određenog područja grada ili opčine radi očuvanja kulturno-povijesnih, estetskih i prirodnih vrijednosti krajolika. Članak 20. (1) Prilikom izrade i donošenja programa zaštite okoliša za područje županije, odnosno Grada Zagreba, gradova i općina obvezna je njihova međusobna suradnja (2) Program zaštite okoliša županije i Grada Zagreba treba biti usuglašen sa Strategijom zaštite okoliša, a program zaštite okoliša grada ili opčine, odnosno njihovog užeg područja treba biti usuglašen sa Programom zaštite okoliša županije, odnosno Grada Zagreba. (3) U slučaju međusobne neusuglašenosti Programa zaštite okoliša primjenjuje se Program zaštite okoliša šireg područja. (4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka Program zaštite okoliša užeg područja primijenit će se ukoliko se tim Programom ne mijenja osnova zaštite okoliša utvrđena Programom zaštite okoliša šireg područja uz prethodno pribavljenu suglasnost Državne uprave za zaštitu okoliša Članak 21. (1) Programom za zaštitu okoliša iz članka 19. ovoga Zakona utvrđuju se mjere zaštite okoliša u skladu s regionalnim ili lokalnim posebnostima i obilježjima, a u skladu s polazištima Strategije zaštite okoliša. (2) Programom zaštite okoliša iz članka 19. ovoga Zakona na utvrđuje se osobito: - stanje onečišćenja okoliša po sastavnim dijelovima i prostornim cjelinama, - mjere za predviđanje, sprečavanje i ograničavanje onečišćavanja okoliša, - subjekti koji su dužni provoditi mjere i ovlaštenja u svezi s provođenjem mjera zaštite okoliša, - smjernice i mjere za očuvanje i unapređenje zaštite okoliša, - način provođenje interventnih mjera u izvanrednim slučajevima onečišćavanja okoliša, - rokovi za poduzimanje pojedinih mjera, - izvori financiranja za provođenje pojedinih mjera i procjena visine potrebnih sredstava. Izvješće o stanju okoliša Članak 22. (1) Za potrebe ostvarenja Strategije i Programa zaštite okoliša te drugih dokumenata važnih za zaštitu okoliša, izrađuje se dvogodišnje izvješće o stanju okoliša. (2) Izvješće o stanju okoliša iz stavka 1. ovoga članka sadrži podatke o stanju okoliša u državi, podatke o utjecaju pojedinih zahvata na okoliš i o svim drugim nepovoljnim utjecajima na okoliš, ocjenu provedenih mjera i njihove učinkovitosti, analizu ostvarivanja Strategije i Programa zaštite okoliša, ocjenu provedenog nadzora, podatke o izrečenim kaznama i o korištenju financijskih sredstava za zaštitu okoliša, procjenu potrebe izrade novih ili izmjene i do pune postojećih dokumenata te druge važne podatke za zaštitu okoliša. (3) Izvješće o stanju okoliša iz stavka 1. ovoga članka Vlada podnosi Saboru (4) Izvješće o stanju okoliša i o provođenju Programa zaštite okoliša u županiji i Gradu Zagrebu sadrži sve elemente navedene u stavku 2. ovoga članka potrebne za izradu izvješća, a ovisno o posebnim značajkama područja za koja ser Programi zaštite okoliša doneseni (5) Skupština županije i Skupština Grada Zagreba do nosi Izvješće koje sadrži podatke navedene u stavku 2. ovoga članka o stanju okoliša na svom području. (6) Izvješće o stanju okoliša u državi objavljuje se u “Narodnim novinama”, a Izvješće o stanju okoliša u županijama, odnosno Gradu Zagrebu u službenim glasilima jedinice lokalne samouprave i uprave. IV. PROVOĐENJE ZAŠTITE OKOLIŠA Standardi zaštite okoliša Članak 23. (1) Standardi kakvoće okoliša koji sadrže granične vrijednosti za pojedine sastavne dijelove okoliša i za osobito vrijedne, osjetljive ili ugrožene područne cjeline određuju se posebnim propisom ako nisu određeni zakonom (2) Propisom iz stavka 1. ovoga članka mogu se propisati rokovi i postupak za postizanje standarda kakvoće okoliša, moguća odstupanja od standarda kakvoće okoliša, te kaznene odredbe za povredu odredaba propisa (3) Ako standardi kakvoće okoliša nisu određeni zakonom ili posebnim propisom iz stavka 1. ovoga članka, propisuje ih Vlada. Članak 24 (1) Za određene proizvode, uređaje, opremu i proizvodne postupke koji mogu prouzročiti rizik ili opasnost po okoliš posebnim propisima određuju se tehnički standardi zaštite okoliša. (2) Tehničkim standardima iz stavka 1. ovoga članka određuju se granične vrijednosti emisija i imisija u vezi s proizvodnim postupkom i korištenjem uređaja i opreme, odnosno granične vrijednosti ir vezi sa sastavom proizvoda, opreme te kaznene odredbe za povredu odredaba propisa (3) Tehničkim standardima može se propisati i način izrade, proizvodnje, označavanja, postupanja i korištenja proizvoda, uređaja, opreme i proizvodnih postupaka, te postupanje s proizvodima, uređajima i opremom nakon prestanka korištenja. (4) Propisima iz stavka 1. ovoga članka određuju se postupak i rokovi za postizanje tehničkih standarda i njihovu primjenu na postojeće proizvode i uređaje. (5) Ako tehnički standardi nisu određeni posebnim propisom iz stavka 1. ovoga članka, propisuje ih Vlada. Procjena utjecaja na okoliš Članak 25. (1) Procjena utjecaja na okoliš treba osigurati ostvare nje načela preventivnosti usklađivanjem i prilagođavanjem namjeravanog zahvata, građenja, odnosno obnove objekta i/ili obavljanja djelatnosti (u daljnjem tekstu: zahvat) s privatnim mogućnostima okoliša na određenom području. (2) Procjenom utjecaja na okoliš sagledava se mogući nepovoljni utjecaj namjeravanog zahvata na tlo, vodu, more, zrak, šume, klimu, zdravlje ljudi, biljni i životinjski svijet, krajolik, prostorne i kulturne vrijednosti, njihove međuodnose, uzimajući u obzir i druge planirane zahvate i mogući međuutjecaj s postojećim ili planiranim zahvatima na području na kojem se sagledava utjecaj zahvata (3) Procjena utjecaja na okoliš treba sadržavati i vrednovanje utjecaja namjeravanog zahvata na okoliš, odnosno dijelove okoliša, i mjera zaštite okoliša, kako bi se nepovoljni utjecaji sveli na najmanju moguću mjeru i postigla najveća moguća očuvanost kakvoće okoliša. (4) Procjena utjecaja na okoliš provodi se u okviru pripreme namjeravanog zahvata, odnosno prije izdavanja lokacijske dozvole ili dugog odobrenja za zahvat za koji izdavanje lokacijske dozvole nije obvezno. Članak 26, (1) Vlada. propisom određuje zahvate za koje je potrebna procjena utjecaja na okoliš, sadržaj, rok i način izrade studije o utjecaju na okoliš, način donošenja ocjene i zaključka o namjeravanom zahvatu, način obavješćivanja javnosti i određuje rok i način sudjelovanja javnosti u odlučivanju, prava i obveze sudionika u postupku, program i način provjere stručne osposobljenosti pravne osobe koja izrađuje studije te propisuje kaznene odredbe za povredu odredaba propisa. (2) Zahvati za koje je potrebna procjena utjecaja na okoliš mogu se odrediti i prostornim planom županije i prostornim planom Grada Zagreba. (3) Županijsko poglavarstvo ili poglavarstvo Grada Zagreba može na prijedlog tijela državne uprave nadležnog za izdavanje lokacijske dozvole, odrediti provođenje procjene utjecaja na okoliš za zahvate koji nisu određeni propisom Vlade, ni prostornim planom županije ili prostornim planom Grada Zagreba. Članak 27. (1) Utjecaj zahvata na okoliš, njegovo vrednovanje i prihvatljivost ocjenjuje komisija na temelju studije utjecaja na okoliš (2) Komisija iz stavka 1. ovoga članka imenuje se za svaki pojedini zahvat. Ako se predviđa veći broj zahvata iste vrste može se imenovati stalna komisija. Članovi komisije su znanstveni, stručni djelatnici, članovi predstavničkih tijela i predstavnici tijela državne uprave koji na osnovi posebnih zakona daju suglasnost, uvjete ili mišljenja u vezi sa zaštitom okoliša. (3) Vlada imenuje komisiju za one zahvate za koje svojim propisom određuje obvezu provođenja procjene utjecaja na okoliš. (4) Poglavarstvo županije ili poglavarstvo Grada Zagreba imenuje komisiju u svim drugim slučajevima. (5) Vlada može dati ovlaštenje županijskom poglavarstvu ili poglavarstvu Grada Zagreba za imenovanje komisije za ocjenu zahvata za koje je određena obveza procjene utjecaja na okoliš iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona. (6) Postupak imenovanja, način rada, broj i sastav članova komisije koja vrednuje namjeravani zahvat uređuje se propisom iz članka 26. stavka 2. ovoga Zakona, ako ovim Zakonom nije to drukčije određeno. (7) Vlada imenuje komisiju za ocjenu zahvata čiji bi utjecaj na okoliš mogao prelaziti granice države i za zahvale koji bi mogli utjecati na okoliš dviju ili više županija. Članak 28. (1) Studiju o utjecaju na okoliš pribavlja nositelj namjer-avarko zahvata, koji osigurava njenu izradu i podmiruje sve troškove procjene utjecaja na okoliš. (2) Studiju utjecaja na okoliš izrađuje pravna osoba registrirana za obavljanje stručnih poslova zaštite okoliša, odnosno izrade studije utjecaja na okoliš koja je i odgovorna za njenu stručnu utemeljenost i udovoljavanja propisanim zahtjevima u vezi s izradom studije. (3) Studija utjecaja na okoliš je podloga za rad komisije koja obuhvaća sve potrebne podatke, dokumentaciju, obrazloženja i opise u tekstualnom i grafičkom obliku te prijedlog ocjene prihvatljivosti zahvata i mjere zaštite okoliša. Članak 29. (1) Komisija iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona donosi zaključak kojim predlaže da se za namjeravani zahvat izda ili uskrati odobrenje. (2) Zaključak kojim se predlaže odobrenje namjeravanog zahvata sadrži ocjenu prihvatljivosti zahvata i mjere zaštite okoliša, a zaključak kojim se uskraćuje odobrenje sadrži obrazloženje razloga neprihvaćanja. (3) Sadržaj akta iz stavka 1 ovoga članka, te uvjeti i način izdavanja uređuje se propisom iz članka 26. stavka 2. ovoga Zakona. 4) Sjednice komisije iz članka 27. stavka 1. ovoga Zakona su javne. Članak 30. (1) Rješenje kojim se daje odobrenje ili uskraćuje odobrenje za namjeravani zahvat izdaje Državna uprava za zaštitu okoliša. (2) Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje se da je namjeravani zahvat prihvatljiv uz primjenu mjera zaštite okoliša te da sadrži potrebne mjere zaštite okoliša koje proizlaze iz zakona, drugih propisa, standarda i mjera koje doprinose smanjivanju onečišćavanja okoliša. (3) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje se u roku od 30 dana od dana uredno podnesenog zahtjeva. Članak 31. (1) Protiv rješenja iz članka 30. ovoga Zakona kojim se daje ili uskraćuje odobrenje za namjeravani zahvat nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. (2) Na postupak izdavanja rješenja iz članka 30 ovoga Zakona primjenjuju se odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ukoliko ovim Zakonom to nije drukčije određeno. Članak 32. Ako bi predviđeni zahvat, objekt ili djelatnost mogao znatno utjecati na stanje okoliša u susjednim državama. Državna uprava za zaštitu okoliša obavještava nadležno tijelo susjedne države o namjeravanom zahvatu. Prostorni planovi Članak 33. (1) Kod izrade i donošenja prostornih planova mora se posebno uzimati u obzir osjetljivost okoliša na određenom prostoru, odnos prema skladu i vrijednostima krajolika, odnos prema obnovljenim i neobnovljenim prirodnim izvorima, kulturnoj baštini i ukupnost međusobnih utjecaja postojećih i planiranih zahvata na okoliš. (2) Mjere zaštite okoliša sadržane u prostornim planovima jesu mjere zaštite tla, vode, mora, zraka šuma klime, zdravlja ljudi, biljnog i životinjskog svijeta, krajolika, kulturnih i prostornih vrijednosti, mjere postupanja s otpadom, mjere zaštite od buke, požara i druge mjere zaštite okoliša, a određuju se u skladu s odredbama ovoga Zakona i posebnih propisa. Članak 34. (1) Državna uprava za zaštitu okoliša daje suglasnost na prostorni plan županije ili prostorni plan Grada Zagreba u vezi s mjerama zaštite okoliša prije njihovog donošenja. Suglasnost se daje u roku od 30 dana od dostave prijedloga prostornog plana. Ako u propisanom roku Državna uprava za zaštitu okoliša ne da suglasnost, smatrat će se da je suglasnost dana, odnosno da nema primjedbi na mjere predložene u prostornom planu. (2) Suglasnost iz stavka 1. ovoga članka potrebno je pribaviti za donošenje i onih prostornih planova, za koje je to određeno prostornim planom županije ili prostornim planom Grada Zagreba. Praćenje stanja okoliša Članak 35. (1) Praćenje stanja okoliša (monitoring) određeno Strategijom zaštite okoliša ili međunarodnim ugovorom, financira se iz sredstava državnog proračuna, a praćenje osigurava Vlada. (2) Sadržaj, metodologiju i način praćenja stanja okoliša te kaznene odredbe za povredu odredaba ovoga propisa propisuje Vlada. Članak 36. (1) Za sve zahvate za koje je određeno provođenje procjene utjecaja na okoliš, pravne osobe dužne su putem ovlaštenih pravnih osoba: - mjeriti emisije i voditi o tome očevidnike, - mjeriti imisije, odnosno sudjelovati u mjerenju imisija, prema svom udjelu u onečišćavanju okoliša, - sudjelovati u praćenju prirodnih i drugih pojava koje su posljedica onečišćavanja okoliša. (2) Pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je osigurati financijska sredstva za praćenje stanja okoliša. (3) Vrstu emisija, imisija, prirodnih i drugih pojava koje su predmet praćenja, metodologiju mjerenja uzimanja uzoraka, rok za dostavljanje podataka tijelima državne uprave i način, vođenja popisa podataka, ako nisu određeni posebnim propisom propisuje Vlada. (4) Propisom iz stavka 3. ovoga članka može se propisati obveza praćenja stanja okoliša, način vođenja popisa podataka te kaznene odredbe za povredu odredaba propisa i za druge pravne osobe koje nisu obuhvaćene odredbom stavka 1. ovoga članka. (5) Propisom iz stavka 3. ovoga članka određuju se i uvjeti tehničke opremljenosti i stručna sprema djelatnika kojima mora udovoljavati ovlaštena pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka te kaznene odredbe za povredu odredaba propisa. Članak 37. Županija i Grad Zagreb osigurat će mjerenje imisije na svom području na kojem je došlo do onečišćavanja okoliša ako onečišćivač okoliša nije poznat. Članak 38. (1) Pravna osoba koja je prema ovom Zakonu obvezna provesti sanacijski program, dužna je i nakon provedbe sanacijskih mjera osigurati praćenje njihovog učinka na stanje okoliša i osigurati financijska sredstva za njihovo praćenje. (2) Kad se u skladu s odredbama ovoga Zakona provedba sanacijskog programa financira iz sredstava državnog proračuna, praćenje stanja okoliša i učinka sanacijskih mjera osigurava Vlada. (3) Kad se provedba sanacijskog programa financira iz sredstava proračuna jedinica lokalne samouprave i uprave, praćenje stanja okoliša i učinka sanacijskih mjera osigurava županijsko poglavarstvo ili poglavarstvo Grada Zagreba. Članak 39. Pravne osobe iz članka 36. stavka 1. i članka 38. ovoga Zakona te županija i Grad Zagreb iz članka 37. ovoga Zakona dužni su podatke mjerenja emisije i imisije dostavljati Državnoj upravi za zaštitu okoliša. Katastar onečišćavanja okoliša Članak 40. (1) Katastar onečišćavanja okoliša vodi županijski ured i gradski ured Grada Zagreba nadležan za poslove zaštite okoliša, a u gradu upravno tijelo nadležno za zaštitu okoliša. (2) Obvezni sadržaj, metodologiju i način vođenja katastra, način i rokove prikupljanja i dostavljanja podataka, davanje ovlaštenja pravnim osobama, za obavljanje poslova vođenja katastra, program i način provjere stručne osposobljenosti pravne osobe za vođenje katastra te kaznene odredbe za povredu odredaba toga propisa, propisuje ravnatelj Državne uprave za zaštitu okoliša su daljnjem tekstu ravnatelj). (3) Županijski ured i gradski ured Grada Zagreba nadležan za poslove zaštite okoliša i upravno tijelo grada vode preglede očevidnika o stanju okoliša a sadržaj i način vođenja očevidnika propisuje ravnatelj Informacijski sustav zaštite okoliša Članak 41. (1) Državna uprava za zaštitu okoliša u suradnji s ministarstvima i državnim upravnim organizacijama uspostavlja informacijski sustav zaštite okoliša koji sadrži podatke katastra onečišćavanja, odabrane podatke očevidnika o stanju okoliša, stručne i znanstvene podatke domaćih i stranih institucija i međunarodnih organizacija, faktografske, metodološke, dokumentacijske podatke i informacije važne za zaštitu okoliša. (2) Sadržaj i metodološke osnove, obvezu, način dostavljanja podataka i način upravljanja podacima propisuje Vlada. Planovi intervencija u zaštiti okoliša Članak 42. (1) Za slučajeve moguće ekološke nesreće ili izvanrednog događaja osobite ugroženosti okoliša, opasnosti života i zdravlja ljudi Vlada donosi planove intervencija. (2) Planovi intervencija iz stavka 1. ovoga članka sadrže vrste rizika i opasnosti, postupak i mjere za ublažavanje i uklanjanje neposrednih posljedica štetnih za okoliš, subjekte za provedbu pojedinih mjera, odgovornosti i ovlaštenja u vezi s provedbom, te način usuglašavanja s interventnim mjerama koje se provode na osnovi drugih zakona (3) Planove intervencija moraju imati proizvođači opreme i uređaja koji mogu prouzročiti onečišćavanje okoliša (4) Vrstu proizvoda, opreme i uređaja iz stavka 3. ovoga članka, te kaznene odredbe za povredu odredaba toga propisa propisuje ravnatelj. Znak zaštite okoliša Članak 43. (1) Proizvođačima proizvoda široke potrošnje osim namirnica, pića i farmaceutskih proizvoda, koji u proizvodnji, stavljanju u promet i/ili korištenju i postupanju s otpadom u odnosu na druge istovrsne proizvode bitno manje opterećuju okoliš od drugih istovrsnih ili srodnih proizvoda, radi priznanja dodjeljuje se znak zaštite okoliša. (2) Postupak i uvjete za dobivanje i način dodjele znaka zaštite okoliša, opis znaka zaštite okoliša, upotrebu dodijeljenog znaka, sastav i način rada komisije, sudjelovanje institucija, društava, udruga i pojedinaca u postupku dodjele znaka zaštite okoliša, te kaznene odredbe za povredu odredaba toga propisa propisuje ravnatelj. Priznanja i nagrade Članak 44. (1) Priznanja i nagrade za dostignuća na području za štite okoliša mogu se dodijeliti za - ostvarivanje preventive od onečišćavanja okoliša, - najpovoljnija rješenja u proizvodnim postupcima u odnosu na okoliš, - razvojne i istraživačke projekte u zaštiti okoliša, - razvoj sustava i edukaciju o zaštiti okoliša u odgojno-obrazovnom procesu, - doprinos pojedinca za razvoj i unapređenje zaštite okoliša ili za doprinos u međunarodnoj suradnji u zaštiti okoliša, - doprinose stručnih i drugih društava, udruga i nevladinih organizacija za razvoj i unapređenje zaštite okoliša. (2) Priznanja i nagrade dodjeljuje Državna uprava za zaštitu okoliša. (3) Postupak, način i uvjete za dodjelu priznanja i nagrada propisuje ravnatelj. Označavanje proizvoda i ambalaže Članak 45. (1) Prije stavljanja u promet. proizvoda, sirovina i njihove ambalaže proizvođači su dužni upozoriti na onečišćavanje što ga njihovi proizvodi, sirovina ili ambalaža mogu prouzročiti okolišu i o postupanju s ambalažom nakon upotrebe. (2) Način i sadržaj upozorenja o onečišćavanju okoliša, i u vezi s tim način označavanja proizvoda, sirovina i njihove ambalaže te kaznene odredbe za povredu odredaba toga propisa propisuje ravnatelj u suradnji s nadležnim ministrima. Ekonomski poticaji Članak 46. (1) Posebnim zakonom mogu se odrediti olakšice i oslobađanja plaćanja poreza, carina i drugih javnih prihoda za korištenje proizvodnih postupaka, proizvodnju i promet proizvoda čiji je utjecaj na stanje okoliša povoljniji od utjecaja drugih srodnih proizvodnih postupaka, proizvodnje i proizvoda i za korištenje obnovljivih izvora energije (sunce, vjetar, morski valovi, bio-plin i sl.) opreme uređaja koji pridonose zaštiti okoliša. (2) Olakšice i oslobađanja plaćanja poreza, carina i drugih javnih prihoda iz stavka I. ovoga članka može odrediti Vlada, ako nisu određeni zakonom. Članak 47 (1) Posebnim zakonom mogu se odrediti olakšice i smanjivanje poreza i drugih javnih prihoda za proizvođače koji organiziraju povrat upotrebljenih i neupotrebljivih uređaja, naprava ili njihovih dijelova, proizvoda ili njihove ambalaže, ili na drugi organiziran način smanje negativne učinke svojeg djelovanja po okoliš. (2) Olakšice i smanjivanje poreza i drugih javnih prihoda iz stavka t. ovoga članka može odrediti Vlada, ako nisu određeni posebnim zakonom. Osiguravanje sudjelovanja u zaštiti okoliša Članak 48. (1) Država osigurava sudjelovanje i solidarnost pri rješavanju međudržavnih pitanja u zaštiti okoliša na temelju međunarodnih ugovora i međunarodnom razmjenom informacija, te obavještavanjem drugih država o opasnostima po okoliš ili o ekološkim nesrećama. (2) Jedinica lokalne samouprave i uprave osigurava sudjelovanje i solidarnost pri rješavanju regionalnih i lokalnih pitanja zaštite okoliša. Javnost podataka o okolišu Članak 49. (1) Tijela državne uprave i tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, pravne osobe koje imaju javna ovlaštenja, pravne osobe koje obavljaju poslove u vezi sa zaštitom okoliša i pravne osobe koje svojom djelatnošću onečišćavaju okoliš, a raspolažu podacima o stanju okoliša, utjecaju predviđenih i ostvarenih zahvata na okoliš, mjerama zaštite okoliša i drugim podacima važnim za zaštitu okoliša, dužni su osigurati javnost tih podataka osim kada je posebnim zakonom propisano čuvanje državne, vojne službene ili poslovne tajne. (2) Svi subjekti navedeni u stavku t. ovoga članka, dužni su odmah obavijestiti javnost o prekoračenjima propisanih razina onečišćavanja okoliša, a periodično obavještavati javnost o onečišćavanju okoliša. (3) Pravne i fizičke osobe koje obavljaju djelatnost kojom onečišćavaju okoliš dužne su voditi očevidnik o podacima važnim za zaštitu okoliša i dostavljati ga u propisanom roku tijelima nadležnim za vođenje očevidnika i katastra onečišćavanja okoliša iz članka 40. stavka 1. i 2. ovoga Zakona. (4) Subjekti iz stavka I. ovoga članka dužni su obavješćivati javnost i dati podatke kojima raspolažu zainteresiranim institucijama, organizacijama i pojedincima u roku mjesec dana od primitka zahtjeva. (5) Kada se radi o izvanrednim slučajevima osobite ugroženosti okoliša, subjekti iz stavka 1. ovoga članka dužni su putem sredstava javnog priopćavanja čim prije obavijestiti javnost. (6) Za davanje podataka o stanju okoliša može se posebnim propisom, kojeg donosi ravnatelj, utvrditi cijena radi naplate davanja pojedinih podataka u vezi s materijalnim troškovima davaoca podataka. V. ODGOVORNOST ZA ONEČIŠČAVANJE OKOLIŠA Članak 50. (1) Pravna ili fizička osoba koja prouzroči onečišćavanje okoliša odgovara za nastalu štetu, po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), prema opčim pravilima obveznog prava. (2) Za onečišćavanje okoliša odgovorna je i osoba koja je nezakonitim ili nepravilnim djelovanjem omogućila ili dopustila onečišćivanje okoliša. Članak 51. (1) Pravna ili fizička osoba koja svojim djelovanjem ili propustom djelovanja prouzroči onečišćavanje okoliša dužna je, bez odgađanja poduzeti mjere utvrđene planom intervencija zaštite okoliša, odnosno poduzeti sve druge neophodne mjere radi smanjenja šteta u okolišu ili uklanjanja nastanka daljnjih rizika, opasnosti ili šteta u okolišu. (2) Pravna ili fizička osoba koja prouzroči onečišćavanje okoliša podmiruje sve troškove u vezi s poduzimanjem mjera za uklanjanje opasnosti onečišćavanja u skladu s ovim Zakonom i drugim propisima. (3) Pravna ili fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je bez odgađanja obavijestiti inspektora zaštite okoliša ili drugog nadležnog inspektora o riziku ili opasnosti po okoliš. (4) Pravna ili fizička osoba iz stavka 1. ovoga članka dužna je obavijestiti javnost o nastalom onečišćavanju okoliša i zaštitnim mjerama koje je potrebno poduzeti. Članak 52. (1) Posebnim zakonom utvrdit će se obveza osiguranja pravnih osoba od odgovornosti za štetu koju može prouzročiti ekološka nesreća. (2) Posebnim zakonom mogu se odrediti i druge vrste osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu onečišćavanjem okoliša. Članak 53. (1) Svako odstupanje od upotrebe uređaja i opreme u proizvodnji ili odstupanje od proizvodnih postupaka, odnosno korištenja u praksi provjerenih postupaka, a čije posljedice nisu predvidive po okoliš, nije dopušteno. (2) Pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi odgovorna je za svako odstupanje od upotrebe uređaja i opreme u proizvodnji ili odstupanje od proizvodnih postupaka iz stavka 1. ovoga članka. . (3) Odgovorna osoba u pravnoj osobi kojoj su poznate ili mogu biti poznate okolnosti koje ukazuju na opasnost po život i zdravlje ljudi i opasnost po okoliš dužna je, bez odgađanja, poduzeti odgovarajuće mjere radi otklanjanja opasnosti i o tome obavijestiti inspektora zaštite okoliša ili drugog nadležnog inspektora. Članak 54. (1) Za područja za koja se utvrdi da imaju svojstva ugroženog okoliša može se posebnim zakonom odrediti postupak sanacije. (2) Područja ugroženog okoliša utvrđuju se Strategijom iz članka 18. ovoga Zakona. (3) Iznimno, do donošenja Strategije iz stavka 2. ovoga članka, područje ugroženog okoliša može utvrditi Vlada na zahtjev Zastupničkog doma Sabora. Članak 55. (1) Onečišćivač okoliša dužan je, u rokovima što ih odredi Vlada, izraditi i provesti sanacijski program za uklanjanje oštećenja okoliša. (2) Sanacijski program iz stavka 1. ovoga članka sadrži: - analizu vrste onečišćavanja okoliša, - prijedlog proizvodnih i drugih rješenja s ocjenom prikladnosti odabranog rješenja u odnosu na dugoročne učinke na okoliš, - mjere za uspostavljanje prethodne kakvoće stanja okoliša ili poboljšavanje postojećeg stanja okoliša, - redoslijed i rokove provedbe sanacijskog programa, - plan osiguranja sredstava, uključujući troškove odštete za umanjenje vrijednosti i oštećenje okoliša. (3) Onečišćivač okoliša mora pribaviti suglasnost državne uprave za zaštitu okoliša na sanacijski program iz stavka 2. ovoga članka, a prema ocjeni državne uprave za zaštitu okoliša i mišljenje nadležnih ministarstava. (4) Vrstu sanacijskog programa, opseg i metodologiju izrade programa, način sudjelovanja javnosti u njegovoj izradi i provedbi te kaznene odredbe za povredu odredaba propisa donosi ravnatelj u suglasnosti s nadležnim ministrima. (5) Rokovi iz stavka 1. ovoga članka mogu se, prema odobrenju Vlade, skratiti ili produžiti. Članak 56. (1) Ako nije moguće utvrditi onečišćivača okoliša, a potrebno je izraditi cjeloviti sanacijski program, pripreme i izradu sanacijskog programa provodi Državna uprava za zaštitu okoliša u suradnji s nadležnim ministarstvima. (2) Vlada utvrđuje redoslijed i prvenstvo u provedbi sanacijskog programa iz stavka 1. ovoga članka te osigurava financijska sredstva za njegovo provođenje Članak 57. Kad se radi o onečišćavanju okoliša lokalnih razmjera, pripremu i izradu sanacijskog programa, te redoslijed i prvenstvo u provedbi određuje poglavarstvo županije ili poglavarstvo Grada Zagreba Članak 58. (1) Radi sprečavanja većih šteta i ograničavanja daljnjeg štetnog djelovanja na okoliš, Vlada može provesti sve mjere za sprečavanje i ograničavanje nastanka daljnjih šteta na trošak počinitelja. (2) Vlada može na trošak počinitelja provesti sanaciju, ako onečišćivač to nije sam učinio. (3) Ovlaštenje iz stavka 1. ovoga članka obuhvaća privremeno ograničavanje rada, a kada je nužno i zaustavljanje rada počinitelja onečišćavanja. Članak 59. U slučaju onečišćavanja okoliša, kad se između više uzročnika ne može utvrditi počinitelj, ili se ne mogu utvrditi njihovi udjeli (kumulativno ili lančano onečišćavanje), troškove uklanjanja onečišćavanja, sprečavanja ili ograničavanje daljnjega štetnog djelovanja na okoliš svi sudionici solidarno podmiruju. VI. FINANCIRANJE ZAŠTITE OKOLIŠA Članak 60. (1) Sredstva za financiranje zaštite okoliša osiguravaju se u državnom proračunu, proračunima jedinica lokalne samouprave i uprave i iz drugih izvora u skladu sa zakonom. (2) Sredstva iz stavka 1. ovoga članka koriste se za očuvanje, zaštitu i unapređivanje stanja okoliša u skladu sa Strategijom zaštite okoliša i Programima zaštite okoliša iz članka 18.,19., 20. i 21. ovoga Zakona, uz suglasnost osnovnih nositelja izvora sredstava . (3) Jedinice lokalne samouprave i uprave vode očevidnike o korištenju sredstava i o tome izrađuju izvješća koja jedanput godišnje dostavljaju Državnoj upravi za zaštitu okoliša. (4) Godišnji pregled korištenja sredstava za financiranje zaštite okoliša iz stavka 1. ovoga članka izrađuje Državna uprava za zaštitu okoliša. (5) Radi osiguravanja sredstava za financiranje zaštite okoliša posebnim zakonom može se osnovati Fond zaštite okoliša, kao izvan proračunski fond. VII. NADZOR Članak 61. Upravni nadzor nad primjenom odredbi ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega provodi Državna uprava za zaštitu okoliša. Članak 62. (1) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega te pojedinačnih akata, uvjeta i načina rada nadziranih pravnih osoba i mjera za štite okoliša određenih ovim Zakonom, provodi inspektor zaštite okoliša (u daljnjem tekstu: inspektor) i drugi inspektori, svaki u okviru svoje nadležnosti. (2) Poslove inspekcije zaštite okoliša obavlja i drugi službenik Državne uprave za zaštitu okoliša kojeg ovlasti ravnatelj. (3) Poslovne inspekcije zaštite okoliša u prvom stupnju obavlja županijski ured i gradski ured Grada Zagreba nadležan za poslove zaštite okoliša, a u drugom stupnju Državna uprava za zaštitu okoliša. Članak 63. (1) U obavljanju nadzora nad poslovima koje obavlja pravna osoba, inspektor može od odgovorne osobe, zahtijevati da: - omogući obavljanje nadzora u svim radnim prostorijama. postrojenjima i nad uređajima i otvorenim radnim prostorima pravne osobe, - dostavi na uvid sve podatke i dokumentaciju potrebnu za obavljanje nadzora, - izvijesti o poduzetim mjerama u vezi s otklanjanjem utvrđenih nedostataka. (2) Pravne osobe čiji rad podliježe nadzoru dužne su omogućiti provedbu inspekcijskog nadzora, dati na uvid dokumentaciju i pružiti sve potrebne podatke i obavijesti. Članak 64. (1) Inspektor u županijskom uredu i gradskom uredu Grada Zagreba obavlja sve poslove inspekcijskog nadzora osim poslova za koje je ovim Zakonom određeno da ih neposredno obavlja inspektor u Državnoj upravi za zaštitu okoliša. (2) U provedbi inspekcijskog nadzora inspektor nadzire osobito : - primjenu standarda kakvoće za sastavne dijelove okoliša, - primjenu tehničkih standarda zaštite okoliša, - provođenje praćenja stanja okoliša, - provođenje mjerenja emisija i imisija i vođenja očevidnika o tome, - provođenje mjera zaštite okoliša utvrđenih programom zaštite okoliša, - provođenje mjera zaštite okoliša utvrđenih planom intervencija, - provođenje mjera zaštite okoliša utvrđenih u postupku procjene utjecaja na okoliš, - provođenje sanacijskog programa i praćenje učinaka sanacijskog programa, - način i uvjete rada, tehničku opremljenost pravnih osoba registriranih ili ovlaštenih za obavljanje poslova zaštite okoliša, - način vođenja očevidnika o okolišu, - korištenje sredstava određenih za provođenje mjera zaštite okoliša. Članak 65. Inspektor u Državnoj upravi za zaštitu okoliša: - provodi inspekcijski nadzor iz članka 63. ovoga Zakona, - nadzire provedbu ratificiranih međunarodnih ugovora iz područja zaštite okoliša, - rješava u drugom stupnju o žalbama protiv rješenja inspekcije u prvom stupnju, - predlaže mjere za unapređenje zaštite okoliša, - usklađuje i daje smjernice za rad i provođenje određenih propisa i mjera zaštite okoliša. Članak 66. Inspektor je dužan sastaviti očevidnik o obavljenom pregledu, utvrđenom stanju i poduzetim odnosno naređenim mjerama i radnjama. Ako utvrdi da je povrijeđen zakon ili drugi propis rješenjem će narediti mjere i rok za njihovo uklanjanje. Primjerak zapisnika dostavlja pravnoj osobi kod koje je inspekcijski pregled obavljen. Članak 67. (1) U obavljanju inspekcijskog nadzora inspektor će pisanim rješenjem odrediti: - otklanjanje u određenom roku utvrđenih nedostataka i nepravilnosti u radu pravne osobe, zbog kojih je došlo ili može doći do onečišćavanja okoliša, - privremenu zabranu obavljanja rada pravne osobe ili obavljanja radnji u proizvodnom postupku, korištenja postrojenja, uređaja i opreme zbog kojih je došlo ili može doći do znatnijeg onečišćavanja okoliša, - zabranu obavljanja radnji u proizvodnom postupku, korištenja postrojenja uređaja i opreme zbog kojih je došlo ili može doći do onečišćavanja većih razmjera okoliša, dok se nedostaci ili nepravilnosti u radu ne otklone. (2) Ukoliko nađe da je povrijeđen zakon ili drugi propis, inspektor ima pravo i obvezu: - podnijeti bez odgađanja prijavu nadležnom državnom tijelu zbog kaznenog djela, odnosno izreći zakonom ili drugim propisom utvrđenu prekršajnu kaznu, - predložiti nadležnom sudu brisanje iz sudskog registra one djelatnosti za koju utvrdi da pravna osoba ne ispunjava uvjete propisane ovim Zakonom, - poduzeti druge mjere i izvršiti druge radnje za koje je ovlašten. (3) Žalba na rješenje inspektora ne odgađa njegovo izvršenje. Članak 68. (1) Inspektor vodi očevidnik o obavljenim inspekcijskim pregledima. (2) Očevidnik o obavljenim inspekcijskim pregledima na temelju dostavljenih podataka županije i Grada Zagreba, vodi se u Državnoj upravi za zaštitu okoliša. (3) Obrazac, sadržaj i način vođenja očevidnika iz stavka 1. ovoga članka propisuje ravnatelj. (4) Inspektor izrađuje izvješće o svom radu te ga s prijedlogom mjera za poboljšanje zaštite okoliša jedanput godišnje dostavlja Državnoj upravi za zaštitu okoliša. Članak 69. (1) Službeno svojstvo inspektora, njegov identitet i ovlasti dokazuju se posebnom iskaznicom. (2) Iskaznica inspektora izdaje se na temelju akta o imenovanju inspektora. (3) Obrazac iskaznice, način njenog izdvajanja propisuje ravnatelj. Članak 70. (1) Poslove inspektora može obavljati osoba koja ima stručnu spremu sedmog (VII/I) stupnja obrazovanja i najmanje peL godina radnog iskustva u struci i položen stručni ispit za inspektora. (2) Program stručnog ispita inspektora, način polaganja i provođenje ispita te sastav ispitne komisije propisuje ravnatelj. VIlI. KAZNENE ODREDBE Članak 71. (1)Novčanom kaznom u iznosu od 50 000,00 do 80 000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna, ili fizička osoba: 1. ako ne poduzme bez odgađanja mjere za uklanjanje opasnosti i nastanak daljnje štete po okoliš i ne obavijesti inspektora zaštite okoliša ili drugog nadležnog inspektora (članak 51. stavak 1.), 2. ako ne poduzme mjere za sprečavanje odstupanja od upotrebe uređaja i opreme u proizvodnom postupku, ili od stupanje od proizvodnih postupaka (članak 53. stavak 2.), 3 ako u roku što ga je odredila Vlada nije izradila sanacijski program za uklanjanje oštećenja okoliša ili ako ga ne provodi (članak 55.). (2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom od 20.000,00 kuna. Članak 72. (1) Novčanom kaznom u iznosu od 23.000,00 kuna do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna, ili fizička osoba: 1. ako ne osigura praćenje stanja okoliša, mjerenje emisija i imisija (članak 36.), 2. ako ne prati stanje okoliša u svezi s učincima sanacijskih mjera (članak 38. stavak 1.), 3. ako ne upozori o onečišćavanju okoliša prije stavljanja u promet proizvoda, poluproizvoda ili sirovina i njihove ambalaže (članak 45 stavak 1.), 4. ako ne provodi sanaciju prema sanacijskom programu i u propisanim rokovima (članak 55. stavak 1.). (2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom do 15.000,00 kuna. Članak 73. (1) Novčanom kaznom u iznosu od 8.500,00 do 13.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna, ili fizička osoba: 1. ako ne dostavi podatke mjerenja emisija i imisija Državnoj upravi za zaštitu okoliša (članak 39.), 2. ako ne vodi očevidnik o podacima važnim za zaštitu okoliša i ne dostavi je nadležnim upravnim tijelima (članak 49 stavak 3.), . 3. ako ne obavijesti bez odgađanja inspektora zaštite okoliša ili drugog nadležnog inspektora o riziku ili opasnosti po okoliš (članak 51. stavak 3.), 4. ako pravodobno ne obavijesti javnost o onečišćavanju okoliša (članak 51. stavak 4.). (2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom do 4000,00 kuna. IX. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE Članak 74. (1) Propisi iz Članka 9., 26., 40., 43., 44., 49., 69., 70. ovoga Zakona donijet će se u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. (2) Propisi iz članka 23., 24., 35., 36., 41., 42., 45., 46., 47. i 55. ovoga Zakona donijet će se u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Članak 75. Pravilnik o izradi studije o utjecaju na okolinu ("Narodne novine”, br 31/84. i 14/90.) primjenjuje se do donošenja propisa iz članka 26. ovoga Zakona Članak 76. Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u “Narodnim novinama”. Klasa : 351-01/93-01/09 Zagreb, 27. listopada 1994. ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Zastupničkog doma Sabora dr. Nedjeljko Mihanović, v. r. 2007-01-02T12:07:00+01:00 http://okbj.hr/zakoni/zakon_o_zashtiti_osoba_i_imovine/ http://okbj.hr/zakoni/zakon_o_zashtiti_osoba_i_imovine/#When:12:07:00Z I. TEMELJNE ODREDBE Članak 1. Ovim se Zakonom uređuje zaštitarska djelatnost, utvrđuju se uvjeti za osnivanje i ustrojavanje trgovačkih društava te obavljanje poslova zaštite osoba i imovine; propisuje se nadzor nad radom subjekata koji obavljaju poslove zaštite osoba i imovine, a koji nisu određeni kao poslovi Ministarstva unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) i drugih tijela državne uprave. Ovim se Zakonom uređuje i detektivska djelatnost te obavljanje detektivskih poslova, prava i obveze privatnih detektiva i nadzor nad njihovim radom. Članak 2. Pravne osobe i obrtnici koji imaju odobrenje za obavljanje zaštitarskih, odnosno detektivskih poslova, ne smiju obavljati poslove zaštite osoba i imovine koji su u djelokrugu Ministarstva i drugih tijela državne uprave te primjenjivati operativne metode i sredstva koja na temelju posebnih propisa primjenjuje Ministarstvo i druga nadležna tijela državne uprave. Članak 3. Pravne osobe i obrtnici koji imaju odobrenje za obavljanje zaštitarskih, odnosno detektivskih poslova, ne smiju obavljati te poslove za tijela državne vlasti i predstavnička, odnosno izvršna tijela općina, gradova i županija. II. ZAŠTITARSKA DJELATNOST Članak 4. Zaštitarska djelatnost razumijeva poslove zaštite osoba i imovine koji se provode tjelesnom ili tehničkom zaštitom. Zaštitarskom djelatnošću ne razumijevaju se ulične ophodnje. Članak 5. Tjelesna zaštita je neposredno čuvanje i osiguravanje osoba i imovine putem čuvara. Članak 6. Čuvari izravno poduzimaju ovim Zakonom dopuštene mjere poradi sprečavanja i otkrivanja štetnih pojava i protupravnih radnji koje umanjuju vrijednost imovine koja je predmet zaštite, odnosno koje narušavaju dostojanstvo osobe ili ugrožavaju tjelesnu nepovredivost osobe koja se štiti. Članak 7. Tehnička zaštita osoba i imovine ostvaruje se tehničkim sredstvima i napravama čija se vrsta, namjena i kakvoća utvrđuje posebnim propsima. Članak 8. Tehnička zaštita razumijeva stvaranje tehničkih uvjeta za sprečavanje protupravnih radnji usmjerenih prema štićenoj osobi ili imovini te razvijanje oblika tehničkog štićenja, a osobito: - protuprovalne, protuprepadne i protudiverzijske tehnike, - zaštite ljudi i čovjekova okoliša, - zaštite podataka i dokumentacije, - zaštite nedopuštenog pristupa u štićene prostore, - zaštite od unošenja eksplozivnih, ionizacijskih i inih opasnih tvari, - zaštite od iznošenja, odnosno otuđenja štićenih predmeta. Oblici tehničkog štićenja iz stavka 1. ovoga članka provode se na području štićenoga prostora ili u štićenoj građevini te u pratnji i osiguranju prigodom prijevoza štićenih osoba, novca, vrijednosnih papira, dragocjenih kovina i metala. III. UVJETI ZA OBAVLJANJE ZAŠTITARSKE DJELATNOSTI I POSLOVA 1. Odobrenje za obavljanje zaštitarske djelatnosti Članak 9. Zaštitarsku djelatnost mogu obavljati samo javna trgovačka društva i komanditna društva. Osnivač, odnosno član društva iz stavka 1. ovoga članka može biti samo fizička osoba koja ima odobrenje za obavljanje zaštitarske djelatnosti. Republika Hrvatska uredbom Vlade Republike Hrvatske može osnovati trgovačko društvo ili na prijedlog ministra unutarnjih poslova rješenjem odrediti pravnu osobu u državnom vlasništvu za obavljanje zaštitarske djelatnosti. Poslove tehničke zaštite mogu obavljati i obrtnici. Članak 10. Zaštitarska djelatnost može se obavljati samo na temelju odobrenja policijske uprave (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo). Odobrenje za obavljanje zaštitarske djelatnosti može se izdati osobi koja: - je hrvatski državljanin, - je navršila 18 godina života, - ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, - je dostojna za obavljanje zaštitarske djelatnosti, odnosno svojim dosadašnjim načinom života, ponašanjem ili djelatnošću jamči da će savjesno i časno obavljati zaštitarsku djelatnost, - ima opću zdravstvenu sposobnost, što dokazuje potvrdom ovlaštene zdravstvene ustanove. Nije dostojna za obavljanje zaštitarske djelatnosti osoba osuđena za kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti kao i osoba koja je osuđena za drugo kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja ili za drugo kazneno djelo počinjeno iz nečasnih pobuda ili koje je čini ćudoredno nedostojnom za obavljanje zaštitarske djelatnosti. Nije dostojna za obavljanje zaštitarske djelatnosti niti osoba koja je kažnjena za prekršajno djelo protiv javnog reda i mira s obilježjem nasilja ili drugo prekršajno djelo koje ju čini ćudoredno nedostojnom za obavljanje zaštitarske djelatnosti. Članak 11. Zahtjev za izdavanje odobrenja za obavljanje zaštitarske djelatnosti osoba iz članka 9. stavka 2. ovoga Zakona podnosi nadležnom tijelu prema mjestu prebivališta. Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka prilažu se dokazi o ispunjenju uvjeta iz članka 10. stavka 2. ovoga Zakona, osim uvjeta iz podstavka 4., čije ispunjenje utvrđuje nadležno tijelo te akt o osnivanju trgovačkog društva za obavljanje zaštitarske djelatnosti. Osoba protiv koje je pokrenuta istraga ili se protiv nje vodi kazneni, odnosno prekršajni postupak za kazneno, odnosno prekršajno djelo iz članka 10. stavka 3. i 4. ovoga Zakona, ne može podnijeti zahtjev iz stavka 1. ovoga članka do pravomoćnosti rješenja kojim se istraga obustavlja, odnosno presude kojom se optužba odbija ili optuženik oslobađa optužbe, odnosno rješenja kojim se zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka odbija ili prekršajni postupak obustavlja. Nadležno tijelo rješenjem odlučuje o zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka. Protiv rješenja nadležnog tijela može se izjaviti žalba Ministarstvu. Ako je zahtjev iz stavka 1. ovoga članka odbijen zato što podnositelj zahtjeva nije dostojan za obavljanje zaštitarske djelatnosti zbog razloga navedenih u članku 10. stavku 3. i 4. ovoga Zakona, novi zahtjev za izdavanje odobrenja ne može se podnijeti prije isteka roka od pet godina od pravomoćnosti rješenja kojim je zahtjev odbijen. Članak 12. Trgovačko društvo iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona, može započeti s radom na temelju odobrenja nadležnog tijela kojim se utvrđuje da su ispunjeni propisani uvjeti. Trgovačko društvo iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona može započeti s radom ako ima: - poslovni prostor uređen sukladno propisima o posebnim prostornim i tehničkim uvjetima za smještaj oružja te zaštitu od požara, krađe i drugih nezgoda ili zlouporaba, - akt o razvrstavanju radnih mjesta zaštitara s propisanom stručnom spremom, opisom poslova i ovlastima zaposlenika za svako radno mjesto, - zaštitni znak. Članak 13. Zahtjev za izdavanje odobrenja iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona podnosi se nadležnom tijelu prema sjedištu trgovačkog društva. Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka prilaže se akt o upisu trgovačkog društva u sudski registar te dokazi o ispunjavanju uvjeta iz članka 12. stavka 2. ovoga Zakona. Trgovačko društvo koje se upisalo u sudski registar za obavljanje poslova samo tehničke zaštite, ne podnosi dokaze o ispunjavanju posebnih prostornih i tehničkih uvjeta za smještaj oružja. Nadležno tijelo rješenjem odlučuje o zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka. Protiv rješenja nadležnog tijela može se izjaviti žalba Ministarstvu. Članak 14. Odobrenje iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona prestaje vrijediti ako trgovačko društvo ne započne s radom u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti odobrenja ili danom prestanka trgovačkog društva. Članak 15. Osoba kojoj je kao zaposleniku Ministarstva prestao radni odnos na temelju odluke stegovnog suda; na temelju rješenja o prestanku radnog odnosa poradi povreda radne stege ili na osobni zahtjev kako bi izbjegla donošenje odluke stegovnog suda, odnosno rješenja o prestanku radnog odnosa, ne može prije isteka roka od pet godina nakon prestanka radnog odnosa u Ministarstvu biti: - osnivač, odnosno član trgovačkog društva ili zaposlenik trgovačkog društva iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona, - obrtnik ili zaposlenik kod obrtnika iz članka 9. stavka 4. ovoga Zakona. 2. Obrtnici Članak 16. Obrt iz članka 9. stavka 4. ovoga Zakona može obavljati samo fizička osoba koja ima propisanu ovlast za obavljanje tehničke zaštite i odobrenje za početak rada. Obrt iz stavka 1. ovoga članka, fizička osoba upisuje u obrtni registar na temelju izdane ovlasti za obavljanje tehničke zaštite. Članak 17. Obrtnik mora imati poslovni prostor uređen sukladno prostornim i tehničkim uvjetima za zaštitu od požara, krađe i drugih nezgoda i zlouporaba. Članak 18. Obrtnik može započeti s radom na temelju odobrenja nadležnog tijela kojim se utvrđuje da su ispunjeni propisani uvjeti. Zahtjev za izdavanje odobrenja za početak rada podnosi se nadležnom tijelu prema sjedištu obrtnika. Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka obrtnik prilaže ovlast za obavljanje poslova tehničke zaštite, akt o upisu u obrtni registar i dokaze da ispunjava propisane uvjete iz članka 17. ovoga Zakona. Protiv rješenja nadležnog tijela kojim se odbija zahtjev iz stavka 2. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu. Članak 19. Odobrenje iz članka 18. stavka 1. ovoga Zakona prestaje vrijediti ako obrtnik ne započne s radom u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti odobrenja. 3. Temeljna načela poslovanja Članak 20. Zaštitarski poslovi mogu se obavljati samo na temelju ugovora sklopljenog u pisanom obliku. Članak 21. U obavljanju zaštitarskih poslova smiju se uporabiti sredstva i naprave koje imaju propisanu kakvoću proizvoda prema hrvat-skim normama, odnosno prihvaćenim pravilima tehničke prakse. Trgovačka društva koja obavljaju zaštitarske poslove odgovorna su za ispravnost ugrađene tehničke opreme i moraju osigurati službu za redovito održavanje i popravak ugrađenih naprava i opreme. Članak 22. Zabranjeno je u trgovačkom društvu i kod obrtnika obavljati zaštitarske poslove na temelju ugovora o radu koji je sklopljen na određeno vrijeme ili na temelju ugovora o djelu. Iznimno, dopušteno je, uz odobrenje nadležnog tijela, obavljati: 1. poslove tjelesne zaštite na određeno vrijeme na temelju vremenski i stvarno ograničenoga ugovora iz članka 20. ovoga Zakona, a čije ispunjenje zahtijeva povećanje broja zaposlenih čuvara na određeno vrijeme za neprekidno razdoblje od šest mjeseci i to poradi obavljanja poslova tjelesne zaštite u turističkoj i graditeljskoj djelatnosti te za vrijeme održavanja većih športskih priredaba, 2. poslove tehničke zaštite na temelju ugovora o djelu kada trgovačko društvo, odnosno obrtnik uvodi u svoje poslovanje novu tehnologiju za čiju se provedbu traže posebna znanja. Članak 23. Trgovačko društvo koje obavlja poslove tjelesne zaštite smije nabaviti propisane vrste kratkoga vatrenog oružja za najviše desetinu zaposlenih koji, prema aktu o sistematizaciji, u obavljanju čuvarskih poslova mogu nositi vatreno oružje za samoobranu. Trgovačko društvo iz članka 24. ovoga Zakona može, na temelju odobrenja nadležnog tijela, nabaviti veću količinu vatrenog oružja od količine određene stavkom 1. ovoga članka. Dopuštena je uporaba izvježbanih pasa čuvara u obavljanju poslova tjelesne zaštite samo u ograđenom prostoru koji se štiti. Članak 24. Poslove zaštite riznica, pratnje i osiguranja novca, vrijednosnih papira, dragocjenih kovina i metala, skladišta i drugih prostora u kojima se pohranjuju i čuvaju podaci i materijali nastali radom informatičkih i elektronskih medija pravnih osoba te poslove zaštite pravnih osoba u vlasništvu Republike Hrvatske, pravnih osoba koje imaju javne ovlasti te pravnih osoba osnovanih za upravljanje dijelovima prirode ili kulturnim dobrima koja imaju osobitu zaštitu Republike Hrvatske, trgovačkih društava koja proizvode, koriste ili skladište radioaktivne tvari, nuklearno gorivo i otpatke te za ljude i čovjekov okoliš druge štetne tvari, može obavljati trgovačko društvo koje uz odobrenje iz članka 10. i 12. ovoga Zakona, ima od nadležnog tijela i posebno odobrenje za obavljanje ovih poslova. 4. Ovlast za obavljanje zaštitarskih poslova Članak 25. Zaštitarske poslove mogu obavljati osobe koje imaju ovlast za obavljanje zaštitarskih poslova (u daljnjem tekstu: zaštitari). Ovlast iz stavka 1. ovoga članka izdaje se za obavljanje poslova tjelesne zaštite ili za obavljanje poslova tehničke zaštite. Prigodom izdavanja ovlasti iz stavka 1. ovoga članka osobito se uzima u obzir sudjelovanje podnositelja zahtjeva u statusu hrvatskoga branitelja u Domovinskome ratu u trajanju od najmanje godinu dana. Članak 26. Ovlast za obavljanje poslova tjelesne zaštite može se izdati osobi koja: - je hrvatski državljanin, - ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, - je navršila 18 godina života, - je dostojna za obavljanje poslova tjelesne zaštite, odnosno svojim dosadašnjim načinom života, ponašanjem ili djelatnošću jamči da će savjesno i časno obavljati zaštitarske poslove, - ima opću zdravstvenu sposobnost i posebnu duševnu i tjelesnu sposobnost, što dokazuje potvrdom ovlaštene zdravstvene ustanove, - ima najmanje srednju stručnu spremu, - ima pred ispitnim povjerenstvom Ministarstva položen stručni ispit za obavljanje poslova tjelesne zaštite. Nije dostojna za obavljanje poslova tjelesne zaštite osoba osuđena za kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti kao i osoba koja je osuđena za drugo kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja ili za drugo kazneno djelo počinjeno iz nečasnih pobuda ili koje je čini ćudoredno nedostojnom za obavljanje poslova tjelesne zaštite, niti osoba koja je kažnjena za prekršajno djelo protiv javnog reda i mira s obilježjem nasilja ili za drugo prekršajno djelo koje je čini ćudoredno nedostojnom za obavljanje zaštitarske djelatnosti. Nije dostojna za obavljanje poslova tjelesne zaštite niti osoba koja svojim dosadašnjim ponašanjem ukazuje na nepouzdanost za obavljanje tih poslova, a osobito koja češće i prekomjerno uživa alkohol, iskazuje strast za kockanjem ili rasipništvom, ima teže poremećene obiteljske odnose ili iz drugih razloga suprotnih ćudoređu sredine u kojoj živi, a koji je čine nedostojnom za obavljanje tih poslova. Osobi iz članka 15. ovoga Zakona može se izdati, nakon isteka propisanoga roka, ovlast za obavljanje poslova tjelesne zaštite pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka. Članak 27. Zahtjev za izdavanje ovlasti iz članka 26. ovoga Zakona podnosi se nadležnom tijelu prema prebivalištu podnositelja zahtjeva. Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka prilažu se dokazi o ispunjenju uvjeta iz članka 26. stavka 1. ovoga Zakona, osim uvjeta iz podstavka 4., čije ispunjenje utvrđuje nadležno tijelo. Osoba protiv koje je pokrenuta istraga ili se protiv nje vodi kazneni, odnosno prekršajni postupak za kazneno, odnosno prekršajno djelo iz članka 26. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, ne može podnijeti zahtjev iz stavka 1. ovoga članka do pravomoćnosti rješenja kojim se istraga obustavlja, odnosno presude kojom se optužba odbija ili optuženik oslobađa optužbe, odnosno rješenja kojim se zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka odbija ili prekršajni postupak obustavlja. Nadležno tijelo rješenjem odlučuje o zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka. Protiv rješenja nadležnog tijela može se izjaviti žalba Ministarstvu. Ako je zahtjev iz stavka 1. ovoga članka odbijen zato što podnositelj zahtjeva nije dostojan za obavljanje poslova tjelesne zaštite zbog razloga navedenih u članku 26. stavku 2. i 3. ovoga Zakona, novi zahtjev za izdavanje odobrenja ne može se podnijeti prije isteka roka od pet godina od pravomoćnosti rješenja kojim je zahtjev odbijen. Članak 28. U obavljanju poslova tjelesne zaštite čuvar je za vrijeme dužnosti ovlašten: - utvrditi identitet osobe koja ulazi, odnosno izlazi iz štićene građevine ili prostora, - zapovijediti osobi koja remeti propisani red i mir udaljenje s prostora ili iz građevine koju štiti, - zabraniti neovlaštenim osobama pristup štićenim građevinama ili prostoru, - zadržati osobu koju je na prostoru ili u građevini koju čuva zatekao u činjenju kaznenog djela i izručiti je policiji, - pregledati vozilo ili osobu na ulazu u čuvani prostor i izlazu iz njega. Zadržana osoba mora se odmah predati policiji. Čuvar, koji je zadržao osobu iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka, odmah izvješćuje policiju o zadržavanju i razlozima zadržavanja te mjestu na kojem je osoba zadržana i prema njoj postupa, do dolaska policije, po zapovijedima ovlaštene službene osobe Ministarstva. Ovlaštena službena osoba Ministarstva izdaje usmene, odnosno pisane zapovijedi iz stavka 3. ovoga članka putem odgovarajućeg sredstva veze. Članak 29. Čuvar smije u obavljanju poslova tjelesne zaštite uporabiti tjelesnu snagu, samo ako na drugi način ne može odbiti: - protupravni i neposredni napad kojim se ugrožava njegov život ili život osoba koje čuva, - protupravni i neposredni napad usmjeren na uništenje ili umanjenje vrijednosti imovine koju čuva. Uporabom tjelesne snage smatraju se zahvati koji se koriste u vještini obrane poradi svladavanja otpora osobe koja tjelesno napada čuvara, osobe ili građevine, odnosno predmete koji se štite. Članak 30. Čuvari smiju nositi kratko vatreno oružje samo za vrijeme obavljanja poslova iz članka 24. ovoga Zakona ili poslova neposrednog čuvanja i osiguravanja osobe. Čuvar smije u obavljanju poslova neposrednog čuvanja i osiguranja osoba uporabiti oružje samo kada je to nužno radi zaštite života osobe koju čuva ili svoga života i ako se istodobni ili neposredno predstojeći protupravni napad prema štićenoj osobi ili prema njemu nije mogao odbiti uporabom tjelesne snage. Čuvar smije u obavljanju poslova iz članka 24. ovoga Zakona uporabiti oružje samo ako na drugi način ne može odbiti istodobni protupravni napad kojim se ugrožava njegov život ili nije mogao odbiti istodobni ili neposredno predstojeći protupravni napad na vrijednosti, prostore i građevine koje štiti. Prije uporabe vatrenog oružja čuvar je dužan upozoriti osobu protiv koje namjerava uporabiti vatreno oružje i zastrašiti je pucanjem u zrak. Čuvari su dužni prigodom uporabe vatrenog oružja čuvati živote drugih ljudi. Čuvari se smiju u obavljanju poslova iz stavka 1. ovoga članka nositi vlastito vatreno oružje. Članak 31. Ovlast za obavljanje poslova tehničke zaštite može se izdati osobi koja ispunjava uvjete iz članka 26. stavka 1. podstavka 1., 2., 3., 4., 5. i 7. i članka 32. ovoga Zakona. Zahtjev za izdavanje ovlasti iz stavka 1. ovoga članka podnosi se nadležnom tijelu prema prebivalištu podnositelja zahtjeva. Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka prilažu se dokazi o ispunjavanju uvjeta iz članka 26. stavka 1. podstavka 1., 2., 3., 5. i 7. ovoga Zakona te dokazi o, člankom 32. ovoga Zakona, propisanoj stručnoj spremi i radnom iskustvu. Nadležno tijelo utvrđuje ispunjenje uvjeta iz članka 26. stavka 1. podstavka 4. ovoga Zakona. Osobi iz članka 15. ovoga Zakona može se izdati, nakon isteka propisanog roka, ovlast za obavljanje poslova tehničke zaštite pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka. Nadležno tijelo rješenjem odlučuje o zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka. Protiv rješenja nadležnog tijela može se izjaviti žalba Ministarstvu. Odredbe članka 26. stavka 2. i 3. te članka 27. stavka 3. i 6. ovoga Zakona primjenjuju se na odgovarajući način prema podnositelju zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka. Članak 32. Osoba koja ima završenu srednju stručnu spremu tehničkog smjera, može dobiti ovlast za obavljanje poslova tehničke zaštite i to za poslove postavljanja zaštitnodojavnih sustava te održavanja tehničkih naprava i sredstava. Osoba koja ima završenu višu stručnu spremu tehničkog smjera i pet godina radnog iskustva na poslovima tehničkog štićenja, može dobiti ovlast za obavljanje poslova tehničke zaštite i to, pored poslova iz stavka 1. ovoga članka, za poslove razvitka tehničkih naprava i sredstava, izradbe prosudbe ugroženosti štićene građevine ili prostora te projektiranja tehničkih zaštitnih sustava. Osoba koja ima završenu visoku stručnu spremu tehničkog smjera i pet godina radnog iskustva na poslovima tehničkog štićenja, može dobiti ovlast za obavljanje poslova tehničke zaštite i to, pored poslova iz stavka 2. ovoga članka, za poslove nadzora nad projektiranjem i izvođenjem radova tehničkih zaštitnih sustava, revizije projektne dokumentacije tehničkih zaštitnih sustava, tehničkog primitka te pružanja intelektualnih usluga. 5. Zaštitarska odora i iskaznica Članak 33. Zaštitari koji rade na poslovima postavljanja i održavanja sredstava i naprava za tehničku zaštitu osoba i imovine te čuvari, moraju pri obavljanju zaštitarskih poslova nositi radnu odoru i na njoj na vidno mjesto istaknuti zaštitarsku iskaznicu. Radna odora iz stavka 1. ovoga članka mora biti na vidnom mjestu označena zaštitnim znakom trgovačkog društva i ne smije biti po boji, kroju i oznakama jednaka ili slična odori Hrvatske vojske, odorama pripadnika Ministarstva unutarnjih poslova ili odori državnih službenika drugih tijela državne vlasti. Odredbe stavka 1. i 2. ovoga članka ne odnose se na obrtnike zaštitare. Članak 34. Radne odore smiju se nositi samo za vrijeme obavljanja poslova iz članka 33. stavka 1. ovoga Zakona. Osobe iz članka 33. stavka 1. ovoga Zakona, smiju u radnoj odori dolaziti i odlaziti s rada na temelju izdanoga radnog naloga. Zabranjeno je nositi na javnim mjestima označene dijelove radne odore zaštitarskoga trgovačkog društva. Čuvari koji u obavljanju poslova tjelesne zaštite čuvaju štićene osobe, mogu obavljati te poslove u građanskoj odjeći na temelju izdanoga radnog naloga. Članak 35. Zaštitarsku iskaznicu izdaje nadležno tijelo prema mjestu prebivališta podnositelja zahtjeva. Nadležno tijelo će oduzeti zaštitarsku iskaznicu zaštitara kod kojega prestane postojati neki od uvjeta koje zaštitar mora ispunjavati za obavljanje zaštitarskih poslova ili kojemu prestane radni odnos. Iskaznica se mora oduzeti u roku od tri dana od dana saznanja za prestanak postojanja nekog od uvjeta iz stavka 2. ovoga članka, odnosno u roku od tri dana od dana prestanka radnog odnosa. Trgovačko društvo, odnosno obrtnik, dužan je u slučaju nastupa okolnosti zbog kojih se zaštitarska iskaznica mora oduzeti, iskaznicu odmah dostaviti nadležnom tijelu. Na zahtjev ovlaštene službene osobe Ministarstva, zaštitari su joj dužni predočiti svoju zaštitarsku iskaznicu. 6. Odgovornost trgovačkog društva Članak 36. Trgovačko društvo dužno je naknaditi svaku štetu koju njezin zaposlenik na radu ili u svezi s radom prouzroči ugovornoj strani ili trećim osobama. Trgovačko društvo ima pravo na naknadu isplaćene štete od zaposlenika koji je štetu prouzročio namjerom ili krajnjom nepažnjom. Članak 37. Trgovačko društvo dužno je osigurati se od odgovornosti za štetu koju bi njezini zaposlenici u obavljanju zaštitarskih, odnosno detektivskih poslova mogli počiniti strankama ili trećim osobama. Osiguravatelji su dužni zaključiti ugovor o osiguranju od odgovornosti s trgovačkim društvom. Članak 38. Odredbe članka 36. i 37. ovoga Zakona primjenjuju se i na obrtnike, privatne detektive i detektivske urede. IV. DETEKTIVSKA DJELATNOST I PRIVATNI DETEKTIVI 1. Obavljanje detektivskih poslova Članak 39. Detektivska djelatnost razumijeva poslove prikupljanja i obrade podataka i dokazala. Poslove iz stavka 1. ovoga članka mogu obavljati osobe koje imaju ovlast za obavljanje detektivskih poslova (u daljnjem tekstu: privatni detektivi). Članak 40. Ovlast za obavljanje detektivskih poslova može se izdati osobi koja: - je hrvatski državljanin, - ima prebivalište u Republici Hrvatskoj, - je navršila 21 godinu života, - ima visoku ili višu stručnu spremu, - ima završeni vježbenički staž kod privatnog detektiva u trajanju od osamnaest mjeseci, - je dostojna za obavljanje detektivskih poslova, odnosno svojim dosadašnjim načinom života, ponašanjem ili djelatnošću jamči da će savjesno i časno obavljati detektivske poslove, - ima opću zdravstvenu sposobnost i posebnu duševnu i tjelesnu sposobnost, što dokazuje potvrdom ovlaštene zdravstvene ustanove, - ima pred ispitnim povjerenstvom Ministarstva položen ispit za privatnog detektiva. Osoba koja ima tri godine radnog iskustva na poslovima ovlaštene službene osobe Ministarstva ili Ministarstva obrane, odnosno Vojne policije oružanih snaga Republike Hrvatske te drugim poslovima sigurnosne i obavještajne naravi, istražnim poslovima, poslovima izvršenja kaznenih i prekršajnih sankcija ili poslovima državnog odvjetnika, ima ispunjen uvjet iz stavka 1. podstavka 5. i 8. ovoga članka. Osobi iz članka 15. ovoga Zakona može se izdati, nakon isteka propisanoga roka, ovlast za obavljanje detektivskih poslova pod uvjetima iz stavka 1. ovoga članka. Ispit za privatnog detektiva polaže se nakon provedenoga vježbeničkog staža. Odredbe članka 26. stavka 2. i 3. te članka 27. stavka 3. i 6. ovoga Zakona, primjenjuje se na odgovarajući način i na osobu koja podnosi zahtjev za izdavanje ovlasti iz članka 39. stavka 2. ovoga Zakona. Članak 41. Zahtjev za izdavanje ovlasti iz članka 39. stavka 2. ovoga Zakona podnosi se nadležnom tijelu prema prebivalištu podnositelja zahtjeva. Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka prilažu se dokazi o ispunjavanju uvjeta iz članka 40. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, osim uvjeta iz podstavka 6. stavka 1., čije ispunjenje utvrđuje nadležno tijelo. Nadležno tijelo rješenjem odlučuje o zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka. Protiv rješenja nadležnog tijela može se izjaviti žalba Ministarstvu. Članak 42. Detektivski poslovi obavljaju se kao obrt. Obrt iz stavka 1. ovoga članka može obavljati samo fizička osoba koja ima ovlast za obavljanje detektivskih poslova i odobrenje za početak rada. Obrt iz stavka 1. ovoga članka fizička osoba upisuje u obrtni registar na temelju izdane ovlasti za obavljanje detektivskih poslova. Članak 43. Privatni detektiv mora imati osiguran poslovni prostor uređen sukladno prostornim i tehničkim uvjetima za zaštitu od požara, krađe i drugih nezgoda i zlouporaba. Članak 44. Privatni detektiv može započeti s radom na temelju odobrenja nadležnog tijela kojim se utvrđuje da su ispunjeni propisani uvjeti. Zahtjev za izdavanje odobrenja za početak rada podnosi se nadležnom tijelu prema sjedištu privatnog detektiva. Uz zahtjev iz stavka 2. ovoga članka prilaže se akt o upisu u obrtni registar te dokazi o ispunjavanju uvjeta iz članka 43. ovoga Zakona. Nadležno tijelo rješenjem odlučuje o zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka. Protiv rješenja nadležnog tijela može se izjaviti žalba Ministarstvu. Članak 45. Odobrenje iz članka 44. stavka 1. ovoga Zakona prestaje vrijediti ako privatni detektiv ne započne s radom u roku od jedne godine od dana izdavanja odobrenja. Članak 46. Dva ili više privatnih detektiva mogu osnovati detektivski ured. Detektivski ured osniva se kao javno trgovačko društvo ili komanditno društvo. Članovi trgovačkog društva iz stavka 2. ovoga članka ne mogu biti pravne osobe niti fizičke osobe koje nemaju ovlast iz članka 39. stavka 2. ovoga Zakona. Članak 47. Detektivski ured može započeti s radom na temelju odobrenja nadležnog tijela kojim se utvrđuje da su ispunjeni propisani uvjeti i to ako ima poslovni prostor uređen sukladno prostornim i tehničkim uvjetima za zaštitu od požara, krađe i drugih nezgoda i zlouporaba. Članak 48. Zahtjev za izdavanje odobrenja za početak rada podnosi se nadležnom tijelu prema sjedištu podnositelja zahtjeva. Uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnositelji zahtjeva prilažu ovlast za obavljanje detektivskih poslova te dokaze o ispunjavanju uvjeta iz članka 47. ovoga Zakona. Nadležno tijelo rješenjem odlučuje o zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka. Protiv rješenja nadležnog tijela može se izjaviti žalba Ministarstvu. Članak 49. Odobrenje iz članka 48. stavka 1. ovoga Zakona prestaje vrijediti ako detektivski ured ne započne s radom u roku od jedne godine od dana pravomoćnosti odobrenja ili danom prestanka detektivskog ureda. 2. Prava i dužnosti privatnog detektiva Članak 50. Detektivski poslovi smiju se obavljati samo na temelju ugovora sklopljenog u pisanom obliku između privatnog detektiva i naručitelja detektivske usluge (u daljnjem tekstu: stranka) te na temelju posebne punomoći stranke. Članak 51. Privatni detektiv za vrijeme obavljanja detektivskih poslova dužan je predočiti punomoć iz članka 50. ovoga Zakona i detektivsku iskaznicu ovlaštenoj službenoj osobi Ministarstva i osobi od koje pribavlja određene podatke. Detektivsku iskaznicu izdaje nadležno tijelo prema sjedištu privatnog detektiva. Privatni detektiv obvezan je vratiti detektivsku iskaznicu nadležnom tijelu u roku od tri dana od dana predaje pisane izjave nadležnom tijelu da prestaje obavljati detektivske poslove. U slučaju smrti privatnog detektiva, njegov nasljednik dužan je vratiti detektivsku iskaznicu nadležnom tijelu u roku od trideset dana od dana smrti privatnog detektiva. Članak 52. Privatni detektiv smije prikupljati podatke od osoba koje su mu voljne predočiti tražene podatke. Privatni detektiv može isključivo prikupljati podatke o: - izgubljenim osobama ili osobama koje se skrivaju od stranke ili osobama koje su napisale ili poslale anonimna pisma ili osobama koje šire klevete, sumnjičenja ili uvrede, - osobama koje su stranci prouzročile štetu, - predmetima koji su izgubljeni ili ukradeni, - dokazalima koja su stranci potrebna za osiguranje ili ostvarivanje prava ili povlastica koje ostvaruje pred sudbenim ili drugim tijelima državne vlasti te društvima i udrugama, - uspješnosti osoba u obavljanju poslova, - uspješnosti i poslovnosti trgovačkih društava i drugih pravnih osoba. Privatni detektiv, prigodom prikupljanja podataka iz stavka 2. ovog članka, ne smije ometati obavljanje poslova iz djelokruga tijela državne vlasti. Članak 53. Ovlaštena osoba tijela državne vlasti ili pravne osobe koja na temelju javnih ovlasti vodi određene upisnike te drugih pravnih osoba može dati privatnom detektivu podatke o: - stalno i privremeno prijavljenim osobama, - policama osiguranja, - poreznim prijavama, - vlasnicima motornih vozila i plovila te - podatke iz državnih matica i - podatke o mirovinskom i invalidskom osiguranju. Ovlaštena osoba iz stavka 1. ovoga članka neće dati privatnom detektivu podatke koji su posebnim propisom određeni kao službena tajna. Članak 54. Privatni detektiv koji je, povodom obavljanja poslova koji su mu povjereni, saznao za kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti, dužan je bez odgode prijaviti kazneno djelo Ministarstvu ili nadležnom državnom odvjetništvu. Privatni detektiv nije dužan prijaviti kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka ako je, povodom obavljanja poslova koji su mu povjereni, saznao da je takvo kazneno djelo počinila stranka s kojom je sklopio ugovor o obavljanju detektivskih poslova, izuzev u slučajevima kada je stranka počinila kaznenim zakonima propisana kaznena djela protiv sigurnosti Republike Hrvatske ili kaznena djela protiv Republike Hrvatske kao i kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnoga prava te kaznena djela protiv dostojanstva ličnosti i morala. Obveza iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i na zaštitare. Članak 55. Privatni detektiv ne smije pri obavljanju detektivskih poslova upotrebljavati vatreno oružje i druga sredstva prisile. Privatni detektiv ne smije koristiti sredstva i naprave za elektronska ili fotografska snimanja ili prisluškivanja. Članak 56. Podaci, koje je privatni detektiv prikupio u obavljanju ugovorenog posla, smatraju se poslovnom tajnom i nakon što privatni detektiv prestane obavljati detektivske poslove. Podatke i saznanja do kojih je došao u obavljanju ugovorenog posla, privatni detektiv može koristiti samo u svrhu radi koje su prikupljeni. Članak 57. Privatni detektiv dužan je nakon obavljenoga ugovorenog posla sve prikupljene podatke predati stranci, a sve druge podatke koji nisu od značenja za ugovoreni posao uništiti u roku od osam dana od dana ispunjenja ugovora. Privatni detektiv ne smije objavljivati podatke do kojih je došao obavljanjem ugovorenog posla niti drugoj osobi omogućiti objavljivanje tih podataka. Članak 58. Privatni detektiv obvezan je omogućiti uvid u sve prikupljene podatke i dokazala kojima raspolaže ovlaštenoj službenoj osobi Ministarstva. Ovlaštena službena osoba Ministarstva o obavljenom uvidu iz stavka 2. ovoga članka sastavlja zapisnik. Članak 59. Privatni detektiv odbit će obavljanje detektivskih poslova: - ako je on ili koji drugi privatni detektiv koji radi ili je radio u istom trgovačkom društvu u istoj stvari ili u stvari koja je s njome pravno ili stvarno neposredno povezana, obavljao detektivske poslove za suprotnu stranku, - ako je u istoj stvari radio kao ovlaštena službena osoba Ministarstva ili Ministarstva obrane, odnosno Vojne policije oružanih snaga Republike Hrvatske te ovlaštena osoba zadužena za druge poslove sigurnosne i obavještajne naravi ili istražni sudac ili državni odvjetnik, - ako stranka zahtijeva prikupljanje podataka koje ne smije prikupljati, - u drugim slučajevima sukoba interesa predviđenim propisima ili prihvaćenim kodeksom strukovne etike. V. UNUTARNJA ZAŠTITARSKA SLUŽBA Članak 60. Poradi ustrojavanja zaštite zaposlenika i imovine kao i provedbe mjera te zaštite unutar svoga poslovnog prostora, pravna osoba može osnovati unutarnju zaštitarsku službu (u daljnjem tekstu: zaštitarska služba). Pravna osoba može osnovati zaštitarsku službu ako: - ima poslovne prostorije namijenjene za zaštitarsku službu uređene sukladno propisima o posebnim prostornim i tehničkim uvjetima za smještaj oružja te za zaštitu od požara, krađe i drugih nezgoda ili zlouporaba i - zaposlenici zaštitarske službe ispunjavaju ovim Zakonom utvrđene uvjete za zaštitara. Članak 61. Zaštitarska služba može započeti s radom na temelju suglasnosti nadležnog tijela. Protiv rješenja kojim se odbija izdavanje suglasnosti na akt o osnivanju i ustrojavanju zaštitarske službe može se izjaviti žalba Ministarstvu. Članak 62. Zaposlenici zaštitarske službe imaju ovim Zakonom propisane ovlasti i obveze zaštitara. Odredbe ovoga Zakona o nabavljanju i držanju oružja za trgovačka društva primjenjuju se i na zaštitarsku službu. Članak 63. Tijela općina, gradova i županija mogu osnovati trgovačko društvo za obavljanje poslova tehničke zaštite. Tijela iz stavka 1. ovoga članka mogu aktom o unutarnjem ustroju urediti obavljanje poslova vratara u zgradama i na drugim nekretninama koje su u vlasništvu općine, grada ili županije. Vratar obavlja poslove nadzora ulaska osoba, robe i prometala u štićenim građevinama ili prostorima te poslove održavanja reda i mira u službenim prostorijama. U obavljanju poslova iz stavka 3. ovoga članka, vratar ima ovlasti čuvara utvrđene člankom 28., 29. i 30. ovoga Zakona. VI. STRUKOVNE UDRUGE Članak 64. Trgovačka društva i obrtnici, odnosno fizičke osobe koje obavljaju zaštitarske poslove mogu osnivati strukovne udruge (u daljnjem tekstu: udruga) prema vrstama zaštitarskih poslova. Udruge u smislu stavka 1. ovoga članka mogu osnivati i privatni detektivi, odnosno detektivski uredi. Članovi udruga iz stavka 1. ovoga članka mogu biti i predstavnici zaštitarske službe iz članka 60. ovoga Zakona. Članak 65. Udruge su pravne osobe. Udruge promiču djelatnost svojih članova, utvrđuju pravila njihova poslovnog ponašanja te predlažu nadležnim tijelima rješavanje pojedinih pitanja iz djelokruga zaštitarskih, odnosno detektivskih poslova. Udruge donose statut kojim se uređuje njihov ustroj, tijela i njihove nadležnosti sukladno posebnim propisima te prava i dužnosti članova udruge. Članak 66. Udruge donose kodeks zaštitarske, odnosno detektivske etike. Kodeks iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje skup načela i pravila kojih su se zaštitari i zaštitarski vježbenici, odnosno detektivi i detektivski vježbenici dužni pridržavati pri obavljanju zaštitarskih, odnosno detektivskih poslova. Kodeks iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se u “Narodnim novinama”. VII. UPISNICI Članak 67. Ministarstvo vodi upisnike o: - izdanim odobrenjima iz članka 10., 12. i 18. ovoga Zakona, - izdanim posebnim odobrenjima iz članka 24. ovoga Zakona, - izdanim ovlastima iz članka 26. i 31. ovoga Zakona i zaštitarskim iskaznicama, - izdanim ovlastima iz članka 40. ovoga Zakona i detektivskim iskaznicama, - izdanim odobrenjima iz članka 44. i 47. ovoga Zakona, - izdanim svjedodžbama o položenom stručnom ispitu za zaštitara, odnosno privatnog detektiva, - izdanim suglasnostima iz članka 61. ovoga Zakona. Članak 68. Trgovačka društva dužna su voditi upisnike o: - ugovorima sklopljenim sa strankama, - vatrenom oružju, - zaposlenicima zaduženim za rukovanje vatrenim oružjem te - građevinama, prostorima i osobama koje se štite. Obrtnici su dužni voditi upisnike o: - ugovorima sklopljenim sa strankama, - građevinama i prostorima koji se štite tehničkom zaštitom. Privatni detektivi i detektivski uredi dužni su voditi upisnike o sklopljenim ugovorima. Udruge vode imenik članova. VIII. NADZOR Članak 69. Upravni nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, nad radom obrazovnih ustanova koje provode osposobljavanje osoba za obavljanje poslova tehničke ili tjelesne zaštite te privatnih detektiva, provodi nadležno tijelo i Ministarstvo u sjedištu. Članak 70. Inspekcijske poslove obavlja Ministarstvo. Inspekcijski nadzor nad obavljanjem poslova zaštite osoba i imovine provode ovlaštene službene osobe Ministarstva (u daljnjem tekstu: inspektori). Članak 71. Nadležno tijelo će rješenjem oduzeti odobrenje iz članka 10. stavka 1. ovoga Zakona ako: - se utvrdi da su podaci na temelju kojih je izdano odobrenje lažni ili - prestanu postojati neki od uvjeta na temelju kojih je odobrenje izdano. Rješenjem o oduzimanju odobrenja osnivaču trgovačkog društva izriče se zabrana osnivanja trgovačkog društva za obavljanje zaštitarskih poslova iz razloga utvrđenih stavkom 1. podstavkom 1. ovoga članka, ili ako prestane postojati jedan od uvjeta utvrđenih člankom 10. stavkom 2. podstavkom 4. ovoga Zakona, u trajanju od pet godina. Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka određuje se i provedba zabrane rada trgovačkog društva, prema odredbi članka 79. stavka 2. ovoga Zakona. Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Članak 72. Nadležno tijelo dostavlja konačno rješenje iz članka 71. ovoga Zakona nadležnom trgovačkom sudu, poradi brisanja trgovačkog društva iz sudskog registra. Članak 73. Nadležno tijelo će rješenjem zabraniti obrtniku obavljanje poslova tehničke zaštite ako se obrtniku oduzme ovlast za obavljanje poslova tehničke zaštite prema odredbama članka 74. ovoga Zakona. Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka obrtniku se izriče i zabrana obavljanja poslova tehničke zaštite u trajanju od pet godina. Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka određuje se i provedba zabrane rada obrtnika, prema odredbi članka 79. stavka 2. ovoga Zakona. Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Nadležno tijelo dostavlja konačno rješenje iz stavka 1. ovoga članka nadležnom državnom tijelu, poradi brisanja obrtnika iz obrtnog registra. Članak 74. Nadležno tijelo će rješenjem oduzeti zaštitaru ovlast za obavljanje zaštitarskih poslova ako: - se utvrdi da su podaci na temelju kojih je ovlast izdana lažni ili - prestane postojati neki od uvjeta na temelju kojih je ovlast izdana ili - postane trajno nesposoban za obavljanje zaštitarskih poslova ili - izgubi poslovnu sposobnost. Rješenjem o oduzimanju ovlasti za obavljanje zaštitarskih poslova iz razloga utvrđenih u stavku 1. podstavku 1. i 2. ovoga članka, ili ako prestane postojati jedan od uvjeta utvrđenih člankom 26. stavkom 1. podstavkom 4. ovoga Zakona, izriče se i zabrana obavljanja zaštitarskih poslova u trajanju od pet godina. Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Članak 75. Nadležno tijelo će rješenjem oduzeti privatnom detektivu ovlast za obavljanje detektivskih poslova ako: - se utvrdi da su podaci na temelju kojih je ovlast izdana lažni ili - prestanu postojati neki od uvjeta na temelju kojih je ovlast izdana ili - postane trajno nesposoban za obavljanje detektivskih poslova ili - izgubi poslovnu sposobnost. Rješenjem o oduzimanju ovlasti za obavljanje detektivskih poslova iz razloga utvrđenih u stavku 1. podstavku 1. i 2. ovoga članka, ili ako prestane postojati jedan od uvjeta utvrđenih člankom 40. stavkom 1. podstavkom 6. ovoga Zakona, izriče se i zabrana obavljanja detektivskih poslova u trajanju od pet godina. Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Članak 76. Nadležno tijelo će rješenjem zabraniti detektivskom uredu obavljanje detektivskih poslova ako se privatnom detektivu detektivskog ureda oduzme detektivska ovlast na temelju članka 75. stavka 1. podstavka 1. i 2. ovoga Zakona. Rješenjem iz stavka 1. ovoga članka određuje se i provedba zabrane rada detektivskog ureda, prema odredbi članka 79. stavka 2. ovoga Zakona. Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja. Članak 77. Nadležno tijelo dostavlja konačno rješenje iz članka 75. ovoga Zakona nadležnom državnom tijelu poradi brisanja privatnoga detektiva iz obrtnog registra. Nadležno tijelo dostavlja konačno rješenje iz članka 76. ovoga Zakona nadležnom trgovačkom sudu, poradi brisanja detektivskog ureda iz sudskog registra. Članak 78. Inspektori u obavljanju poslova inspekcijskog nadzora utvrđuju zakonitost poslovanja, provjeravaju način primjene propisanih zaštitnih i sigurnosnih mjera, pregledavaju upisnike i poslovnu dokumentaciju koja im omogućuje uvid u poslovanje, poslovne prostorije, uređaje i tehničku opremu, provjeravaju način čuvanja, primopredaje i nošenja vatrenog oružja, provjeravaju osposobljenost za rukovanje vatrenim oružjem zaštitara i zaposlenika zaštitarske službe, pregledavaju skladište vatrenog oružja i streljiva te provode i druge radnje i mjere kojima se ostvaruje uvid u poslovanje. Poslovnim prostorijama u smislu stavka 1. ovoga članka razumijevaju se i stambene i druge prostorije, prijevozna sredstva i slično, u kojima nadzirana pravna ili fizička osoba obavlja djelatnost. Članak 79. U obavljanju poslova inspekcijskog nadzora inspektor može rješenjem privremeno, do pravomoćnosti rješenja o prekršaju ili presude za kazneno djelo, zabraniti trgovačkom društvu, obrtniku, zaštitarskoj službi, privatnom detektivu ili detektivskom uredu obavljanje djelatnosti ako utvrdi: - da su u obavljanju zaštitarskih, odnosno detektivskih poslova učinjeni teži propusti u poštovanju zakona i drugih propisa, - neispunjavanje propisanih tehničkih i kadrovskih uvjeta, - obavljanje djelatnosti koja nije registrirana ili koja se ne smije obavljati, - da zaposlenici nemaju propisanu ovlast za obavljanje zaštitarskih, odnosno detektivskih poslova. Inspektor može rješenjem iz stavka 1. ovoga članka privremeno pečaćenjem ili na drugi pogodan način zatvoriti poslovne i druge prostorije, onemogućiti korištenje uređaja ili drugih sredstava za rad te oduzeti sredstva kojima se obavlja djelatnost. Članak 80. Protiv rješenja iz članka 79. ovoga Zakona može se izjaviti žalba Ministarstvu u roku od tri dana od dana uručenja rječenja. Ministarstvo je dužno u roku od osam dana od dana prijama žalbe donijeti rješenje. Rokovi za podnošenje žalbi i donošenje rješenja o žalbi iz članka 73., 74., 75. i 76. iznose 15 dana od dana izdavanja rješenja, odnosno podnošenja žalbi. IX. OVLASTI ZA DONOŠENJE PROPISA Članak 81. Vlada Republike Hrvatske utvrdit će posebnom odlukom uvjete za osnivanje unutarnje zaštitarske službe. Članak 82. Ministar unutarnjih poslova donijet će propise o: - uvjetima i načinu provedbe tehničke i tjelesne zaštite, - uvjetima i načinu obavljanja detektivskih poslova, - prostornim i tehničkim uvjetima za zaštitu od krađa i drugih nezgoda i zlouporaba koje mora ispunjavati poslovni prostor iz članka 12., članka 17., članka 43., članka 47. i članka 60. ovoga Zakona, - uvjetima, načinu izdavanja i oduzimanja posebnog odobrenja iz članka 24. ovoga Zakona, - izobrazbi, uvjetima polaganja, programu i načinu polaganja ispita za zaštitara, privatnog detektiva i zaposlenika zaštitarske službe te načinu provjere njihova znanja i vještina, - izobrazbi, uvjetima polaganja, programu i načinu polaganja ispita za psa čuvara te načinu provjere znanja i vještine izvježbanoga psa čuvara, - načinu postupanja čuvarske službe i načinu uporabe tjelesne snage koju mogu uporabiti čuvari te načinu nadzora nad radom i osposobljenošću za uporabu oružja, - sadržaju i izgledu punomoći iz članka 50. ovoga Zakona, - sadržaju i izgledu zaštitarske i detektivske iskaznice, - načinu čuvanja i pohrane podataka koje je prikupio privatni detektiv, a koji se smatraju poslovnom tajnom, - sadržaju izgledu i načinu vođenja upisnika utvrđenih u članku 67. i članku 68. ovoga Zakona, - programu i načinu provedbe vježbeničkog staža i načinu polaganja vježbeničkog ispita za privatnog detektiva, - uvjetima i načinu pružanja stručne pomoći. Ministar unutarnjih poslova rješenjem će odrediti visinu naknade za polaganje stručnog ispita iz podstavka 5. te vježbeničkog ispita iz podstavka 12. stavka 1. ovoga članka, kao i cijenu predloška zaštitarske i detektivske iskaznice te obavljanja naplatnih poslova pružanja stručne pomoći. Naknade iz stavka 2. ovoga članka uplaćuju se na poseban račun Ministarstva. Ministar unutarnjih poslova rješenjem će imenovati Ispitno povjerenstvo Ministarstva. Ministar unutarnjih poslova rješenjem će odrediti: 1. pravnu osobu za tiskanje predloška zaštitarske i detektivske iskaznice, 2. uz suglasnost Hrvatskoga kinološkog saveza, športsku udrugu ili fizičku osobu za izobrazbu pasa čuvara. Članak 83. Ministar unutarnjih poslova uz suglasnost ravnatelja Državnog zavoda za normizaciju i mjeriteljstvo donijet će propise o tehničkim sredstvima i napravama koje se koriste u provedbi tehničke zaštite, načinu njihove primjene te načinu ispitivanja i potvrđivanja. Hrvatske norme za tehnička sredstva i naprave iz stavka 1. ovoga članka donijet će Državni zavod za normizaciju i mjeriteljstvo. Članak 84. Ministar unutarnjih poslova propisat će mjerila i način utvrđivanja opće zdravstvene i posebne duševne i tjelesne sposobnosti zaštitara, privatnog detektiva i zaposlenika zaštitarske službe te opće zdravstvene sposobnosti osnivača, odnosno člana trgovačkog društva. Ministar zdravstva odredit će zdravstvene ustanove koje će obavljati poslove provjere opće zdravstvene te posebne duševne i tjelesne sposobnosti osoba iz stavka 1. ovoga članka. Članak 85. Ministar unutarnjih poslova uz suglasnost ministra prosvjete i športa propisat će uvjete za provedbu nastave i osposobljavanja za zaštitara i privatnog detektiva. Članak 86. Ovlašćuje se ministar unutarnjih poslova da u provedbenim propisima iz članka 82. i članka 83. ovoga Zakona propisuje prekršaje i određuje novčane kazne za te prekršaje. X. KAZNENE ODREDBE Članak 87. Novčanom kaznom od 40.000 do 100.000 kuna kaznit će se za prekršaj trgovačko društvo, obrtnik, odnosno osnivač unutarnje zaštitarske službe koji obavlja zaštitarske poslove bez ovim Zakonom propisanih odobrenja, odnosno suglasnosti (članak 10., članak 12., članak 18., članak 24. i članak 61.). Novčanom kaznom u iznosu utvrđenom u stavku 1. ovoga članka, kaznit će se trgovačko društvo koje posjeduje vatreno oružje u većoj količini od one koja je propisana ovim Zakonom (članak 23.). Novčanom kaznom u iznosu utvrđenom u stavku 1. ovoga članka kaznit će se trgovačko društvo koje zapošljava zaštitare, odnosno privatne detektive koji nemaju zaštitarsku, odnosno detektivsku ovlast (članak 25. i članak 39. stavak 2.). Novčanom kaznom u iznosu utvrđenom u stavku 1. ovoga članka kaznit će se privatni detektiv, odnosno članovi detektivskog ureda, koji: 1. obavljaju detektivske poslove bez propisane ovlasti, odnosno odobrenja (članak 39. stavak. 2., članak 44. i članak 47.), 2. prikupljaju podatke koje nisu ovlašteni prikupljati, odnosno prigodom prikupljanja podataka ometaju obavljanje poslova tijela državne vlasti (članak 52. stavak 2. i 3.). Prekršajni sud, u slučajevima iz stavka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka izreći će osnivaču, odnosno članu trgovačkog društva, obrtniku, odnosno privatnom detektivu te odgovornoj osobi unutarnje zaštitarske službe zaštitnu mjeru zabrane obavljanja zaštitarske djelatnosti, odnosno zaštitarskih ili detektivskih poslova u trajanju od pet do deset godina. Članak 88. Novčanom kaznom od 20.000 do 70.000 kuna kaznit će se za prekršaj: 1. trgovačko društvo, odnosno obrtnik koji obavlja zaštitarske poslove bez ugovora sklopljenog u pisanom obliku (članak 20.), 2. trgovačko društvo, odnosno obrtnik te osnivač unutarnje zaštitarske službe koji ne uporabljuje sredstva i naprave koje imaju propisanu kakvoću proizvoda prema hrvatskom standardu, odnosno standardima prihvaćenim pravilima tehničke struke ili ne osigura tehničku opremu za redovito održavanje i popravak ugrađenih naprava (članak 21.), 3. trgovačko društvo koje u obavljanju poslova tjelesne zaštite koristi pse izvan ograđenog prostora koji se štiti ili koristi neizvježbane pse ili pse koji su izvježbani za druge vrste poslova (članak 23. stavak 3.), 4. čuvar koji zadržanu osobu ne preda policiji, odnosno ne izvijesti policiju o zadržavanju osobe ili ne postupi prema zapovijedi ovlaštene službene osobe (članak 28. stavak 2., 3. i 4.), 5. čuvar koji u obavljanju neposrednog čuvanja uporabi tjelesnu snagu, odnosno vatreno oružje suprotno odredbama ovoga Zakona (članak 29. i članak 30.), 6. trgovačko društvo, obrtnik, odnosno osnivač zaštitarske službe, ako zaposlenicima nije osigurao radnu odoru, odnosno ako je radna odora izgledom i krojem suprotna odredbama ovoga Zakona (članak 33.), 7. privatni detektiv koji obavlja detektivske poslove bez ugovora sklopljenog u pisanom obliku i izdane posebne punomoći (članak 50.), 8. zaštitar ili privatni detektiv koji ne prijavi kazneno djelo za koje je saznao povodom obavljanja poslova koji su mu povjereni (članak 54.), 9. privatni detektiv koji pri obavljanju detektivskih poslova uporabi vatreno oružje i druga sredstva prisile ili obavlja nedopušteno snimanje i prisluškivanje (članak 55.), 10. privatni detektiv koji nakon prestanka obavljanja detektivskih poslova povrijedi odredbe o poslovnoj tajni (članak 56. stavak 1.), 11. privatni detektiv koji koristi podatke i saznanja do kojih je došao u obavljanju ugovorenog posla suprotno svrsi poradi koje su prikupljeni, odnosno koji ne preda sve prikupljene podatke stranci nakon obavljenog ugovorenog posla, objavi podatke do kojih je došao obavljanjem ugovorenog posla ili drugoj osobi omogući objavljivanje tih podataka (članak 56. stavak 2. i članak 57.), 12. privatni detektiv koji obavlja detektivske poslove iako je trebao odbiti njihovo obavljanje (članak 59.), Novčanom kaznom od 10.000 do 40.000 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u trgovačkom društvu, odnosno odgovorna osoba unutarnje zaštitarske službe za prekršaj iz točke 1., 2., 3., 4., 5. i 6. stavka 1. ovoga članka. Prekršajni sud, u slučajevima iz točke 1., 2. i 6. stavka 1. ovoga članka izriče osnivaču, odnosno članu trgovačkog društva obrtniku, odnosno odgovornoj osobi unutarnje zaštitarske službe zaštitnu mjeru zabrane obavljanja zaštitarskih poslova u trajanju od jedne do dvije godine, a u slučajevima iz točke 3., 4., 5., 7., 8., 9., 10., 11. i 12. stavka 1. ovoga članka, izriče zaštitaru, odnosno privatom detektivu zaštitnu mjeru zabrane obavljanja zaštitarskih, odnosno detektivskih poslova u trajanju od dvije do pet godina. Članak 89. Novčanom kaznom od 10.000 do 30.000 kuna kaznit će se za prekršaj: 1. trgovačko društvo koje primi zaštitara u radni odnos na temelju ugovora o radu koji je sklopljen na određeno vrijeme, odnosno na temelju ugovora o djelu ili sklopi ugovor na određeno vrijeme, odnosno ugovor o djelu sa zaštitarom za obavljanje poslova tjelesne ili tehničke zaštite bez suglasnosti nadležnog tijela (članak 22.), 2. trgovačko društvo, odnosno obrtnik čiji zaposlenici nose radnu odoru ili označene dijelove radne odore izvan vremena obavljanja poslova bez radnoga naloga (članak 34. stavak 1. i 2.), 3. trgovačko društvo, odnosno obrtnik te osnivač unutarnje zaštitarske službe koji u slučaju nastupa okolnosti zbog kojih se zaštitarska iskaznica mora oduzeti, iskaznicu odmah ne dostavi nadležnom tijelu (članak 35.), 4. privatni detektiv koji ne predoči punomoć i detektivsku iskaznicu ovlaštenoj službenoj osobi Ministarstva ili osobi od koje prikuplja podatke ili koji u slučaju nastupa okolnosti zbog kojih se detektivska iskaznica mora predati, iskaznicu ne dostavi nadležnom tijelu (članak 51.), 5. privatni detektiv koji ovlaštenoj službenoj osobi Ministarstva ne omogući uvid u podatke i dokazala kojima raspolaže (članak 58.), 6. trgovačko društvo, odnosno obrtnik, detektivski ured, odnosno privatni detektiv koji ne vodi propisane upisnike (članak 68.). Novčanom kaznom od 5.000 do 15.000 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u trgovačkom društvu za prekršaj iz točke 1., 2., 3. i 6. stavka 1. ovoga članka. Članak 90. Novčanom kaznom od 1.000 do 10.000 kuna kaznit će se za prekršaj: 1. čuvar koji nosi vatreno oružje za vrijeme obavljanja poslova za koje nije ovlašten nositi vatreno oružje (članak 30. stavak 1.), 2. čuvar koji za vrijeme obavljanja poslova nosi vlastito vatreno oružje (članak 30. stavak 6.), 3. zaštitar koji dolazi, odnosno odlazi s rada, u radnoj odori bez izdanoga radnoga naloga (članak 34. stavak 2.), 4. osoba koja na javnom mjestu nosi označene dijelove radne odore (članak 34. stavak 3.), 5. zaštitar koji pri obavljanju zaštitarskih poslova ne istakne na vidno mjesto zaštitarsku iskaznicu ili ju ne predoči ovlaštenoj službenoj osobi Ministarstva (članak 33. stavak 1. i članak 35. stavak 5.). Prekršajni sud u slučaju iz stavka 1. točke 1. i 2. ovoga članka može izreći zaštitnu mjeru zabrane obavljanja zaštitarskih poslova u trajanju od jedne godine. XI. PRIJELAZNE I ZAKLJUČNE ODREDBE Članak 91. Pravne i fizičke osobe, koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona obavljaju poslove propisane ovim Zakonom, dužne su u roku od šest mjeseci od dana njegova stupanja na snagu pribaviti ovim Zakonom propisana odobrenja, ovlasti ili suglasnosti te podnijeti nadležnom trgovačkom sudu prijavu za upis u sudski registar, odnosno tijelu nadležnom za vođenje obrtnog registra zahtjev za upis u obrtni registar. Danom stupanja na snagu ovoga Zakona, pravne osobe koje imaju upisanu u sudski registar djelatnost “ulične patrole”, prestaju obavljati ovu djelatnost. Članak 92. Pravne osobe iz članka 91. stavka 1. ovoga Zakona, uz zahtjev za izdavanje odobrenja iz članka 10. stavka 1. ovoga Zakona podnose: 1. akt o osnivanju i unutarnjem ustroju te ovjerovljenu presliku akta o upisu u sudski registar, 2. popis osnivača, svih vlasnika te zaposlenika i ovjerovljene preslike rješenja o njihovu rasporedu na odgovarajuća radna mjesta, odnosno ugovore o zaposlenju, 3. popis vatrenog oružja i preslike odobrenja za držanje i nošenje oružja, 4. popis svih stranaka, 5. popis tehničkih uređaja i opreme koja se uporabljuje u obavljanju djelatnosti te ovjerovljene preslike odobrenja za njihovo korištenje, ukoliko je takvo odobrenje propisano posebnim propisom, 6. tloris poslovnih prostorija i skladišta oružja i streljiva s popisom provedenih propisanih mjera zaštite od požara. Fizičke osobe iz članka 91. stavka 1. ovoga Zakona, u roku iz stavka 1. ovoga članka dostavljaju Ministarstvu: 1. ovjerovljenu presliku obrtnice, 2. podatke iz točke 3., 4. i 5. stavka 1. ovoga članka, 3. tloris poslovne prostorije. Članak 93. Osobama koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona obavljaju zaštitarske poslove te poslove privatnog detektiva i koje ispunjavaju ovim Zakonom propisane uvjete, a nemaju položen stručni ispit, izdat će se privremena ovlast. Nakon izdavanja privremene ovlasti, osobe su dužne prijaviti polaganje ispita pred Ispitnim povjerenstvom Ministarstvu u roku od šest mjeseci od dana izdavanja privremene ovlasti. Osobe koje na dan stupanja na snagu ovoga Zakona obavljaju zaštitarske poslove te poslove privatnog detektiva, a nemaju ovim Zakonom propisanu stručnu spremu, dužne su u roku od pet godina od dana stupanja na snagu ovoga Zakona steći odgovarajuću stručnu spremu. Iznimno od odredaba stavka 2. ovoga članka, osobe koje su do stupanja na snagu ovoga Zakona obavljale poslove fizičke zaštite četiri godine neprekidno u registriranim trgovačkim društvima i imaju više od 40 godina života, a nemaju srednju stručnu spremu, nisu dužne steći srednju stručnu spremu. Članak 94. Trgovačka društva i obrtnici koji su za obavljanje poslova zaštite osoba i imovine nabavili vatreno oružje koje prema odredbama ovoga Zakona ne mogu nabavljati, držati i nositi, dužni su takovo oružje predati prema odredbama Zakona o oružju ("Narodne novine”, br. 69/92., 26/93., 43/93., 29/94. i 108/95.) pravnoj osobi ovlaštenoj za prodaju vatrenog oružja u roku od petnaest dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Prodaja oružja provest će se prema odredbama Zakona o oružju. Trgovačkom društvu i obrtniku, koji ne postupe prema odredbama stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo će oduzeti vatreno oružje. Oduzeto vatreno oružje vlasništvo je Republike Hrvatske. Članak 95. Pravne i fizičke osobe iz članka 91. ovoga Zakona koje ne postupe prema odredbama ovoga Zakona u roku utvrđenom u članku 91. ovoga Zakona, ne mogu obavljati ovim Zakonom propisane djelatnosti, što će svojim rješenjem utvrditi Ministarstvo. Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor. Članak 96. Ministarstvo dostavlja rješenje iz članka 95. ovoga Zakona nadležnom trgovačkom sudu poradi brisanja iz sudskog registra, odnosno nadležnom državnom tijelu poradi brisanja iz obrtnog registra. Članak 97. Propise za provedbu ovoga Zakona Vlada Republike Hrvatske i ministar unutarnjih poslova donijet će u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Članak 98. Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o osnovama društvene samozaštite ("Narodne novine”, br. 8/76., 14/77. i 20/86. te br. 29/86. - pročišćeni tekst). Članak 99. Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u “Narodnim novinama”, a primjenjuje se od 1. prosinca 1996. godine. Klasa: 453-02/95-01/03 Zagreb, 27. rujna 1996. ZASTUPNIČKI DOM SABORA REPUBLIKE HRVATSKE Predsjednik Zastupničkog doma Sabora akademik Vlatko Pavletić, v. r. 2007-01-02T12:07:00+01:00