Lijepo je biti frizer - i nekad i danas

Na jučerašnju dvostruku svečanost „našeg i vašeg frizerskog salona iz susjedstva“ (kako to u prigodnoj pozivnici piše) održanu u novom prostoru frizerskog obrta FEMY u Šenoinoj ulici u Bjelovaru vlasnica Martina Novak je pored svojih vjernih mušterija i drugih uzvanika, pozvala i svoju Obrtničku komoru Bjelovar. Pozivu smo se odazvali i nismo požalili.

Pored preseljenja u novi – ovaj put vlastiti prostor – naša je obrtnica zajedno sa svojim djelatnicama Kristinom i Đurđicom proslavila i 3-godišnjicu samostalnog bavljenja obrtom (i s neizbježnom prigodnom tortom s 3 svijeće), nakon 9 godina rada kao zaposlenica u drugim salonima.

Na spomenutoj pozivnici uočili smo i znakovitu obavijest: bivši salon „GITA“…a taj salon kod mnogih starijih Bjelovarčanki pobuđuje neizbrisive uspomene.

Brigita „Gita“ Bačeković jedna je od znamenitih frizerskih obrtnica u Bjelovaru – bila je s nama i vidljivo obuzeta emocijama ispričala nam je kako je to bilo nekad – biti frizer, obrtnik i privatnik. Frizerska strukovna škola bila je u Bjelovaru (danas je u Đurđevcu) i trajala je 2 godine (danas 3 godine), a svakodnevno se izmjenjivao praktičan rad u naukovanju (prije podne) sa stručno-teoretskim radom u školi (poslije podne). Iz škole je izašla kao stručna osoba (majstorskog ispita tada nije bilo) i odmah se zaposlila tamo gdje je i naukovala – u državnoj brijačko-frizerskoj zadruzi znakovita imena „Budućnost“ (u znatno reduciranom obliku djeluje i danas, samo nije više državna). Tada je u Bjelovaru osim ovog državnog mastodonta poslovalo 7 privatnih frizerskih obrta (danas cca 50 –uglavnom obrta i nekoliko poduzeća). Nakon 10 godina rada u toj zadruzi, 1967. g. se osamostaljuje otvorivši obrt GITA koji na vlastitoj lokaciji u Šenoinoj ulici posluje od 1972. g. I tako do umirovljenja 1999. g., nakon čega savjetom i djelom povremeno pomaže u salonu kojeg je vlasnica njena kćer.
Brojne naučnice obučila je Gita tokom svoje karijere, a uzgred, u godini Martininog rođenja Gita je već radila u struci pune 23 godine!
Biti obrtnikom – frizerom nekad i sad – na to pitanje Gita odgovara kako je najvažnija ljubav i predanost poslu, a tu je i umijeće – sve to mušterije (koje su najvažnije) znaju cijeniti (uz nas je stajalo nekoliko vremešnih dama koje klimanjem glave to potvrđuju). I uvjete poslovanja nekad ocjenjuje lakšim – ne samo zbog manje konkurencije, već su i propisi bili jednostavniji, a davanja manja – obrtniku je više ostajalo.



Martina Novak pak kaže kako je zadovoljna u svom poslu, hvali svoje pomoćnice -zaposlenice Kristinu i Đurđicu, ambiciozna je i kani proširiti poslovanje ponudom kozmetičarskih usluga u za to pripremljenom prostoru na katu u sklopu salona.
Zahvalna je Giti koja joj je pomogla u počecima samostalne obrtničke karijere (saloni su im bili u susjedstvu), čak je preporučila vlastitim mušterijama, te konačno bila presretna što Martina kupivši njen lokal produžuje u njemu frizersku tradiciju.
Situaciju u frizerskom obrtu danas ocjenjuje teškom – od neadekvatnog strukovnog obrazovanja (ima 1 naučnicu) s apsolutno premalo prakse (svaka 2 tjedna po 3 dana), uz veliku konkurenciju na ograničenom tržištu, do brojnih i velikih obveza (u sustavu je PDV-a), pa praktički stalno i puno radi – a u tome najmanje za sebe. Preostaje ljubav prema poslu kao ključni motiv – nekad i sad