Očitovanje HOK-a o Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti

u nastavku dostavljamo očitovanje Hrvatske obrtničke komore povodom otvorenog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću na prijedlog Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, objavljenog na Vašim Internetskim stranicama.

Uz članak 3.
– Stavak 1. definiciju djelatnosti prošiti i sa sljedećim pojmovima npr. iznajmljivanje dvorana i sličnih ugostiteljskih prostora u sklopu ugostiteljskog objekta.
– Definiciju djelatnosti potrebno je prošiti i jasnije definirati radi drugačijih tumačenja i shvaćanja pojma „ugostitelj“ u drugim zakonima, a prije svega Zakona o trgovini. Po mišljenju struke, trgovina podrazumijeva samo kupovinu pića u originalnom pakiranju bez dorade, a kupljena roba se odnosi radi konzumacije na nekom drugom mjestu, najčešće u vlastitom domu, za što rashlađivanje u trgovini nije potrebno. Prodaja rashlađenog pića podrazumijeva neposrednu konzumaciju, što bi spadalo u ugostiteljsku, a ne u trgovačku djelatnost. Molimo da uzmete u obzir ovu inicijativu kako bi se obrtnici koji obavljaju ugostiteljsku djelatnost zaštitili od nelojalne konkurencije trgovina koje prodaju rashlađena pića.

Uz članak 4. općenito

Predlažemo da ugostiteljsku djelatnost obavljaju isključivo obrtnici, trgovačka društva, ugostitelji i to kao glavnu djelatnost. Predlažemo ukidanje obavljanja ugostiteljske djelatnosti „usput“ odnosno obavljanje bez propisanih i odgovarajućih uvjeta. Osobito ističemo obavljanje ugostiteljske djelatnosti od strane udruga građana. Uvažavamo i cijenimo aktivnosti udruga građana, ali smo mišljenja da se trebaju baviti isključivo djelatnošću za koju su registrirani, u skladu sa svojim ciljevima te da se financiraju od članarina i donacija. Ugostitelji smatraju da se udruge trebaju baviti isključivo djelatnošću za koju su registrirani u skladu sa svojim ciljevima, a da ugostiteljstvo prepuste ugostiteljima – profesionalcima.

Struka smatra da se bilo kakvo pripremanje i usluživanje toplih i hladnih napitaka, bezalkoholnih pića i jela koje pravne i fizičke osobe organiziraju za potrebe svojih

djelatnika i svojih članova u svojim poslovnim prostorijama i prostorima smatra ugostiteljskoj djelatnošću. S tim u vezi nužne su izmijene i Zakona o udrugama
-Uz članak 4. stavak 2. Hrvatski ferijalni i hostelski savez – iako ova odredba egzistira izvjesno vrijeme u Zakonu, vrlo je nejasna intencija zakonodavca zašto izdvaja tip ugostiteljskog objekta hostel „van“ samog zakona, kada je isti propisan kao ugostiteljski objekt.
-U segmentu kazališnih ustanova pojam korisnik je vrlo općenit. Ukoliko se odnosi na publiku odnosno gledatelje, realno je očekivati da takve ustanove neće više obavljati ugostiteljsku djelatnost kroz poslovanje tvrtke ili obrta, već kroz svoju osnovnu djelatnost, što smatramo neprihvatljivim.
– U dijelu muzeja također nije jasno na koga se odnosi takova mogućnost. Da li za one osobe koje su samo ušle u zgradu ili terasu muzeja, da li za one koji su kupili kartu pa će moći konzumirati ugostiteljsku uslugu u sklopu muzeja i sl. Isto tako zašto je predviđena distinkcija samo za javne ustanove a ne i za privatne.
– Uz članak 4. stavak 3. pojam fizičke osobe – građani, potrebno je jasno propisati. Ukoliko je intencija zakonodavca da se omogući građanima pružanje određenih usluga temeljem ovog zakona, predlažemo da se ona jasno propišu u zasebnom članku. Usporedno, jasno je propisano koje udruge, i sl. mogu obavljati ugostiteljsku djelatnost i pod kojim uvjetima.
Uz članak 6.
– Sukladno intenciji iz „predgovora“ teksta Zakona u dijelu osnovna pitanja koja se trebaju urediti Zakonom, kojim se razmatra omogućavanje pružanja ugostiteljskih usluga na plovnim objektima nautičkog turizma dok nisu u funkciji nautičkog turizma, mišljenja smo da će se time stvoriti nelojalna konkurencija ugostiteljima koji posluju u fiksnim objektima i da za takvim uslugama ne postoji potreba. Ugostitelji koji posluju u fiksnim objektima su uložili znatna sredstva u svoje lokale, plaćaju sva davanja lokalnoj zajednici, zapošljavaju radnike, mnogi posluju cijelu godinu i ne mogu mjesto svog poslovanja prilagoditi zahtjevima tržišta. Plovni objekti nautičkog turizma bi pak, bez udovoljavanja zahtjevnim minimalnim tehničkim uvjetima, ili uz određene ustupke, što sa popriličnom sigurnošću možemo pretpostaviti, jer zbog fizičkih karakteristika istih uz velika odstupanja neće biti moguće, imali zagarantirano pružanje ugostiteljskih usluga na najboljim pozicijama, na rivi uz samo more i mogli bi mijenjati pozicije u skladu s trenutnom situacijom i svojim željama. S druge strane ukoliko će ministarstvo stvoriti realne uvijete kojima će se takovi plovni objekti morati uskladiti, ostavljamo prostor za dogovor, uz preduvjet da jeHrvatska obrtnička komora konzultirana prilikom izrade i donošenja takovog propisa
Uz članak 7.
Predlažemo da se podzakonski propis iz članka 7. kao i svi dalje u Zakonu navedeni podzakonski propisi donose uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatske obrtničke komore i Hrvatske gospodarske komore. Komore okupljaju u obvezno članstvo sve ugostitelje (male i velike), te su neposrednim kontaktom s gospodarstvenicima dobivaju saznanja o problemima iz struke. Mišljenja smo da bi ta saznanja mogla i trebala biti korisna pri izradi podzakonskih akata kojima se uređuje djelatnost ugostiteljstva.
Isto tako mišljenja smo da bi trebalo kvalitetnije i jasnije definirati vrste ali i same kategorije ugostiteljskih objekata.
Uz članak 8.
Nastavno na izneseno, te uvažavajući sadašnju zakonsku regulativu predlažemo da se razmotre sljedeće mogućnosti :
 Da za objekte iz skupine “Restorani” i “Barovi” radno vrijeme bude od 6,00 do 01,00 sati.
 Hoteli i kampovi mogu (ne moraju) raditi od 0,00 do 24,00 sata.
 Restorani i barovi – koji ispunjavaju uvjete za rad noću prema posebnim propisima mogu raditi od 0,00 do 24,00 sata.
 Predlažemo da se odluke o radnom vremenu koje donose predstavnička tijela, odnosno izvršna tijela, donose uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatske obrtničke komore i Hrvatske gospodarske komore.
 Sve veći broj ugostitelja zagovara mogućnost neograničenog radnog vremena, kao što je slučaj u trgovinama.
Uz članak 9.
– Uz stavak 1. točku 6. ovog članka, izdavanje računa, mišljenja smo da osim ove obaveze za ugostitelje, odredbom treba predvidjeti da se račun može izdati i prilikom zaključenja usluge, odnosno da se račun može izdati i sukladno zahtjevu gosta.
Uz članak 11.
– Uz stavak 4., kao predstavnici struke i u interesu struke ne možemo podržati ovakvu formulaciju jer jednostavno daje se za pravo svima da se bave ugostiteljskom iako za to nemaju i ne moraju ishodovati uvijete i pridržavati se obaveza koje moraju sami ugostitelji.
– Ukazujemo da je temeljem Zakona o obrtu moguće da obrt radi sezonski i to najduže šest mjeseci unutar jedne kalendarske godine. Vezano uz izneseno, predlažemo da se u tekst Zakona doda točka kojom je potrebno naznačiti da se radi o pružanju usluga tijekom cijele godine ili sezonski.
Uz članak 12.
– Nužno je razlučiti odgovornost ugostitelja kao fizičke osobe (vlasnika objekta) koji podliježe kaznenoj odredbi. Problem nastaje prilikom nadzora kada se u objektu zatekne maloljetna osoba koja konzumira alkohol. U tom slučaju ugostitelj biva kažnjen bez obzira da li je to piće kupljeno u objektu ili ne, odnosno može biti kupljeno od strane punoljetne osobe, a konzumirano od strane maloljetne. Ugostitelj ne bi trebao biti odgovoran u slučaju i same konzumacije
Apsolutnu podržavamo mogućnost da ugostitelj može uskratiti usluživanje alkohola malodobnoj osobi, ali isto tako nužna je izmjena i/ili dopuna Zakona s ciljem da se sankcionira i osoba mlađa od 18 godina, kao i njen zakonski skrbnik ili staratelj, ukoliko osoba mlađa od 18 godina konzumira alkoholna pića u ugostiteljskom objektu.
Isto tako predlažemo da se ograničenje nadzora nad zabranom usluživanja odnosno konzumiranja alkoholnih pića u ugostiteljskim objektima osobama mlađim od 18 godina, vrši samo gospodarska inspekcija. Naime, sadašnjom formulacijom nadzor provode i policijski službenici, koji u praksi ne traže vlasnika objekta niti uzimaju izjave vlasnika, tako da se događa da vlasnik samo dobije kaznu, a da nije niti upoznat s činjenicom da mu je „izvršen nadzor“.
– Predlažemo da se briše stavak 4. važećeg Zakona, odnosno ukidanje mogućnosti da predstavničko tijelo može zabraniti usluživanje alkoholnih pića u ugostiteljskim objektima u određenom razdoblju tijekom dana jer se alkoholna pića u tom slučaju kupuju u trgovinama. Predlažemo ili zabranu i u trgovini i u ugostiteljstvu ili odobrenje i u trgovini i u ugostiteljstvu. Sve više i više lokalnih uprava je ukinulo tavu odredbu a većina ih uopće i nema.
uz članak 13.
– U stavku 2. predlažemo da se propiše udaljenosti od 200 metara. Naime, objekti iz stavka 1. važećeg članka 13. Zakona ne zahtijevaju nikakve posebne minimalne tehničke uvjete niti veća ulaganja, a nelojalna su konkurencija objektima koji se nalaze u čvrstim objektima i u koje su uložena znatna sredstva. Ovo tim više što se u takvim objektima često nudi restoranska ponuda, iako za takvu ponudu nemaju potrebne minimalne tehničke uvjete, HACCP, jelovnike i karte pića, sanitarne prostorije i da ne nabrajamo dalje. Možda se i može tolerirati ako su u neposrednoj blizini dva objekta jednostavnih ugostiteljskih usluga, ali kada se ispred restorana postave dva štanda, sa ponudom ribe ili mesa sa iste žarne ploče tada dolaze u pitanje visoka financijska ulaganja u objekt. Držimo da nema potrebe da se u neposrednoj blizini čvrstih objekata postavljaju objekti poput kioska, kontejnera i slično i da za takvu nelojalnu konkurenciju nema opravdanja te predlažemo da se uvaži gore navedeni prijedlog
Uz članak 14.
– Uz stavak 2. ovoga članka ponavljamo primjedbu koja se u pravilu odnosi na sve odredbe kojima se ministar ovlašćuje za donošenje podzakonskih akata, a koje bi po našem mišljenju trebalo donositi uz pribavljeno mišljenje Hrvatske obrtničke komore i Hrvatske gospodarske komore koje su zakonom ovlaštene predstavnice “malih” i “velikih” gospodarstvenika.
Uz članka 29. i mogućnosti kampiranja
– Predlažemo da se omogući da ugostiteljski objekti, koji su registrirani za smještaj, te ako imaju uvjete tipa parkirališta ili se nalaze u sklopu izletišta, mogu primiti do pet jedinica u smislu kamper ili šator na dva dana ako su turisti na proputovanju, a da pritom ne trebaju registrirati kamp odmorište, te da se pravilnikom regulira način njihove prijave.
– Iščitavanjem članka 29. proizlazi da šator ili kamp kućicu odnosno kamp prikolicu ne može postaviti niti jedan građanin niti turist nigdje drugdje osim u kampu ili u skladu sa odredbama ovog članka. Ukazujemo da primjerice Grad Zagreb nema kampinga, pa nam nije jasno gdje će turisti koji prolaze i zadržavaju se u Zagrebu ostavljati svoje kamp kućice odnosno prikolice. Isti problem se javlja i za postavljanje kamp kućica izvan sezone. Zaista ne vidimo razloga zašto vlasnik kamp kućica ne bi istu mogao smjestiti na zemljištu u privatnom (svom) vlasništvu. Podržavamo intenciju i načelo izražavamo našu suglasnost za revitalizacijom prostora koji u suštini nisu u građevinskom i investicijskom smislu namijeni masovnom turizmu a s druge strane omogućuju diferenciranu ponudu našeg turističkog proizvoda.
uz članak 30.
Predlažemo da se članak 30. stavak 1. izmijeni na način:
„Ugostiteljske usluge u domaćinstvu može pružati fizička osoba (u daljnjem tekstu: iznajmljivač).“
Nemogućnost obrtnika da, izvan obrta, pružaju uslugu iznajmljivanja u domaćinstvu bila je ograničavajuća i predstavljala je problem obrtnicima, zbog:
– Obveze upisa djelatnosti i unosa nekretnine u obrt (ne samo novoizgrađene već i naslijeđene, sa negativnim financijskim posljeposljedicama prilikom prestanka iznajmljivanja kao i prilikom prestanka ili prenošenja obrta),
– Obveze promjene namjene prostora iz stambene u poslovne namjene (iako smještaj u apartmanu ili kući za odmor predstavlja ispunjenje uvjeta stambenog prostora – boravak osoba),
– Nemogućnosti korištenja vlastite nekretnine izvan sezone odnosno vremena iznajmljivanja.
Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti omogućeno je fizičkim osobama obavljanje svih ugostiteljskih djelatnosti uključujući iznajmljivanje objekata za smještaj. Iako je omogućeno da član obitelji, uz suglasnost obrtnika iznajmljuje zajedničku nekretninu, imamo veći broj obrtnika koji nemaju takve članove obitelji ili zajedničku nekretninu. Stoga bi u postupku donošenja zakona valjalo provjeriti da li se formulacija fizička osoba – građanin odnosi i na obrtnika, te je zbog pojednostavljenja i jasnijeg određenja preformulirati na način kako je predloženo.
Uz članak 40. (poljoprivredna gospodarstva)
Držimo da je pružanje ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu za 50 gostiju istodobno više nego dovoljno i da se povećanjem kruga usluga, kao i broja gostiju, omogućava da se pod pojmom seljačkog domaćinstva pružaju ugostiteljske usluge koje imaju dimenzije poduzetništva većih razmjera, a za što smo sigurni da nije u skladu sa samom naravi takvih usluga, kao niti s realnim mogućnostima.
Ugostitelji smatraju pružanje ugostiteljskih usluga u seljačkim domaćinstvima nelojalnom konkurencijom, obzirom da se ni sada vlastitom proizvodnjom ne uspijeva podmiriti potrebe gostiju, već se namirnicama snabdijevaju na istim mjestima kao i ugostitelji.
Naime, držimo potpuno nerealnim da bi se jedno obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo moglo, bez korištenja rada drugih osoba, baviti poljoprivredom i proizvoditi hranu i piće za potrebe svojih gostiju, jer oni moraju biti pretežito vlastite proizvodnje i istovremeno pripremati i usluživati iste, kao i pružati niz ostalih usluge, za 80 gostiju (izletnika) istodobno.
Izmjene Zakona u prošlosti, na što smo i ranije upozoravali, po našem mišljenju otvorile su još veći prostor mogućnost za rad crno, dok istovremeno predstavljaju nelojalnu konkurenciju ugostiteljima koji posluju kao obrti i trgovačka društva.
Seljačka domaćinstva bi po našem mišljenju trebala ostati ono što po svojoj naravi jesu, obiteljski poduhvat, čije glavno obilježje ne bi trebala biti masovnost, nego dapače, omogućavanje konzumacije domaćih, autohtonih proizvoda i usluga u ozračju intimnog obiteljskog ugođaja za goste koji su željni takve vrste usluge. Svi oni poduzetnici, koje ne zadovoljava takva vrsta djelatnosti, po našem mišljenju trebali bi se odlučiti na otvaranje obrta ili trgovačkog društva, koji omogućavaju pružanje onolikog broja usluga i za onoliko gostiju, za koje se mogu osigurati uvjeti koje nalažu važeći propisi.
Isto tako, ukazujemo na neodredivost pojma “pretežito” pa samim time i na diskreciono pravo tijela koje obavlja nadzor da samo određuje od slučaja do slučaja, pa i različito, koliko je to količinski za pojedino seljačko domaćinstvo.
Pojam seljačkog domaćinstva mora ostati u sferi dopunske djelatnosti na poljoprivrednoj osovi, a ne kao primarna ugostiteljska djelatnost. Ukazivali smo na pojedine odredbe sada važećeg Zakona, te pripadajućih pravilnika kao određenog vidna nelojalne konkurencije nad registriranim ugostiteljskim objektima također temeljem ovog Zakona i pripadajućih provedbenih propisa.
Od presudne je važnosti i definicija gost-izletnik. Smatramo da gosti vjenčanja na OPG-u nisu gosti-izletnici.
Uz nadzor (članci 42. – 46.)
Podržavamo izmjene vezane uz zatvaranje tj. zabrane obavljanja ugostiteljske djelatnosti uz pečaćenje na 30 dana koja je bila prestroga, stoga propisivanje razumnog roka je hvale vrijedna inicijativa. Apeliramo na dobronamjernu suradnju između inspektora i ugostitelja pri definiranju broja dana u kojem će se morati otkloniti nedostaci, s intencijom da budu realni i provedivi.
Uz prekršajne odredbe (članci 46. – 52.)
Sukladno Prekršajnom zakonu članku 33. jasno i nedvosmisleno je propisano da su kazne za fizičke osobe (obrtnik) dvostruko manje, odnosno duplo manje od onih propisanih za pravne osobe.
U važećem Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti iznosi prekršajnih kazni za fizičke osobe – obrtnike su niže u odnosu na kazne za pravne osobe, što je apsolutno u suglasju sa Prekršajnim zakonom, te bi svako drugo tumačenje bilo protuzakonito.
Obrt obavlja fizička osoba, najčešće sama, osobnim radom, a u manjem broju slučajeva se služi radom drugih osoba, najčešće članova obitelji. Budući da je obrt osobni poslovni poduhvat i da se radi o manjem obimu poslovanja, logično je i pravedno da i kazne budu manje te Ceh smatra da bi kaznene odredbe u Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti trebale biti utvrđene kao i do sada, to jest da bi za fizičke osobe – obrtnike trebale biti utvrđene manje kazne u odnosu na pravne osobe.
Ovo tim više što je odgovornost obrtnika za obveze u obavljanju obrta utvrđena na puno otegotniji način u odnosu na pravne osobe jer obrtnici odgovaraju cjelokupnom imovinom, a pravne osobe samo do visine temeljnog kapitala.
– Prijedlog da se u člancima koji definiraju kaznene odredbe doda stavak koji bi glasio.:
“Prije donošenja bilo kakve novčane kazne, ugostitelju će se izreći opomena, koji se briše ukoliko u trajanju od godine dana od izricanja opomene nije ponovljen prekršaj. U slučaju da se ponovi prekršaj za izrečenu opomenu, ugostitelju će se izreći kazna po kaznenim odredbama.”
Uz članak 59.
Predlažemo da se podzakonski propis iz ovog članka donose uz prethodno pribavljeno mišljenje Hrvatske obrtničke komore i Hrvatske gospodarske komore.
Uz članak 60.
Radi jasnog načina provođenja potrebno je definirati rok u kojem će se provesti uspostava registra.
Općenito uz Zakon:
Mišljenja smo da bi i ovim Zakonom trebalo biti riješeno pitanje prodaje i usluživanja hrane u trgovinama. Iako je u Zakonu o trgovini načelno definirano da trgovac u trgovini može dodatno obrađivati hranu, te da istu ne smije usluživati u prodavaonici, na terenu smo svjedoci da u sklopu velikih trgovačkih lanaca kupac može kupiti gotovo sve vrste gotovih jela. Smatramo da se na ovaj način zadire direktno u poslovanje ugostitelja, te da je potrebno primijeniti uvijete propisne ovim Zakonom na trgovce, na način da ukoliko trgovci žele prodavati, termički obrađivati hranu, mogu ali uz uvjet da se ista ne uslužuje u objektu.
Zakonom o ugostiteljskoj djelatnost pojam ugostiteljske djelatnost je pripremanje hrane. S druge strane Zakonom o trgovini trgovcima je dana mogućnost dodatno obrađivanje hrane, no nije jasno naznačeno do koje mjere. Tumačenjem Zakona o trgovini po našem mišljenju trgovci imaju prevelike mogućnosti, te su jednim dijelom i nelojalna konkurencija registriranim ugostiteljima S obzirom da procedura dopune Zakona nije jednostavna i brza predlažemo da se, kako bi se izbjegle nedoumice i spriječila nelojalna konkurencija gastro ponude trgovačkih lanaca ugostiteljskim objektima, apelira na ministarstvo da izda tumačenje kojim bi se razjasnilo da se kompletna ponuda hrane pripremljene na ugostiteljski način uključujući i složena jela koja predstavljaju restoransku ponudu, a koja se nudi u trgovačkim objektima, koji nisu registrirani za ugostiteljsku djelatnost i nemaju potrebne uvjete za tu djelatnost, pod uvjetima i po cijenama koje važe za trgovinu, ne bi mogla smatrati „dodatnim obrađivanjem hrane“ u smislu Zakona o trgovini.
Jedan od vidova nelojalne konkurencije je i nužno onemogućavanje prodaje kave iz samposlužnih automata, koji nisu uvijek samposlužni – jer kupce uslužuju prodavači u trgovinama ili kioscima (što je ugostiteljska djelatnosti).
Osim obrađivanja i prodaje hrane u trgovinama, dodatni problem nelojalne konkurencije trgovina ugostiteljskim objektima predstavlja postavljanje rashladnih uređaja s pićima i njihova prodaja. Ovaj problem nastaje zbog blizine postavljenog rashladnog uređaja i ugostiteljskog objekata, čija se zarada ostvaruje primarno od prodaje pića i/ili hrane, dok trgovini prodaja rashlađenog pića čini dio mnogobrojne ponude.
Za promicanje struke i podizanje kvalitete usluge, predlažemo donošenje kodeksa poslovanja odnosno nekadašnjih „uzanci“ poslovanja u ugostiteljskoj djelatnosti na način da se preporuča primjena kodeksa ili uzanci te da se ne propisuje kazna za ne pridržavanje istih. Kodeks odnosno uzance bi izradila struka. Navedenim savjetodavnim kodeksom ugostitelji bi imali praktični priručnik za rad odnosno oslonac u poslovanju a time bi se mogla smanjiti zakonska regulativa kroz razne pravilnike i druge podzakonske akte. Time bi se smanjila i prekršajna postupanja jer najveći dio prekršaja je počinjeno iz neznanja a ne iz namjere. U prilog navedenom govore i dobra praksa Državnog inspektorata da objavljuje „vodiče“ za pojedine djelatnosti i obveze koji se ugostitelji moraju pridržavati. Kao i u mnogim drugim strukama, nelegalni rad u ugostiteljskoj djelatnosti odnosi veliki dio mogućih prihoda. Djelomično ili potpuno ilegalni objekti nude gostima uslugu upitne kvalitete, često poslujući samo kroz vremenski atraktivni dio sezone, bez poštivanja kategorizacije objekata, palete usluga hrane i pića koja nisu primjerena pojedinim vrstama objekata, te bez udovoljavanja minimalno tehničkih uvjeta. Potrebno je potaknuti energičnije i učinkovitije aktivnosti inspekcijskog nadzora u cilju suzbijanja nelojalne konkurencije različitih društvenih domova, dobrovoljnih društava, raznih udruga, nelegalnih catering usluga i drugih oblika neregistriranih djelatnosti. Nužna je dosljedna implementacija Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti i Pravilnika o minimalnim tehničkim uvjetima i kategorizaciji objekta (koji određuju minimalno-tehničke uvjete za prostor i opremu za pojedine vrste objekata), kao i nužna suradnja sa nadležnim inspekcijama