ZAKON O FINANCIRANJU JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE I UPRAVE

I. TEMELJNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju izvori sredstava i financiranje poslova iz samoupravnog djelokruga županije, općine, grada (u daljnjem tekstu: jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave), u granicama određenim zakonom kojim se uređuju pojedina pitanja ako odredbama ovoga Zakona nije određeno drugačije.

Članak 2.

Jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga osigurava sredstva u svojem proračunu.

Jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave osigurava prihode razmjerne rashodima za obavljanje poslova iz samoupravnog djelokruga.

II. IZVORI SREDSTAVA

Članak 3.

Jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave stječe prihode iz vlastitih izvora, od zajedničkih poreza i od dotacija iz državnoga i županijskoga proračuna.

Članak 4.

Vlastiti izvori sredstava županije jesu:

1. prihodi od vlastite imovine, u smislu članka 68. stavka 3. točke 1., 2., 3. i 4. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (“Narodne novine”, br. 90/92).

2. županijski porezi, u skladu s ovim Zakonom,

3. novčane kazne i oduzeta imovinska korist za prekršaje, koje sami propišu,

4. drugi prihodi utvrđeni posebnim zakonom.

Članak 5.

Županijski porezi su:

1. porez na nasljedstva i darove,

2. porez na cestovna motorna vozila,

3. porez na plovila,

4. porez na automate za zabavne igre.

1. Porez na nasljedstva i darove

Članak 6.

(1) Porez na nasljedstva i darove plaća se na nekretnine, u skladu sa zakonom, na gotov novac, novčane tražbine i vrijednosne papire (vrijednosnice) te na pokretnine ako im je pojedinačna tržišna vrijednost veća od 50.000,00 kuna na dan utvrđivanja porezne obveze.

(2) Porez na nasljedstva i darove ne plaća se ako se na naslijeđene ili darovane pokretnine plaća porez na dodanu vrijednost

Članak 7.

(1) Obveznici poreza na nasljedstva i darove su fizičke i pravne osobe, koje na teritoriju Republike Hrvatske naslijede ili prime na dar ili steknu po drugoj osnovi bez naknade imovinu na koju se plaća porez na nasljedstva i darove.

(2) Ako se nasljednik odrekne nasljedstva ili ga ustupi u ostavinskom postupku, porez na nasljedstva i darove plaća osoba kojoj je nasljedstvo pripalo ili joj je ustupljeno.

Članak 8.

Brisan.

Članak 9.

(1) Osnovicu poreza na nasljedstva i darove čini iznos gotova novca, te tržišna vrijednost financijske i druge imovine, na dan utvrđivanja porezne obveze, nakon odbitka dugova i troškova što se odnose na imovinu na koju se plaća taj porez.

(2) Osnovicu poreza na nasljedstva i darove iz stavka 1. ovoga članka, utvrđuje nadležno porezno tijelo

Članak 10.

Briše se.

Članak 11.

(1) Obveza plaćanja poreza na nasljedstva i darove nastaje u trenutku pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ili odluke državnog tijela ili suda ili u trenutku primitka dara.

(2) Dar se smatra primljenim u trenutku potpisa ugovora o darovanju, a ako nije sklopljen pisani ugovor o darovanju, u trenutku primitka dara.

(3) Ako se rješenje o nasljeđivanju ili odluka tijela državne uprave ili suda ili ugovor o darovanju, ne prijave ili se ne prijave pravodobno, porezna osnovica utvrđuje se prema tržišnoj vrijednosti naslijeđene ili na dar primljene imovine na dan prijavljivanja ili otkrivanja porezne obveze.

Članak 12.

Brisan.

Članak 13.

Porez na nasljedstva i darove plaća se po stopi do 5%.

Članak 14.

Porez na nasljedstva i darove ne plaćaju:

1. bračni drug, krvni srodnici u ravnoj liniji, te posvojenici i posvojitelji umrlog ili darovatelja,

2. braća i sestre, njihovi potomci te zetovi i snahe ostavitelja ili darovatelja, ako su živjeli u zajedničkom kućanstvu s ostaviteljem u trenutku njegove smrti ili s darovateljem u trenutku primitka dara. Zajedničkim kućanstvom u smislu ovoga Zakona smatra se zajedničko stjecanje prihoda i imovine te raspolaganje prihodima i imovinom koja se nasljeđuje ili daruje,

3. fizičke i pravne osobe kojima Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave daruje, odnosno daje pokretnine bez naknade radi odštete ili iz drugih razloga u svezi s Domovinskim ratom,

4. Republika Hrvatska i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, tijela državne uprave i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javne ustanove, vjerske zajednice, zaklade i fondacije, Crveni križ i druge humanitarne udruge osnovane na temelju posebnih propisa,

5. fizičke i pravne osobe kada primaju darove (donacije) za svrhe utvrđene posebnim propisima

Članak 15.

Briše se.

Članak 16.

(1) Obveznici poreza na nasljedstva i darove moraju nadležnom poreznom tijelu dostaviti rješenje o nasljeđivanju odnosno odluku tijela državne uprave ili suda ili ugovor o darovanju, i to u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju ili odluke tijela državne uprave ili suda ili od dana sklapanja ugovora o darovanju.

(2) Podatke iz stavka 1. ovoga članka treba dostaviti nadležnom poreznom tijelu prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu ili sjedištu poreznog obveznika.

(3) Porez na nasljedstva i darove plaća se u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o utvrđivanju toga poreza.

(4) Porez na nasljedstva i darove prihod je županije prema prebivalištu ili uobičajenom boravištu ili sjedištu nasljednika ili daroprimatelja

2. Porez na cestovna motorna vozila

Članak 17.

(1) Porez na cestovna motorna vozila plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici registriranih osobnih automobila i motocikla.

(2) Osobni automobil, u smislu ovoga Zakona, motorno je vozilo namijenjeno prijevozu osoba koje, osim sjedala za vozača, ima najviše osam sjedala i čija nosivost tereta ne prelazi 250 kilograma.

(3) Motocikl, u smislu ovoga Zakona, motorno je vozilo na dva kotača, s bočnom prikolicom ili bez nje i motorno vozilo na tri kotača, ako njegova masa nije veća od 400 kilograma.

(4) Porez na cestovna motorna vozila plaća se godišnje prema snazi motora iskazanoj u kW i godinama starosti vozila i to:

Članak 18.

(1) Porez na cestovna motorna vozila ne plaća se na vozila Republike Hrvatske i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, na vozila tijela državne uprave i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, na vozila zdravstvenih ustanova, vatrogasnih jedinica, diplomatskih i konzularnih predstavništava i stranoga diplomatskog osoblja te na posebna vozila kojima vlasnici obavljaju registriranu djelatnosti za prijevoz umrlih i taksi službu.

(2) Porez na cestovna motorna vozila ne plaćaju osobe koje su u cijelosti bile oslobođene plaćanja carine i poreza na dodanu vrijednost (poreza na promet) pri nabavi vozila.

Članak 19.

(1) Porez na cestovna motorna vozila plaća se prema rješenju o utvrđivanju poreza koje donosi nadležno porezno tijelo.

(2) Pri promjeni vlasništva cestovnoga motornog vozila tijekom kalendarske godine novi vlasnik ne plaća porez na cestovna motorna vozila ako je taj porez bio utvrđen prijašnjem vlasniku.

(3) Ako je tijekom kalendarske godine nabavljeno novo motorno vozilo, vlasnik toga vozila plaća godišnji porez umanjen za dio godine prije nabave vozila.

(4) Porez na cestovna motorna vozila plaća se u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o utvrđivanju toga poreza.

(5) Županija može svojom odlukom propisati da se porez na cestovna motorna vozila plaća pri registraciji vozila.

(6) Porez na cestovna motorna vozila prihod je županije u kojoj je sjedište ili prebivalište obveznika toga poreza.

3. Porez na plovila

Članak 20.

(1) Porez na plovila plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici plovila.

(2) Plovilom u smislu stavka 1. ovoga članka smatra se brod (jahta ili brodica) i čamac unutarnje plovidbe koji služe razonodi, športu ili rekreaciji.

(3) Porez na plovila plaća se godišnje prema dužini plovila iskazanoj u metrima, godinama starosti plovila, ima li plovilo kabinu ili nema te snazi motora iskazanoj u kW i to:

Članak 21.

Porez na plovila ne plaća se na plovila kojima se obavlja registrirana djelatnost i brodice u vlasništvu domicilnog stanovništva na otocima koje služe za nužnu organizaciju života i održavanje posjeda na otocima.

Članak 22.

(1) Porez na plovila plaća se prema rješenju o utvrđivanju poreza kojeg donosi nadležno porezno tijelo na području koje je plovilo registrirano.

(2) Porez na plovila plaća se u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o utvrđivanju toga poreza.

(3) Porez na plovila prihod je županije na području koje je plovilo registrirano.

4. Porez na automate za zabavne igre

Članak 23.

(1) Predmet oporezivanja su automati za zabavne igre koji se stavljaju u uporabu u zabavnim klubovima, ugostiteljskim objektima, javnim objektima i drugim javnim prostorima.

(2) Pod automatima u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se automati koji služe za priređivanje zabavnih igara na računalima, simulatorima, videoautomatima, fliperima, pikadima, biljarima, stolnim nogometom i drugim sličnim automatima koji se stavljaju u pogon s pomoću kovanica, žetona ili uz naplatu, pri čemu igrač ne ostvaruje dobitak u novcu, stvarima ili pravima.

(3) Automati za zabavne igre razvrstavaju se u dvije skupine:

1. automati skupine A (videoigre, simulatori i drugi elektronski automati za zabavu na kojima igrač ne ostvaruje dobitak),

2. automati skupine B (fliperi, biljar, hokej, stolni nogomet, pikada i drugi mehanički automati).

Članak 24.

Pod zabavnim klubovima u smislu stavka 1. članka 23. ovoga Zakona smatraju se prostori u kojima se priređuju zabavne igre na automatima za zabavu, a čija površina ne može biti manja od 30 m2 i u kojima mora biti postavljeno najmanje 5 automata za zabavne igre.

Članak 25.

Obveznik poreza na automate za zabavne igre je pravna ili fizička osoba koja automate za zabavne igre stavlja u uporabu u zabavnim klubovima, ugostiteljskim objektima, javnim objektima i drugim javnim prostorima.

Članak 26.

(1) Porez na automate za zabavne igre plaća se mjesečno 100,00 kuna.

(2) Porez iz stavka 1. ovoga članka ne plaća se na automate za zabavu vrste biljar, ako imaju na vidnom mjestu istaknutu markicu Hrvatskog biljarskog saveza.

Članak 27.

1) Porez na automate za zabavne igre plaća se prema mjestu gdje se automat za zabavne igre stavlja u uporabu.

(2) Porezni obveznik dužan je prije stavljanja u uporabu automata za zabavne igre nadležnom poreznom tijelu prema mjestu uporabe automata mjesečno podnositi zahtjev za izdavanje nadzorne naljepnice (markice) za označavanje automata. Uz zahtjev za izdavanje nadzorne naljepnice (markice) porezni obveznik mora priložiti:

1) dokaz o odobrenju za obavljanje djelatnosti priređivanja zabavne igre,

2) podatke o broju i vrsti automata za zabavne igre koje stavlja u uporabu,

3) podatke o mjestu postavljanja svakoga pojedinačnog automata za zabavne igre,

4) dokaz o vlasništvu ili pravu korištenja automata za zabavne igre,

5) dokaz (certifikacija) tehničke ispravnosti prema Zakonu o normizaciji,

6) dokaz o vlasništvu ili ugovor o zakupu sklopljen sa vlasnikom ili korisnikom prostora u koji postavlja automat za zabavne igre,

7) uvjerenje o tehničkoj ispravnosti ovlaštene atestne kuće,

8) dokaz o izvršenoj uplati poreza na automate za zabavne igre iz članka 26. ovoga Zakona.

(3) Za svaki prijavljeni automat za zabavne igre, a nakon izvršene uplate poreza na automate za zabavne igre porezni obveznik će od nadležnoga poreznog tijela dobiti nadzornu naljepnicu (markicu). Oblik, veličinu, sadržaj, boju i druga obilježja koja treba sadržavati nadzorna markica propisat će ministar financija posebnim propisom.

(4) Ministarstvo financija povjerit će tiskanje markica u skladu s propisanim uvjetima o postupku nabave roba i usluga i ustupanju radova, pravnoj ili fizičkoj osobi koja može osigurati njihovu zaštitu i sigurnost.

(5) Nadležno tijelo Porezne uprave izdaje poreznom obvezniku za svaki prijavljeni automat za zabavne igre nadzornu naljepnicu (markicu) za označavanje automata koja važi samo za mjesec u kojem je izvršena prijava i plaćen porez na automate. Troškove izdavanja naljepnice ( markice) snosi podnositelj zahtjeva za izdavanjem naljepnice.

(6) Za svaki sljedeći mjesec uporabe automata na istoj lokaciji porezni obveznik dužan je uz zahtjev za izdavanje naljepnice dostaviti samo dokaz o izvršenoj uplati poreza na automate za zabavne igre iz članka 26. ovoga Zakona. Kod promjene mjesta uporabe automata za zabavne igre porezni obveznik dostavlja uz zahtjev i dokaze o ispunjavanju uvjeta iz stavka 2. ovoga članka.

(7) U zabavnim klubovima, ugostiteljskim objektima, javnim objektima i drugim javnim prostorima mogu biti postavljeni samo automati za zabavne igre na kojima je na vidnom mjestu istaknuta nadzorna naljepnica (markica) s propisanim podacima. Svaki automat bez propisane naljepnice (markice) bit će privremeno oduzet.

(8) Porez na automate za zabavne igre prihod je županije prema mjestu gdje se automat za zabavne igre stavlja u uporabu.

Članak 28.

Županijski porezi mogu se u cijelosti ili dijelom ustupiti gradu ili općini na čijemu je području prebivalište, odnosno sjedište poreznog obveznika.

Članak 29.

Vlastiti izvori sredstava općine i grada:

1. prihodi od vlastite imovine, u smislu članka 68. stavka 3. točke 1., 2., 3. i 4. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi,

2. općinski, odnosno gradski porezi u skladu s ovim Zakonom,

3. novčane kazne i oduzeta imovinska korist za prekršaje koje sami propišu,

4. upravne pristojbe u skladu s posebnim zakonom,

5. boravišne pristojbe, u skladu s posebnim zakonom,

6. komunalne naknade, doprinosi i druge naknade utvrđene posebnim zakonom,

7. naknade za uporabu javnih, općinskih ili gradskih površina,

8. drugi prihodi utvrđeni posebnim zakonom.

Članak 30.

Općine ili gradovi mogu uvesti ove poreze:

1. prirez porezu na dohodak,

2. porez na potrošnju,

3. porez na kuće za odmor,

4. porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište,

5. porez na nekorištene poduzetničke nekretnine,

6. porez na neizgrađeno građevno zemljište,

7. porez na tvrtku ili naziv,

8. porez na korištenje javnih površina.

1. Prirez porezu na dohodak

Članak 30a.

(1) Općina, odnosno grad mogu obveznicima poreza na dohodak sa svoga područja propisati plaćanje prireza porezu na dohodak i to:

1. općina po stopi do 10%,

2. grad ispod 30.000 stanovnika po stopi do 12%,

3. grad iznad 30.000 stanovnika po stopi do 15%,

4. Grad Zagreb po stopi do 30%.

(2) Prirez porezu na dohodak po odredbama ovoga članka plaća se po stopi koju utvrdi općina ili grad i pripada općini ili gradu na području kojih je prebivalište ili uobičajeno boravište obveznika prireza.

2. Porez na potrošnju

Članak 31.

Porez na potrošnju plaća se na potrošnju alkoholnih pića (prirodna vina, specijalna vina, vinjak, rakiju i žestoka pića), piva i bezalkoholnih pića u ugostiteljskim objektima.

Članak 32.

(1) Obveznik poreza na potrošnju jest pravna i fizička osoba koja pruža ugostiteljske usluge.

(2) Osnovicu poreza na potrošnju čini prodajna cijena pića koje se proda u ugostiteljskim objektima.

(3) Obračun i način plaćanja poreza na potrošnju uređuje se odlukom grada, odnosno općine.

Članak 33.

Stopu poreza na potrošnju propisuje grad, odnosno općina, a ne može biti veća od 3% od osnovice na koju se plaća porez na potrošnju.

Članak 34.

(1) Porez na potrošnju prihod je grada, odnosno općine na području koje je obavljena prodaja pića.

(2) Nadzor nad obračunavanjem i plaćanjem poreza na potrošnju obavlja nadležno tijelo za utvrđivanje poreza.

3. Porez na kuće za odmor

Članak 35.

(1) Porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

(2) Kućom za odmor smatra se svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski.

(3) Kućom za odmor, u smislu ovoga Zakona ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.

Članak 36.

(1) Porez na kuće za odmor plaća se od 5,00 do 15,00 kuna po jednom četvornom metru korisne površine kuće za odmor.

(2) Visinu poreza na kuće za odmor propisuju svojom odlukom općina ili grad.

(3) Općina ili grad propisuju visinu poreza na kuće za odmor ovisno o mjestu, starosti, stanju infrastrukture te drugim okolnostima bitnim za korištenje kuće za odmor.

Članak 37.

(1) Porez na kuće za odmor ne plaća se na kuće za odmor koje se ne mogu koristiti.

(2) Kućama za odmor iz stavka 1. ovoga članka smatraju se kuće za odmor koje se ne mogu koristiti zbog ratnih razaranja i prirodnih nepogoda (poplava, požar, potres), te starosti i trošnosti.

(3) Porez na kuće za odmor ne plaća se na kuće za odmor za vrijeme dok su u njima smješteni prognanici i izbjeglice.

(4) Porez na kuće za odmor ne plaća se na odmarališta u vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koja služe za smještaj djece do 15 godina starosti.

(5) Odlukom općine ili grada mogu se propisati i druga oslobođenja od plaćanja poreza na kuće za odmor iz gospodarstvenih i socijalnih razloga.

Članak 38.

(3) Obračun i način plaćanja poreza na kuće za odmor uređuju se odlukom općine ili grada.

(2) Obveznici poreza na kuće za odmor moraju nadležnom poreznom tijelu dostaviti podatke o kućama za odmor, koji se odnose na mjesto gdje se nalaze ti objekti, te korisnu površinu.

(3) Podatke iz stavka 2. ovoga članka treba dostaviti do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez na kuće za odmor.

(4) Porez na kuće za odmor plaća se u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o utvrđivanju toga poreza.

(5) Porez na kuće za odmor pripada općini ili gradu na čijem se području nalazi kuća za odmor.

4. Porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište

Članak 38.a

(1) Porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište plaćaju vlasnici ili zakupci toga zemljišta ako zemljište ne obrađuju godinu dana.

(2) Pod neobrađenim obradivim poljoprivrednim zemljištem iz stavka 1. ovoga članka smatra se zemljište koje se po svojoj veličini, klasi i kulturi može obrađivati i privesti poljoprivrednoj proizvodnji, ali ga ne obrađuju vlasnici ili zakupci toga zemljišta.

Članak 38.b

Osnovica poreza na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište je površina neobrađenoga obradivoga poljoprivrednog zemljišta izražena u hektarima.

Članak 38.c

(1) Porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište plaća se po jednom hektaru neobrađenoga obradivoga poljoprivrednog zemljišta u iznosu:

1. na oranice do 500,00 kuna godišnje,

2. na povrtnjake do 800,00 kuna godišnje,

3. na voćnjake do 1.000,00 kuna godišnje,

4. na maslinike do 1.000,00 kuna godišnje,

5. na vinograde do 1.000,00 kuna godišnje,

6. na livade do 250,00 kuna godišnje.

(2) Visinu poreza na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište propisuju svojom odlukom općina ili grad.

(3) Općina ili grad propisuju visinu poreza na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište ovisno o lokaciji, veličini, klasi, kulturi i drugim okolnostima bitnim za korištenje neobrađenoga obradivoga poljoprivrednog zemljišta.

Članak 38.d

(1) Porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište ne plaća se na zemljište koje je povjereno na privremeno upravljanje općini ili gradu.

(2) Općina ili grad mogu svojom odlukom propisati oslobođenja od plaćanja poreza na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište ovisno o mjestu (planinsko, brdsko), veličini, klasi i kulturi zemljišta te zbog nesposobnosti za rad poreznog obveznika zbog starosti ili bolesti.

Članak 38.e

(1) Obračun i način plaćanja poreza na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište utvrđuju se odlukom općine ili grada.

(2) Obveznici poreza na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište moraju nadležnom poreznom tijelu dostaviti podatke o mjestu, veličini, klasi i kulturi zemljišta koje se ne obrađuje.

(3) Podatke iz stavka 2. ovoga članka treba dostaviti do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez.

(4) Porez na neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište plaća se u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o utvrđivanju toga poreza.

(5) Porez je prihod općine ili grada na čijem se području nalazi neobrađeno obradivo poljoprivredno zemljište.

5. Porez na nekorištene poduzetničke nekretnine

Članak 38.f

(1) Porez na nekorištene poduzetničke nekretnine plaća se na nekretnine namijenjene obavljanju poduzetničke djelatnosti (proizvodni i drugi poslovni prostori) koje se ne koriste.

(2) Pod nekorištenim poduzetničkim nekretninama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se nekretnine u kojima se ne obavlja djelatnost godinu dana.

Članak 38.g

Obveznik poreza na nekorištene poduzetničke nekretnine je fizička ili pravna osoba, vlasnik nekretnina.

Članak 38.h

Osnovica poreza na nekorištene poduzetničke nekretnine je korisna površina nekretnine izražena u četvornim metrima.

Članak 38.i

(1) Porez na nekorištene poduzetničke nekretnine plaća se od 5,00 do 15,00 kuna po četvornom metru korisne površine poduzetničke nekretnine.

(2) Visinu poreza na nekorištene poduzetničke nekretnine propisuje svojom odlukom općina ili grad.

Članak 38.j

(1) Porez na nekorištene poduzetničke nekretnine ne plaća se na nekretnine koje su povjerene na privremeno upravljanje općini ili gradu.

(2) Porez na nekorištene poduzetničke nekretnine ne plaća se na nekretnine koje imaju svojstvo kulturnog dobra prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (»Narodne novine«, br. 69/99.).

(3) Općina ili grad mogu propisati oslobođenja od plaćanja poreza na nekorištene poduzetničke nekretnine u slučaju više sile, prirodnih nepogoda ili ako postoje druge zapreke njihovu korištenju.

Članak 38.k

(1) Obračun i način plaćanja poreza na nekorištene poduzetničke nekretnine utvrđuju se odlukom općine ili grada.

(2) Obveznici poreza na nekorištene poduzetničke nekretnine moraju nadležnom poreznom tijelu dostaviti podatke o nekorištenim poduzetničkim nekretninama.

(3) Podatke iz stavka 2. ovoga članka treba dostaviti do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez.

(4) Porez na nekorištene poduzetničke nekretnine plaća se u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o utvrđivanju toga poreza.

(5) Porez je prihod općine ili grada na čijem se području nalazi nekorištena poduzetnička nekretnina.

6. Porez na neizgrađeno građevno zemljište

Članak 38.l

(1) Porez na neizgrađeno građevno zemljište plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici neizgrađenoga građevnog zemljišta.

(2) Pod neizgrađenim građevnim zemljištem iz stavka 1. ovoga članka smatra se zemljište koje se nalazi unutar granica građevnoga područja naselja na kojemu se u skladu s prostornim planom mogu graditi građevine za stambene, poslovne i druge namjene, a na kojemu nije izgrađena nikakva građevina. Neizgrađenim građevnim zemljištem smatra se i zemljište na kojemu postoji privremena građevina za čiju izgradnju nije potrebno odobrenje za gradnju kao i zemljište na kojemu se nalaze ostaci nekadašnje građevine.

Članak 38.m

(1) Porez na neizgrađeno građevno zemljište plaća se od 1,00 do 5,00 kuna po četvornom metru neizgrađenoga građevnog zemljišta.

(2) Visinu poreza na neizgrađeno građevno zemljište propisuje svojom odlukom općina ili grad, ovisno o lokaciji, veličini i drugim okolnostima bitnim za korištenje neizgrađenoga građevnog zemljišta.

Članak 38.n

(1) Obračun i način plaćanja poreza na neizgrađeno građevno zemljište utvrđuje se odlukom općine ili grada.

(2) Obveznici poreza na neizgrađeno građevno zemljište moraju nadležnom poreznom tijelu dostaviti podatke o mjestu i veličini neizgrađenoga građevnog zemljišta.

(3) Podatke iz stavka 2. ovoga članka treba dostaviti do 31. ožujka godine za koju se utvrđuje porez.

(4) Porez na neizgrađeno građevno zemljište plaća se u roku od 15 dana od dana dostave rješenja o utvrđivanju toga poreza.

(5) Porez je prihod općine ili grada na čijem se području nalazi neizgrađeno građevno zemljište.

Briše se.

Ostatak teksta nalazi se ovdje:
http://nn.hr/clanci/sluzbeno/1993/2276.htm