Zakon o strancima

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom određuju uvjeti ulaska, kretanja i boravka te rad stranaca u Republici Hrvatskoj.

Članak 2.

Strancem se, u smislu ovoga Zakona, smatra osoba koja nije hrvatski državljanin.

Stranac koji ima višestruko državljanstvo smatra se državljaninom države koja mu je izdala putnu ispravu s kojom je ušao u Republiku Hrvatsku.

Članak 3.

Stranac može ulaziti u Republiku Hrvatsku i boraviti na njezinu području s važećom putnom ispravom u koju je unijeta viza ili odobrenje boravka, ukoliko ovim Zakonom ili među­narodnim ugovorom nije drugačije određeno.

Bez važeće putne isprave dopušten je ulazak strancima koje je Republika Hrvatska dužna prihvatiti na temelju međunarodnih ugovora.

Članak 4.

Stranac koji je upisan u putnu ispravu druge osobe može ulaziti i izlaziti iz Republike Hrvatske samo s osobom u čiju je putnu ispravu upisan.

Stranci koji imaju zajedničku putovnicu mogu ulaziti i izlaziti iz Republike Hrvatske samo zajedno, a osobe koje su upisane u zajedničku putovnicu moraju imati ispravu s fotografijom na temelju koje se može utvrditi njihov identitet. Voditelj skupine mora imati osobnu putnu ispravu.

Članak 5.

Strancu će se ograničiti ili zabraniti kretanje na određenom području u Republici Hrvatskoj zbog zaštite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja.

Sigurnosnu provjeru za stranca u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi nadležna sigurnosna služba.

Članak 6.

Stranac je dužan za vrijeme kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj pridržavati se propisa i odluka državnih tijela.

Članak 7.

Strancima je zabranjeno osnivanje političkih stranaka.

Stranci mogu osnivati udruge prema posebnim propisima.

Stranac može nabavljati, držati i nositi oružje i streljivo prema propisima koji uređuju nabavljanje, držanje i nošenje oružja.

Stranac se može kretati u stranoj vojnoj, policijskoj ili carinskoj odori pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

Članak 8.

Na pitanja postupka primjenjivat će se odredbe Zakona o općem upravnom postupku, ukoliko ovim Zakonom nije dru­gačije određeno.

II. PUTNE ISPRAVE

Članak 9.

Putne isprave, u smislu ovoga Zakona, jesu strana putna isprava i putna isprava za stranca.

Stranom putnom ispravom smatra se: putovnica (osobna ili obiteljska), zajednička putovnica, diplomatska putovnica, službena putovnica, pomorska knjižica, brodarska knjižica i druga putna isprava priznata po međunarodnom ugovoru.

Putna isprava za stranca je putna isprava za izbjeglice, putna isprava za osobe bez državljanstva i putni list za stranca.

Članak 10.

Putna isprava za stranca izdaje se osobi koja je navršila 16 godina života.

Osoba mlađa od 16 godina života upisat će se u putnu ispravu jednog od roditelja.

Iznimno, kad za to postoje opravdani razlozi, putna isprava za stranca može se izdati i osobi mlađoj od 16 godina života.

Članak 11.

Putnu ispravu za stranca izdaje policijska uprava, odnosno policijska postaja Ministarstva unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo), prema boravištu, odnosno prebivalištu stranca.

Putni list za stranca, osim nadležnog tijela, izdaje i diplomat­ska misija, odnosno konzularni ured Republike Hrvatske.

Putna isprava za stranca izdaje se s rokom važenja do jedne godine.

Rok važenja putne isprave za osobe bez državljanstva može se produžavati najduže do pet godina.

Članak 12.

Putni list za stranca izdaje se strancu koji nema važeću putnu ispravu ako:

1. mu je prestalo hrvatsko državljanstvo – za odlazak u inozemstvo,

2. je izgubio stranu putnu ispravu ili je na drugi način ostao bez nje, a država čiji je državljanin nema svoju diplomatsku misiju, odnosno konzularni ured u Republici Hrvatskoj, niti njezine interese zastupa druga država – za odlazak u inozemstvo,

3. je u inozemstvu izgubio putnu ispravu za stranca koju je izdalo nadležno tijelo ili diplomatska misija odnosno konzularni ured Republike Hrvatske – za povratak u Republiku Hrvatsku.

Putni list za stranca može se izdati i drugom strancu ako za to postoje opravdani razlozi.

Članak 13.

Putni list za stranca izdaje:

1. u slučajevima iz članka 12. stavka 1. točke 1. i 2. ovoga Zakona – nadležno tijelo,

2. u slučajevima iz članka 12. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona – diplomatska misija, odnosno konzularni ured Republike Hrvat­ske, uz prethodnu suglasnost Ministarstva unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: Ministarstvo),

3. u slučajevima iz članka 12. stavka 2. ovoga Zakona – nad­ležno tijelo ili diplomatska misija odnosno konzularni ured Republike Hrvatske, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

Članak 14.

Putna isprava za stranca neće se izdati strancu:

1. protiv kojeg se vodi kazneni, odnosno prekršajni postupak, osim ako ne postoji suglasnost državnog tijela koje vodi postupak,

2. koji je osuđen na kaznu zatvora ili novčanu kaznu, dok kaznu ne izdrži odnosno dok ne plati novčanu kaznu,

3. koji nije regulirao svoju dospjelu imovinskopravnu obvezu za koju postoji ovršni naslov, na zahtjev nadležnog suda,

4. ako to zahtijevaju razlozi zaštite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja.

Žalba na rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje putne isprave za stranca ne odgađa izvršenje rješenja.

Kada nadležno tijelo utvrdi postojanje nekih od razloga iz stavka 1. ovoga članka, oduzet će putnu ispravu za stranca na vrijeme dok postoje razlozi zbog kojih je putna isprava oduzeta.

U slučaju iz stavka 3. ovoga članka nadležno tijelo izdaje potvrdu o oduzimanju putne isprave za stranca.

III. VIZE

Članak 15.

Viza je odobrenje za ulazak, boravak ili tranzit preko područja Republike Hrvatske.

Vlada Republike Hrvatske propisuje vizni sustav Republike Hrvatske.

Stranac je dužan pribaviti vizu prije ulaska u Republiku Hrvatsku.

Na temelju vize stranac ne može raditi na području Repub­like Hrvatske.

Vizu izdaje diplomatska misija, odnosno konzularni ured Republike Hrvatske.

Prije izdavanja vize, diplomatska misija, odnosno konzularni ured dužan je, u slučajevima određenima podzakonskim propisima, zatražiti prethodnu suglasnost Ministarstva.

Članak 16.

Viza se izdaje strancu koji ima važeću putnu ispravu.

Viza se izdaje na rok koji je kraći od roka važenja putne isprave.

Članak 17.

Vrste viza su:

– putna,

– tranzitna,

– zrakoplovno-tranzitna,

– grupna,

– diplomatska,

– službena.

Članak 18.

Putna viza izdaje se za jedan ili više ulazaka na područje Republike Hrvatske.

Putna viza izdaje se za turistička, poslovna, osobna ili druga putovanja.

Putna viza izdaje se s rokom važenja do jedne godine.

Neprekidan boravak, odnosno ukupno trajanje uzastopnih boravaka stranca s putnom vizom u Republici Hrvatskoj ne smije biti duže od 90 dana, u vremenskom razdoblju od šest mjeseci, računajući od dana prvog ulaska.

Putna viza s rokom važenja dužim od jedne godine može se, uz uvjet uzajamnosti, izdati osoblju diplomatskog ili konzularnog predstavništva strane države u Republici Hrvatskoj.

Iznimno, ako to zahtijevaju humanitarni, ozbiljni profesionalni ili osobni razlozi, putnu vizu za jedan ulazak i boravak do 15 dana može izdati tijelo nadležno za kontrolu prelaska državne granice.

Članak 19.

Tranzitna viza izdaje se strancu za jedno, dva ili iznimno više putovanja preko područja Republike Hrvatske.

Tranzitna viza izdaje se s rokom važenja do šest mjeseci.

Na temelju tranzitne vize stranac može prilikom svakog putovanja boraviti u Republici Hrvatskoj najduže pet dana.

Tranzitna viza može se izdati strancu koji dokaže da ima osiguran ulazak u državu u koju putuje.

Iznimno, ako to zahtijevaju humanitarni, ozbiljni profesionalni ili osobni razlozi, tranzitnu vizu za jedan tranzit može izdati tijelo nadležno za kontrolu prelaska državne granice.

Članak 20.

Stranac koji za vrijeme međupristajanja u zrakoplovnoj luci u Republici Hrvatskoj ne napušta zrakoplovno-tranzitni prostor ili zrakoplov ne treba vizu.

Iznimno, Vlada Republike Hrvatske može odrediti da zbog razloga iz članka 5. ovoga Zakona državljani određenih država ili putnici na određenim putnim smjerovima trebaju zrakoplovno-
-tranzitnu vizu.

Strancu se može izdati zrakoplovno-tranzitna viza za jedan ili više prolazaka kroz međunarodni tranzitni prostor zrakoplovne luke, u kojem prilikom svakog prolaska može ostati najduže 24 sata.

Članak 21.

Grupna viza izdaje se grupi od 5 do 50 osoba za jedan ulazak ili tranzit preko područja Republike Hrvatske.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka, grupna viza se može izdati i grupi s većim brojem osoba, ako se radi o organiziranim turističkim grupama koje u Republiku Hrvatsku dolaze na temelju međunarodnih ugovora.

Na temelju grupne vize za jedan ulazak u Republici Hrvat­skoj može se boraviti najduže 30 dana.

Iznimno, ako je to u interesu Republike Hrvatske, grupnu vizu može izdati tijelo nadležno za kontrolu prelaska državne granice.

Članak 22.

Postupak i način izdavanja viza iz članka 17. ovoga Zakona propisat će se podzakonskim propisom.

Članak 23.

Viza se ne može produžiti.

Iznimno, putna viza može se produžiti zbog više sile, humanitarnih, ozbiljnih profesionalnih ili osobnih razloga, u skladu s člankom 18. stavkom 4. ovoga Zakona.

Zahtjev za produženje putne vize podnosi se nadležnom tijelu, a o zahtjevu odlučuje Ministarstvo.

Članak 24.

Viza se neće izdati ako:

1. postoje razlozi iz članka 29. ovoga Zakona,

2. se stranac osobno ne odazove na poziv diplomatske misije odnosno konzularnog ureda.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka, viza se može izdati iz humanitarnih razloga, ako je to u interesu Republike Hrvatske ili u skladu s prihvaćenim međunarodnim obvezama.

U slučaju iz stavka 2. ovoga članka tijelo nadležno za kontrolu prelaska državne granice može odrediti da se strancu dopusti ulazak samo na određenom graničnom prijelazu.

Tijelo nadležno za kontrolu prelaska državne granice može skratiti rok važenja vize ako utvrdi da stranac nema dovoljno sred­stava za uzdržavanje.

Tijelo nadležno za kontrolu prelaska državne granice poništit će vizu ako utvrdi postojanje razloga iz članka 29. ovoga Zakona.

Protiv odluke o zahtjevu za izdavanje vize nije dopuštena žalba.

Članak 25.

Prijevoznik može dovesti stranca na granični prijelaz ako ispunjava uvjete iz članka 3. ovoga Zakona.

Stranca koji ne ispunjava uvjete iz članka 3. ovoga Zakona prijevoznik je dužan bez odgađanja na svoj trošak odvesti iz države i podmiriti troškove boravka u Republici Hrvatskoj.

Organizator turističkih ili poslovnih putovanja u Republiku Hrvatsku, obvezan je za strance, kojima pruža navedene usluge, podmiriti troškove udaljenja iz Republike Hrvatske i troškove boravka u Republici Hrvatskoj, ako se stranac prisilno udaljuje iz razloga navedenih u članku 3. ovoga Zakona, ukoliko te troškove ne mogu stranci sami podmiriti.

IV. ULAZAK I IZLAZAK STRANACA
IZ DRŽAVE

Članak 26.

Smatra se da je stranac ušao u državu kada je prešao državnu granicu, odnosno kada je prošao mjesto obavljanja granične kontrole.

Zadržavanje stranca u tranzitnom prostoru u zračnoj luci i zadržavanje stranca u sidrištu luke ili pristaništu ne smatra se ulaskom u državu.

Članak 27.

Stranci su dužni prilikom ulaska i izlaska iz države podvrgnuti se graničnoj kontroli.

Granična kontrola stranaca obavlja se sukladno propisima kojima se uređuje nadzor državne granice.

Granična kontrola stranaca koji ulaze u državu obuhvaća i utvrđivanje razloga iz članka 29. ovoga Zakona.

Članak 28.

Iznimno od članka 3. ovoga Zakona, strancu koji nema važeću putnu ispravu, a dolazi radi turističkog ili poslovnog posjeta, tijelo nadležno za kontrolu prelaska državne granice može izdati graničnu propusnicu, na temelju isprave kojom se može utvrditi identitet stranca, a koju je izdala država čiji je državljanin.

Strancu na kružnom putovanju u međunarodnom pomorskom, riječnom ili zračnom prometu granična propusnica može se izdati i na temelju popisa putnika koji je ovjerio zapovjednik plovila, odnosno zapovjednik zrakoplova.

Popis putnika iz stavka 2. ovoga članka sadrži ime i prezime, godinu rođenja, državljanstvo i broj putne isprave putnika, odnosno broj druge isprave kojom se dokazuje identitet.

Granična propusnica izdaje se s rokom važenja do 3 mjeseca.

Granična propusnica neće se izdati strancu ako postoje razlozi iz članka 29. ovoga Zakona.

Članak 29.

Ulazak u Republiku Hrvatsku neće se dopustiti strancu ako:

1. ne ispunjava uvjete iz članka 3. ovoga Zakona,

2. nema dovoljno sredstava za uzdržavanje za vrijeme borav­ka u Republici Hrvatskoj i za povratak u državu iz koje je došao ili za putovanje u treću državu,

3. je u tranzitu, a ne ispunjava uvjete za ulazak u treću državu,

4. je na snazi zaštitna ili sigurnosna mjera protjerivanja,

5. nema potvrde o cijepljenju, a dolazi s područja na kojem vlada epidemija zaraznih bolesti,

6. to zahtijevaju razlozi zaštite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja,

7. postoji opravdana sumnja da će njegov boravak biti povezan s činjenjem kaznenih djela koja se progone po službenoj dužnosti,

8. se u evidenciji nadležnog tijela vodi kao međunarodni prijestupnik,

9. postoji opravdana sumnja da njegov boravak neće biti korišten u namjeravanu svrhu.

Zabrana ulaska upisuje se u putnu ispravu stranca.

Vlada Republike Hrvatske utvrđuje visinu sredstava za uzdrža­vanje iz stavka 1. točke 2. ovoga članka.

Članak 30.

Nezakonitim prelaskom državne granice smatra se ako stranac:

1. prijeđe ili pokuša prijeći državnu granicu izvan mjesta ili vremena određenog za prelazak državne granice,

2. izbjegne ili pokuša izbjeći graničnu kontrolu,

3. pri prelasku državne granice upotrijebi tuđu, nevažeću, odnosno nevaljanu putnu ili drugu ispravu,

4. tijelu nadležnom za kontrolu prelaska državne granice navede neistinite podatke,

5. uđe u državu za vrijeme trajanja zaštitne ili sigurnosne mjere protjerivanja.

Članak 31.

Stranac kojemu za ulazak ne treba viza, može u Republici Hrvatskoj boraviti najviše 90 dana u vremenskom razdoblju od šest mjeseci, računajući od dana prvog ulaska, ako ovim Zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

Članak 32.

Stranci mogu slobodno izlaziti iz Republike Hrvatske.

Izlazak iz zemlje neće se dopustiti strancu ako:

– posjeduje tuđu, nevažeću, odnosno nevaljanu putnu ili drugu ispravu,

– ne ispunjava uvjete za ulazak u drugu državu,

– postoji opravdana sumnja da namjerava izbjeći kazneno, odnosno prekršajno gonjenje, izvršenje kazne, sudskog naloga, uhićenja ili izvršenje dospjele imovinskopravne obveze,

– to zahtijevaju razlozi zaštite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja.

Strancu će se dopustiti izlazak iz zemlje kada prestanu postojati razlozi iz stavka 2. ovoga članka.

V. BORAVAK STRANACA

Članak 33.

Boravak stranca u smislu ovoga Zakona je:

1. boravak do 90 dana,

2. privremeni boravak,

3. stalni boravak.

Boravkom iz stavka 1. točke 1. ovoga članka smatra se boravak stranca bez vize, s vizom ili s graničnom propusnicom, ukoliko ovim Zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

1. Privremeni boravak

Članak 34.

Odobrenje za privremeni boravak mora imati stranac koji:

1. namjerava boraviti u Republici Hrvatskoj duže ili zbog drugih razloga, a ne onih na temelju kojih je viza izdana,

2. za ulazak ne treba vizu, a namjerava boraviti u Republici Hrvatskoj duže od 90 dana ili iz razloga navedenih u članku 37. ovoga Zakona,

3. obavlja poslove iz članka 95. ovoga Zakona, a namjerava boraviti u Republici Hrvatskoj duže od 30 dana.

Članak 35.

Odobrenje za prvi privremeni boravak izdaje se s rokom važenja do jedne godine, ako ovim Zakonom ili međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

Odobrenje za privremeni boravak može se produživati najduže do dvije godine, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

Odobrenje za privremeni boravak unosi se u putnu ispravu stranca. Rok važenja putne isprave mora biti najmanje tri mjeseca duži od vremena na koje se izdaje odobrenje.

Iznimno, strancu koji nema važeću putnu ispravu, odobrenje za privremeni boravak može se produžiti rješenjem.

Poslovna dozvola iz članka 97. ovoga Zakona smatra se odobrenjem za privremeni boravak i rad na području Republike Hrvat­ske.

Članak 36.

Zahtjev za izdavanje odobrenja za prvi privremeni boravak stranac podnosi diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske.

Stranac kojemu za ulazak u Republiku Hrvatsku nije potrebna viza zahtjev za izdavanje odobrenja za prvi privremeni boravak može podnijeti i nadležnom tijelu.

Zahtjev za produženje privremenog boravka stranac podnosi nadležnom tijelu, najkasnije 30 dana prije isteka roka važećeg privremenog boravka.

O zahtjevu iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odlučuje nadležno tijelo.

U zahtjevu iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka mora biti navedena svrha za koju se odobrenje traži. Podnositelj zahtjeva iz stav­ka 1. i 2. ovoga članka ne može mijenjati svrhu boravka za vrijeme trajanja postupka.

O zahtjevu iz stavka 1. i 2. ovoga članka odlučuje nadležno tijelo uz prethodnu suglasnost ministarstva u čiji djelokrug rada spada svrha zbog koje stranac traži boravak.

Ukoliko ministarstvo iz stavka 6. ovoga članka u roku od 10 dana ne obavijesti nadležno tijelo o traženoj suglasnosti smatra se da je suglasnost dana.

Za privremeni boravak u svrhu rada nije potrebna prethodna suglasnost nadležnog ministarstva za rad.

Članak 37.

Privremeni boravak u smislu ovoga Zakona je boravak u svrhu:

1. rada,

2. studiranja i školovanja,

3. spajanja obitelji,

4. drugih opravdanih razloga određenih zakonom ili među­narodnim ugovorom.

Članak 38.

Strancu se može odobriti privremeni boravak ako:

1. ima sredstva za uzdržavanje,

2. ima osigurano stanovanje,

3. ima zdravstveno osiguranje,

4. ne postoje zapreke iz članka 45. ovoga Zakona,

5. je priložio dokaze o opravdanosti privremenog boravka.

Uz zahtjev za prvi privremeni boravak stranac je dužan priložiti i potvrdu o nekažnjavanju države čiji je državljanin ili u kojoj ima stalni boravak.

Protiv rješenja kojim se odbija zahtjev za odobrenje privremenog boravka može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja.

O žalbi iz stavka 3. ovoga članka odlučuje Ministarstvo.

Članak 39.

Stranac kojemu je odobren privremeni boravak u određenu svrhu, može boraviti u Republici Hrvatskoj, samo u skladu sa svrhom radi koje mu je odobren privremeni boravak.

Stranac kojemu je odobren privremeni boravak u određenu svrhu, osim stranca koji boravi u svrhu sezonskog rada i stranca koji obavlja poslove iz članka 95. ovoga Zakona, a namjerava boraviti u Republici Hrvatskoj duže od 30 dana, može podnijeti zahtjev za odobrenje boravka s druge osnove.

Članak 40.

Privremeni boravak u svrhu rada odobrit će se strancu:

1. za kojeg je izdana radna dozvola,

2. kojemu ne treba radna dozvola, a namjerava boraviti u Republici Hrvatskoj duže od 30 dana, ako ispunjava druge uvjete propisane ovim Zakonom.

Odobrenje za privremeni boravak u svrhu rada izdaje se strancu na rok na koji mu je izdana radna dozvola, odnosno na rok iz članka 35. stavka 2. ovoga Zakona.

O zahtjevu za odobrenje privremenog boravka u svrhu rada odlučuje nadležno tijelo prema boravištu stranca.

Članak 41.

Uz zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u svrhu školovanja ili studiranja stranac je, osim dokaza o ispunjavanju uvjeta iz članka 38. ovoga Zakona, dužan priložiti potvrdu o školovanju ili studiranju.

Odobrenje za privremeni boravak u svrhu školovanja ili studiranja može se produžiti najduže do dvije godine po isteku roka propisanog za trajanje školovanja odnosno studiranja.

Članak 42.

Zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u svrhu spajanja obitelji, podnosi stranac – član uže obitelji: hrvat­skog državljanina, stranca kojemu je odobren stalni ili privremeni boravak ili koji ima status azilanta.

Članovima uže obitelji, u smislu ovoga Zakona, smatraju se supružnici, maloljetna djeca koja nisu zasnovala vlastitu obitelj i roditelji maloljetne djece.

Iznimno, članom uže obitelji može se smatrati i drugi srodnik, posvojenik ili posvojitelj, ako postoje posebni osobni ili humanitarni razlozi za spajanje obitelji u Republici Hrvatskoj.

Na temelju odobrenog privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji stranac ne može raditi na području Republike Hrvatske.

Članak 43.

Strancu, članu uže obitelji hrvatskog državljanina, može se produžiti privremeni boravak na vrijeme do tri godine odnosno do ispunjenja uvjeta za izdavanje odobrenja za stalni boravak.

Strancu, članu uže obitelji, privremeni boravak može se produžiti i u slučaju ako je hrvatski državljanin ili stranac iz članka 42. stavka 1. ovoga Zakona umro, te u slučaju prestanka bračne zajednice koja je u Republici Hrvatskoj trajala najmanje tri godine.

Članak 44.

Dijete rođeno na području Republike Hrvatske koje nije hrvatski državljanin, ne treba odobrenje za boravak do navršenih mjesec dana života.

Nakon proteka roka iz stavka 1. ovoga članka, odobrenje za privremeni boravak izdat će se po službenoj dužnosti, a produžuje se na vrijeme na koje je odobren privremeni boravak jednom roditelju ili skrbniku djeteta.

Članak 45.

Strancu koji boravi u Republici Hrvatskoj na boravku do 90 dana i strancu kojem je odobren privremeni boravak, nadležno tijelo otkazat će boravak ako:

1. utvrdi postojanje razloga iz članka 29. ovoga Zakona,

2. radi u Republici Hrvatskoj bez važeće radne ili poslovne dozvole, odnosno protivno odredbama ovoga Zakona,

3. boravi u Republici Hrvatskoj suprotno svrsi radi koje mu je izdano odobrenje,

4. povrijedi javni poredak ili druge društvene vrijednosti zaštićene zakonom.

Prilikom određivanja roka za napuštanje države strancu se mora uzeti u obzir vrijeme u kojem to može učiniti, ali rok ne smije biti duži od 30 dana.

Prilikom odlučivanja o otkazu boravka strancu, mora se uzeti u obzir trajanje boravka i osobne, obiteljske, gospodarske i ostale okolnosti.

Otkaz boravka upisuje se u putnu ispravu.

Članak 46.

Strancu koji boravi u Republici Hrvatskoj na boravku do 90 dana i strancu kojemu je odobren privremeni boravak prestaje boravak:

– ako mu je izrečena zaštitna ili sigurnosna mjera protjerivanja,

– ako mu je otkazan privremeni boravak,

– istekom roka na koji je privremeni boravak odobren.

2. Stalni boravak

Članak 47.

Stalni boravak odobrit će se strancu koji:

1. do dana podnošenja zahtjeva za stalni boravak ima neprekidno pet godina odobren privremeni boravak ili

2. je tri godine u braku s hrvatskim državljaninom ili strancem na odobrenom stalnom boravku, a u Republici Hrvatskoj ima odobren privremeni boravak.

Maloljetnoj osobi na privremenom boravku u Republici Hrvat­skoj odobrit će se stalni boravak ako je jedan od roditelja stranac s odobrenim stalnim boravkom, uz suglasnost drugog roditelja.

Iznimno, stalni boravak može se odobriti i drugim strancima na privremenom boravku zbog humanitarnih razloga ili ako bi to predstavljalo interes za Republiku Hrvatsku.

Nadležno ministarstvo daje mišljenje o postojanju razloga iz stavka 3. ovoga članka.

Vrijeme koje je stranac proveo na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava se u vrijeme potrebno za odobrenje stalnog boravka.

Članak 48.

Zahtjev za izdavanje odobrenja za stalni boravak podnosi se nadležnom tijelu, a o zahtjevu odlučuje Ministarstvo.

Protiv rješenja Ministarstva nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Odobrenje za stalni boravak unosi se u putnu ispravu stranca.

Članak 49.

Stalni boravak neće se odobriti strancu:

1. koji je bio pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora,

2. koji nema sredstava za uzdržavanje,

3. koji nema osigurano stanovanje,

4. koji nema zdravstveno osiguranje i

5. ako to zahtijevaju razlozi zaštite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja.

Članak 50.

Nadležno tijelo otkazat će stalni boravak strancu ako:

– je zbog kaznenog djela pravomoćno osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci ili duže,

– to zahtijevaju razlozi zaštite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja.

Prilikom određivanja roka za napuštanje države, nadležno tijelo mora uzeti u obzir vrijeme u kojem to stranac može učiniti, ali rok ne može biti duži od 30 dana.

Prilikom odlučivanja o otkazu boravka strancu mora se uzeti u obzir trajanje boravka i osobne, obiteljske, gospodarske i ostale okolnosti.

Otkaz boravka upisuje se u putnu ispravu stranca.

Članak 51.

Stalni boravak prestaje strancu ako:

1. mu je izrečena zaštitna ili sigurnosna mjera protjerivanja,

2. nadležno tijelo utvrdi da se stranac iselio ili da neprekidno boravi u inozemstvu duže od šest mjeseci, a da o tome nije obavijestio nadležno tijelo,

3. mu je otkazan stalni boravak.

U slučaju iz stavka 1. točke 2. ovoga članka, rješenje o prestanku stalnog boravka donosi Ministarstvo, na prijedlog nadležnog tijela.

Rješenje iz stavka 2. ovoga članka može se donijeti bez prethodnog saslušanja stranca.

Ako stranac ne obavijesti nadležno tijelo o promjeni adrese ili ga na adresi na kojoj je prijavljen nije moguće pronaći, dostava rješenja iz stavka 2. ovoga članka obavit će se putem oglasne ploče nadležnog tijela.

VI. NEZAKONITI BORAVAK

Članak 52.

Stranac nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj ako ne posjeduje vizu ili odobrenje boravka u smislu članka 3. ovoga Zakona.

Stranac koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj mora napustiti državu odmah ili u roku koji mu je određen.

Smatra se da je stranac napustio Republiku Hrvatsku, ulaskom u drugu državu u koju mu je odobren ulazak.

Stranac koji je pravodobno podnio zahtjev za produženje privremenog boravka, smije ostati u Republici Hrvatskoj do pravomoćnosti odluke kojom je riješeno o njegovom zahtjevu.

Članak 53.

Strancu koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj, nadležno tijelo odredit će rok u kojem je dužan napustiti državu, a može mu odrediti i mjesto prelaska državne granice i obvezu prijave službenoj osobi tijela nadležnog za kontrolu prelaska državne granice.

Prilikom određivanja roka za napuštanje države, nadležno tijelo mora uzeti u obzir vrijeme u kojem to stranac može učiniti, ali rok ne smije biti duži od 30 dana.

Žalba protiv rješenja o određivanju roka za napuštanje države ne odgađa izvršenje rješenja.

Rok za napuštanje države računa se od dana izvršnosti odluke.

Strancu koji iz opravdanih razloga ne napusti državu u roku koji mu je određen, na njegov zahtjev ili po službenoj dužnosti, može se odrediti novi rok.

Strancu kojemu je izrečena zaštitna ili sigurnosna mjera protjerivanja i strancu kojega treba vratiti na temelju među­narodnog ugovora, odredit će se rok za napuštanje države samo ako postoje opravdani razlozi.

Članak 54.

Prilikom odlučivanja o izricanju zaštitne ili sigurnosne mjere protjerivanja, mora se uzeti u obzir trajanje boravka, osobne, obiteljske, gospodarske i ostale okolnosti.

Zaštitna ili sigurnosna mjera protjerivanja upisuje se u putnu ispravu stranca.

Protiv rješenja nadležnog suda kojim se odlučuje o prekršaju, stranac može izjaviti žalbu u roku od 8 dana.

Ako postoji opasnost da bi stranac mogao osujetiti izvršenje rješenja, sud iz stavka 3. ovoga članka može odrediti da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Članak 55.

Državna tijela, pravne i fizičke osobe dužne su bez odgađanja obavijestiti nadležno tijelo o strancu koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj ili za kojeg postoje razlozi za otkaz boravka.

Tijelo koje je protiv stranca pokrenulo prekršajni ili kazneni postupak za djela koja se progone po službenoj dužnosti, dužno je o tome bez odgađanja obavijestiti nadležno tijelo.

VII. PRISILNO UDALJENJE STRANCA

Članak 56.

Nadležno tijelo prisilno će udaljiti stranca koji nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj i ne napusti Republiku Hrvatsku u skladu sa člankom 52. stavka 2. ovoga Zakona.

Odmah će se prisilno udaljiti stranac kojemu je izrečena zaštitna ili sigurnosna mjera protjerivanja i stranac kojeg treba vratiti na temelju međunarodnog ugovora.

Članak 57.

Nije dopušteno prisilno udaljenje stranca u državu gdje su njegov život ili sloboda ugroženi radi njegove rasne, vjerske ili nacionalne pripadnosti, zbog pripadnosti posebnoj društvenoj skupini ili zbog političkog mišljenja, u kojoj bi mogao biti pod­vrg­nut mučenju ili neljudskom i ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju.

Zabrana prisilnog udaljenja stranca ne odnosi se na stranca za kojega postoje opravdani razlozi da bi mogao ugroziti javni poredak ili nacionalnu sigurnost ili ako je pravomoćnom presudom osuđen za teško kazneno djelo.

Članak 58.

Zbog osiguranja prisilnog udaljenja stranca se može uhititi i zadržati u prostorijama nadležnog tijela najdulje 12 sati.

Strancu kojega nije bilo moguće odmah prisilno udaljiti i strancu kojem nije utvrđen identitet, ograničit će se sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Centar).

Stranac kojega zbog zdravstvenih ili drugih posebnih potreba ili razloga nije moguće smjestiti u Centar, smjestit će se na drugi odgovarajući način.

Članak 59.

Smještaj u Centru određuje se na vrijeme do prisilnog uda­ljenja stranca, s tim da ukupno vrijeme provedeno u Centru ne može biti duže od 90 dana.

Nakon isteka roka iz stavka 1. ovoga članka, stranca se može ponovno smjestiti u Centar ako:

1. je u tijeku postupak utvrđivanja identiteta ili prikupljanje isprava,

2. to zahtijevaju sigurnosni razlozi,

3. je tijekom postupka prisilnog udaljenja stranac podnio zahtjev za priznavanje statusa azilanta.

Stranac se može otpustiti iz Centra ako se opravdano očekuje da ga neće biti moguće prisilno udaljiti.

Boravak stranca izvan Centra ne uračunava se u vrijeme smještaja u Centru.

Članak 60.

Za vrijeme boravka u Centru stranac je dužan pridržavati se pravila boravka u Centru i ne smije ga napustiti bez odobrenja.

Strancu za kojega se opravdano pretpostavlja da će napustiti Centar bez odobrenja ili da se neće pridržavati pravila boravka, odredit će se pojačani nadzor unutar Centra.

Članak 61.

Smještaj u Centar rješenjem određuje nadležna policijska uprava.

Protiv rješenja, stranac može u roku od 8 dana uložiti žalbu Ministarstvu, koje o žalbi odlučuje u roku od 8 dana.

Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Članak 62.

Smještaj u Centru prestaje:

– odlaskom stranca iz države,

– protekom vremena iz članka 59. ovoga Zakona.

Članak 63.

Privremeni ostanak u Republici Hrvatskoj može se odobriti strancu kojega se ne može prisilno udaljiti ako:

– ima osiguran smještaj i sredstva za uzdržavanje i

– je na taj način osigurano izvršenje obveze napuštanja države.

Privremeni ostanak odobrava i produžuje nadležno tijelo na zamolbu stranca ili po službenoj dužnosti, na vrijeme do šest mjeseci, uz prethodnu suglasnost Ministarstva.

Članak 64.

Strancu na privremenom ostanku može se ograničiti kretanje samo u mjestu boravka i odrediti obveza redovitog javljanja najbližoj policijskoj postaji. Ograničenje kretanja i obveza redovitog javljanja može trajati najduže šest mjeseci.

Strancu kojemu je odobren privremeni ostanak nadležno tijelo određuje boravište na određenoj adresi.

Strancu s odobrenim privremenim ostankom ne prestaje i ne mijenja se obveza napuštanja Republike Hrvatske.

Privremeni ostanak upisuje se u putnu ispravu stranca, a strancu koji ne posjeduje putnu ispravu, izdaje se isprava s fotografijom.

Članak 65.

Privremeni ostanak u Republici Hrvatskoj prestaje:

1. odlaskom stranca iz države,

2. protekom roka važenja privremenog ostanka,

3. poništenjem.

Privremeni ostanak može se poništiti kad prestanu postojati razlozi iz članka 63. i 64. stavka 1. ovoga Zakona ili u slučaju nepridržavanja propisa u Republici Hrvatskoj.

Članak 66.

Maloljetni stranac smješta se u Centar zajedno s roditeljima odnosno drugim zakonskim zastupnikom, osim ako se procijeni da je za njega povoljniji drugačiji smještaj.

Iznimno, stroži nadzor unutar Centra može se odrediti maloljetnom strancu mlađem od 16 godina samo s roditeljem ili drugim zakonskim zastupnikom.

Članak 67.

Stranac je dužan snositi troškove svog smještaja u Centru i druge troškove koji nastanu prilikom njegovog prisilnog uda­ljenja.

Troškove iz stavka 1. ovoga članka stranca bez sredstava dužan je snositi poslodavac koji je stranca zaposlio bez odgovarajućeg odobrenja te osoba koja se obvezala da će snositi troškove stranca za vrijeme njegovog boravka u Republici Hrvat­skoj.

Troškovi koje nije moguće naplatiti sukladno stavku 1. i 2. ovoga članka, naplaćuju se iz sredstava državnog proračuna.

Članak 68.

Nadležno tijelo može strancu kojeg treba prisilno udaljiti oduzeti novčana sredstva i naplatiti troškove iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona. O oduzetim novčanim sredstvima izdaje se potvrda.

Zbog osiguranja izvršenja prisilnog udaljenja, strancu se mogu privremeno zadržati putne i druge isprave, te putne karte. O oduzetim ispravama i predmetima izdaje se potvrda.

VIII. ISPRAVE O DOKAZIVANJU IDENTITETA

Članak 69.

Stranac dokazuje svoj identitet putnom ispravom, osobnom iskaznicom za stranca, posebnom osobnom iskaznicom te drugom javnom ispravom koja sadrži fotografiju.

Stranac je dužan nositi i na zahtjev službene osobe Ministarstva pokazati ispravu kojom dokazuje identitet i odobrenje kojim dokazuje zakonitost boravka u Republici Hrvatskoj.

Stranac ne smije svoje isprave dati drugome da se njima služi, odnosno ne smije se služiti nevaljanom ispravom ili tuđom ispravom kao svojom.

Stranac je dužan služiti se osobnim imenom koje je upisano u njegovoj putnoj ispravi ili drugoj ispravi o identitetu.

Članak 70.

Osobna iskaznica za stranca izdat će se strancu kojem je odobren stalni boravak odnosno strancu kojem je odobren privremeni boravak, a nema važeću putnu ispravu.

Osobna iskaznica za stranca može se izdati i strancu na odobrenom privremenom boravku koji ima važeću putnu ispravu, na njegov zahtjev ili zahtjev diplomatske misije odnosno konzularnog ureda države čiji je državljanin.

Strancu koji je član diplomatske misije, odnosno konzularnog ureda strane države ili član druge misije koja ima diplomatski status, izdaje se posebna osobna iskaznica.

Članak 71.

Osobnu iskaznicu iz članka 70. stavka 1. i 2. ovoga Zakona izdaje nadležno tijelo. Posebnu osobnu iskaznicu iz članka 70. stavka 3. ovoga Zakona izdaje Ministarstvo vanjskih poslova.

Članak 72.

Osobna iskaznica za stranca kojem je odobren stalni boravak izdaje se s rokom važenja od pet godina. Osobna iskaznica za stranca kojem je odobren privremeni boravak izdaje se na rok na koji mu je odobren privremeni boravak.

Članak 73.

Zahtjev za izdavanje osobne iskaznice za stranca može podnijeti stranac koji je navršio 16 godina života.

Stranac kojem je odobren stalni boravak dužan je u roku od 30 dana od dana dolaska u mjesto boravka podnijeti zahtjev za izdavanje osobne iskaznice za stranca.

Članak 74.

Osobna iskaznica za stranca mora se zamijeniti:

– u slučaju promjene podatka na osobnoj iskaznici,

– kada je oštećena ili dotrajala tako da više ne služi svrsi,

– kada fotografija na osobnoj iskaznici više ne odgovara izgledu osobe.

Stranac je dužan u roku od osam dana od dana nastupa bilo kojeg razloga iz stavka 1. ovoga članka podnijeti nadležnom tijelu zahtjev za zamjenu osobne iskaznice za stranca.

Članak 75.

Stranac je dužan osobnu iskaznicu za stranca vratiti nadležnom tijelu kad:

1. se iseljava,

2. mu je prestao boravak, sukladno članku 46. i 51. ovoga Zakona,

3. stekne hrvatsko državljanstvo.

Članak 76.

Stranac je dužan bez odgode prijaviti gubitak, nestanak ili krađu isprave iz članka 69. ovoga Zakona i granične propusnice, nadležnom tijelu prema mjestu događaja ili saznanja.

Nadležno tijelo dužno je izdati potvrdu o činjenici gubitka, nestanka i krađe isprave iz stavka 1. ovoga članka.

Stranac koji u inozemstvu izgubi ili na drugi način ostane bez putne isprave za stranca ili osobne iskaznice za stranca, dužan je to bez odgode prijaviti najbližoj diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske.

Osobna iskaznica za stranca i putna isprava za stranca koja je izgubljena, oglasit će se nevažećom u »Narodnim novinama«, o trošku stranca.

Članak 77.

Nadležno tijelo privremeno će zadržati ispravu o dokazivanju identiteta strancu:

1. za kojeg postoje osnove sumnje da je počinio kazneno djelo koje se progoni po službenoj dužnosti ili prekršajno djelo,

2. koji nije izvršio svoju dospjelu imovinskopravnu obvezu na zahtjev nadležnog suda,

3. ako to zahtijevaju razlozi zaštite pravnog poretka, nacionalne sigurnosti ili javnog zdravlja.

Isprava iz stavka 1. ovoga članka zadržava se na vrijeme dok postoje razlozi za njezino zadržavanje.

O privremenom zadržavanju isprave iz stavka 1. ovoga članka izdaje se potvrda.

IX. BORAVIŠTE I PREBIVALIŠTE STRANCA

Članak 78.

Boravište je mjesto u kojem stranac boravi na boravku do 90 dana i na privremenom boravku.

Prebivalište je mjesto u kojem se stranac s odobrenim stalnim boravkom nastanio s namjerom da u njemu živi.

Članak 79.

Stranac na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj dužan je prijaviti boravište i promjenu adrese stana nadležnom tijelu u roku od tri dana od ulaska u Republiku Hrvatsku, odnosno od dana promjene adrese stana.

Stranac na stalnom boravku u Republici Hrvatskoj dužan je prijaviti prebivalište i promjenu adrese stana u mjestu prebivališta nadležnom tijelu u roku od osam dana od dana promjene adrese stana.

Stranac iz stavka 1. i 2. ovoga članka dužan je odjaviti bora­vište, odnosno prebivalište prije napuštanja mjesta boravišta, odnosno prebivališta.

Članak 80.

Zdravstvene ustanove odnosno zdravstveni radnici privatne prakse koji primaju stranca na liječenje, moraju ga prijaviti nadležnom tijelu u roku od 24 sata od prijama.

Pravne i fizičke osobe koje pružaju usluge smještaja strancima, a i osobe kojima stranci dolaze u posjet, dužne su nadležnom tijelu prijaviti boravak stranca u roku od 12 sati od trenutka davanja usluge smještaja, odnosno od trenutka dolaska stranca u posjet.

Stranac koji se ne koristi uslugama smještaja iz stavka 2. ovoga članka, dužan je nadležnom tijelu prijaviti boravište u roku od 24 sata, od ulaska u Republiku Hrvatsku odnosno promjenu adrese stana u roku 24 sata od trenutka promjene adrese stana u mjestu boravka.

Prijava iz stavka 2. i 3. ovoga članka može se obaviti putem turističke zajednice općine ili grada na čijem području stranac boravi. Prijava boravka mora se dostaviti nadležnom tijelu u roku od 12 sati.

Odredbe stavka od 1. do 4. ovoga članka, odnose se na strance koji borave u Republici Hrvatskoj do 90 dana.

Članak 81.

Pravne i fizičke osobe koje pružaju usluge smještaja strancima, dužne su uredno voditi evidenciju o strancima kojima pružaju usluge smještaja.

Osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su čuvati evidenciju o strancima najmanje tri godine od dana njezina zaključenja.

Osobe iz stavka 1. ovoga članka dužne su službenoj osobi nadležnog tijela dati na uvid podatke iz evidencije o strancima.

X. PRIKUPLJANJE OSOBNIH PODATAKA

Članak 82.

Nadležno tijelo može prikupljati osobne podatke o strancima od državnih tijela, pravnih i fizičkih osoba i samog stranca ako je to:

– u interesu stranca, a može se pretpostaviti da se on tome ne bi protivio ili

– potrebno radi provjeravanja podataka o strancu.

XI. KRETANJE STRANACA U ODORI

Članak 83.

Za vrijeme boravka stranci se mogu kretati u stranoj vojnoj odori ako:

1. borave kao članovi diplomatske misije, odnosno konzularnog ureda strane države ili druge strane misije koja u Republici Hrvatskoj ima diplomatski status u svojstvu vojnih predstavnika dok misija traje,

2. kao članovi stranih vojnih misija ili stranih vojnih izaslanstava borave u službenom posjetu,

3. se nalaze na školovanju u vojnim školama,

4. kao članovi stranih vojnih misija ili stranih vojnih izaslanstava s diplomatskom ili službenom putovnicom prelaze preko područja Republike Hrvatske,

5. su sudionici u vojnim vježbama i obuci.

Ministar obrane, uz suglasnost ministra unutarnjih poslova, može odobriti nošenje strane vojne odore i drugim strancima za vrijeme njihovog boravka u Republici Hrvatskoj.

Članak 84.

Stranci mogu nositi stranu policijsku ili carinsku odoru ako:

1. kao članovi izaslanstava stranih policijskih ili carinskih tijela borave u službenom posjetu,

2. obavljaju službu na zajedničkoj kontroli prelaska državne granice na dijelu graničnog prijelaza koji pripada Republici Hrvat­skoj,

3. se nalaze na školovanju u policijskim školama,

4. kao članovi stranih policijskih ili stranih carinskih izaslanstava, s diplomatskom ili službenom putovnicom, prelaze preko područja Republike Hrvatske.

XII. RAD STRANACA

Članak 85.

Stranac može raditi u Republici Hrvatskoj na temelju radne ili poslovne dozvole, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

Na temelju poslovne dozvole, stranac može obavljati obrt ili s obrtom izjednačenu djelatnost ili slobodno zanimanje, voditi poslove u registriranom vlastitom trgovačkom društvu ili pravnoj osobi u kojoj ima većinski udio ili pružati usluge u ime inozemnog poslodavca.

Pružanje usluga u ime inozemnog poslodavca može obavljati samo stranac koji je zaposlen kod toga poslodavca i pod uvjetom da je sklopljen ugovor o pružanju usluga s pravnom ili fizičkom osobom koja obavlja poslovnu djelatnost u Republici Hrvatskoj.

Obavljanje prethodnih radnji za osnivanje i registraciju trgo­vačkog društva, registraciju obrta ili s obrtom izjednačene djelatnosti ili slobodnog zanimanja, ne smatra se radom u smislu stav­ka 1. ovoga članka.

Članak 86.

Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog ministarstva nadležnog za rad, u skladu s migracijskom politikom i uz uvažavanje stanja na tržištu rada, utvrđuje godišnju kvotu radnih dozvola.

Migracijsku politiku utvrđuje Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, svake dvije godine.

Ministarstvo nadležno za rad izradit će prijedlog godišnje kvote radnih dozvola na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje o potrebi zapošljavanja stranaca.

U okviru kvote iz stavka 1. ovoga članka, Vlada Republike Hrvatske utvrđuje djelatnosti i zanimanja u kojima se dopušta zapošljavanje, broj radnih dozvola za svaku od djelatnosti i teritorijalnu raspodjelu radnih dozvola.

Kvotu iz stavka 1. ovoga članka, utvrđuje Vlada Republike Hrvatske, uz prethodno pribavljena mišljenja ministarstava nadležnih za pojedine djelatnosti za koje se utvrđuju kvote i mišljenje Gospodarsko-socijalnog vijeća Vlade Republike Hrvatske.

Kvotu iz stavka 1. ovoga članka Vlada Republike Hrvatske utvrđuje najkasnije do 31. listopada tekuće godine za sljedeću godinu.

Godišnjom kvotom radnih dozvola utvrđuje se i kvota radnih dozvola za sezonsko zapošljavanje.

Članak 87.

Radne dozvole utvrđene godišnjom kvotom izdaju se slje­dećim redom:

1. za produženje već izdanih radnih dozvola,

2. za novo zapošljavanje.

U kvotu se ne uračunavaju radne dozvole koje se izdaju:

1. za radnike-strance dnevne migrante koji su u Republici Hrvatskoj zasnovali radni odnos na neodređeno vrijeme pod uvjetom uzajamnosti,

2. za radnike-strance i članove njihovih obitelji, čiji je status reguliran Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između europskih zajednica i njihovih država članica i Republike Hrvatske,

3. za strance koji obavljaju ključne poslove u trgovačkim društvima i predstavništvima stranih trgovačkih društava, a nisu stranci iz članka 95. stavka 1. točke 1. ovoga Zakona,

4. za strance koji su premiješteni u okviru internog transfera osoblja unutar trgovačkih društava, kako je definirano Zakonom o potvrđivanju protokola o pristupanju Republike Hrvatske Mara­keškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije,

5. za učitelje i nastavnike koji izvode nastavu u školskim ustanovama, na jeziku i pismu nacionalnih manjina,

6. na temelju međunarodnog ugovora,

7. profesionalnim sportašima ili sportskim djelatnicima, koji na temelju valjano zaključenog ugovora rade u Republici Hrvat­skoj,

8. za strance supružnike i djecu stranaca kojima je odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj.

U smislu ovoga Zakona, radnik–stranac dnevni migrant je stranac, državljanin susjedne države u kojoj ima prebivalište i svakodnevno dolazi na rad poslodavcu u Republici Hrvatskoj i vraća se u matičnu državu.

1. Radna dozvola

Članak 88.

Na zahtjev pravne ili fizičke osobe koja zapošljava stranca (u daljnjem tekstu: poslodavac), radnu dozvolu za stranca izdaje nadležno tijelo prema sjedištu poslodavca, u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva.

O zahtjevu za izdavanje radne dozvole za stranca donosi se rješenje.

Članak 89.

Uz zahtjev za izdavanje radne dozvole za stranca poslodavac je dužan priložiti:

1. podatke o strancu s kojim namjerava sklopiti ugovor o radu ili drugi odgovarajući ugovor,

2. podatke o radnom mjestu ili vrsti posla i uvjetima rada,

3. dokaz o registraciji trgovačkog društva, predstavništva ili obrta u Republici Hrvatskoj,

4. dokaz o podmirenim poreznim obvezama i doprinosima,

5. obrazloženje o opravdanosti zapošljavanja stranca.

Članak 90.

Protiv rješenja iz članka 88. stavka 2. ovoga Zakona može se izjaviti žalba Ministarstvu u roku od 8 dana.

Protiv rješenja o odbijanju zahtjeva za izdavanje radne dozvole zbog popunjenosti kvote nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Članak 91.

Ugovor o radu ili drugi odgovarajući ugovor sa strancem, poslodavac je dužan sklopiti u pisanom obliku prije početka rada, a najkasnije u roku od 15 dana od dana izdavanja radne dozvole.

Ako ugovor iz stavka 1. ovoga članka nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan strancu, prije početka rada, a najkasnije u roku od 15 dana od dana izdavanja radne dozvole, uručiti pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru.

Poslodavac ne može sa strancem sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove.

Ugovor iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je dužan dostaviti nadležnom tijelu u roku od 8 dana od dana sklapanja ugovora.

Članak 92.

Radna dozvola izdaje se na određeno vrijeme s rokom važenja koji je jednak vremenu za koji se sklapa ugovor o radu ili drugi odgovarajući ugovor, ali najduže na dvije godine.

Članak 93.

Zahtjev za produženje radne dozvole poslodavac mora podnijeti najkasnije 45 dana prije isteka roka važenja izdane radne dozvole.

O zahtjevu za produženje radne dozvole i produženje privremenog boravka odlučuje se istodobno.

Članak 94.

Stranac za kojega je izdana radna dozvola može raditi u Republici Hrvatskoj samo na onim poslovima za obavljanje kojih je sklopio ugovor o radu ili drugi odgovarajući ugovor, odnosno samo kod onog poslodavca s kojim je na temelju radne dozvole mogao sklopiti ugovor.

Članak 95.

Uz primjenu svih odredaba ovoga Zakona koje se odnose na privremeni boravak, radnu dozvolu ne moraju imati sljedeće kategorije stranaca:

1. ključno osoblje trgovačkih društava koje je definirano Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između europskih zajednica i njihovih država članica i Republike Hrvatske,

2. osnivači, prokuristi, članovi uprava i članovi nadzornog odbora trgovačkog društva, koji u trgovačkom društvu obavljaju poslove, a to obavljanje poslova nema karakter radnog odnosa i ne traje duže od ukupno tri mjeseca godišnje,

3. sveučilišni profesori koje hrvatska sveučilišta pozovu za predavače, znanstvenici na znanstvenom i stručnom usavršavanju, znanstvenici-predstavnici međunarodnih organizacija te znanstvenici koji će sudjelovati u provedbi znanstveno-istraživačkih projekata važnih za Republiku Hrvatsku,

4. upravno osoblje, stručnjaci, nastavnici i predavači stranih kulturnih i obrazovnih institucija, koji u Republici Hrvatskoj obavljaju posao u okviru programa kulturne i obrazovne suradnje,

5. civilni i vojni dužnosnici vlada drugih država, koji u Republiku Hrvatsku dolaze raditi na temelju ugovora o suradnji s Vladom Republike Hrvatske,

6. članovi znanstvenih međunarodnih misija, koji obavljaju posao istraživanja u Republici Hrvatskoj, koji je odobrila Vlada Republike Hrvatske,

7. strani dopisnici, akreditirani u Republici Hrvatskoj ili izvjestitelji stranih medija,

8. predstavnici vjerskih zajednica dok obavljaju posao isključivo vezan za vjersku službu,

9. umjetnici i tehničko osoblje za operne, baletne, kazališne, koncertne, likovne i druge kulturne priredbe, ako zbog toga u Republici Hrvatskoj ne borave duže od 30 dana odnosno tri mjeseca godišnje s prekidima,

10. autori i izvođači na području glazbene, glazbeno-scenske, plesne i baletne umjetnosti, kao i prateće izvjestiteljsko, organizacijsko i tehničko osoblje koje sudjeluje u kulturnim radionicama, susretima i kolonijama, ako zbog toga u Republici Hrvat­skoj ne borave duže od 30 dana odnosno tri mjeseca godišnje s prekidima,

11. osobe koje na temelju ugovora s Vladom Republike Hrvatske, ministarstvom nadležnim za obranu ili ministarstvom nadležnim za unutarnje poslove obavljaju poslove za potrebe obrane i sigurnosti države ili koje se stručno usavršavaju na tim pod­ručjima,

12. supružnici i djeca hrvatskih državljana koji imaju boravak u Republici Hrvatskoj,

13. osobe koje u Republiku Hrvatsku dolaze radi sudjelovanja na sportskim i šahovskim priredbama,

14. stručnjaci na području zaštite kulturne baštine, knjiž­ničarstva i arhivistike, ako zbog toga u Republici Hrvatskoj ne borave duže od 30 dana,

15. stranci koje je uputio inozemni poslodavac, koji omo­gućavaju stručno usavršavanje i obuku osobama zaposlenim kod pravnih i fizičkih osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj u trajanju do tri mjeseca neprekidno,

16. osobe kojima je odobren privremeni boravak u svrhu stručnog usavršavanja ili obuke kod hrvatskog poslodavca, a organizacijski je oblik stranog poslodavca koji ih je uputio na usavršavanje ili obuku, ako njihovo stručno usavršavanje ili obuka ne traje duže od tri mjeseca neprekidno,

17. stranci koji obavljaju poslove vezane uz isporuku, montažu ili servis strojeva ili opreme, ako njihov rad ne traje duže od 30 dana neprekidno odnosno ukupno tri mjeseca godišnje s prekidima,

18. stranci koji sudjeluju na sajamskim ili izložbenim prired­bama na kojima izlaže njihov poslodavac,

19. stranci koji sudjeluju na organiziranim stručnim skupovima i seminarima,

20. stranci zaposleni u cirkusima ili zabavnim parkovima, ako u Republici Hrvatskoj ne borave duže od tri mjeseca neprekidno,

21. osobe kojima je priznat status azilanta,

22. stranci s odobrenim stalnim boravkom,

23. stranci koji u Republici Hrvatskoj imaju status redovnog učenika ili studenta kada obavljaju poslove privremenog karaktera, posredstvom ovlaštenih posrednika, a sukladno propisima koji reguliraju obavljanje tih poslova.

Stranci iz točke 9., 10., 14., 15., 17., 18. i 20. stavka 1. ovoga članka moraju imati zaključen valjani ugovor s fizičkom ili pravnom osobom koja je u Republici Hrvatskoj registrirana za obav­ljanje navedenih djelatnosti.

Članak 96.

Radna dozvola za stranca prestaje važiti:

1. istekom roka važenja,

2. prestankom ugovora iz članka 91. ovoga Zakona,

3. poništenjem.

Radnu dozvolu poništava nadležno tijelo ako:

1. je izdana na temelju neistinitih podataka o radniku ili poslodavcu,

2. poslodavac ne sklopi ugovor o radu ili drugi odgovarajući ugovor sa strancem u roku iz članka 91. stavka 1. i 2. ovoga Zakona,

3. stranac na temelju radne dozvole obavlja poslove onog radnog mjesta za koje nije mogao sklopiti ugovor o radu,

4. radi za poslodavca s kojim na temelju radne dozvole nije mogao sklopiti ugovor o radu ili drugi odgovarajući ugovor,

5. strancu nije odobren ili mu je prestao privremeni boravak.

U slučaju prestanka ugovora iz članka 91. ovoga Zakona, poslodavac je dužan vratiti radnu dozvolu nadležnom tijelu, u roku od osam dana od dana prestanka ugovora.

2. Poslovna dozvola

Članak 97.

Poslovna dozvola izdaje se strancu koji ima registrirani obrt ili s obrtom izjednačenu djelatnost ili slobodno zanimanje, vodi poslove u registriranom vlastitom trgovačkom društvu ili u pravnoj osobi u kojoj ima većinski udio ili strancu koji pruža usluge u ime inozemnog poslodavca (u daljnjem tekstu: djelatnost) i ispunjava ostale uvjete za izdavanje odobrenja za privremeni boravak.

Poslovnu dozvolu izdaje nadležno tijelo u roku od 30 dana od dana podnošenja zahtjeva.

Protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu u roku od 8 dana.

Stranac ne smije početi obavljati djelatnost iz stavka 1. ovoga članka, prije nego što mu nadležno tijelo izda poslovnu dozvolu.

Zahtjev za izdavanje poslovne dozvole stranac podnosi nadležnom tijelu u mjestu svojeg boravka.

Iznimno, stranci koji pružaju usluge u ime inozemnog poslodavca, zahtjev za izdavanje poslovne dozvole mogu podnijeti i u diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hr­vat­ske.

Uz zahtjev za poslovnu dozvolu stranac je dužan priložiti dokaz o registraciji trgovačkog društva, obrta, s obrtom izjed­načene djelatnosti, slobodnog zanimanja ili ugovor o pružanju usluga iz članka 85. stavka 3. ovoga Zakona.

Članak 98.

Poslovna dozvola izdaje se s rokom važenja do dvije godine.

Poslovna dozvola će se produžiti ako u trenutku podnošenja zahtjeva za njezino produženje stranac ispunjava uvjete za izdavanje poslovne dozvole iz članka 97. ovoga Zakona.

Zahtjev za produženje poslovne dozvole stranac mora podnijeti najmanje 30 dana prije isteka roka važeće poslovne dozvole.

Članak 99.

Poslovna dozvola prestaje važiti:

1. ako je strancu izrečena zaštitna ili sigurnosna mjera pro­tjerivanja,

2. otkazom boravka,

3. istekom roka na koji je izdana,

4. prestankom postojanja okolnosti na temelju kojih je izdana,

5. poništenjem.

Poslovna dozvola poništit će se ako:

1. stranac u roku od četiri mjeseca ne započne obavljanje djelatnosti za koju mu je izdana poslovna dozvola,

2. stranac obavlja djelatnost za koju mu nije izdana poslovna dozvola,

3. stranac u obavljanju djelatnosti prekrši propise u skladu s kojima se djelatnost mora obavljati, propise o zapošljavanju, radu i socijalnom osiguranju,

4. je nad trgovačkim društvom otvoren postupak stečaja ili likvidacije, obrt ili s obrtom izjednačena djelatnost prestane djelovati te ako su prestali uvjeti za obavljanje slobodnog zanimanja ili izvršenja ugovora o pružanju usluga iz članka 85. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

Stranac kojemu je izdana poslovna dozvola dužan je u roku od 8 dana od nastanka okolnosti koje predstavljaju razlog za prestanak poslovne dozvole o tim okolnostima obavijestiti nadležno tijelo.

Članak 100.

Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na rad stranaca ne primjenjuju se na:

1. stranca koji je član diplomatske misije, odnosno konzularnog ureda strane države ili član misije koja ima diplomatski status i kojemu je izdana posebna osobna iskaznica iz članka 70. stavka 3. ovoga Zakona,

2. stranca koji na temelju međunarodnog ugovora ima privilegije i imunitete,

3. stranca koji u Republici Hrvatskoj obavlja poslove na temelju međunarodnih ugovora koje Republika Hrvatska sklopi s drugom državom, međunarodnom organizacijom ili Europskom unijom, o stručno-tehničkoj pomoći ili provodi projekte u skladu s tim međunarodnim ugovorima.

XIII. NADZOR

Članak 101.

Nadzor nad provedbom ovoga Zakona provodi Ministarstvo.

Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona u dijelu koji se odnosi na rad stranaca u Republici Hrvatskoj provodi Državni inspektorat.

U slučaju da se inspekcijskim nadzorom utvrdi da stranac radi u Republici Hrvatskoj protivno odredbama ovoga Zakona donijet će se rješenje o zabrani rada strancu i podnijeti zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv stranca te pravne osobe i odgovorne osobe odnosno fizičke osobe koja je sa strancem zasnovala radni odnos ili koja koristi njegov rad protivno odredbama ovoga Zakona.

O donesenom rješenju o zabrani rada strancu, Državni inspektorat obavještava nadležno tijelo.

XIV. KAZNENE ODREDBE

Članak 102.

Novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 do 7.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj stranac ako:

1. nezakonito prijeđe ili pokuša prijeći državnu granicu (članak 30.),

2. ne napusti Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen (članak 52. stavak 2. i članak 53. stavak 1.),

3. napusti Centar bez odobrenja ili se ne pridržava pravila boravka u Centru (članak 60.),

4. napusti mjesto boravka koje mu je odredilo nadležno tijelo ili se redovito ne javlja najbližoj policijskoj postaji (članak 64.).

Strancu se za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka može izreći zaštitna mjera protjerivanja samostalno ili uz novčanu kaznu.

Članak 103.

Novčanom kaznom u iznosu od 500,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se stranac ako:

1. nezakonito boravi u Republici Hrvatskoj (članak 52. stavak 1.),

2. ne posjeduje putnu ispravu u smislu članka 3. ovoga Zakona,

3. se kreće ili boravi na određenom području na kojem mu je kretanje ili boravak ograničeno ili zabranjeno (članak 5.),

4. odbije službenoj osobi nadležnog tijela pokazati ispravu kojom dokazuje svoj identitet i odobrenje kojim dokazuje zakonitost boravka u Republici Hrvatskoj (članak 69. stavak 2.),

5. svoju ispravu o identitetu da drugome da se njome služi, odnosno ako se služi nevaljanom ispravom ili tuđom ispravom kao svojom (članak 69. stavak 3.),

6. se služi osobnim imenom protivno odredbi članka 69. stav­ka 4. ovoga Zakona,

7. boravi u Republici Hrvatskoj suprotno namjeni za koju mu je izdana viza ili odobren boravak,

8. radi u Republici Hrvatskoj bez radne dozvole, odnosno protivno odredbama ovoga Zakona (članak 85. stavak 1.).

Za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka, strancu se može izreći zaštitna mjera protjerivanja samostalno ili uz novčanu kaznu.

Članak 104.

Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 3.000,00 kuna kaznit će se stranac ako:

1. u zakonskom roku ne podnese zahtjev za privremeni boravak (članak 36. stavak 3.),

2. nema uza se ispravu kojom dokazuje svoj identitet i odobrenje kojim dokazuje zakonitost boravka u Republici Hrvatskoj (članak 69. stavak 2.),

3. u propisanom roku ne podnese zahtjev nadležnom tijelu za izdavanje osobne iskaznice za stranca (članak 73. stavak 2.),

4. u propisanom roku ne podnese zahtjev nadležnom tijelu za zamjenu osobne iskaznice za stranca (članak 74. stavak 2.),

5. ne vrati osobnu iskaznicu nadležnom tijelu, u slučajevima iz članka 75. ovoga Zakona,

6. ne prijavi nadležnom tijelu gubitak, nestanak ili krađu isprava iz članka 76. ovoga Zakona,

7. nadležnom tijelu, u propisanom roku ne prijavi boravište, a ne boravi u ugostiteljskom objektu niti u zdravstvenoj ustanovi, odnosno kad ne boravi kod osobe kojoj je došao u posjetu (članak 80.),

8.