Zakon o upravnim sporovima

I. OSNOVNE ODREDBE

Član 1.

Radi osiguranja sudske zaštite prava građana i pravnih osoba te radi osiguranja zakonitosti sud u upravnom sporu odlučuje o zakonitosti akata kojima državni organi i organizacije koje imaju javne ovlasti (u daljnjem tekstu: “organizacije”) rješavaju o pravima i obvezama u upravnim stvarima.

Član 2.

Pravo pokretanja upravnog spora ima pojedinac ili pravna osoba ako smatra da joj je upravnim aktom povrijeđeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu.

Državni organ, organizacija, poslovna jedinica privredne organizacije, naselje i sl. ili skupina osoba, iako nemaju svojstvo pravne osobe, mogu pokrenuti upravni spor ako mogu biti nosioci prava i obveza o kojima se rješavalo u upravnom postupku.

Kad je organ jedinice lokalne samouprave ili organizacije rješavao u prvom stepenu u određenoj upravnoj stvari, a o žalbi protiv takvog akta rješavao je organ druge jedinice lokalne samouprave, odnosno organizacije, upravni spor može pokrenuti i organ jedinice lokalne samouprave ili organizacije koji je rješavao u prvom stepenu ako smatra da je drugostepenirn aktom povrijeđeno njezino samoupravno pravo.

Ako je upravnim aktom povrijeđen zakon u korist pojedinca ili organizacije odnosno jedinice lokalne samouprave i druge pravne osobe, upravni spor može pokrenuti nadležni državni odvjetnik ili drugi zakonom ovlašteni organ. Radi tog svi državni organi organizacije i zajednice dužni su o takvim aktima, kad za njih saznaju, obavijestiti nadležnoga državnog odvjetnika ili drugi zakonom ovlašteni organ.

Upravni spor može pokrenuti i javni pravobranilac kad je upravnim aktom povrijeđen zakon na štetu jedinice lokalne samouprave, odnosno organizacije koju on po zakonu zastupa.

Član 3.

Upravne sporove rješava Upravni sud Hrvatske.

U upravnim sporovima sud odlučuje u vijećima sastavljenim od trojice sudaca, ako zakonom nije određeno da o kakvu pravnom sredstvu protiv odluka donesenih u upravnom sporu odlučuje sud u širem sastavu.

Član 4.

Presude Suda donesene u upravnim sporovima obavezne su.

Član 5.

Pod organom, prema ovom zakonu, razumijevaju se državni organi i kad u vršenju javnih ovlaštenja rješavaju u upravnim stvarima.

II. UPRAVNI SPOR

Član 6.

Upravni spor može se voditi samo protiv upravnog akta.

Upravni akt, prema ovom zakonu, jest akt kojim organ iz članka 5. ovog zakona, u vršenju javnih ovlaštenja, rješava o stanovitom pravu ili obvezi određenog pojedinca ili organizacije u kakvoj upravnoj stvari.

Član 7.

Upravni spor može se pokrenuti protiv upravnog akta koji je donesen u drugom stepenu.

Upravni spor može se pokrenuti i protiv prvostepenog upravnog akta protiv kojega nema mjesta žalbi u upravnom postupku.

Član 8.

Upravni spor može se pokrenuti i kad nadležni organ o zahtjevu, odnosno o žalbi stranke nije donio odgovarajući upravni akt, uz uvjete predviđene ovim zakonom.

Član 9.

Upravni spor ne može se voditi protiv akata u stvarima u kojima je osigurana sudska zaštita izvan upravnog spora.

Član 10.

Upravni akt može se pobijati:

1) što u aktu nije nikako ili nije pravilno primijenjen zakon, propis utemeljen na zakonu ili drugi zakonito donesen propis ili samoupravni opći akt;

2) što je akt donesen od nenadležnog organa;

3) što se u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, ili što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja.

Nema nepravilne primjene propisa kad je nadležni organ rješavao po slobodnoj ocjeni na temelju i u granicama ovlaštenja koje mu je dano pravnim propisima, u skladu sa svrhom u kojoj je ovlaštenje dano.

Član 11.

U upravnom sporu može se tražiti i povrat oduzetih stvari, a i naknada štete koja je tužitelju nanesena izvršenjem akta koji se osporava.

Član 12.

Tužitelj u upravnom sporu može biti pojedinac, pravna osoba, organizacija, skupina osoba, naselje i sl., koji smatra da mu je upravnim aktom povrijeđeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu.

Član 13.

Ukinut.

Član 14.

Ukinut.

Član 15.

Tužena strana u upravnom sporu jest organ čiji se akt osporava.

Član 16.

Treća osoba kojoj bi poništaj osporenoga upravnog akta neposredno bio na štetu (zainteresirana osoba) ima u sporu položaj stranke.

Član 17.

Tužba, u pravilu, ne sprečava izvršenje upravnog akta protiv kojega je podnesena.

Na zahtjev tužitelja, organ čiji se akt izvršava, odnosno organ koji je nadležan za izvršenje, ako je u pitanju akt organizacije koja nije ovlaštena na izvršenje, odgodit će pravne učinke rješenja odnosno izvršenja rješenja do konačne sudske odluke ako bi izvršenje nanijelo tužitelju štetu koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje rješenja ili odgoda nije protivna javnom interesu, niti bi se odgađanjem nanijela veća nenadoknadiva šteta protivnoj stranci.

Organ iz stava 2. ovog člana može i iz drugih razloga odgoditi izvršenje osporenog akta do konačne sudske odluke, ako to javni interes dopušta.

III. NADLEŽNOST I PRAVNA SREDSTVA

Član 18.

Ukinut.

Član 19.

Ukinut.

Član 20.

Ukinut.

Član 21.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti nadležni državni odvjetnik može podnijeti protiv odluke suda ako je tom odlukom povrijeđen zakon, drugi propis ili opći akt.

O zahtjevu iz stavka 1. ovoga članka odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od pet sudaca.

Član 22

Ukinut.

IV. POSTUPAK

1. Postupak po tužbi

Član 23.

Upravni spor pokreće se tužbom.

Član 24.

Tužba se podnosi u roku od 30 dana od dana dostave upravnog akta stranci koja je podnosi.

Rok iz stava 1. ovog člana važi i za organ ovlašten za podnošenje tužbe ako mu je upravni akt dostavljen. Ako mu akt nije dostavljen, može podnijeti tužbu u roku od 60 dana od dana dostave upravnog akta stranci u čiju je korist akt donesen.

Član 25.

Tužba se predaje sudu neposredno ili mu se šalje poštom. Tužba se može podnijeti i na zapisnik kod redovnog suda nadležnog za obavljanje poslova pravne pomoći. Dan predaje tužbe pošti preporučeno, odnosno dan podnošenja tužbe na zapisnik smatra se danom predaje sudu.

Ako tužba nije predana sudu, nego drugom organu, a stigne nadležnom sudu nakon proteka roka za podnošenje tužbe, smatrat će se da je podnesena na vrijeme ako se njezino podnošenje tom ogranu može pripisati neznanju ili očitoj pogrešci podnosioca.

Za osobe koje se nalaze u oružanim snagama na obaveznoj vojnoj službi dan predaje tužbe vojnoj jedinici odnosno vojnoj ustanovi ili štabu smatra se danom predaje sudu.

Odredba stava 3. ovog člana odnosi se i na ostale osobe u oružanim snagama na službi u vojnim jedinicama odnosno vojnim ustanovama ili štabovima u mjestima u kojima ne postoji redovna pošta.

Član 26.

Ako drugostepeni organ nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio rješenje o žalbi stranke protiv prvostepenog organa, a ne donese ga ni u daljnjem reku od 7 dana nakon ponovljenog traženja, stranka može pokrenuti upravni spor kao da joj je žalba odbijena.

Na način propisan u stavu 1. ovog člana može postupiti stranka i kad na njezin zahtjev nije donio rješenje prvostepeni organ protiv čijeg akta nema mjesta žalbi.

Ako prvostepeni organ protiv čijeg akta ima mjesta žalbi nije u roku od 60 dana ili u posebnim propisom određenom kraćem roku donio nikakvo rješenje o zahtjevu, stranka ima pravo obratiti se svojim zahtjevom drugostepenom organu. Protiv rješenja drugostepenog organa stranka može pokrenuti upravni spor, a može ga uz uvjete iz stava i. ovog člana pokrenuti i a>to taj organ ne donese rješenje.

Član 27.

U tužbi se mora navesti ime i prezime, zanimanje i mjesto stanovanja, .odnosno naziv i sjedište tužitelja, upravni akt protiv kojega je tužba upravljena, kratko izlaganje zbog čega se tuži, te u kojem se pravcu i opsegu predlaže poništavanje upravnog akta i potpis podnosioca. Uz tužbu se mora podnijeti akt u izvorniku ili prijepisu.

Ako se tužbom traži povrat stvari ili naknada štete, mora se staviti i određen zahtjev u vezi sa stvarima ili visinom pretrpljene štete.

Uz tužbu se podnosi i po jedan prijepis tužbe i priloga za tuženi organ i za svaku zainteresiranu osobu, ako takvih ima.

Član 28.

Tužitelj može odustati od tužbe sve do otpreme odluke suda, u kom slučaju sud rješenjem obustavlja postupak.

Član 29.

Ako je tužba nepotpuna ili nerazumljiva, predsjednik vijeća pozvat će tužitelja, prema potrebi, i preko drugoga redovnog. suda da u ostavljenom roku otkloni nedostatke tužbe. Pri tome će ga poučiti što i kako treba učiniti i upozoriti ga na posljedice koje će nastati ako ne postupi po traženju suda.

Ako tužitelj u ostavljenom roku ne otkloni nedostatke tužbe, a oni su takvi da sprečavaju rad suda, sud će rješenjem odbaciti tužbu kao neurednu, ako ne nađe da je osporeni upravni akt ništav.

Član 30.

Sud će rješenjem odbaciti tužbu ako utvrdi:

1) da je tužba podnesena nepravovremeno (član 24) ili prije vremena (član 26);

2) da akt koji se tužbom osporava nije upravni akt (član 6) odnosno da se upravni spor pokreće zbog nedonošenja akta u stvari u kojoj se niti ne donosi odgovarajući upravni akt (koja nije upravna stvar) (članak 8);

3) da je očito da se upravnim aktom koji se tužbom osporava ne dira u pravo tužitelja ili u njegov neposredni osobni interes utemeljen na zakonu (član 12);

4) da se protiv upravnog akta koji se tužbom osporava mogla podnijeti žalba, pa nije uopće ili nije pravovremeno podnesena (član 7);

5) da je riječ o stvari u kojoj je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora (članak 9.);

6) da već postoji pravomoćna odluka donesena u upravnom sporu o istoj stvari.

Zbog razloga iz stava 1. ovog člana sud će odbaciti tužbu u svakom stadiju postupka.

Član 31.

Ako sud ne odbaci tužbu na temelju člana 29. stava 2. ili člana 30. ovog zakona, a nađe da osporeni upravni akt sadrži takve bitne nedostatke koji sprečavaju ocjenu zakonitosti akta, može iz tog razloga presudom poništiti akt i bez dostave tužbe na odgovor.

Član 32.

Ako organ za vrijeme sudskog postupka donese drugi akt kojim se mijenja ili stavlja izvan snage upravni akt protiv kojega je upravni spor pokrenut, i ako u slučaju iz člana 26. ovog zakona naknadno donese upravni akt, taj će organ, osim tužitelja, istovremeno izvijestiti i sud pred kojim je spor pokrenut. Sud će u tom slučaju pozvati tužitelja da u roku od 15 dana

izjavi je li naknadno donesenim aktom zadovoljan ili ostaje pri tužbi i u kom opsegu, odnosno proširuje li tužbu i na novi akt.

Ako tužitelj izjavi da je naknadno donesenim aktom zadovoljan ili ako ne da izjavu u roku iz stava 1. ovog člana, sud će donijeti rješenje o obustavi postupka.

Ako tužitelj izjavi da novim aktom nije zadovoljan, sud će nastaviti postupak.

Član 33.

Ako tužbu ne odbaci odmah rješenjem prema članu 29. stavu 2. ili prema članu 30. ovog zakona, niti poništi akt prema članu 31, ovog zakona, sud će po jedan prijepis tužbe s prilozima dostaviti na odgovor tuženoj strani i zainteresiranim osobama ako ih ima.

Odgovor se daje u roku koji sud odredi u svakom pojedinom slučaju. Taj rok ne može biti kraći od 8 ni dulji od 30 dana.

U ostavljenom roku tužena strana dužna je poslati sudu sve spise koji se odnose na predmet.

Ako tužena strana i nakon drugog traženja ne pošalje spise predmeta, ili ako izjavi da ih ne može poslati, sud može riješiti stvar i bez spisa.

Č1an 34.

O upravnim sporovima sud rješava u nejavnoj sjednici.

Zbog složenosti sporne stvari, ili ako inače nađe da je to potrebno radi boljeg razjašnjenja stanja stvari, sud može odlučiti da se održi usmena rasprava.

Iz istih razloga i stranka može predložiti da se održi usmena rasprava.

Član 35.

Ako nadležno vijeće odluči da se održi usmena rasprava, predsjednik vijeća odredit će dan rasprave i na raspravu pozvati stranke i zainteresirane osobe ako ih ima.

Rasprava se može odgoditi samo iz važnih razloga, o čemu odlučuje vijeće.

Član 36.

Raspravom rukovodi predsjednik vijeća.

O raspravi se vodi zapisnik, u koji se unose samo bitne činjenice i okolnosti te dispozitiv odluke. Zapisnik potpisuje predsjednik i zapisničar.

Član 37.

Izostanak stranke s usmene rasprave ne zadržava rad suda. Zbog izostanka stranaka ne može se uzeti da su one odustale od svojih zahtjeva, već će se njihovi podnesci pročitati.

Ako na raspravu ne dođe ni tužitelj ni tužena strana, a rasprava se ne odgodi, sud će raspraviti spor i bez prisutnosti stranaka.

Član 38.

Na raspravi najprije dobiva riječ član vijeća koji je izvjestilac. Izvjestilac izlaže stanje i bit spora, ne dajući svoje mišljenje. Nakon toga daje se riječ tužitelju da obrazloži tužbu, pa zastupniku tužene strane i zainteresiranim osobama da obrazlože svoja gledišta.

Član 39.

Sud rješava spor, u pravilu, na podlozi činjenica koje su utvrđene u upravnom postupku.

Ako sud nađe da se spor ne može raspraviti na podlozi činjenica utvrđenih u upravnom postupku zbog toga što u pogledu utvrđenih činjenica postoji proturječnost u spisima, što su one u bitnim točkama nepotpuno utvrđene, što je iz utvrđenih činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja, ili nađe da se u upravnom postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, sud će osporeni upravni akt poništiti presudom. U takvu slučaju nadležni organ dužan je postupiti onako kako je u presudi određeno i donijeti nov upravni akt.

Ako bi poništenje osporenoga upravnog akta prema stavu 2. ovog člana i ponovno vođenje postupka kod nadležnog organa izazvalo za tužitelja štetu koja bi se teško mogla popraviti, ili ako je na temelju javnih isprava ili drugih dokaza u spisima predmeta očito da je činjenično stanje drugačije od onoga utvrđenog u upravnom postupku, ili ako je u istom sporu već jednom poništen upravni akt, a nadležni organ nije u potpunosti postupio po presudi, sud može i sam utvrditi činjenično stanje i na podlozi tako utvrđenoga činjeničnog stanja donijeti presudu, odnosno rješenje.

U slučaju iz stava 3. ovog člana sud utvrđuje činjenično stanje po potrebi na raspravi, ili preko jednog člana vijeća, ili preko drugoga redovnog suda, ili preko drugog organa. Na raspravu se poziva i stranka.

Član 40.

Zakonitost osporenoga upravnog akta sud ispituje u granicama zahtjeva iz tužbe, ali pri tome nije vezan razlozima tužbe.

Na ništavost upravnog akta sud pazi po službenoj dužnosti.

Član 41.

Sud donosi presudu, odnosno rješenje većinom glasova.

O vijećanju i glasanju vodi se poseban zapisnik koji potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar.

Vijećanje i glasanje obavlja se bez prisutnosti stranaka.

Član 42.

Sud rješava spor presudom.

Presudom se tužba uvažava ili odbija kao neosnovana. Ako se tužba uvažava, sud poništava osporeni upravni akt.

Kad sud nađe da se osporeni upravni akt ima poništiti, može, ako priroda stvari to dopušta i ako podaci postupka daju pouzdanu osnovu za to, presudom riješiti upravnu stvar. Takva presuda u svemu zamjenjuje poništeni akt.

Presudom kojom se osporeni upravni akt poništava sud će odlučiti i o zahtjevu tužitelja za povrat stvari, odnosno za naknadu štete, ako podaci postupka daju za to pouzdanu osnovu. U protivnom sud će uputiti tužitelja da svoj zahtjev ostvaruje u parnici.

Kad je tužba podneseng na temelju članka 26. ovog zakona, presudom se tužba uvažava ili odbija kao neosnovana. Ako se tužba uvažava, odredit će se u kojem će smislu tužena strana donijeti rješenje ili će se presudom riješiti upravna stvar.

Član 43.

Ako je održana usmena rasprava, sud će odmah nakon rasprave usmeno objaviti presudu, odnosno rješenje, zajedno s najvažnijim razlozima.

U složenim slučajevima sud može odustati od usmene objave presude, odnosno rješenja i najkasnije u roku od osam dana donijeti presudu, odnosno rješenje.

Ako nakon usmene rasprave ne može izreći presudu, odnosno rješenje zbog toga što prije toga treba utvrditi takvu činjenicu za čije raspravljanje nije potrebna nova usmena rasprava, sud će presudu, odnosno rješenje donijeti bez rasprave, i to najkasnije u roku od osam dana kad tu činjenicu utvrdi.

Član 44

Presuda, odnosno rješenje sadrži oznaku suda, ime i prezime predsjednika vijeća i članova vijeća i zapisničara, oznaku stranaka i njihovih zastupnika, kratko izlaganje predmeta spora i dan kad je presuda, odnosno rješenje izrečeno i objavljeno, dispozitiv, obrazloženje i pouku o žalbi, ako je žalba dopuštena. Dispozitiv mora biti odvojen od obrazloženja.

Izvornu presudu, odnosno rješenje potpisuje predsjednik vijeća i zapisničar.

Presuda, odnosno rješenje izdaje se strankama u ovjerenom prijepisu.

2. Postupak po zahtjevu za zaštitu zakonitosti

Član 45.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti (čl. 21.) predaje se na način predviđen u članku 25. ovoga zakona Upravnom sudu Hrvatske.

Član. 46.

Stavak 1.ukinut.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti podnosi se u roku od tri mjeseca od dana kad je strankama dostavljena odluka protiv koje se zahtjev podnosi.

Član 47.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti sadrži oznaku sudske odluke protiv koje se zahtjev podiže, razloge zbog kojih se sudska odluka pobija i oznaku podnositelja zahtjeva.

Član 48.

Nepravovremen zahtjev za zaštitu zakonitosti ili zahtjev koji je podnijela neovlaštena osoba sud će odbaciti rješenjem.

Ako nadležni sud ne odbaci zahtjev iz stava 1. ovog člana, dostavit će ga protivnoj stranci, koja može, u roku koji odredi nadležni sud, podnijeti odgovor na zahtjev.

Sud protiv čije je odluke podnesen zahtjev iz stava 1. ovog člana i tuženi organ dužni su bez odlaganja dostaviti nadležnom sudu, na njegov zahtjev, sve spise.

Član 49.

Nadležni sud rješava o zahtjevu iz čl. 21. ovog zakona, u pravilu, u nejavnoj sjednici, a pobijanu odluku ispituje samo u granicama zahtjeva.

Član 50.

Nadležni sud presudom odbija ili uvažava zahtjev iz čl. 2I. ovog zakona.

Presudom kojom zahtjev iz stava 1. ovog člana uvažava nadležni sud može ukinuti ili preinačiti sudsku odluku protiv koje je podnesen zahtjev.

Član 51.

Ukinut.

3. Ponavljanje postupka

Član 52.

Postupak dovršen presudom ili rješenjem ponovit će se na prijedlog stranke:

1) ako stranka sazna za nove činjenice ili nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi nove dokaze na temelju kojih bi spor bio povoljnije riješen za nju da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni ili upotrijebljeni u prijašnjem sudskom postupku:

2) ako je do odluke suda došlo zbog krivičnog djela suca ili radnika u sudu, ili je odluka isposlovana prijevarnom radnjom zastupnika ili punomoćnika stranke, njegova protivnika ili protivnikova zastupnika ili punomoćnika a takva je radnja krivično djelo;

3) ako je odluka utemeljena na presudi donesenoj u krivičnoj ili građanskoj stvari, a ta je presuda kasnije ukinuta drugom pravomoćnom sudskom odlukom;

4) ako je isprava na kojoj se temelji odluka lažna ili lažno preinačena, ili ako je svjedok, vještak ili stranka pri saslušanju pred sudom dala lažan iskaz, a odluka se suda temelji na tom iskazu;

5) ako stranka nađe ili stekne mogućnost da upotrijebi prijašnju odluku donesenu u istom upravnom sporu;

6) ako zainteresiranoj osobi nije bila dana mogućnost da sudjeluje u upravnom sporu.

Zbog okolnosti iz toč. 1. i 5. stava 1. ovog člana ponavljanje će se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije bila u stanju da te okolnosti iznese u prijašnjem postupku.

Član 53.

Ponavljanje postupka može se tražiti najkasnije u roku od 30 dana od dana kad je stranka saznala za razlog ponavljanja. Ako je stranka saznala za razlog ponavljanja prije nego što je postupak kod suda dovršen, ali taj razlog nije mogla upotrijebiti u toku postupka, ponavljanje se može tražiti u roku od 30 dana od dana dostave odluke.

Nakon proteka pet godina od pravomoćnosti odluke ponavljanje se ne može tražiti. Iznimno, i poslije roka od pet godina obnova se može tražiti zbog zakonskih osnova navedenih u čl. 52. stavku 1. točkama 2., 3. i 4. ovoga zakona.

Član 54.

O prijedlogu za ponavljanje postupka rješava Upravni sud Hrvatske u vijeću sastavljenom od pet sudaca.

Član 55.

Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se Upravnom sudu Hrvatske (članak 54.).

U prijedlogu se mora osobito navesti:

1) presuda ili rješenje doneseno u postupku čije se ponavljanje traži;

2) zakonska osnova ponavljanja (član 52) i dokazi, odnosno okolnosti koji čine vjerojatnim postojanje te osnove;

3) okolnosti iz kojih proizlazi da je tužba podnesena u zakonskom roku i čime se to dokazuje;

4) u kom se pravcu i u kom opsegu predlaže izmjena presude, odnosno rješenja donesenog u postupku čije se ponavljanje traži.

Član 56.

O prijedlogu za ponavljanje nadležni sud rješava u nejavnoj sjednici.

Sud će odbaciti prijedlog rješenjem ako utvrdi da je tužbu podnijela neovlaštena osoba ili da prijedlog nije pravovremena ili da stranka nije učinila bar vjerojatnim postojanje zakonske osnove za ponavljanje.

Ako sud ne odbaci prijedlog prema stavu 2. ovog člana, dostavit će ga protivnoj stranci i zainteresiranim osobama te ih pozvati da u roku od 15 dana odgovore na tužbu.

Član 57.

Nakon proteka roka za odgovor na prijedlog (član 56. stav 3) sud presudom rješava o prijedlogu za ponavljanje postupka.

Ako se ponavljanje dopusti, stavit će se izvan snage prijašnja odluka u cjelini ili djelomično. Prijašnje procesne radnje na koje ne utječu razlozi ponavljanja neće se ponavljati.

Presudom kojom se ponavljanje dopušta odlučit će se i o glavnoj stvari.

Član 58.

Protiv odluke suda donesene o prijedlogu za ponavljanje postupka mogu se podnijeti pravna sredstva koja su dopuštena u glavnoj stvari.

Član 59.

U postupku za ponavljanje na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe ovog zakona o postupku po tužbi i pravnim sredstvima, ako u čl. 52. do 58. ovog zakona nije drugačije određeno.

4. Ostale odredbe postupka

Član 60.

Ako ovaj zakon ne sadrži odredbe o postupku u upravnim sporovima, na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe Zakona o parničnom postupku.

Član 61.

U upravnim sporovima svaka stranka podmiruje svoje troškove.

V. OBAVEZNOST PRESUDA

Član 62.

Kad sud poništi akt protiv kojega je bio pokrenut upravni spor, predmet se vraća u stanje u kojemu se nalazio prije nego što je poništeni akt donesen. Ako prema prirodi stvari koja je bila predmet spora treba mjesto poništenog upravnog akta donijeti drugi, nadležni je organ dužan donijeti ga bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana od dana dostave presude.

Nadležni je organ pri tome vezan pravnim shvaćanjem suda i primjedbama suda u vezi s postupkom.

Član 63.

Ako nadležni organ nakon poništenja upravnog akta donese upravni akt protivno pravnom shvaćanju suda, ili protivno primjedbama suda u vezi s postupkom, pa tužitelj podnese novu tužbu, sud će poništiti osporeni akt i, u pravilu, sam riješiti stvar presudom. Takva presuda u svemu zamjenjuje akt nadležnog organa.

O takvu slučaju sud izvještava organ koji obavlja nadzor.

Član 64.

Ako nadležni organ nakon poništenja upravnog akta ne donese odmah, a najkasnije u roku od 30 dana, novi upravni akt ili akt u izvršenju presude donese na temelju člana 42. stava 5. ovog zakona, stranka može posebnim podneskom tražiti donošenje takva akta. Ako nadležni organ ne donese akt ni za sedam dana od toga traženja, stranka može tražiti donošenje takva akta od suda koji je donio presudu u prvom stepenu.

U vezi s takvim zahtjevom sud će zatražiti od nadležnog organa obavijest o razlozima zbog kojih upravni akt nije donio. Nadležni organ dužan je dati tu obavijest odmah, a najkasnije u roku od sedam dana. Ako on to ne učini, ili ako dana obavijest, prema mišljenju suda, ne opravdava neizvršenje sudske presude, sud će donijeti rješenje koje u svemu zamjenjuje akt nadležnog organa. Sud će to rješenje dostaviti organu nadležnom za izvršenje i o tome istovremeno obavijestiti organ koji obavlja nadzor. Organ nadležan za izvršenje dužan je bez odgode izvršiti takvo rješenje.

Član 65.

Kad je u upravnom sporu donesena presuda, a nadležni je organ donio upravni akt o izvršenju te presude, pa se kod nadležnog organa traži obnova upravnog postupka u vezi s tim upravnim aktom, obnova se može dopustiti ako je razlog za obnovu nastao kod organa koji je akt donio.

Član 66.

O zahtjevu ža zaštitu ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina, ako je takva sloboda ili pravo povrijeđeno konačnim pojedinačnim aktom a nije osigurana druga sudska zaštita odlučuje sud nadležan za upravne sporove odgovarajućom primjenom ovoga zakona.

Član 67.

Postupak za zaštitu ustavom zajamčenog prava i slobode čovjeka i građanina, ukoliko je takva sloboda ili pravo povrijedeno nezakonitom radnjom službene osobe u tijelima drževne vlasti ili ovlaštene osobe u poduzećima i drugim pravnim osobama, ako nije osigurana druga sudska zaštita pokreće se tužbom zbog nezakonite radnje.

Član 68.

Tužba za zaštitu zbog nezakonite radnje treba sadržavati oznaku suda, oznaku stranaka sa prebivalištem, odnosno sjedištem stranaka, oznaku nezakonite radnje (mjesto, vrijeme i po mogućnosti učinitelj radnje), dokaze o učinjenoj radnji i tužbeni zahtjev.

Član 69.

Tužba se može podnijeti sve dok radnja traje.

Ako osoba prema kojoj je poduzeta radnja ne može sama podnijeti prijedlog za zaštitu zbog nezakonite radnje, prijedlog može podnijeti i njezin bračni drug, dijete, roditelj ili drugi bliski srodnik.

Član 70.

O tužbi za zaštitu zbog nezakonite radnje odlučuje okružni sud na čijem je području radnja učinjena. Okružni sud odlučuje u vijeću sastavljenom od tri suca.

Član 71.

Nadležni sud postupa prema prijedlogu hitno i na način kojim se, čuvajući osnovna načela postupka, osigurava uspješna zaštita prava i interesa građana i tijela državne vlasti, odnosno poduzeća i drugih pravnih osoba.

Član 72.

Sud će bez odgode dostaviti prijedlog na odgovor tijelu državne vlasti, odnosno poduzeću ili drugoj pravnoj osobi ovisno o tome koja je učinila radnju. Odgovor na prijedlog dostavlja se u roku koji odredi sud.

Sud može, prema okolnostima slučaja, o prijedlogu donijeti odluku odmah i bez prethodne dostave prijedloga na odgovor ako podaci u prijedlogu daju za to pouzdanu osnovu.

Član 73.

Sud o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučuje presudom. Presudom kojom prihvaća tužbeni zahtjev sud će zabraniti daljnje vršenje nezakonite radnje i prema potrebi naložiti uspostavu stanja kakvo je bilo prije vršenja nezakonite radnje.

Član 74.

Protiv odluke suda kojom odlučuje o tužbi za zaštitu od nezakonite radnje stranke mogu podnijeti žalbu u roku od tri dana od dana dostave odluke.

Žalba se podnosi okružnom sudu koji je donio pobijanu odluku, a o žalbi odlućuje Vrhovni sud Republike Hrvatske. Žalba ne odgada izvršenje odluke. Sud može odgoditi izvršenje ako prema okolnostima slučaja ocijeni da je to potrebno.

Protiv odluka donesenih u postupku zaštite od nezakonitih radnji nije dopuštena revizija,

U postupku zaštite od nezakonitih radnji primjenjivat će se na odgovarajući način odredbe Zakona o parničnom postupku.

Član 75.

Izvršnu presudu kojom se zabranjuje daljnje obavljanje nezakonite radnje i nalaže uspostava ranijeg stanja, tijelo državne vlasti, odnosno poduzeće ili druga pravna osoba dužni su izvršiti u roku od 3 dana od dana dostave izvršne presude. Ako službena, odnosno odgovorna osotia u tijelu ili osobi iz stavka 1. ovoga članka ne izvrši izvršnu presudu u određenom roku, protiv nje će se pokrenuti postupak zbog teže povrede radne dužnosti, a može se kazniti i novčanom kaznom od 50.000 do 100.000 hrvatskih dinara.

Član 76.

Ako izvršna odluka ne bude izvršena u roku iz članka 75. stavka 1. ovoga zakona izvršenje će se provesti prema odredbama Zakona o izvršnom postupku.

Član 77.

Ukinut.

Član 78.

Ukinut.

Član 79.

Ukinut.

Član 80.

Ukinut.