Sjećanje na Julijusa Kolačeka (1962.-2016.), tajnika Udruženja obrtnika Daruvar

10. srpnja 2016. g u 55. godini iznenada nas je napustio tajnik Udruženja obrtnika Daruvar - Julijus Kolaček-Srećko. Obrtnici i zaposlenici u komorskom sustavu Obrtničke komore Bjelovarsko-bilogorske županije uvijek će se s osmjehom sjećati svoga uvijek nasmijanog kolege i prijatelja. 

Julijus Kolaček-Srećko je od 1996. g. zaposlenik Udruženja obrtnika Daruvar. Srećko je 20 godina bio zaposlenik u Udruženju obrtnika Daruvar, sve nas je dočekao i  prerano napusto. Ostalo je još mnogo planova, mnogo sajmova i događanja koje smo trebali zajednički odraditi i uz sve uživati u njegovim šalama i osmijehu. Čuvat ćemo uspomenu i sjećanje na ovoga malog skromnog čovjeka velika srca.

S prevelikom boli smo se 12. srpnja 2016. g. okupili u Udruženju obrtnika Daruvar - to je mjesto na kojem nas je Srećko dočekivao pozitivan i nasmijan, to je mjesto kojim se je širio miris finog gulaša kojeg je uz pomoć svoga predsjednika Isaka pripremao za nas da nam bude okrijepa nakon radnog dijela sastanka. Znamo da je sve to bio izgovor. Svi koji su ga poznavali i s njim surađivali znaju da je Srećko bio osoba puna vedrog duha, neopterećen, volio je ljude, svoje kolege, prijatelje, obitelj, a nadasve svoje prijatelje planinare. Nismo mi njegove planinare osobno upoznali, ali nam je vjerno znao dočarati svoje prijateljstvo i strast prema planinarenju. Ponekad smo se uz sve poslovne obveze i probleme poželjeli okušati u planinarenju, uživanju na svježem zraku, opušteni, nasmijani, jednostavni, smireni i spontani baš kao što je bio naš Srećko. Volio je svoj mlin, uložio je sebe, vrijeme i sve što je potrebno da ga osposobi i dugo će se pamtiti njegove suhomesnate delicije koje je slikovito nazivao „mrtvom prirodom“ s kojima je sve počastio kada je obnovio mlin. Znao nas je oraspoložiti da na tren zaboravimo na posao, jer na kraju našeg poslovnog vijeka sve što smo žrtvovali vrlo brzo će se zaboraviti, to je ljudski…ipak u životu su najdragocijeniji ovi sitni trenutci koji nam oboje život i zbog kojih život ima smisla. 

Često smo se znali zapitati zašto Julijusa zovu Srećko. Mi koji smo s njim bili poslovno povezani nismo ga osobno pitali, jer smo svi na počecima našeg rada u Komori i susjednim Udruženjima mislili da mu je to pravo ime. Sada nakon što smo prevrtili film vrate nam se trenutci u kojima je Srećko uspio izmamiti naš osmijeh.Srećko je mnoge propuste uspio izgladiti svojim osmjehom i šalom, no ovaj put se nije šalio, napustio nas je i sigurno ćemo se jednog dana sresti na nekom boljem mjestu. Hvala ti na svemu dragi naš kolega i prijatelju i neka ti je laka zemlja.

Tvoji kolege iz komorskog sustava, obrtnici i predsjednik Obrtničke komore Bjelovarsko-bilogorske županije!