Opći porezni zakon

I. TEMELJNE ODREDBE

Opća odredba

Članak 1.

Ovaj Zakon uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako posebnim zakonima o pojedinim vrstama poreza i drugim javnim davanjima nije uređeno drukčije i predstavlja zajedničku osnovu poreznog sustava.

Oblici javnih davanja

Članak 2.

(1) Javna davanja u smislu ovoga Zakona jesu: porezi, carine, pristojbe i doprinosi.

(2) Javna davanja propisuju se zakonom i odlukom pred­stavničkog tijela jedinica područne (regionalne) samouprave i tijela jedinica lokalne samouprave na temelju zakona.

(3) Porezi su novčana davanja i prihod su proračuna koji se koristi radi podmirivanja proračunom utvrđenih javnih izdataka.

(4) Carina je porez koji se plaća pri uvozu.

(5) Pristojbe su novčana davanja koja se plaćaju za određenu činidbu ili za korištenje određenoga javnog dobra.

(6) Doprinosi su novčana davanja koja se plaćaju za korištenje određenih usluga ili ostvarivanja prava.

Pojam poreznog tijela

Članak 3.

Porezno tijelo je tijelo državne uprave, tijelo jedinice područne (regionalne) samouprave ili tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi utvrđivanja, nadzora i naplate poreza i drugih javnih davanja.

Odnos ovoga Zakona prema drugim zakonima

Članak 4.

Ako ovaj Zakon ne propisuje drukčije, na postupak poreznih tijela u primjeni poreznih propisa primjenjuje se Zakon o općem upravnom postupku.

II. naČela oporezivanjA

Primjena poreznih propisa

Članak 5. U postupku oporezivanja primjenjuju se porezni propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje.

Postupak poreznih tijela

Članak 6.

(1) Porezno tijelo dužno je zakonito utvrđivati sva prava i obveze iz porezno-pravnog odnosa.

(2) Porezno tijelo dužno je utvrđivati sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke, pri tom je dužno s jednakom pažnjom utvrditi i one činjenice koje idu u prilog poreznog obveznika. Koje će se radnje u postupku poduzimati i u kojem opsegu određuje porezno tijelo.

(3) Porezno tijelo treba porezne obveznike poticati na podnošenje poreznih prijava. Porezno tijelo dužno je upozoriti sudionike porezno-pravnog postupka na njihova prava i obveze u postupku.

(4) Ako porezni obveznik predaje ispravu na stranom jeziku i pismu koji nije u službenoj uporabi kod poreznog tijela, porezno tijelo odredit će rok u kojem će porezni obveznik dostaviti ovjerovljeni prijevod isprave na hrvatski jezik i latinično pismo.

(5) Ako porezni obveznik ne dostavi ovjerovljeni prijevod iz stavka 4. ovoga članka u određenom roku, porezno tijelo prevest će isprave o trošku poreznog obveznika.

Pravo na oČitovanje

Članak 7.

Prije donošenja poreznog akta kojim se utvrđuju prava i obveze poreznog obveznika, porezno tijelo mora poreznom obvezniku omogućiti očitovanje o činjenicama i okolnostima koje su bitne za donošenje poreznog akta.

Obveza Čuvanja porezne tajne

Članak 8.

(1) Službene osobe, vještaci i sve druge osobe koje su uključene u porezni postupak dužne su kao poreznu tajnu čuvati:

1. činjenice koje su u poreznom, prekršajnom ili sudskom postupku doznale o poreznom obvezniku,

2. pronalaske, recepte, patente i slično koje su doznale u poreznom postupku,

3. identifikacijske znakove i podatke o poreznom obvezniku koji su pohranjeni u pismohrani.

(2) Obveza čuvanja porezne tajne je povrijeđena ako se činjenice navedene u stavku 1. ovoga članka neovlašteno koriste ili objave.

(3) Obveza čuvanja porezne tajne nije povrijeđena:

1. ako se poreznom jamcu omogući uvid u podatke o poreznom obvezniku, bitne za njegov odnos prema poreznom obvezniku,

2. ako se članove društva osoba upozna s činjenicama bitnim za oporezivanje društva,

3. ako se iznose podaci tijekom poreznog, prekršajnog ili sudskog postupka i

4. ako se iznose podaci uz pisani pristanak osobe na koju se ti podaci odnose.

(4) Ako ovim Zakonom nije propisano drukčije, na obvezu čuvanja porezne tajne primjenjuje se Zakon o zaštiti tajnosti podataka.

Obveza postupanja u dobroj vjeri

Članak 9. Sudionici porezno-pravnog odnosa dužni su postupati u dobroj vjeri.

Gospodarstveni pristup

Članak 10.

(1) Porezne činjenice utvrđuju se prema njihovoj gospodarstvenoj biti.

(2) Ako je prihod, dohodak, dobit ili druga procjenjiva korist ostvarena bez pravne osnove, porezno tijelo utvrdit će poreznu obvezu u skladu s posebnim zakonom kojim se uređuje pojedina vrsta poreza.

(3) Ako je u kaznenom, prekršajnom ili prijestupovnom postupku pravomoćnom odlukom izrečena zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom, porezni akt kojim je utvrđena porezna obveza ukinut će se na zahtjev poreznog obveznika.

Prividni pravni poslovi

Članak 11.

Ako se prividnim pravnim poslom prikriva neki drugi pravni posao, tada je za utvrđivanje porezne obveze osnova prikriveni pravni posao.

III. PoreznO – PRAVNI odnos

Porezno – pravni odnos

Članak 12.

(1) Porezno-pravni odnos u smislu ovoga Zakona je odnos između poreznog tijela i poreznog obveznika koji obuhvaća njihova prava i obveze u poreznom postupku.

(2) Sudionici porezno-pravnog odnosa su porezno tijelo i porezni obveznik te osobe koje prema odredbama ovoga Zakona jamče za plaćanje poreza.

Porezni obveznik

Članak 13.

Porezni obveznik je svaka osoba koja je kao takva određena zakonom kojim se uređuje pojedina vrsta poreza.

OpunomoĆenik za primanje poreznih akata

Članak 14.

Ako porezni obveznik nema prebivalište ili uobičajeno bora­vište, odnosno sjedište na teritoriju Republike Hrvatske, tada mora u određenom roku obavijestiti porezno tijelo o osobi koju je opunomoćio za primanje poreznih akata. Porezni obveznik bit će upozoren na pravne posljedice neimenovanja opunomoćenika za primanje poreznih akata.

OpunomoĆenik, pomagaČ i porezni savjetnik

Članak 15.

(1) Porezni obveznik može imati opunomoćenika, pomagača i poreznog savjetnika.

(2) Opunomoćenik je osoba koja zastupa poreznog obveznika u okviru dobivene punomoći i u njegovo ime može poduzimati radnje u poreznom postupku.

(3) Pomagač je osoba koja nastupa uz nazočnost poreznog obveznika i pomaže mu savjetima. Izjava pomagača smatra se izjavom poreznog obveznika samo ako porezni obveznik danoj izjavi odmah ne proturječi. Pomagač nije ovlašten u ime poreznog obveznika poduzimati radnje u poreznom postupku kao njegov zastupnik.

(4) Porezni savjetnik je osoba koja obavlja poslove savjetovanja poreznog obveznika u poreznom postupku pred poreznim tijelima. Ako nastupa i kao opunomoćenik poreznog obveznika mora imati punomoć za obavljanje tih poslova. Obavljanje djelatnosti poreznog savjetnika uređuje se posebnim zakonom.

Obveze zakonskih zastupnika, upravitelja imovine i osoba s pravom raspolaganja imovinom

Članak 16.

(1) Zakonski zastupnici fizičkih i pravnih osoba i poslovodne osobe udruženih osoba radi ostvarivanja prihoda i imovinskih masa bez pravne osobnosti moraju ispunjavati porezne obveze osoba koje zastupaju.

(2) Ako udružene osobe bez pravne osobnosti (u daljnjem tekstu: udružene osobe) nemaju poslovodnu osobu, obveze u smislu stavka 1. ovoga članka moraju ispunjavati članovi udruženja. Smatrat će se da je svaki član udruženja porezni obveznik.

(3) Za imovinske mase bez pravne osobnosti koje nemaju zakonskog zastupnika, poreznim obveznicima smatrat će se svi njihovi vlasnici.

(4) Ako imovinom upravlja druga osoba, smatrat će se poreznim obveznikom za porezne obveze koje proističu iz imovine kojom upravlja.

(5) Tko stvarno koristi ili raspolaže tuđom imovinom, bez pravne osnove, smatrat će se poreznim obveznikom za porezne obveze koje proističu iz korištenja ili raspolaganja tom imovinom.

Zastupnik po sluŽbenoj duŽnosti

Članak 17.

(1) Porezno tijelo će po službenoj dužnosti iz reda poreznih savjetnika ili odvjetnika postaviti zastupnika:

1. poreznom obvezniku nepoznata sjedišta, prebivališta ili uobičajena boravišta,

2. poreznom obvezniku koji u tuzemstvu nema sjedište, odnosno prebivalište ili uobičajeno boravište, a nije u određenom roku obavijestio porezno tijelo o osobi koja je ovlaštena primati porezne akte,

3. nepoznatom vlasniku imovine koja je predmet poreznog postupka,

4. poreznom obvezniku koji očito izbjegava ili odbija primanje poreznih akata.

(2) Ako je porezni obveznik fizička osoba koja nije poslovno sposobna i nema zakonskog zastupnika, porezno tijelo podnijet će zahtjev nadležnom sudu za postavljanje zastupnika.

(3) Zastupnik iz stavka 1. i 2. ovoga članka ima pravo na nagradu i nadoknadu troškova zastupanja. Nagradu i nadoknadu troškova utvrđuje i isplaćuje porezno tijelo prema propisanoj tarifi.

(4) Porezno tijelo ima pravo na povrat sredstava isplaćenih za nagrade i troškove zastupnika od poreznog obveznika.

IV. POREZNO – DUŽNIČKI ODNOS

1. Opće odredbe

Pojam porezno-duŽniČkog odnosa

Članak 18. (1) Porezno-dužnički odnos u smislu ovoga Zakona je dio porezno-pravnog odnosa u kojem sudionici porezno – dužničkog odnosa ostvaruju svoja prava i obveze. (2) Sudionici porezno-dužničkog odnosa su porezno tijelo, porezni dužnik i porezni jamac.

Prava iz porezno-duŽniČkog odnosa

Članak 19.

(1) Porezno tijelo u porezno-dužničkom odnosu ima pravo na naplatu:

1. poreza,

2. kamata i novčanih kazni,

3. novčanih činidbi po osnovi odgovornosti iz poreznog jamstva.

(2) Porezni obveznik ili osoba od koje je bez pravne osnove porez naplaćen ima pravo na:

1. povrat poreza koji je plaćen bez pravne osnove,

2. kamate na porez koji je plaćen bez pravne osnove.

Nastanak prava iz porezno-duŽniČkog odnosa

Članak 20.

(1) Porezno tijelo u porezno-dužničkom odnosu ima prava iz članka 19. stavka 1. ovoga Zakona danom utvrđenja porezne obveze ili izricanja novčanih kazni.

(2) Porezni obveznik ili druga osoba u porezno-dužničkom odnosu ima prava iz članka 19. stavka 2. ovoga Zakona, od dana kada je porezno tijelo primilo od poreznog obveznika ili druge osobe iznos preplaćenog poreza ili poreza plaćenog bez pravne osnove.

Podmirenje obveza iz porezno-duŽniČkog odnosa od solidarnog duŽnika i treĆe osobe

Članak 21.

(1) Obveze iz porezno-dužničkog odnosa za poreznog duž­nika mogu podmiriti i treće osobe.

(2) Osobe od kojih svaka ima obvezu podmiriti isti porezni dug su solidarni dužnici. Svaki solidarni dužnik obvezan je podmiriti cjelokupni porezni dug. Porezno tijelo odlučuje od kojeg će solidarnog dužnika naplatiti porezni dug i u kojoj visini.

(3) Ispunjenjem obveze jednoga solidarnog dužnika prestaje porezno-dužnički odnos svih solidarnih dužnika.

PoloŽaj pravnih sljednika

Članak 22.

(1) Univerzalni pravni sljednik u cijelosti preuzima pravni položaj pravnog prednika, osim obveza po osnovi izrečenih novčanih kazni pravnom predniku.

(2) Nasljednici su dužni platiti obveze iz porezno-dužničkog odnosa do visine vrijednosti naslijeđene imovine, osim obveza po osnovi izrečenih novčanih kazni ostavitelju.

Ustup, zalog i pljenidba prava iz
porezno-duŽniČkog odnosa

Članak 23.

(1) Prava iz porezno-dužničkog odnosa, kao što su pravo na povrat poreza, pravo na povrat iznosa koji je na ime poreza za dužnika platio porezni jamac i pravo na povrat kamata, mogu se ustupiti, založiti i zaplijeniti.

(2) Ustupatelj prava iz stavka 1. ovoga članka dužan je dostaviti ugovor o ustupu poreznom tijelu u roku od tri dana od dana njegova sklapanja.

(3) Ugovor o ustupu obvezujući je za porezno tijelo osim ako se nad ustupateljem prava provodi ovrha.

Prestanak prava i obveza iz
porezno-duŽniČkog odnosa

Članak 24.

(1) Prava i obveze iz porezno-dužničkog odnosa prestaju plaćanjem, prijebojem, otpisom i u drugim slučajevima odre­đe­nim ovim Zakonom.

(2) Prava iz porezno-dužničkog odnosa prestaju zastarom.

2. Odredbe o odgovornosti

Odgovornost zastupanih osoba

Članak 25.

Zastupane osobe odgovaraju za neplaćeni i manje plaćeni porez i odgovarajuće kamate koje su posljedica neizvršavanja obveza iz porezno-dužničkog odnosa.

Odgovornost zastupnika

Članak 26.

Ako su zakonski zastupnici fizičkih i pravnih osoba i poslovodne osobe udruženih osoba i imovinskih masa bez pravne osobnosti, u obavljanju poslova počinili kazneno djelo utaje poreza ili sudjelovali u utaji poreza ili bespravno ostvarili smanjenje poreza ili druge porezne povlastice za zastupane osobe, tada se zastupnik smatra jamcem za manje plaćeni porez i kamate.

Odgovornost za neplaĆanje poreza po odbitku

Članak 27. Tko je dužan obračunavati, obustavljati, uplaćivati i prijavljivati porez u ime i za račun druge osobe, solidarno jamči za taj porez.

Odgovornost za vjerodostojnost poslovnih knjiga

Članak 28. Tko sudjeluje u ispostavljanju neistinitih i nevjerodostojnih isprava ili u neurednom, neistinitom i nepravodobnom vođenju poslovnih knjiga, jamči za iznos manje plaćenog poreza i za odgovarajuće kamate koje su posljedica takva njegova djelovanja.

Odgovornost preuzimatelja gospodarstvene cjeline ili poslovne jedinice

Članak 29.

(1) Pri prijenosu vlasništva gospodarstvene cjeline, stjecatelj se smatra poreznim jamcem za:

1. porez čija se obveza plaćanja temelji na poslovanju gospodarstvene cjeline prije stjecanja,

2. porez koji se plaća po odbitku (porez na dohodak od nesamostalnog rada) pod uvjetom da je obveza plaćanja tog poreza nastala u godini u kojoj je izvršen prijenos vlasništva gospodarstvene cjeline.

(2) Jamstvo stjecatelja ograničeno je vrijednošću stečene imovine.

(3) Iznimno, odredba stavka 1. točke 1. ovoga članka ne primjenjuje se na stjecanje u stečajnom i ovršnom postupku.

Odgovornost poreznog jamca

Članak 30.

(1) Porezni jamac odgovara za porezni dug ako ga u roku nije platio porezni dužnik (supsidijarni jamac). Porezno tijelo pozvat će poreznog jamca na plaćanje poreznog duga.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se ako je porezni jamac solidarni jamac ili je sam utajio porez ili je sudjelovao u utaji poreza.

Odgovornost vlasnika stvari i prava

Članak 31.

(1) Ako su stvari i prava koja služe za obavljanje djelatnosti trgovačkog društva u vlasništvu osobe koja ima većinski udio u vlasništvu, tada vlasnik stvari ili prava odgovara tim stvarima odnosno tim pravima za one poreze koji se odnose na poslovanje tog društva. Odgovornost se odnosi samo na poreze koji su nastali u vrijeme u kojem je ta osoba imala većinski udio u vlasništvu društva.

(2) Većinski udio u vlasništvu trgovačkog društva u smislu stavka 1. ovoga članka ima osoba koja izravno ili neizravno ima više od polovice temeljnog kapitala trgovačkog društva.

Odgovornost utajivaČa poreza i pomagaČa

Članak 32. Tko zbog utaje poreza ili pomaganja ili prikrivanja utaje, umanji ili ne iskaže poreznu obvezu, jamči za taj manje plaćeni ili utajeni porez i pripadajuće kamate.

3. Gospodarstvena cjelina, gospodarstveno dobro i njihova procjena

Gospodarstvena cjelina i gospodarstveno dobro

Članak 33.

(1) Gospodarstvena cjelina je jedno ili više gospodarstvenih dobara.

(2) Gospodarstveno dobro je stvar, pravo ili druga gospodarstvena korist koja se može samostalno procijeniti.

(3) Više stvari, prava ili gospodarstvenih koristi procjenjuje se kao jedno gospodarstveno dobro, ako to s obzirom na svrhu i njihovu gospodarstvenu povezanost odgovara uobičajenu shva­ćanju.

Pripadnost gospodarstvenih dobara

Članak 34.

Ako neka druga osoba, a ne vlasnik, ima pravo raspolaganja gospodarstvenim dobrom na način da može vlasnika gospodarstveno isključiti od utjecaja na to dobro, tada se u poreznom smislu smatra da to gospodarstveno dobro pripada toj drugoj osobi. Kod fiducijarnih (povjereničkih) odnosa smatra se da gospodarstvena dobra pripadaju fiducijaru (povjereniku).

UtvrĐivanje vrijednosti gospodarstvenih dobara u vlasniŠtvu viŠe osoba

Članak 35.

(1) Ako je neko gospodarstveno dobro u vlasništvu dviju ili više osoba, njegova se vrijednost utvrđuje u cjelini.

(2) Ako osobe iz stavka 1. ovoga članka ne sudjeluju u poreznom postupku kao jedan porezni obveznik, tada se vrijednost gospodarstvenog dobra dijeli prema veličini udjela svake osobe.

(3) Ako udio u vrijednosti zajedničkoga gospodarstvenog dobra nije određen, smatra se da je svaka osoba vlasnik zajedničkoga gospodarstvenog dobra u jednakom dijelu.

TrŽiŠna vrijednost

Članak 36.

(1) Vrijednost gospodarstvenog dobra procjenjuje se prema tržišnoj cijeni.

(2) Tržišnom se cijenom smatra ona cijena koja bi se mogla postići u uobičajenom poslovnom prometu. Neuobičajeni popusti u poslovanju ili osobni popusti ne uzimaju se u obzir.

4. Mjesna određenost poreznog obveznika

PrebivaliŠte i uobiČajeno boraviŠte

Članak 37.

(1) U smislu ovoga Zakona smatra se da porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Boravak u stanu nije obvezan.

(2) Ako porezni obveznik u Republici Hrvatskoj ima u vlasništvu ili posjedu više stanova, prebivalište mjerodavno za oporezivanje utvrđuje se prema mjestu prebivališta obitelji, a za poreznog obveznika samca prema mjestu u kojem se pretežno zadržava ili prema mjestu iz kojeg pretežno odlazi na rad ili obavljanje djelatnosti.

(3) Ako porezni obveznik ima prebivalište u tuzemstvu i inozemstvu, smatra se tuzemnim poreznim obveznikom.

(4) Uobičajeno boravište u smislu ovoga Zakona ima porezni obveznik u onom mjestu u kojem se zadržava pod okolnostima na temelju kojih se može zaključiti da on u tom mjestu ili na tom području ne boravi samo privremeno. Uobičajenim boravištem u smislu ovoga Zakona smatra se stalan ili vremenski povezan boravak u trajanju od najmanje 183 dana u jednoj ili u dvije kalendarske godine. Za određivanje uobičajenog boravišta nisu važni kratkotrajni prekidi boravka koji ne traju dulje od jedne godine.

Poduzetnik i gospodarstvena djelatnost

Članak 38.

(1) Poduzetnik u smislu ovoga Zakona je svaka fizička ili pravna osoba, udružene osobe ili imovinska masa bez pravne osobnosti, koja gospodarstvenu djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja prihoda, dohotka, dobiti ili drugih gospodarstveno procjenjivih koristi.

(2) Gospodarstvenom djelatnošću u smislu stavka 1. ovoga članka smatra se razmjena dobara i usluga na tržištu radi ostvarivanja prihoda, dohotka, dobiti ili drugih gospodarstveno procjenjivih koristi.

SjediŠte poduzetnika

Članak 39.

(1) Sjedište poduzetnika u smislu ovoga Zakona je:

1. za pravnu osobu sjedište upisano u sudski registar ili drugi registar ili upisnike,

2. za fizičku osobu njezino prebivalište ili uobičajeno boravište.

(2) Ako poduzetnik veći dio poslovne djelatnosti obavlja u mjestu koje je različito od mjesta sjedišta utvrđenog prema odred­bi stavka 1. ovoga članka, u smislu ovoga Zakona sjedištem se smatra ono mjesto u kojem poduzetnik obavlja veći dio svoje poslovne djelatnosti.

(3) Ako poduzetnik nema sjedište na teritoriju Republike Hrvatske, mjestom sjedišta u smislu stavka 1. ovoga članka smatra se mjesto obavljanja njegove djelatnosti.

Poslovna jedinica i zastupnik

Članak 40.

(1) U smislu ovoga Zakona poslovnom jedinicom smatra se svako stalno mjesto obavljanja gospodarstvene djelatnosti druš­tva. Poslovnom jedinicom smatraju se posebno:

1. sjedište uprave,

2. podružnica,

3. poslovnica,

4. mjesto proizvodnje ili radionica,

5. mjesto kupnje, prodaje ili isporuke,

6. rudnik, kamenolom ili drugo stalno, pokretno ili plutajuće crpilište zemnog blaga,

7. stalno, pokretno, plutajuće ili drugo gradilište, građevinski ili montažni projekt ako traje dulje od šest mjeseci i to:

7.1. jedna od nekoliko gradnji ili montaža koje vremenski postoje usporedno, ili

7.2. nekoliko gradnji ili montaža koje slijede bez prekida jedna za drugom.

(2) Smatra se da postoji poslovna jedinica ako zastupnik koji nema samostalni položaj obavlja poslove za društvo prema uputama društva, a posebno ako za društvo trajno:

1. sklapa ugovore ili posreduje pri njihovu sklapanju ili poduzima određene pravne radnje ili pribavlja poslove, ili

2. ima zalihe dobara iz kojih obavlja isporuke.

Porezno priznavanje ugovora i poslovnih odnosa

Članak 41.

(1) Ugovori i poslovni odnosi između povezanih osoba porezno će biti priznati samo onda ako bi i druge osobe koje nisu u takvom međusobnom odnosu pod istim ili sličnim okolnostima utvrdile takve ugovorne uvjete ili uspostavile takve poslovne odnose.

(2) Povezane osobe u smislu ovoga Zakona su pravno samostalna društva koja u međusobnom odnosu mogu stajati kao: društvo koje u drugom društvu ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju, ovisno i vladajuće društvo, društva koncerna, društva s uzajamnim udjelima i društva povezana poduzet­ničkim ugovorima, u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima ili ako se između njih prenosi ili postoji mogućnost prijenosa gubitaka ili dobiti.

(3) Na ugovore i poslovne odnose između fizičkih osoba koje su poslovno povezane primjenjuju se odredbe ovoga članka.

ObraČun dobiti poslovne jedinice

Članak 42. Ako se utvrđuje dobit poslovne jedinice, poslovnoj se jedinici pripisuje ona dobit koju bi mogla ostvariti da je pod jednakim ili sličnim uvjetima obavljala svoju djelatnost kao samostalni poduzetnik.

V. OPĆE POSTUPOVNE ODREDBE

1. Nadležnost

Stvarna nadleŽnost

Članak 43.

(1) Poslove u vezi s utvrđivanjem i naplatom poreza obavlja Ministarstvo financija Republike Hrvatske putem upravnih organizacija u svom sastavu (Porezna uprava, Carinska uprava i Financijska policija).

(2) Poslove u vezi s utvrđivanjem i naplatom poreza koji su propisani odlukama predstavničkih tijela jedinica područne (regionalne) samouprave i tijela jedinica lokalne samouprave obavljaju njihova porezna tijela. Na temelju ugovora obavljanje tih poslova može se povjeriti Poreznoj upravi.

Stvarna nadleŽnost poreznih tijela

Članak 44.

Stvarna nadležnost pojedinih poreznih tijela propisuje se posebnim zakonom, odnosno propisom donijetim na temelju zakona.

Mjesna nadleŽnost

Članak 45.

Mjesna nadležnost poreznih tijela određuje se prema posebnim zakonima i propisima kojima se uređuje unutarnja organizacija i ustrojstvo poreznih tijela.

Mjesna nadleŽnost viŠe poreznih tijela

Članak 46.

Ako bi u nekoj poreznoj stvari istovremeno mjesno nadležna mogla biti dva ili više poreznih tijela, porez utvrđuje ono porezno tijelo koje je prvo pokrenulo postupak.

Promjena mjesne nadleŽnosti

Članak 47.

Porezno tijelo koje je pokrenulo postupak ustupit će predmet poreznom tijelu koje je prema novim okolnostima postalo mjesno nadležno ako se time poreznom obvezniku bitno olakšava sudjelovanje u poreznom postupku.

IzuzeĆe sluŽbenika poreznog tijela

Članak 48.

(1) Službenik poreznog tijela izuzet će se od obavljanja službenih radnji u poreznom postupku:

1. ako je sudionik postupka, bilo da je porezni obveznik ili porezni jamac,

2. ako je srodnik sa sudionikom postupka ili zakonski zastupnik sudionika postupka,

3. ako je zakonski zastupnik, opunomoćenik ili pomagač sudionika postupka,

4. ako je u poslovnom odnosu sa sudionikom postupka,

5. ako postoji vjerojatnost, da će službenim radnjama steći neposrednu korist ili pretrpjeti štetu,

6. ako je u prvostupanjskom postupku sudjelovao u vođenju postupka ili u donošenju poreznog rješenja.

(2) Srodnici u smislu ovoga Zakona su:

1. srodnik po krvi u pravoj liniji,

2. srodnik u pobočnoj liniji do trećeg stupnja zaključno,

3. suprug i supruga,

4. staratelj, usvojitelj, usvojenik i hranitelj.

(3) Ako postoji opravdana sumnja u nepristranost službene osobe, voditelj poreznog tijela izuzet će službenu osobu od obavljanja službenih radnji u tom postupku. Ako se sumnja u nepristranost voditelja poreznog tijela, o izuzeću odlučuje čelnik neposredno više ustrojstvene jedinice poreznog tijela.

2. Porezni akti u poreznom postupku

Pojam poreznog akta

Članak 49.

(1) Porezni akt je svaki akt kojim se pokreće, dopunjuje, mijenja ili dovršava neka radnja u poreznom postupku.

(2) Porezni akt iz stavka 1. ovoga članka je porezno rješenje, zaključak, zapisnik o vanjskom nadzoru, nalog za vanjski nadzor, poziv i drugi akti.

(3) Porezni akti kojima se odlučuje o pojedinačnim pravima i obvezama iz porezno-pravnog odnosa su porezno rješenje i zaključak.

(4) Protiv poreznog rješenja donijetog u prvostupanjskom poreznom postupku dopuštena je žalba.

(5) Protiv zaključka dopuštena je žalba, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

Oblik i sadrŽaj poreznog akta

Članak 50.

(1) Porezni akt donosi se u pisanom ili u usmenom obliku.

(2) Usmeni porezni akt može donijeti ovlaštena osoba poreznog tijela i narediti njegovo izvršenje bez odgode u slučaju kada je ugrožena naplata poreza.

(3) Usmeni porezni akt mora se izdati u pisanom obliku najkasnije u roku od tri dana od dana njegova donošenja.

(4) Svaki porezni akt iz članka 49. stavka 2. ovoga Zakona mora sadržavati:

1. naziv poreznog tijela, broj i datum poreznog akta,

2. ime, odnosno naziv sudionika kome se upućuje,

3. pravni i činjenični temelj,

4. potpis ovlaštene osobe.

(5) Porezni akt kojim se nalaže neko činjenje ili trpljenje mora sadržavati i upozorenje na posljedice nepostupanja.

(6) Obvezni sadržaj poreznog rješenja utvrđuje se ovim Zakonom, a primjenjuje se i na zaključak.

Dostavljanje poreznog akta

Članak 51.

Porezni akt dostavlja se sudionicima poreznog postupka. Ako sudionik ima opunomoćenika porezni akt dostavlja se samo opunomoćeniku.

Naputak za primjenu poreznih propisa

Članak 52.

Radi osiguranja pravilne jedinstvene primjene poreznih propisa ministar financija može donositi naputke koji se objavljuju u »Narodnim novinama«.

3. Poslovne knjige i evidencije poreznih obveznika

Obveza voĐenja poslovnih knjiga i evidencija

Članak 53.

Porezni obveznici – poduzetnici dužni su voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja u skladu sa zakonima kojima se uređuju pojedine vrste poreza, bez obzira na to jesu li te knjige i evidencije dužni voditi i po drugim propisima i iz drugih razloga.

OpĆa naČela voĐenja knjigovodstva i evidencija

Članak 54.

Knjigovodstvo se mora voditi u skladu s propisima i na način da stručna treća osoba može u primjerenu roku steći pregled nad poslovanjem poduzetnika i poslovnim događajima o njihovu nastanku, razvoju i okončanju.

Knjigovodstvene isprave i evidencije

Članak 55.

(1) Knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno. Primitke i izdatke blagajne (gotovinski promet) treba bilježiti slijedom njihova nastanka svakodnevno.

(2) Bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama.

(3) Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

(4) Knjiženja i druga evidentiranja ne smiju se mijenjati na način da se prvotni sadržaj više ne može utvrditi. Ne smiju se obaviti ni izmjene takvog značaja da je neizvjesno jesu li provedene odmah ili naknadno.

(5) Evidencije o dnevnom gotovinskom prometu moraju se voditi na mjestu na kojem se ti primici ostvaruju i u svakom trenutku moraju biti dostupne poreznom tijelu u postupku inspekcijskog nadzora.

(6) Smatra se da se poslovne knjige, osim evidencija o dnevnom gotovinskom prometu, vode pravodobno ako se njima osiguravaju podaci bitni za pravodobno utvrđivanje i prijavljivanje (izvješćivanje) te plaćanje poreznih obveza.

(7) Poslovne knjige i druge evidencije moraju se voditi u skladu s načinom oporezivanja poreznog obveznika. Obveznici poreza na dohodak vode jednostavno knjigovodstvo, a obveznici poreza na dobit dvojno knjigovodstvo. Knjige i druge evidencije mogu se voditi i na nosačima podataka, ako ti oblici knjigovodstva, zajedno s pritom primijenjenim postupcima, odgovaraju načelima urednoga knjigovodstva. Kod evidencija koje se vode samo prema poreznim propisima način vođenja mora odgovarati svrsi koju evidencije trebaju ispuniti za oporezivanje. Pri vođenju knjiga i drugih evidencija na nosačima podataka mora se osigurati da podaci u roku čuvanja budu raspoloživi i da se u svako doba unutar primjerenog roka mogu učiniti čitljivima. Tijek postupaka mora se zajedno sa svim promjenama dokazati s pomoću sustavne dokumentacije.

(8) Poslovne knjige i druge evidencije s pripadajućom dokumentacijom moraju se voditi i čuvati na način da su dostupne poreznim tijelima i to:

1. u poslovnim prostorijama ili, ako nema poslovnih prostorija, u stanu poreznog obveznika, ili

2. kod opunomoćenika ili

3. kod osobe koja za poreznog obveznika vodi poslovne knjige.

(9) Ako za poslovne jedinice u inozemstvu prema inozemnim propisima postoji obveza vođenja knjigovodstva koju porezni obveznik ispunjava, poslovne se knjige i druge evidencije ne moraju voditi i čuvati u tuzemstvu. U tom se slučaju stanja i poslovni rezultati iz knjigovodstva u inozemstvu moraju preuzeti u knjigovodstvo tuzemnoga poreznog obveznika ako su bitni za oporezivanje, uz naznaku i obrazloženje određenih prilagodbi tuzemnim poreznim propisima.

(10) Ako porezni obveznik vodi knjige i druge evidencije koje nisu zakonom propisane kao obvezne, a koristi ih za utvrđivanje porezne obveze dužan ih je voditi u skladu s odredbama ovoga članka.

(11) Ako se za knjiženja ili druga evidentiranja koristi jezik i pismo koji nisu u službenoj uporabi, porezno tijelo zatražit će ovjerovljeni prijevod na hrvatski jezik i latinično pismo. Ako se koriste kratice, brojke, slova ili simboli, onda njihovo značenje mora biti jednoznačno utvrđeno.

(12) Na početku poslovanja porezni obveznik mora popisati svu imovinu i obveze, te navesti njihove pojedinačne vrijednosti. Takav se popis mora sastaviti i krajem svake poslovne godine kao godišnji popis.

(13) Osim godišnjeg popisa porezni obveznik mora popisati imovinu i obveze i u drugim slučajevima, a posebno pri promjenama cijena dobara ili poreznih stopa ako je to bitno za oporezivanje isporuka tih dobara, kod statusnih promjena i kod otvaranja postupka stečaja ili postupka likvidacije ili prestanka obavljanja djelatnosti.

(14) Popisne liste smatraju se knjigovodstvenim ispravama.

(15) Evidencije i isprave o dnevnom gotovinskom prometu moraju se čuvati najmanje tri godine, a ostale evidencije, poslovne knjige i knjigovodstvene isprave najmanje do nastupa apsolutne zastare prava na utvrđivanje porezne obveze. Poslovne knjige i knjigovodstvene isprave preko toga roka čuvaju se u skladu s posebnim propisima.

4. Sudjelovanje poreznih obveznika u utvrđivanju činjeničnog stanja

Prijava Činjenica bitnih za oporezivanje

Članak 56.

(1) Porezni obveznik dužan je prijaviti sve činjenice bitne za utvrđivanje njegove porezne obveze, a naročito osnutak, premje­štaj i prestanak trgovačkog društva, radionice ili poslovne jedinice ili početak obavljanja gospodarstvene djelatnosti, odnosno pro­mjenu prebivališta ili uobičajenog boravišta i druge činjenice čije je prijavljivanje propisano posebnim zakonom.

(2) Porezni obveznici koji su izravno ili neizravno postali vlasnici udjela većeg od 50% (većinski vlasnici) u tuzemnom ili inozemnom trgovačkom društvu ili su u sustavu povezanih društava određenih člankom 41. stavkom 2. ovoga Zakona dužni su to prijaviti nadležnom poreznom tijelu prema svome sjedištu.

(3) Trgovačko društvo nad kojim je druga osoba postala većinskim vlasnikom dužno je tu činjenicu prijaviti nadležnom poreznom tijelu prema svome sjedištu.

(4) Prijave iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka treba podnijeti u roku od 30 dana od dana nastanka činjenice za koju postoji obveza prijavljivanja.

Sudjelovanja poreznog obveznika u poreznom postupku

Članak 57.

Porezni obveznik dužan je tijekom poreznog postupka sudjelovati u utvrđivanju činjeničnog stanja iznošenjem potpuno i istinito činjenica bitnih za oporezivanje te za svoje tvrdnje ponuditi dokaze.

Obveza sudjelovanja poreznog obveznika u postupku utvrĐivanja ČinjeniČnog stanja u inozemstvu

Članak 58.

Porezni obveznik dužan je sudjelovati u postupku utvrđivanja činjeničnog stanja, u odnosu na njegovu oporezivu djelatnost u ino­zemstvu, pružanjem potrebnih dokaza, koristeći sve pravne i stvarne mogućnosti koje mu stoje na raspolaganju i razjašnja­va­njem svih nejasnih pitanja.

Postupanje s raČunom, vrijednostima i pretincem

Članak 59.

Tko vodi račun, čuva ili kao zalog uzima vrijednosti ili ustupa pretinac, mora utvrditi podatke o osobi i ovlašteniku raspolaganja i zabilježiti ih u prikladnom obliku te ih na zahtjev poreznog tijela istom dostaviti.

5. Porezne prijave

Obveza podnoŠenja porezne prijave

Članak 60.

(1) Porezni obveznik dužan je podnijeti poreznu prijavu poreznom tijelu.

(2) Poreznu prijavu dužna je podnijeti i osoba koju na to pozove porezno tijelo.

(3) Poziv na podnošenje porezne prijave može se uputiti i putem javnog priopćenja.

(4) Porezna prijava mora se podnijeti u roku od dva mjeseca od isteka zakonom određenog razdoblja oporezivanja, osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

Oblik i sadrŽaj porezne prijave

Članak 61.

(1) Porezna prijava podnosi se na obrascu. Oblik i sadržaj obrasca porezne prijave utvrđuje se posebnim zakonom ili provedbenim propisom donijetim na temelju zakona. Ako je propisano, porezni obveznik u poreznoj prijavi porez obračunava sam (obračunska prijava).

(2) Podaci u poreznoj prijavi moraju biti točni i istiniti.

(3) Poreznoj prijavi mora se priložiti dokumentacija u skladu s poreznim propisima.

(4) Tko raspolaže dokumentacijom iz stavka 3. ovoga članka dužan ju je izdati poreznom obvezniku na njegov zahtjev.

(5) Obrazac za poreznu prijavu može sadržavati i pitanja potrebna za nadopunu osnova za oporezivanje i za statističke svrhe.

(6) Radi pojednostavljenja postupka oporezivanja ministar financija može propisati da se porezne prijave ili drugi podaci potrebni za oporezivanje mogu podnijeti ili dostaviti na nosačima podataka ili daljinskim prijenosom.

Usmeno zaprimanje porezne prijave

Članak 62.

Ako porezni obveznik, zbog osobnih uvjeta, ne može poreznu prijavu podnijeti u pisanom obliku na obrascu, može poreznu prijavu usmeno izjaviti u zapisnik službenoj osobi poreznog tijela.

Ispravak prijave

Članak 63.

(1) Porezni obveznik može obaviti ispravak prijave naknadno, ako prije isteka roka za utvrđivanje poreza uoči da je porezna prijava, koju je podnio ili koja je podnijeta za njega netočna ili nepotpuna i da zbog toga može doći do manje ili više plaćenog poreza.

(2) Pravo na ispravak prijave iz stavka 1. ovoga članka ima univerzalni pravni sljednik poreznog obveznika i one osobe koje zastupaju poreznog obveznika ili univerzalnoga pravnog sljednika.

Ostatak teksta pogledajte na ovoj adresi:
http://www.nn.hr/clanci/sluzbeno/2000/2353.htm